TEORIJA EVOLUCIJA SE NE BAVI NASTANKOM ŽIVOTA, INAČE BI SE ZVALA TEORIJA O NASTANKU ŽIVOTA I EVOLUCIJI.

SAMO BUDALA MOŽE REĆI DA NE POSTOJE NIKAKVI DOKAZI ZA EVOLUCIJU.

NI TEORIJU RELATIVNOSTI NE KONTA SVAKO, ZAŠTO BI SVAKO MORAO RAZUMJETI TEORIJU EVOLUCIJE?

Pravo da ti kažem nikad nisam ni proučavao evoluciju tako da i nisam posebno upoznat, ali vidim da pada na najjednostvnijim i logičnim pitanjima koja se sama nameću čitajući vaše postove.
Kažem da je nebitno je li australopitek bio majmun, poanta je da se od njega razvio danšnji čovjek , a da se ni u 100 puta više generacija, u idelanim uvjetima u laboratoriju ,iz bakterija nije razvilo ništa drugo osim da se prilagodila na metabolizama citrata (iz tvog primjera), a s tim da je bakterija daleko jednostavniji organizam od čovjeka i gdje je za pojedinu osobinu odgovoran jnajčešće jedan gen, dok se kod naprednijih vrsta uglavnon radi o multigenetskoj uvjetovanosti određenih osoboina, što govori da je nepohodan daleko veći broj mutacija koje se još moraju savršeno poklopiti, dakle dalko taži uvjeti za razvoj iz austrlopituka u čovjeka, nego prijelaz iz npr esherihije coli u esherihiju vaginalis, a ni toga nema ni u savršenim uvjetima za evouciju u laboratoriju.

Što se tiče razvoja civilizacije, ne znam što ti je nejasno i kakve veze to ima s temom.

Pa daj nam nađi bar jedan?

I da, ta teorija se itekako bavila nastankom i postankom života, ali su vidjeli u kakvim su govnima sa tom teorijom, pa su se počeli vaditi, čuj ne bave se nastankom, pa čime se bave, to je najvažnije, to je polazište za sve ostalo. To bi bilo kao da ideš graditi kuću i kažeš; preskočit ću temelj i prizemlje, krećem sa gradnjom od prvog kata

Pa pitaš kako nismo sposobni stvoriti život u laboratoriju. Možda jer još nismo sposbni za to al ćemo biti možda, što nas tako rano otpisuješ?

Sve i da ništa od toga nije moguće( a ti to ne znaš kao ni ja jer nijedan ne poznajemo kako funkcioniše materija a i ne možemo tvrditi šta je bilo moguće prije 500 miliona godina ili više kada su vladale druge prilike) opet to nije potvrda Boga. Jednako vjerovatan je i uplit neke vanzemaljske civilizacije koja je možda imala više vremena da se razvije i koja je skontala tajne svemira i usput intervenisala na Zemlji.

Ako si već preskočio časove biologije koristi Google. Problem je što kada se vama predoče na tanjiru prelazne vrste i dokazi za evoluciju vi uvijek tražite više. Pa ne može vam niko ponuditi poredane jedan do drugog sve generacije svih živih bića u zadnjih milijardu i po godina.

Hahahahahahahahaha,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,, Ti nasmijavas galeriju!
Daj nam bar jedan prelazni oblik! U Kini pronadjeni Archaeoraptor? Taj nalaz je jedan kinez prodao znanstvenicima i oni su mu nasjeli. Uzeo je skelt jedne ptice, pomjesao njezine kosti sa kostima jednoga sisavca sa repom i sve onda garnirao sa kostima jednog dinosaura. Taj plagijat je bio prezentiran kao "missing link" izmedju dinosaurusa i ptica.
Na drugoj strani je jedna znanstvenica, Julie Nowicki sa univerze Nort Carolina istrazivala embrije ptica, konkretno noja. Oplodjena i osam dana stara jaja je otvorila, bas u vrijeme kada se kod pticijih embrija razvijaju ekstremiteti, i primjetila, da tri prsta odgovaraju razvoju ljudske ruke: kaziprst, srednji prst i i prsteno-prst. Kod dinosaurusa odgovaraju tri prsta, ljudskom palcu, kaziprstu i srednjem prstu. Opovtgnula je teoriju nastanka ptica iz dinosaurusa. Osim toga, dinosi niti ne mogu biti predci ptica, jer ptice posjeduju jedinstveno kreirana pluca u cijelom zivom svijetu. I znanstveni casopis "NATURE" je priznao, da dinosaurusi nisu bili, niti su mogli biti predci ptica.

Inkvizitor1, da li se Zemlja vrti oko Sunca?

Pogledaj ovaj znanstveni dokaz o starosti zemlje!
http://www.vestinet.rs/pogledi/evolucij ... iko-minuta

A zasto se nebi vrtila oko sunca?

Dobar članak.

Najlosija je opcija ako netko nista ne razumije!
A ti izgleda spadas u to kolo!

Ok, po tebi, kolika je veličina galaksije Mliječne staze?

Najprije sam mislio, taj covjek uci sporo, a brzo zaboravlja, ali sad vidim, on je jednostavno rezistentan na ucenje. On odbacuje racionalna i logicna misljenja i vjeruje u bajke evolucionista.
Badava se trudis, taj nece nikad i nista shvatiti, jer on je imun na svaku vrstu promjene. Dogmatizam i rezistentnost na ucenje su smrtonosni u tandemu!
Ali pokusajmo, da se nebi moglo reci, kako smo ga namjerno ostavili u mraku!

I ja se nisam mogao cudom nacuditi!

Po svemu sudeci nemas valjanih argumenata, pa pribjegavas ruglu.

Evo gore još jedan tipičan dokaz evoucije, dakle ako je Papa bio protiv odbacivanja geocentričnee teorije, onda je militantnom evolucionistu zbog toga sasvim logično da od australopiteka( navodni čovjekov predak , jako sličan majmunu) u 50 000 generacija nastene čovjek, dok u idealnim laboratorijskim uvjetima bakterija izložena svim mogućim eksperimentima, u više od 50 000, da ne kažem 5 milona generacija, ne postigne ništa više od adaptacije koja je inače sveprisutna, objašnjiva, logična i onjoj nitko ne dvoji.

I to bakterija koja se razmnožava diobom, znači nije joj potreban spolni partner, dok je kod viših bića potreban spolni partner sa jednakim brojem i kompatibilnim kromosomima da bi se mogli spariti , npr čovjek i majmun ne mogu dati potomstvo jer nemaju jednak broj kromosoma, što govori da su u ovom slučaju mutacije morale ići paralelno kod više jedinki da bi se one mogle razmnožavati.

Sve u svemu, evolucija je prilično labava i neuvjerljiva i u nju vjerovati samo zato što su kreacionisti protiv nje nije pravilan pristup, ali aj ti razuvjeri bahate militante , teško.

Molim odgovoriti na ovo pitanje ako nije problem.


Također još jedno pitanje, dok čekam odgovor na to gornje:
2. Da li je Bog prije stvorio paradajz ili Sunce?

Da li si ti puckoskolski bedak, ili nesto trece?
Ti nemas pojma s kim ti ovdje diskutiras, pa se mani trivijalnih i retardiranih sranja!

Molim te odgovori na ta dva pitanja.
Prvo je astronomsko i meni je vrlo važno da daš brojku koliko kilometara iznosi promjer Mliječne staze, a drugo se odnosi na redoslijed Stvaranja.

A to što je netko "neškolovan" (mislim da je 8 godina osnovne + 4 godine srednje = 12 godina obrazovanja, poprilično dugo) to nije razlog da se tako obraćaš.

Dakle ovako, fosili su ostaci drevnih životnih oblika, sačuvanih u zemljinoj kori. To mogu biti cijeli kosturi ili pojedini dijelovi, kao što su kosti, zubi ili ljušture. Fosil je i trag aktivnosti nekadašnjeg života, npr. otisak ili udubljenje. Mnoštvo fosila ne zadržava svoje prvobitno tkivo. Prožimaju ih mineralni nanosi i tako se oblikuje njihov izgled.

Zašto su fosili važni za evolucionu teoriju? Genetičar G. L. Stebbins iznio je glavni razlog: „Ni jedan biolog nije vidio evolutivni početak glavnih skupina organizama.”1 Danas na Zemlji nije moguće vidjeti da su se živa stvorenja razvila u nešto drugo. Umjesto toga, sva su potpunog oblika i razlikuju se od drugih tipova. Tako je i genetičar Theodosius Dobzhansky primijetio: „Živi svijet nije puko nizanje... povezano neprekinutim slijedom prelaznih oblika. I Charles Darwin je priznao da „je veoma jasna poteškoća u tome da različnosti specifičnih [životnih] oblika u njihovu postojanju nisu složene zajedno nebrojenim prelaznim karikama.”

Tako različitost današnjih životnih oblika ne podupire teoriju evolucije. Zato je svjedočanstvo fosila toliko važno. U najmanju se ruku od njega očekuje da potvrdi teoriju evolucije.

Ako je evolucija činjenica, fosilna svjedočanstva sigurno bi pokazala postepenu promjenu jedne životne vrste u drugu. Tako bi trebalo biti, bez obzira koja se varijacija evolucione teorije prihvaća. I znanstvenici koji vjeruju u mnogo brže promjene vezane uz teoriju „punktuiranog ekvilibrija” priznaju da je trebalo proteći mnogo tisuća godina da bi nastupile navodne promjene. Zato nije razumno vjerovati da fosilne karike nisu potrebne.

Osim toga, ako je evolucija utemeljena činjenica, fosilna svjedočanstva bi otkrila početke novih struktura životnih oblika. Trebali bi postojati barem neki fosili koji prikazuju razvoj ruku, nogu, krila, očiju, te ostalih kostiju i organa. Na primjer, trebale bi postojati riblje peraje s promjenama u noge vodozemca sa stopalima i prstima, te promjenama škrga u pluća. Zatim, gmazovi s promjenama prednjih udova u krila ptica, stražnjih udova u noge s pandžama, ljusaka u perje, te usta u rožnat kljun.

U vezi s tim, britanski časopis New Scientist obrazlaže teoriju: „Ona predviđa cijelo fosilno svjedočanstvo kao lozu organizama sa postepenim promjenama tokom dugih vremenskih razdoblja.” I sam Darwin je izjavio: „Broj međuoblika, koji su prije postojali, [mora] da je doista bio velik.

S druge strane, ukoliko je izvještaj Knjige Postanka realan, fosilna svjedočanstva ne bi pokazivala prelaze iz jednog životnog oblika u drugi. Odražavala bi tvrdnju Knjige Postanka da se svaka životna vrsta razmnožava samo u okviru „svoje vrste” (1. Mojsijeva 1:11, 12, 21, 24, 25). Ukoliko su živa stvorenja postala činom stvaranja, onda u fosilnim svjedočanstvima ne bi bilo djelomičnih i nedovršenih kostiju ili organa. Svi bi fosili bili potpuni i veoma složeni, kao što živi stvorovi danas i jesu.

Uz to, ako su životni oblici stvoreni, očekuje se njihova iznenadna pojava u fosilnim zapisima, nepovezano sa bilo čim ranije. Ako je to točno, što tada? Darwin je iskreno priznao: „Ako su brojne vrste... doista započele živjeti odjednom, ta bi činjenica bila kobna za teoriju evolucije.”

Dakle, koliko su ti fosilni nalazi potpuni i što su pokazali, podupiru li teoriju evolucije, ili pak suprotno?

Pred više od jednog stoljeća Darwin nije tako mislio. Što je bilo „pogrešno” u fosilnim zapisima njegova vremena? Nisu sadržavali prelazne oblike da podupru njegovu teoriju. Zato je rekao: „Zašto nije svaka geološka formacija i svaki sloj pun takvih međukarika? Geologija doista ne pokazuje bilo kakav fino stupnjevani organski lanac; a to je, možda, najočitiji i najozbiljniji prigovor koji se iznosi protiv teorije.”

Darwina su tada fosilna svjedočanstva razočarala na još jedan način. Objasnio je: „Nagao način na koji su se iznenada pojavile cijele skupine vrsta u određenim formacijama, kako ističe nekoliko paleontologa... fatalan je prigovor vjerovanju u transmutaciju vrsta.” Zatim nastavlja: „Postoji daljnja i srodna poteškoća, koja je mnogo ozbiljnija. Time mislim na način kako su se vrste, koje pripadaju nekolicini najvažnijih odsjeka životinjskog carstva, iznenada pojavile u najstarije poznatom fosilnom stijenju... Slučaj zasada mora ostati nerazjašnjen; i doista se ističe kao valjan argument protiv ovdje iznešenih [evolucionih] stavova.”

Darwin je taj veliki problem pokušao riješiti napadom na fosilna svjedočanstva. Rekao je: „Za mene je izvještaj geologije kao povijesti svijeta nesavršen... nesavršen do krajnjega stupnja.” On, a i ostali, pretpostavili su da će se vremenom sigurno pronaći fosilne karike koje nedostaju.

Sada, nakon više od stoljeća intenzivnih iskapanja, izvađen je golem broj fosilnih ostataka. Je li njihovo svjedočanstvo još uvijek „nesavršeno”? U knjizi Processes of Organic Evolution (Procesi organske evolucije) se komentira: „Izvještaj o životnim oblicima prošlosti sada je opsežan, neprestano se umnožava i obogaćuje nalazima paleontologa, opisuje se i međusobno uspoređuje.” Znanstvenik Porter Kier sa Smithsonova instituta, dodaje: „Postoje stotine milijuna fosila. Svi su upisani u kataloge i označeni u muzejima širom svijeta.” A u djelu A Guide to Earth History (Vodič svjetske povijesti) navodi se: „Pomoću fosila paleontolozi nam sada mogu dati izvrsnu sliku života u prošlosti.”

Nakon proteklog vremena, te milijuna sakupljenih fosila, što nam kaže njihovo svjedočanstvo? Evolucionist Steven Stanley izjavljuje da fosili „otkrivaju nove i iznenađujuće stvari o našem biološkom porijeklu”. U knjizi A View of Life (Pogled na život), koju su napisala trojica evolucionista, dodaje se: „Svjedočanstvo fosila puno je tokova koje paleontolozi ne mogu objasniti.”14 Što su to znanstvenici evolucionisti pronašli što je „iznenađujuće” i „nemoguće objasniti”

Ono što je zbunilo znanstvenike je činjenica da i današnje obilje fosilnih dokaza otkriva istu stvar kao i u Darwinovo vrijeme: temeljne životne vrste pojavile su se iznenada i nisu se znatno mijenjale tokom dugih vremenskih razdoblja. Nikada nisu pronađene prelazne karike između glavnih životnih vrsta. Tako fosilni zapisi govore upravo suprotno onome što se od njih očekuje.

Švedski botaničar Heribert Nilsson ovako je opisao situaciju nakon 40 godina vlastitih istraživanja: „Nije moguće načiniti ni karikaturu evolucije na temelju paleobioloških činjenica. Fosilni materijal sada je toliko potpun... da se nedostatak prelaznih nizova više ne može objasniti oskudicom materijala. Manjkavosti su stvarne i nikada neće biti popunjene.

Dakle jasno je, život se pojavio iznenada, pogledajmo malo dokaze u prilog tome:

. U svojoj knjizi Red Giants and White Dwarfs (Crveni divovi i bijeli patuljci), Robert Jastrow piše: „Negdje tokom prve milijarde godina pojavio se život na zemaljskoj površini. Polako, kako ukazuju fosilna svjedočanstva, živi organizmi uspinju se ljestvama od jednostavnijih ka naprednijim oblicima.” Iz ovog opisa bi se očekivalo da fosilna svjedočanstva podupiru sporu evoluciju, od prvih „jednostavnih” životnih oblika prema složenijima. No, u istoj knjizi stoji: „Kritičnih prvih milijardu godina, tokom kojih je započeo život, prazne su stranice u povijesti Zemlje.”

Osim toga, mogu li se ti prvi životni oblici opisati kao „jednostavni”? „Vratimo li se u doba najstarijeg stijenja”, govori se u knjizi Evolution From Space (Evolucija iz svemira), „fosilni ostaci drevnih životnih oblika pronađenih u stijenju ne otkrivaju jednostavan početak. Iako možemo pomisliti da fosil bakterije, alge ili mikrogljivice u usporedbi s psom ili konjem izgleda jednostavnijim, mjera informacija o njima ostaje krajnje visoka. Većina biokemijske složenosti života bila je prisutna i u vrijeme oblikovanja najstarijeg stijenja Zemlje.”

Može li od tog početka bilo koji dokaz posve potvrditi da su se jednostanični organizmi razvili u mnogostanične? „U fosilnim zapisima nema ni traga uvodnim stupnjevima razvoja prema mnogostaničnim organizmima”, kaže Jastrow. Umjesto toga, on tvrdi: „Izvještaj stijenja sadrži veoma malo, osim bakterija i jednostaničnih biljaka, sve dok pred oko milijardu godina, a nakon tri milijarde godina nevidljivog razvoja, nije došlo do znatnijeg napretka. Prva mnogostanična stvorenja pojavila su se na Zemlji.”

Zato su, na početku razdoblja nazvanog kambrij, stvari u vezi fosilnih svjedočanstava poprimile neočekivan i dramatičan obrat. Mnoštvo različitih, sasvim razvijenih i kompleksnih morskih stvorenja, mnogih i sa čvrstim vanjskim oklopom, toliko se iznenada pojavilo, da se to razdoblje često naziva „eksplozijom” živih oblika. U knjizi A View of Life se opisuje: „Započevši u osnovi kambrijskog perioda, i protežući se kroz razdoblje od preko 10 milijuna godina, sve glavne skupine beskralježnjaka pojavile su se prvi puta uz najspektakularniji rast i raznolikost ikada zabilježen na našoj planeti.” Javljaju se puževi, spužve, morske zvijezde, raku slične životinje trilobiti, a i množina drugih složenih morskih stvorenja. Zanimljivo je, da se u istoj knjizi kaže: „Neki izumrli trilobiti su u stvari razvili mnogo kompleksnije i sposobnije oko nego bilo koji živi artropod.”

Postoje li fosilne karike između tih brojnih životnih oblika i onoga što je bilo prije toga? U Darwinovo vrijeme nije ih bilo. On je priznao: „Na pitanje zašto ne možemo pronaći bogate fosilne nalaze iz hipotetskih ranih pretkambrijskih razdoblja ne mogu dati zadovoljavajući odgovor.” Da li se situacija danas promijenila? Paleontolog Alfred S. Romer zapazio je Darwinovu izjavu o „iznenadnom pojavljivanju cijelih skupina vrsta”, te je napisao: „Ispod [kambrijskih] naslaga postoji veoma debeo sloj sedimenata u kojem bismo očekivali prethodne životne oblike, no, ne nalazimo ih; ti stariji slojevi gotovo su prazni što se tiče dokaza o životu. U općenitoj predodžbi razumno bi se moglo reći da je to i u skladu s idejom specijalna stvaranja na početku kambrijskog razdoblja. ’Na pitanje zašto ne nailazimo na bogata fosilna nalazišta, koja pripadaju tim hiopotetskim ranim pretkambrijskim razdobljima’, rekao je Darwin, ’ne mogu dati zadovoljavajući odgovor’. Ne možemo ni mi danas”, rekao je Romer

Neki tvrde da se pretkambrijsko stijenje izmijenilo toplinom i uslijed pritiska, tako da se nisu mogle sačuvati fosilne karike, ili pak da se stijenje nije našlo u plitkim morima da bi se fosili zadržali. „Ni ti nam argumenti ne pomažu”, rekli su evolucionisti Salvador E. Luria, Stephen Jay Gould i Sam Singer. Zatim dodaju: „Geolozi su pronašli množinu neoštećenih pretkambrijskih sedimenata, no oni ne sadrže fosile složenijih organizama.

Te činjenice potakle su biokemičara D. B. Gowera da prokomentira, kako se navodi u listu Times: „Izvještaj stvaranja u Knjizi Postanka i teorija evolucije ne mogu se pomiriti. Jedno mora biti istina, a drugo pogrešno. Svjedočanstvo fosila u skladu je s izvještajem stvaranja. U najstarijem stijenju ne nailazimo na serije fosila koje bi obuhvatile postupne promjene od najprimitivnijih stvorenja prema razvijenijim oblicima. Štoviše, iz najstarijih stijena je vidljivo da su se razvijene vrste pojavile iznenada. Između svake vrste potpuno nedostaju prelazni oblici fosila.”

Zoolog Harold Coffin zaključuje: „Ako je progresivna evolucija jednostavnijih ka složenijim oblicima života točna, preci sasvim razvijenih stvorenja trebali bi se naći u kambriju; no nisu pronađeni i znanstvenici priznaju da ima malo izgleda da se ikada pronađu. Na temelju samih činjenica, stvarno pronađenih fosila u zemlji, teorija iznenadnog stvaralačkog čina kojim su nastali glavni životni oblici bolje se uklapa u stvarnost.”

Ono što želim naglasiti, to je da u fosilnom zapisu ne postoje nikakvi drugi dokazi, osim onih koji govore u prilog tome da je život nastao iznenada i po svojim vrstama, uostalom, kao što to i u Biblij piše.

Ozbiljno, ne možete pohvatati ta objašnjenja za evoluciju iako je sve lijepo objašnjeno. Teorija evolucije je još uvijek teorija, nema definitivnog dokaza ali ta teorija funkcioniše. Čovjek nije nastao od majmuna, kao što ni ptice nisu nastale od dinosaura.

Stvaranje nove vrste nije moguće pred vašim očima. Za to treba vremena i trebaju posebni uslovi koji će omogućiti promjene i prirodnu selekciju. Vremenom, kako se mijenjaju određene fizičke karakteristike, i kada razdvojene jedinke, zbog međusobnog nemiješanja i drugačijeg načina života, postanu toliko različite nastaće i nove vrste. A i stvaranje vrsta ne mora biti proces koji će trajati zauvijek, možda dalje ne može i ne mora.





Niko nije spominjao delfine i kitove, morske sisare. Jedine "ribe" koje plivaju drugačije od svih drugih. Zašto? Jedine su i koje imaju pluća. Zašto?

Nijedan fosil nijednog glodavca nije pronađen u sloju koji pripada ranijem mezozoiku. Zašto? Jer su se razvili tek kasnije. Čine 30% svih sisara a nema ih tu od postanka svih vrsta. Kako to?

U diskusiji s jednim ateistom, koju sam nedavno vodio na jednom drugom forumu.
“Je li ateizam religija?” nije pitanje logike i razbora, nego iskljucivo vjerovanja, jer se principijelno sva nasa spoznaja bazira na vjerovanju. Teologija sekularnih humanista je nepotresiva u svom dogmatizmu o nepostojanju supralogicnih i supranaturalnih entiteta. Oni ne vjeruju u nadnaravne stvari ukljucujuci u to Boga, Satana, duh-dusu i savjest, tj. ako se posluzimo rjecnikom od Lamont-a, sekularni humanisti=ateisti, vjeruju u prirodu u kojoj je covjek mjerilo svih stvari "-(“Protagora”! op. pi!)-, docim je sve drugo iluzija, zaboravljajuci pri tome, da se u redukcionistickoj maniri te prirode upravo dolazi do duha, jer se ta ista priroda izgubi u neodredjenost-umrezenja fermiona i bosona =”Verschränkung” i nepreciznosti i nevidljivosti stanja tih istih, “Unschärferelation”.

Ateisticka vjera se moze i ovako interpretirati: Nije Bog kreator univerzuma, nego su ljudi kreatori Boga i bogova, ali tko je onda kreator univerzuma, ostaje za njih zagonetka, jer upravo sva znanstvena otkrica do sada upucuju na cinjenicu, da je univerzum kreacija: Crveni pomak i pozadinsko zracenje, koje je cinjenicno dokazano, , ubrzana ekspanzija svemira, energetski resursi, informacija u svemiru, te ustimanost zakona i konstanti jasno pokazuju, da se radi o racionalnom uredjenju, tj. da je unioverzum kozmos a ne kaos.
Harold H. Titus definira: “Humanisticki naturalisti posmatraju univerzum kao sam po sebi egzistirajuci, a ne stvoreni, tj. oni su odbacili sve predodzbe o supranaturalnim entitetima. Sekularni humanizam je religija bez Boga.”

Sekularni humanisti definiraju svoj svjetonazor kako slijedi: Humanizam je uvjerenje, da je covjek najsavrsenije bice od svih postojecih, a da se istina i znanje baziraju na na ljudskom razumu i znanosti.

Karakteristicno za sekularni humanizam i njegovu pedagosku liniju je misljenje americkog apologeta te vrste John Dewey-a u njegovu djelu “A Common Faith”, gdje taj korifej pedagogije pravi jasnu distinkciju izmedju pojmova “religija” i “religiozan”.
Pojam “religija” koristi za supranaturalne entitete, a pojam “religiozan” primjenjuje na prirodni svijet, posebno primjenjivo na medjuljudske odnose, napredak i znanost. Supranaturalne entitete kao Bog, andjeli i demoni on odbacuje i negira. Dewey akceptira iskljucivo samoorganizaciju i samorazvijajucu prirodu sa svim mogucim “religioznim” razgranavanjima i pravcima. Bio je misljenja, da je znanost rijesila sve bitne probleme u svijetu i da je sve supranaturalne i supralogicne entitete bacila na povijesni odpad. Koje li samo iluzije, religije i dogmatizma. Svi znamo, da znanost do sada nije rijesila ama bas niti jedno jedino esencijalno pitanje za covjeka: Tko smo? Sto smo? Odkuda dolazimo i kamo idemo? Samozadovoljavanje sekularnih humanista je postalo evidentno, a njihova evidencija bila svedena na obicnu vjeru u jednom obicnom religioznom obliku, sa razlicitim kultevima, ritualima, hramovima i apologetima. “Covjek je mjerilo svih stvari!” (Protagora! op. pi!) Dakle covjek je bog. Sva teologija sekularnih humanista, kako se ateisti sami definiraju sastoji se u nedokazivim floskulama lisenim svakog razbora i logike kao, nijekanju Boga i svega nadprirodnog. Dakle, ateizam je ipak religija, koja nije u stanju fundirati i obrazloziti svoj svjetonazor. Radi se o svjetonazoru bez cilja i smisla.
Facit: Uopce nije vazno, da li je ateizam ili obozavanje covjeka temelj humanizmu, jer se to logicno svodi na jedno te isto, buduci da se sekularni humanizam bazira na nijekanju BOGA. Oni nisu u stanju znati da Bog ne postoji, nego vjeruju da ne postoji ili ga jednostavno nijecu. Naime, svaki svjetonazor, filozofija ili ideologija imaju transcendentnu bazu. I ateisti trebaju “nesto” sto oduvjek postoji, sto bi bilo vjecno. Predpostavka toga “nesto” je za nas ljude neminovno, nuzno, jer mi potrebujemo jedan pocetak za nase procese kod razmislkjanja. Ovaj logicno, ne vremenski misljeni pocetak mora svatko sam za sebe definirati. Bez toga do sada nije bilo moguce utemeljizi niti jedan sustav u svijetu, i vjerojatno nece niti biti moguce. To je poradi toga, jer smo mi ljudi u nasoj spoznaji ogranicena bica.
Ateist pise:
“Da sažmem. Tvrdnja da je ateizam religija predstavlja pokušaj diskreditiranja ateizma, pokušaj kritike koja hoće pokazati da je ateizam nekonzistentan jer i sam predstavlja vrstu onoga što kritizira. Međutim, ta kritika nije osnovana, jer ateizam ne predstavlja vrstu onoga što kritizira, budući da mu nedostaje ključna sastavnica onoga što ateizam kritizira, a to je vjerovanje u postojanje nadnaravnih bića, vjerovanje koje je neovisno o raspoloživoj evidenciji.”

Ovaj citat je kompleksno ne-logican i strukturalno ne-razborit. Naime, ako bi ovaj citat bio ispravan, onda nebi bilo razlike izmedju ateizma i religije opcenito, jer se u njemu iskljucivo zeli povuci dinstinkcija prema monoteizmu, jer monoteisticke religije uce vjeru u nadnaravne entitete.

Da je ateizam religija, pokazuje i izvorni hinayana budhizam. Tu mi imamo i kult, i rituale i hramove, kao i sve sto karakterizira jednu religiju, iako ta religija u ovom obliku ne naucava vjeru u nadnaravne entitete, sto obara ovu gore nekonzistentnu argumentaciju. Zato je tvrdnja: “Ateizam je religija i vjera u prirodu i razum, dakle covjeka” istinita tvrdnja po logicnom nacinu donosenja racionalnih sudova, a tzv. ateisticka “evidencija”, na kojoj toboze baziraju svoj svjetonazor obicna isprazna floskula, jer “evidencije” nema, buduci da se sve svodi na obicnu vjeru. Vidi kod Hume-a: problem indukcije.

Ateist pise:
“Prema tome, po prirodi tražimo što jaču evidenciju u želji da imamo ispravna vjerovanja. Vjerovanje da bismo vjerovanja trebali temeljiti na što jačoj evidenciji, dakle, nije bez opravdanja. Opravdanje je iskustvo života u ovome svijetu. Hoće li to netko nazvati empirijskim, induktivnim ili pragmatičkim opravdanjem odnosno evidencijom, meni je svejedno. I, nota bene, čak i ako to opravdanje nekoga ne zadovolji u potpunosti, ono je dovoljno da se odbaci tvrdnja da vjerovanje kako sva vjerovanja trebaju biti opravdana evidencijom nije i samo opravdano evidencijom, ergo ateizam se temelji na slijepoj vjeri, ergo ateizam je također religija.”

Ateizam nije samo obicna vjera, nego je ateizam najnelogicnija i najiracionalnija vjera. Zasto? Iz jednostavnog razloga: Ateizam se koristi transcendentnim pojmovima u negiranju transcendencije, a to je “contradictio in adiecto!” Trebamo samo pomisliti na jedno a to je, da za egzistenciju Boga imamo dokaze, a za ne egzistenciju ne. Neki filozofi su skloni tvrdnji, da ti dokazi boluju po dijagnozi “petitio principii”, sto nije adekvatna argumentacija. Ni ontoloski ni kozmoloski dokazi nisi racionalno oborivi.

Teoretski to posebno ne vrijedi za kozmoloski dokaz T. Akvinca. Kod svojih “viae quinquae”, T. Akvinski nigdje ne postulira teze o logicnim strukturama svijeta ili istinitosti razuma. On ih iskljucivo predpostavlja! Da ove predpostavke u konacnici nalaze u Bogu svoj fundament i izvor, za njega je to ontoloski jasna stvar, ali ta predpostavka ne ulazi nigdje u spoznajnu refleksiju dokaza, sto je cini vjerodostojnom. U argumentaciji, gdje se ide za pitanjem prvih principa o vjerodostojnosti i istinitosti nasih razmisljanja, on se koristi metodom “reductio ad apsurdum” , kao i Aristotel. Ako netko sumnja u racionalnu spoznaju istine ili ako nijece kontradikcije, onda taj nije u stanju uopce nista spoznati, a jos manje racionalno argumentirati. Na taj nacin bi i teza: “Ne postoji istina”, bila u sebi kontradiktorna, jer ta tvrdnja, bar u samom konceptu predpostavlja istinu.

Zato bih ovdje i sada predlozio ateistima jedan minimalni konsens u argumentaciji:

1) Ispravnost logike u opisivanju “realnosti”.

2) Prednost plauzibilnijim i vjerodostojnijim matematickim spoznajama, pred onim neplauzibilnijim i nevjerodostojnijim.

3) “Deal with the evidence”. (Occam Razor”; Ockham Rasiermesser! op. pi!) Osujeti nepotrebne spekulacije.

4) Vrijednost kauzalnog principa (Nema posljedice bez uzroka; ili Ex nihilo nihil fit!”

5) Aktualne znanstvene spoznaje su “najbolja i najplauzibilnij dostignuca” koja do sada posjedujemo i treba ih primjenjivati u zivotu, ali bez ikakve dogmatske ili ideoloske primjese.

Na bazi ovih minimalnih “aksioma” moze se doci do zakljucka, koliko je racionalan ateizam, a koliko teizam. Naravno ako se u argumentaciju nepodkradu teze i tvrdnje kao recimo ova: “ Buduci da ne postoje apsolutne moralne vrijednosti, moramo tolerirati sve relativne moralne vrijednosti svih religija i svjetonazora.” Ovo je formalno logicni gaf i kontradikcija.

Problem je evidentan u tvrdnji, da “trebamo tolerirati”, sto samo po sebi predstavlja jednu moralnu vrijednost, jer “ne biti tolerantan “ predstavlja takodjer moralnu vrijednost. Po tvrdnji prve gornje recenice, da “ne postoje apsolutne moralne vrijednosti” ni ta tvrdnja nije apsolutna, nego relativna vrijednost. Medjutim, mi poznajemo kulture koje postuliraju, da nije potrebno tolerirati vjrijednosti drugih kultura. Ova moralna tvrdnja gore navedenih kultura bi se po definiciji prvotno postulirane tvrdnje iz prve recenice morala tolerirati, sto jasno stoji u kontradikciji sa iskazom same tvrdnje. Implicite se ovakvim tvrdnjama implementira, da zapovijed “treba tolerirati”, predstavlja jednu apsolutnu moralnu tvrdnju, sto se u prvom dijelu te iste tvrdnje osporava. Ako negiras postojanje absolutnih moralnih instancija, onda dobivas probleme kod upotrebe pojmova “treba” ili “bilo bi bolje”. Ateisti su skloni tvditi: “O Bogu ne mozemo tvrditi nista, niti spoznati nista”. I ova tvrdnja je kontradiktorna u sebi, jer se radi o jednoj spoznajnoj tvrdnji o Bogu.

Uzmimo cetvrti axiom logike, princip kauzalnosti: Sve ima svoj uzrok u sebi ili necemu drugom van sebe.

Paul Kurtz, ateisticki filozof i koautor ateistickog manifesta I i II- se pita u jednoj diskusiji o Bogu: “Tko je stvorio Boga”? Kurtz je mislio, ako je Bog “djelovanje”, onda i On po principu kauzalnosti mora imati svoj uzrok. Medjutim, ovdje mi imamo grubo krsenje logike, jer se radi o “kategorickoj pogresci” u zakljucivanju. Po logici slijedi, da je princip kauzalnosti iskljucivo primjenjiv na “djelovanja” koja su nekad dosla u egzistenciju. Drugacije receno: “Sve sto je ikada stupilo u egzistenciju, dakle postalo postojanje, mora imati svoj uzrok.” Dokaz je trivijalan i jednostavan. Ako nesto sto egzistira, nije doslo u egzistenciju, dakle, nije postalo, onda je moguca iskljucivo jedna opcija: to mora biti vjecno. A nesto, sto je “actus purus”, sto nije nikad doslo u egzistenciju, ne moze biti stvoreno i stupiti u egzistenciju, to “Postojanje”; rijec je inadekvatna, ali mi nemamo bolje, dakle, taj Bitak je neuzrokovan, akauzalan, da vjecan. A buduci da je biblijski Bog vjecan, onda je pitanje tko je Boga stvorio logicno inkonsistentan gaf mijesanja logicnih kategorija.

A dokaz za egzistenciju nuznog Bica je istovjetan argumentaciji o dokazivanju pozitivnog principa Istine i istinskih iskaza. Tu vrstu argumentacije je moguce voditi bez kontradikcija, docim tvrdnju o negativnom principu ne poznajemo i time postaje evidentno, da pozitivni princip absolutne Istine mora nuzno postojati i logicno je dokaziv, a negatvni izaziva kontradikciju u argumentacji..

Osim toga, princip o kauzalnosti je neovisan o vremenu i prostoru. Znanost jasno postulira, da realne beskonacnosti u fizici ne postoje, niti bi se mogle verificirati ako bi i postojale, jer krse treci axiom logike: “tertium non datur!”

Zato ni univerzum ne moze biti vjecan, jer uz gore navedene parametre ostaje mu i problem neobjasnjivosti samog po sebi i neobjasnjivosti zakona u njemu.

Tko je uzrok tim zakonima, toj informaciji? Moze li nesto nerazumno producirati nesto razumno? Zacjelo ne, jer po principu kauzalnosti sve ima svoj uzrok, pa i kvantnomehanicki procesi, naravno u svom cjelokupnom obujmu. Sve je kontingentno, moglo bi i nebiti, samo Bog je “actus purus”, nuzni entitet bez kojeg nista ne mozemo objasniti: On je: causa causarum i causa prima. Kompleksnost u univerzumu, posebno kod zivih bica nije moguce objasniti bez Boga. Univerzum je kozmos, a ne kaos.

Osobine jedne “causae primae”:

1) Vjecna egzistencija! Naime, iskljucivo egzistencija moze biti uzrok egzistenciji, jer egzistencija ima egzistenciju u sebi. Ne-egzistencija, dakle “nista” nema egzistencije u sebi i time iz nista ne moze nastati nista. Ex nihilo nihil fit! Zato je egzistencija uzrok egzistenciji, i to dokazuje da egzistencija mora biti vjecna.

2) Prvi uzrok transcendira vrijeme i prostor. Ateisti, da bi mogli naturalisticki argumentirati moraju u svoju argumentaciju uvesti tri entiteta: Mora postojati “nesto” iz cega svijet nastaje. Onda jos trebamo “nesto sto inicira” taj proces i nesto u sto se “inicira”. A ova tri transcendentna pojma zahtjevaju vjecno vrijeme i vjecni prostor, sto se nikako ne da definirati. Dakle, ateisti nisu u stanju definirati svijet na bazi svog svjetonazora, a da pri toj argumentaciji ne upadnu u kontradikciju.

3) Prvi uzrok nije materijalan. Naime, materija kao takva egzistira iskljucivo u prostoru i vremenu. Osim toga, samo porijeklo materije ostaje im u transcendentnoj domeni.

4) Prvi uzrok mora posjedovati volju. Ako nebi bio personalan, onda nebi bilo uzroka za djelovanje. Volja pokrece!

5) Prvi uzrok radi po logicnim nacelima. Univerzum je uredjen teleoloski. Ljepota i preciznost su znaci razuma i kreativnosti.

6) Prvi uzrok je absolutna inteligencija koja sve generira, jer prirodne konstante su toliko precizne, da slucaj ne dolazi u obzir kao pokretac univerzuma.

Facit: Prvi uzrok i pokretac svega sto postoji jest BOG. Ateisticka argumentacija je iracionalna i nespojiva sa logikom. Ne postoje kontradikcije u Bogu. Njegova svemoc je definirana tako, da ne producira nikakve kontradikcije u sebi, kako nam ateisti zele sugerirati.

Takodjer, niti pitanje “Tko je stvorio Boga”, nije filozofsko nego iracionalno, dakle nelogicno pitanje, buduci da Bog per se nije dosao u egzistenciju, nego ju generira. On je vjecan.

Inkvizitor, ponavljam pitanja:

1. Koliki je promjer Mliječne staze u km?

2. Da li je Bog prije stvorio paradajz ili Sunce?