Da, Banjaluka ima vise od 100.000 novih stanovnika, dakle onih koji nisu tu zivjeli prije 92. godine

Hram Hrista Spasitelja u centru grada.

Bogojavljenska crkva, u blizini rijeke Vrbas:

Malo savremeniji oblik gradnje. Hram u Drakuliću:

Bilo bi lijepo da se obnove uništeni katolički objekti od strane vlasti koja ih je srušila.

Ovako će izgledati samostan u Petrićevcu kad se u potpunosti obnovi :

Obnovljena crkva u Barlovcima..




zatim nova crkva u Presnacama (stara je bila srusena)

Napišite malo o navodnom ogromnom brojčanom omjeru u korist žena u BL, mit ili stvarnost? Takođe su bile na glasu kao extra kvaliteta, navijački lokal-patriotizam ili stvarnost

Mislim da je u BL omjer zena i muskaraca max. 55% 45% za zene.. zamislite da je 7-1 kako bi to bilo???
Medjutim zene su u BL izuzetno lijepe ( to nije nikakva urbana legenda vec istina, isto vrijedi za splicanke) mada je i to malo opalo kako je doslo ovih sa strane a domacih cura je jako puno otislo. Ipak i dalje je to sve lijepo za pogledat, jer drze do sebe a kako je BL prije rata u svakom pogledu (tako i u modi sem politicki) bila okrenuta Zagrebu, tako je i sada. Prije sve dodje do Banjaluke no do Sarajeva ili bilo kojeg dijela BiH..

Kažu da se o ukusima ne raspravlja, no da je zaista tako, zar ne bi imali više misica iz BL
Vidiš kako Venezuela suvereno drma izborom Miss Universe (dakle potvrđujući spiku o prelijepim Latino curama), a jel ijedna Miss YU bila iz BL?

Kako hoces prijatelju, tvoje pravo na razmisljanje. Pitao si ja sam odgovorio..

Evo malo za Mis-a..



Tipicna Banjalucankica , uzeto sa ovog mjesta

http://www.banjalukaonline.com/forum/vi ... 06&page=36

..ima isuvise stranica i materijala da bih ovdje prenosio, ali vrijedi pogladat..mada se za jedan lijepi dan na potezu od Boske do Pozorista mozete vijdjet 10X vise dobrih koka.. moj tip su one izmedju 27 -35 godina kojih nema puno na slikama sa datog foruma..

Preporucam da se krene od zadnje stranice, jer su tu novije slike, a lik sa nickom Zorro slika uglavnom Banjalucanke....

Pregledavam forum, kad Corto među forumašima. Corto imate svugdje - jesi li ti ili te netko kopira?

Inače na jednom mostarskom portalu ima super sekcija slika Mostarki sa popodnevnih šetnji i izlazaka uveče.

Mogla bi pasti tema Mostarke vs Banjalučanke.

Ma ovo je sto nadjoh na brzaka.. Velim, nema nista do uzivo, a vjerujem da svaki grad ima svoje ljepotice.. Negdje manje negdje vise.

Evo malo o BL

Banja Luka, kao malo koji grad u Bosni, ima duboke povijesne korijene. Iz svoje antičke jezgre koja se oblikovala uz Vrbas, a na prostoru koji je danas poznat kao Gornji Šeher, širila se Vrbasom prema sjeveru sve do današnjih naselja Budžak, Predgrađe i Trapisti. U Gornjem Gradu-Šeheru bili su poznati sumporni izvori s termalnim lječilištem još za vrijeme Rimskog Carstva.

Dugu povijest ovog grada moguće je podijeliti u tri veća vremenska isječka:
- srednjovjekovni
- Banja Luka u vrijeme Turskog Carstva
- suvremena povijest (od Austro-ugarske okupacije 1878. do velikog potresa
1969. i genocida nad Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima u ratu za
veliku Srbiju, 1991.-1995.godine)

U današnjoj topografiji većih gradskih cjelina moguće je prepoznati kako se ovaj grad širio prateći Vrbas od juga prema sjeveru. Daleko na jugu Banja Luke, južnije od današnjeg Gornjeg Šehera, ležalo je naselje Novoselija, nastalo uzvodno od Gornjeg Šehera početkom 18.stoljeća. Šireći se nizvodno tokom Vrbasa razvit će se, osobito u vrijeme osmanske vladavine, Donji Šeher (Grad) koji ne prelazi rijeku Crikvenu. Na susretu Crikvene i Vrbasa podignuta je srednjovjekovna i predturska tvrđava “Kaštel” koja će stoljećima biti jedan od glavnih biljega Banja Luke.
Početak moderne Banja Luke pada svakako u vrijeme druge polovice 19. stoljeća. Želim reći prije Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Prvi izdanci početka modernizacije poniknuli su već 1872. kada je puštena u promet prva željeznica u Bosni na pravcu Banja Luka – Prijedor - Dobrljin na granici s Hrvatskom. Od Dobrljina mogli su Banjalučani brzo dokučiti Kostajnicu i Sisak, a od Siska su već 1862. kretali brzi vlakovi za Zagreb, Beč i Budimpeštu. Prvi putnički vlak iz Banja Luka krenuo je na Badnji dan (24.prosinca,1872., vozeći do Ravnica, granice s Hrvatskom na Uni. Istog dana vratio se u Banja Luku

Koliko god to na prvi pogled bilo neobično ipak su počeci industrijske privrede, kao jakog modernizacijskog pokretača, vezani uz dolazak trapista. Oni su osim svoga samostana, sagrađen gotovo u isto vrijeme (1872.-1873.) kada su franjevci na Petrićevcu podigli svoj samostan, sagradili veliki mlin (1872.), zatim pivovaru (1876.), ciglanu (1877.) te tvornicu tkanina (1878.). Svoje pogonske komplekse zaokružili su dodatnom izgradnjom poznate sirane, tvornice tijesta i podizanjem električne hidrocentrale na Vrbasu, koja je davala struju i za veći dio Banja Luke.

Poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. počinje brži rast banjalučkog stanovništva. U godini okupacije grad je imao samo 1741 kuću i 9650 stanovnika. Sljedeća tabela pokazuje rast stanovništva od okupacije do pred Drugi Svjetski rat.

Godina Broj stanovnika
1895. 13.566
1910. 14.801
1921. 18.001
1931. 22.165





U religijskom reljefu Banja Luke moguće je iskazati sljedeće podatke za vrijeme 1895. – 1931.

Godina Muslimana Katolika Pravoslavnih Židova
1895. 55,46% 21,20% 20,46% ?
1910. 44,50% 26,50% 24,90% 2,84%
1931. 36,20% 29,20% 30,50% 1,60%




Statističko kretanje banjalučkog stanovništva gledano iz perspektive nacionalne strukture pruža vrlo zabrinjavajuću sliku koju će biti teško objasniti, bilo kojem razumnom čovjeku. Naime, prema dostupnoj statističkoj građi najviše iznenađenja i neprirodnih pojava moguće je zamijetiti u kretanju gradskog stanovništva poslije II. svjetskog rata.

Iz tabele koju donosimo, držeći se statističkih rezultata “Saveznog zavoda za statistiku FNRJ-SFRJ” moguće je i onaj drugi zaključak, koji bi imao predznak poruge: u Banja Luci su Hrvati najblesaviji narod, njih 50 godina proganja neka opaka epidemija! Drugim riječima sustavan progon Hrvata iz ovog grada nije od jučer. Zato pogledajmo što kaže službena, državna statistika.

Godina Ukupno Hrvati Muslimani Srbi Jugoslaveni, neopredijeljeni i ostali
1948. 31.233 8.662 9.951 10.861 1.749
1953. 38.135 10.810 9.800 15.299 1.482
1961. 60.950 ? ? ? ?
1971. 90.831 ? ? ? ?
1981. 132.937 16.314 20.916 51.839 32.372
1991. 143.079 15.700 27.689 70.155 29.595




I na slučaju ove tablice možemo se prisjetiti one poznate pučke uzrečice: brojke sve kazuju. Dok broj Srba u Banja Luci od 1953.-1991. porastao za 400,58 %, tj. za 4 i pol puta, dotle je broj Hrvata rastao za manje od jedne polovice ili 0,45 % u 40 godina !?

Ne možemo se ponašati poput nojeva, gurajući glavu u pijesak. Time se u ljudskom životu ne rješava nijedan problem. Pa koliko god stalni pad starosjedilaca Hrvata u Banja Luci bio katastrofalan i nedopustiv gledajući taj pad prije svega u relaciji prema Srbima s kojima smo sve do II. svjetskog rata bili gotovo izjednačeni, kao što pokazuje naša tablica o nacionalnoj strukturi 1895.-1931., mora se i ovom prilikom snažno i otvoreno postaviti sljedeće pitanje: koliki je danas broj Hrvata u Banja Luci? Prema zadnjim pouzdanim obavijestima koje imam (ožujak 2003.) samo 3000-4000. Usporedimo taj broj s brojem Srba danas! Kako nazvati tu činjenicu? Nije li to rijedak primjer i sraman čin etničkog čišćenja? Nestankom Hrvata i genocidom nad njima svi su izgubili a Banja Luka, vjerujem, najviše.

U prikazu historijata Hrvatskog kulturnog društva “Banja Luka” u Zagrebu oslikao sam Golgotu Hrvata Banja Luke i Banjalučke biskupije od 1991. do danas.

I jos malo

http://www.hkd-banjaluka.hr/HKD-BanjaLu ... apisti.htm

Tulkas, možeš li nam dati grubu procjenu (znam da nije nije zahvalno) glede banjalučkih Hrvata. Gdje se nalazi većina predratnih žitelja? Je li ih više otišlo u treće zemlje ili se ipak najveći dio naselio u Hrvatskoj? Ima li Banjalučana u hrvatskim dijelovima BiH?

Dobro pitanje.. Svukuda mozes naici na BL Hrvate,al najvise u Hrvatskoj.. Ima ih puno u Rijeci koliko znam, mjenjale se kuce i stanovi sa Srbima Rijeka - Banjaluka.. Ima ih u ZG, a mozes ih naci i blizu granice sa BiH od Okucana pa do Broda.. Njemacka, Nizozemska manje al moze ih se naci.. Slabo ih je u HR dijelovima BiH..


U banjalučkom naselju Petrićevac 7. listopada 1992. godine u vlastitoj kući ubijen je Miroslav Malić. Nedugo zatim, 1. studenog 1992. godine, također u vlastitoj kući, u banjalučkom naselju Barlovac, napadnut je i mučen Jozo Anusić. Mjesec dana kasnije, preminuo je od posljedica zadobivenih povreda. Krajem iste godine, prve ratne u Bosni i Hercegovini, 15. prosinca, u Banja Luci, u naselju Petrićevac, ubijeni su Borka i Marko Jerković. Prema podacima koje je prikupila Banjalučka biskupija, na području grada Banja Luka, od kolovoza 1991. do prosinca 1995. godine ubijeno je sedamdeset građana hrvatske nacionalnosti. Banjalučka biskupija ima i podatke da su se tijekom rata, na širem području općine Banja Luka, pored ubojstava dogodili i drugi zločini protiv hrvatskih civila: prijetnje, otpuštanja s posla, protjerivanja iz kuća i stanova, upućivanje na radnu obavezu, rušenje katoličkih crkava i samostana i progon stanovništva.

Svaka noć čekala se sa strepnjom

Sjećajući se tog perioda, Vesna Jović, predsjednica hrvatske humanitarne organizacije 'Danica', kaže da nikada neće zaboraviti strah koji su svakodnevno osjećali banjalučki Hrvati. - U naselju Paprikovac, a tako je bilo i u drugim gradskim naseljima gdje su živjeli Hrvati, svaka noć se čekala sa strepnjom. Znalo se da se ljudi ubijaju i nestaju preko noći. Susjedi mojih roditelja, kao i oni sami, ili nisu spavali ili su noći provodili skriveni u svinjcima, kokošinjcima, nadajući se da će tako preživjeti - priča Jović.

O zločinima se i dalje šuti

Šesnaest godina od prvih zabilježenih zločina i dvanaest godina od okončanja rata u Bosni i Hercegovini, i dalje se šuti o ubojstvima i zlostavljanjima hrvatskog stanovništva u Banja Luci. Okružno tužiteljstvo u Banja Luci do sada je za zločine nad nesrpskim stanovništvom počinjene na području 14 općina podignuto ukupno šest optužnica. U Okružnom tužiteljstvu u Banja Luci kažu da im je poznato da je oko 500 civila nesrpske nacionalnosti ubijeno tijekom rata, ali i da nema istraga. Zamjenik okružnog tužitelja, Sead Zerić, otkriva da istrage nisu vođene, i teško da će biti, jer je 'netko 1999. godine naredio da se unište svi predmeti ubojstava vođeni po NN počinitelju'. Tko i zašto, javnost ne može saznati.

Akcija protiv 'hrvatskih ekstremista'



Od travnja do prosinca 1992. godine, snage MUP-a i Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno s Teritorijalnom obranom (TO) i paravojnim formacijama, povele su kampanju razoružavanja nesrpskog stanovništva. Kampanja je provedena pod izgovorom da se vodi akcija protiv 'muslimanskih i hrvatskih ekstremista'. Ova kampanja je nerijetko bila izgovor i za napade na civile i njihova naselja koja su bila pod kontrolom srpskih vlasti, što se dogodilo i u Banja Luci. Biskup Franjo Komarica, i pored pritisaka koji su vršeni na njega i teških uvjeta života, nije želio ostaviti svoje župljane, koji su svakodnevno u biskupiju stizali s vijestima o ubojstvima i fizičkim napadima. Nemoćan da ih zaštiti, dr. Franjo Komarica uputio je, počevši od svibnja 1992. godine, na desetine pisama predstavnicima lokalnih vlasti, čelnicima Republike Srpske, predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i mnogobrojnim međunarodnim dužnosnicima, upozoravajući ih na teror koji su pripadnici vojske i policije Republike Srpske vršili nad hrvatskim stanovništvom.

Nitko nije reagirao na biskupova upozorenja

Predrag Radić, tadašnji gradonačelnik Banja Luke, nije odgovorio biskupu Komarici, ni tada niti niz puta kasnije kada je reagirao nakon napada na Hrvate i katoličku crkvu, koji su postali svakodnevni tijekom 1992. godine. Na isti način ponašala se i policija, ostajući nijema na biskupova pisana upozorenja. Suočen s činjenicom da lokalne vlasti u Banja Luci ne mogu ili ne žele poduzeti mjere kako bi spriječile nasilje i ubojstva Hrvata, biskup Komarica pomoć je zatražio i od predstavnika vlasti Republike Srpske, te pisao današnjem državnom ombudsmanu za ljudska prava, tada potpredsjedniku Vlade RS dr. Vitomiru Popoviću. Tada mu je poslao popis imena Hrvata ubijenih u banjalučkom naselju Petrićevac. Ni Popović nije odgovorio biskupu. Nakon 14 godina, Vitomir Popović za Justice Report je potvrdio da je primao pisma od biskupa, kao i da je znao da su ih dobivali i drugi visoki dužnosnici RS. Biskup Komarica kaže da je tijekom rata, ali i sve do danas, postojala zavjera šutnje o ovim zločinima. 'Nitko ni za jedan slučaj ubojstva nije odgovarao. Iako su političari u RS bili upoznati s ovim činjenicama, nikada nije pokrenuto ni pitanje odgovornosti onih koji su bili dužni da rade svoj posao - naglašava biskup Komarica.

Okrivljeni oslobođeni optužbi

Komarica podsjeća da se pred Okružnim sudom u Banja Luci vodio samo jedan proces – i to za otmicu i ubojstvo katoličkog svećenika iz Prijedora u rujnu 1995. godine Tomislava Matanovića i njegovih roditelja – u kojem su svi okrivljeni oslobođeni optužbi. - I to je bila lakrdija od suda, a ne želja da se utvrdi istina - naglašava Komarica.

Odgovornost je i na hrvatskim političarima

Vesna Jović smatra da dio odgovornosti za neprocesuiranje ratnih zločina nad banjalučkim Hrvatima snose i hrvatski političari. - Dok bošnjački političari u svakoj prilici govore o zločinima počinjenim nad Bošnjacima u Republici Srpskoj i s pravom, stalno zahtijevaju da se odgovorni za te zločine kazne, i ono malo hrvatskih političara šuti. A šute jer su nezainteresirani, a njihove dužnosti služe im samo radi zadovoljenja vlastitih interesa - ističe Jović.

Pomirenje usprkos svemu

Pomirenje i obnova suživota, usprkos prošlom ratu, neophodni su, ističe biskup Komarica. - Radi toga, radi žrtava i njihovih obitelji, mora se zadovoljiti istina i pravda. Da se zlo ne bi ponovilo, potrebno je pronaći ljude koji su zakon uzeli u svoje ruke misleći da njih ruka zakona neće stići. Ovako, postoji opasnost da se cijeli jedan narod proglasi zločinačkim, što nije istina, jer i žrtve i zločinci imaju svoje ime - zaključuje biskup Franjo Komarica.

Zahvaljujem A znaš li postoje li neke zavičajne udruge, čime se bave? Koji su poznati Banjalučani u HR (osim Ivana Ljubičića naravno )?

Čudi me da je ovako malo grad narastao u razdoblju najvećeg razvoja čitavog područja BiH. Znači između 1895. i 1910. godine.

Pretpostavljam da su većinom u Hrvatskoj, ne vjerujem da su išli u hrvatske dijelove BIH. Sjeverozapad BiH što se tiče Hrvata uglavnom gravitira prema sjeverozapadu i Zagrebu, pa je tamo vjerovatno većina i otišla.

Usporedba broja župljana u banjolučkom dekanatu:

Barlovci, Ivanjska, Petričevac... za plakanje...

Pa ne znam, valjali su Hrvatskoj da popuni Okučane, Glinu, Knin.