Problem s kapitaliziranom štednjom je prvo u tranziciji, gdje jedno vrijeme moraš plaćati i svoju štednju i penziju sadašnjim umirovljenicima, plus ovisnost o tržištima kapitala.

Osobno, vidim mogućnosti u rastu produktivnosti i produljenju radnog vijeka (65 godina je bilo vrijeme za odlazak u penziju kad je jako malo ljudi doživjelo tu dob, tako da su izdaci bili podnošljivi). Sve ostalo je prelijevanje iz šupljeg u prazno.

ako se produljio životni vijek ne znači da se produljio vijek koji čovjek provede u zdravlju.

ono što treba stvarno napraviti je prosječno vrijeme umirovljenja približiti zakonskom umirovljenju koje nastupa sa 65 godina. u hrvatskoj je to sada negdje oko 59 godina. a bilo je nešto mrvu više od 60.

kriza uzima danak i tu.

Ovaj model umirovljenja sa 65 godina je stvoren u doba kada je prosjecni zivotni vijek u doticnoj njemackoj drzavi bio 45 godina. Lukav je bio taj Bismarck.

Zanimljiva ideja bi bila da se dob umirovljenja razlikuje po županijama, jer mislim da nema države u kojoj se očekivani životni vijek razlikuje u tolikoj mjeri kao kod nas...
Ovako ispada da Slavonci i Zagorci financiraju Istru i Dalmaciju

Što se tiče diskriminacije tu bih prije naglasio razliku u uživanju u mirovini između muškaraca i žena gdje žene uvjerljivo više koriste mirovinske fondove.

Koju god pitaš kako je živila, eto jadna patila se vas život a muževi u grobu odavno...

Uglavnom, malo ubaciš u fondove, malo u nekretnine, malo više djece napraviš, pa valjda će nešto upalit, ako se uopće doživi starost.

Prosjek godina izlaska s tržišta rada

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
EU-27 59,9 60,1 60 60,6 60 61,2 61,2 61,4
EU-25 59,9 60,4 61 60,5 60,9 61 61,2 61,3
EU-15 60,3 60,8 61,4 60,9 61,1 61,3 61,5 61,5
Hrvatska - - 60,9 60,5 59,9 58,6 59,9

Izvor: Bejaković Predrag; Mirovinski sustav u Hrvatskoj: problemi i perspektiva; Analiza mirovinskog sustava - Zbornik radova; Časopis Banka i Institut za javne financije; 2011.; str. 3.

to je to. kombinacija svega.

Itekako se produljio. Osim životnog vijeka, jedan od razloga zašto je Bismarck uzeo 70 godina (nešto kasnije smanjeno na 65) je što se u tim godinama više nije isplatilo zdravstveno nekoga osposobljavati da radi tipične poslove toga doba.

I, naravno, tad su većinom to bili blue-collar radnici u rudnicima i čeličanama, danas uglavnom svi rade u uredu, šalteru, itd. No, danas su ljudi puno svjesniji svojih "prava", tako da se proglašavaju invalidima jer ih bole leđa od dugotrajnog sjedenja.

To je, naravno, individualno rješenje, ali pitanje je što država treba koristiti. Hrvatska nema veliki manevarski prostor, ali ja još uvijek vjerujem u tehnologiju i logistiku, kao prostore za ogroman potencijalni napredak.

nije se produljio. barem nema za to dokaza. years spent i health nije isto što i life expectancy.

ovo drugo stoji. i to je ono što treba riješiti. raznorazna izmotavanja.

sve ove umirovljenike na temelju beneficiranog radnog staža bi a u civilnu zaštitu. pa bujrum.

Produljio se sigurno, a kad budem imao vremena potražit ću i neku studiju o tome.

ja sam tražio ima možda mjesec i pol dana. nešto sam pisao oko aktivnog starenja u EU i sl.

nisam pronašao.

Literatura:
2009 Ageing Report: Economic and budgetary projections for the EU-27 Member States (2008-2060); European Commission; 2009.
Asghar Zaidi; Features and Challenges of Population Ageing: The European Perspective; European Centre for Social Welfare Policy and Research; 2008.
Ayres Robert; Population and its discontents; World watch - Vision for a Sustainable World; 2004.
Bejaković Predrag; Mirovinski sustav u Hrvatskoj: problemi i perspektiva; Analiza mirovinskog sustava - Zbornik radova; Časopis Banka i Institut za javne financije; 2011.
Bloom David et al.; Population Aging -Facts, Challenges and Responses; Harvard Initiative for Global Health; 2011.
Bloom et al.; Implications of Population Aging for Economic Growth; Harvard Initiative for Global Health; 2011.
Časopis Der Spiegel; Članak Der Deutsche Traum; Br 9; 2013.
Časopis Population Reference Bureau; Članak Today’s Research on Aging; Br. 15; 2009.
Demography report 2010: Older, more numerous and diverse Europeans; European Commission; 2011.
Docteur, Oxley; Health-Care Systems: Lessons from the Reform Experience; OECD; 2003.
Europe’s demographic future: Facts and figures on challenges and opportunities; European Commission; 2007.
Grizelj Marinko i Anđelko Akrap; Projekcije stanovništva Republike Hrvatske :2004.-2051.; Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske; 2006.
Joëlle E. Sleebos; Low Fertility Rates in OECD Countries: Facts and Policy Responses; OECD; 2003.
Kröhnert et al.; Europe's demographic future - Growing Regional Imbalances; Berlin Institute for Population and Development; 2008;
Rismondo Mihovil; Osiguranici i korisnici mirovina u mirovinskom osiguranju; Analiza mirovinskog sustava - Zbornik radova; Časopis Banka i Institut za javne financije; 2011.
World Economic and Social Survey 2007: Development in an Ageing World; United Nations; 2007.
World Population Prospects: The 2010 Revision; United Nations; 2011.


Izvori:
http://en.wikipedia.org/wiki/Pillarisation (15.03.2013.)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Palijativna_skrb (14.03.2013.)
http://www.ftd.de/politik/europa/:integ ... 83151.html (27.02.2013.)

Ovdje ima dosta, ali moram pogledati detaljnije.

http://ec.europa.eu/health/indicators/h ... #fragment2

Evo, vidi se porast zadnjih godina u nekim državama.

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui ... ye&lang=en

Healthy Life Years (from 2004 onwards)

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui ... chuMc38Me0

to je to. samo nema dovoljno duge vremenske serije. life expectancy se ipak prati malo duže.

negdje raste, negdje pada itd.

švedska je zanimljiva po tom pitanju. u roku od 7 godina HLYE je narastao za 10 godina. malo mi je to čudno.

s druge strane u nizozemskoj pada.

nema tu generalnog zaključka.

U svakom slučaju, ako je danas prosjek zdravih godina u EU oko 62, možemo napraviti educated guess da je u doba znatno nižeg life expectancy i taj prosjek bio značajno niži. Međutim, budući da danas bolesni ljudi žive dulje nego prije 100-150 godina, postoci zdravih u generalnoj populaciji su moguće manji nego su bili tada.

možemo tako.

meni na to ukazuje i povećano ulaganje u tzv. dugoročnu skrb, što je svakako nešto drugo od palijative skrbi (hospiciji). ulaganju u takvu vrstu zdravstvene skrbi je i službena politika EU.

međutim, kad se pogledaju ovi pokazatelji onda se prosječna godina umirovljenja (manje-više) poklapa s prosječnim godinama provedenih u zdravlju. tako da ne vidim kako bi se povećanje zakonske godine umirovljenja povećavao. jedino se onda postavlja pitanje kako se izračunava HLYE.

2012. je u EU bila godina zdravog starenja.

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?lan ... newsId=860

Što se onih bolesnih (koji kvare prosjek) tiče, kao i onih koji obavljaju fizičke poslove, uvijek postoji opcija prijevremene mirovine, beneficiranog staža, itd. Pored toga, ako gledamo RH, uvijek je varijanta pustiti radnika da sam odluči želi li raditi nakon 65 ili ne, dok je danas za to potrebna suglasnost poslodavca.

Ima tu više opcija.

znam za 2012. godinu.

imaš i tu nešto ako te zanima. http://europa.eu/ey2012/

ali to je neki drugi par cipela u odnosu na ovo šta mi sada divanimo. oni se tu više odnose na neka tehnološka rješenja koja će pomagati starijim da ostanu u mentalnoj kondiciji ili da ne slome kuk itd. djelomično se to može povezati s zdravim godinama, ali nije to to.

Samo čekajte da netko tipa Linića ili Čačića ne dođe do genijalne spoznaje da bi prisilna eutanazija za sve starije od 70 godina, spasila i revitalizirala državni proračun, i pokrenula investicijski tsunami i vratila pozitivnu bilansu rođenih i umrlih (nakon šoka u godini gdje se eliminira populacija iznad 70).

Oni bi htjeli razviti neki sveobuhvatan pristup, ali problem je u tome što su EU nadležnosti u području socijalnog sustava (uključujući mirovine i zdravstvo) vrlo ograničene, a i EU proračun je previše malen i namjenski raspoređen (najviše za poljoprivredu) da bi tu mogao značajnije utjecati.

Dakle, ne možeš ujednačiti socijalne sustave jer su razlike u standardu, državnim proračunima i demografskoj situaciji takve da su i interesi različitih država posve disparatni. Države članice će morati same djelovati u tom smjeru.

Inače, samo da ne zaboravim, jedna solucija kako potaknuti razvoj industrije i spriječiti odljev kapitala je trgovinski protekcionizam. Eunija ga već desetljećima primjenjuje u poljoprivredi i rezultat je prehrambena samodostatnost Europe, te česti sukobi s Amerima oko toga (zato je skoro propalo osnivanje WTO-a početkom devedesetih). Dakle, ništa ne smije biti sveta krava, pa tako ni slobodna trgovina na globalnoj razini.

A onda petoljetka da svaka žena u fertilnoj dobi mora roditi najmanje troje djece, inače na Goli.

nije to bezazlena tema. društvo sa stopom fertiliteta od 1,3 za 100 godina pada na 15% inicijalnog broja populacije.

Nama je fertilitet ipak visi od 1,3. A i imamo jedini od svih u "regionu" pametnom politikom stvoriti povoljne trendove u kracem vremenskom razdoblju.
Malo pranja mozga malo novcanih i drugih beneficija.

Ma sprdnja je bila oko ovog komesarskog mentaliteta, gdje bi oni ljudima dekretom određivali što i kako. Naravno da je problem, ali mogućnosti ima (no, jedna od njih nikako nije nekakvo masovno useljavanje imigranata s istoka).