Božo Ljubić more bit sve, ali je srušio Travanjski paket.
HDZ je bio za.

P.S. jel živ "Bog i Hrvati" vidim da se to ime ponovno spominje...

Oni mogu to rade,jer su legitimni!

DŽIN MARTIN

Martin Raguž neće imati protukandidata za funkciju stranačkog šefa

Aktualni potpredsjednik HDZ 1990. Martin Raguž bit će, kako sada stoje stvari, jedini kandidat za novog lidera stranke. Nakon što je dosadašnji predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić najavio povlačenje s te funkcije, unutar najužeg stranačkog vodstva je dogovoreno da ga naslijedi Raguž. Formalno će izbor novog šefa stranke biti proveden na Saboru HDZ-a 1990., koji će se održati 6. jula u Sarajevu.

Martin Raguž

Ostavka koju je Božo Ljubić dao na mjesto predsjednika HDZ-a 1990. otvorila je mnoga zanimljiva pitanja, posebice ona koja se tiču paradigmatskih i ideoloških promjena u hrvatskoj politici, ali i pitanja odnosa HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Posebno je interesantno da je promjena došla u izuzetno složenom političkom trenutku, i po državu Bosnu i Hercegovinu, i po hrvatski narod koji ima tu dvostruku odrednicu, da je istovremeno i konstitutivan i manjinski.

Kampanja za predsjednika HDZ-a je u toku, a već se čuju glasovi o mogućem ujedinjenju dva HDZ-a. U svemu tome se, kao ključna ličnost o kojoj ovisi mnogo toga, nameće Martin Raguž. Sukob između njega i Bože Ljubića koji se kretao na skali od otvorenog do latentnog, predstavlja zapravo sukob između dvije političke struje: desne predvođene Ljubićem i svojevrsne lijeve opcije koju unutar stranke predstavlja Martin Raguž. Stoga je malo vjerovatno da je Ljubićev odlazak nekakva naznaka ujedinjavanja dva HDZ-a, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je Dragan Čović politički i ideološki istomišljenik Bože Ljubića, a ne Martina Raguža.

Istovremeno je bitno istaći kako se još od svojih najranijh dana, kada je u politici obitavao kao socijalistički kadar, Martin Raguž postavio kao čovjek koji zna razumjeti aktuelni politički trenutak. Njegovu umjerenost svjedoči i to što je bio jedini protukandidat Željku Komšiću, na izborima za hrvatskog člana predsjedništva BIH, koji je vodio umjerenu kampanju. Dok će neki reći da je to ipak bila samo kampanja, istovremeno vrijedi i argument da je kampanja jaka simbolička poruka koju kandidat šalje o svom ideološkom opredjeljenju. Tako je Raguž svojom kampanjom koju je umjesto hrvatskog znakoslovlja simboliziranog svim onim što je u devedesetima desničarski HDZ uveo u upotrebu, svoju kampanju gradio na simbolici stećaka, hercegovačke prirode i veoma značajnom sloganu: “Ovo je naša zemlja”. Time je dao oštar odgovor svim hrvatskim snagama koje na Republiku Hrvatsku gledaju kao na “rezervnu domovinu”. Na isti je način, time, odgovorio i onim strujama bosanskohercegovačke politike koje na Hercegovinu, paradigmatski shvaćenu kao većinsko hrvatsko mjesto, gledaju kao na isključivo formalni dio države BIH.

U ovakvom tonu je i zanimljiv odgovor koji je Martin Raguž dao na pitanje o tome da li smjene na čelu HDZ-a 1990. imaju veze s tim što Amerika optužuje dva HDZ-a zbog neprovođenja odluke suda u Strasbourgu u slučaju Sejdić i Finci. Iznoseći svoje viđenje problema, a istovremeno ne odričući odgovornost dvaju HDZ-ova, on je istakao da je to mnogo širi problem i da se na njemu mora sistematski raditi.

Sve u svemu, u izborima koji dolaze u vrhu HDZ-a 1990, Raguž je ključna osoba ne samo zbog toga što je kandidat za predsjednika već prevashodno zato što o njemu ovisi mnogo toga u Bosni i Hercegovini. Ako nastavi svoju prodržavnu politiku svi će biti na dobitku. Ukoliko pak, poput svog stranačkog prethodnika okrene list i opredijeli se za desnu opciju najveću će štetu imati hrvatski narod, ali i ostali narodi u BiH, koji će svoj put u Europu zamijeniti putem u – geto. (A. Kahrović-Posavljak)

Gadljiv ulizivački panegirik u SDA BH Danima.

Novost je razdvajanje funkcije predsjednika stranke od pozicije predsjednika Središnjeg odbora, što je korak k većoj demokratičnosti i decentralizaciji, kako ne bi sve ovlasti bile u rukama jednog čovjeka.

Treba nazvati stvari pravim imenom. Strahovi od „nove platforme" dolaze iz HDZ-a BiH i medija pod njihovim pokroviteljstvom. Ne strahuju oni od nove platforme, nego strahuju od novog jačeg HDZ-a 1990. Ne želeći uopće biti odvjetnik Martinu Ragužu, ali kad je mogao izdati, nije izdao, dapače, ostao je dosljedan nacionalnim interesima, tada mu se tapšalo rame i stavljalo ga se u najviše strukture HNS-a, a sada je najednom postao „nagazna mina". Nakon sabora HDZ-1990 ćemo izići jači, ali ne na račun prodaje nacionalnih interesa, nego dapače, na račun iskrene borbe za nacionalne interese.

I da ne ostane pesimus ljut isprike i njemu, dobar je to dečko, pravi naš perec HB, sve prati i dobro upija,... rekao sam da čitam samo neke forumaše i neke teme i kad sam rekao svi mislio sam na te koje sam čitao i zapamtio sam da su ti redom bili za Raguža i da je to bio forumski trend, sjećam se da je old scool čak čestititala meni i bobovcu , a Robi se pitao jel nema nikoga za Borjanu ili se samo srame i uglavnom isprike Pesimusu jer njega nisam zapamtio, a njega nema potrebe ni pamtiti jer to je moderan čovjek , prati trendove i upija sve što se kaže na "tvu" pravi naš perec hb i zato sam ja olako predpostavio da je i on slijedio tadašnje forumske trendove koji su iši od ljevice robija do desnice cape),dok je ms samo dao dobrodošlicu i on nije podržvao raguža i evo u znak isprike spreman sam pružiti šansu pesimusu po njegovj želji, ikao doista nemam pojma što je tada pisao, mislim ko bi pamtio našeg pesimumsa, i svim dobrim ljudima koje bi rado da me nema ovdje da ukoliko pesimus postavi post gdje kudi raguža i podržava borjanu, da učinim sve što je u okviru razumnih želja vezanih za forum .

Dakle 2014, nije nemoguća neka nova Platforma u Federaciji (koja bi imala malo više legitimnosti od prve, jer HDZ1990 nosi više glasova od HSP-a), nešto tipa SDA-DF-HDZ1990-NSRzB i onda koalicija na državnom nivou sa SDS i PDP (ako bi do nje došlo). Ne mogu zamisliti puno gorih scenarija po Hrvate.

No, teško će SDA-DF-HDZ1990-NSRzB u hrvatskom klubu Doma Naroda dogurati do 6 zastupnika, morali bi prije izbora ići na ciljanu strategiju postavljanja Hrvata (ili SDA ili DF) u BPK, ZDK, ŽSB. No nije nemoguće.

Nužna je saradnja stranaka slične programske orijentacije, u tom smislu prvi koraci su već napravjeni osnivanjem Centra za nove inicijative, u čijem su članstvu predstavnici narodnjačkih stranaka, dva HDZ-a, SDA, PDP... Napravili smo već iskorak pokrenuvši programe edukacije, treninga i razvijanja politika, te imamo podršku najjačih evropskih fondacija za taj pristup suradnji i promjeni negativne paradigme konfrontacije.

Ovom idejom se toliko špekulira da su u javnosti počele kružiti i informacije o mogućim koalicijama na narednim izborima, a kao jedna od najčešćih spominje se koalicija HDZ-a 1990 i Demokratske fronte Željka Komšića.

No, u Demokratskoj fronti ovo demantiraju ponavljajući ono što je Komšić već nekoliko puta ponovio, a to je da je “apsolutno rano govoriti o bilo kakvoj koaliciji Demokratske fronte sa bilo kojom političkom opcijom, pa i sa HDZ 1990 ukoliko bi i gospodin Martin Raguž bio na čelu te stranke.”

Politika: Pred izbore za predsjednika HDZ-a 1990

Hrvati u BiH: kuda dalje?

Ukoliko se, nakon izbora za (novog) predsjednika u HDZ-u 1990. okrenu opciji vođenja hrvatske politike koja nije desna, jer je o ljevici u pravom smislu riječi u ovom kontekstu nemoguće govoriti, to će polučiti dvije stvari. Prva je da će Dragan Čović i njegov HDZ u HNS-u ostati bez značajne ideološke i političke podrške, a druga, mnogo značajnija, jeste da bi se konačno mogao uvesti dijalog na hrvatsku političku scenu u BiH čime bi se Hrvati konačno izveli iz dvostrukog geta u koji ih guraju s jedne strane njihovi političari, a s druge strane zvanična sarajevska politika

U Sarajevu će 6. jula biti održani izbori za predsjednika HDZ-a 1990. Božo Ljubić, dosadašnji predsjednik stranke odlučivši da se ponovo ne kandidira na ovo mjesto, napisao je srceparajući govor na zvaničnoj web stranici stranke. Svakako je najzanimljiviji dio u kome “priznaje” svoje greške i kaže: “Ono gdje sigurno nisam pogriješio je zalaganje za uspostavu i izgradnja hrvatskog političkog zajedništva koje je započeto kao Sporazum s HDZ-om BiH, a institucionalizirano kroz Hrvatski narodni sabor. Upravo su mi to najviše spočitavali moji oponenti u Stranci, pokušavajući kritikom Sporazuma pa i bojkotom HNS-a graditi svoj politički image i interes. Najgore je što nam je to oduzimalo dragocjeno vrijeme i energiju koja je inače mogla biti upotrijebljena na efikasniji način. Istina je svi ciljevi i potencijal, kako Sporazuma tako i HNS-a, nisu realizirani kao što sam zamišljao i želio. Istina je da je tu naša odgovornost manja nego partnera. Međutim, Sporazum i HNS su omogućili da se hrvatsko pitanje u BiH otvori na najbolji način od Daytona do danas.”

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Hrvatski narodni sabor zapravo eksponent desničarske politike HDZ-a BiH i njegovog vođe Dragana Čovića, nije li promjena u vrhu stranke HDZ 1990 potencijalna paradigmatska promjena u kojoj se unutarstranački odlučuje o tome hoće li ova stranka krenuti desno ili će se okrenuti realnijoj i blažoj politici?

Ljubićeva žrtva

Neposredno nakon što je Ljubić najavio svoje povlačenje počelo se špekulirati da je uzrok tome to što su SAD desnu politiku koju vode dva HDZ-a označile kao glavnu kočnicu implementacije presude suda u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci. Onoliko koliko je ovaj slučaj paradigmatska slika stanja u kom se nalazi Bosna i Hercegovina na putu ka integracijama u Europsku uniju, koja bi se mogla prije toga i dezintegrirati, tako bi i ovi stranački izbori mogli označiti paradigmatsku promjenu i temeljitu preorijentaciju u drugoj najjačoj hrvatskoj stranci u Bosni i Hercegovini. Ovom idejom se toliko špekulira da su u javnosti počele kružiti i informacije o mogućim koalicijama na narednim izborima, a kao jedna od najčešćih spominje se koalicija HDZ-a 1990 i Demokratske fronte Željka Komšića.

No, u Demokratskoj fronti ovo demantiraju ponavljajući ono što je Komšić već nekoliko puta ponovio, a to je da je “apsolutno rano govoriti o bilo kakvoj koaliciji Demokratske fronte sa bilo kojom političkom opcijom, pa i sa HDZ 1990 ukoliko bi i gospodin Martin Raguž bio na čelu te stranke.”

Jednako su u svojim izjavama rezervirani i članovi čelništva HDZ-a 1990 koji ne žele komentirati ni razloge Ljubićevog povlačenja. Iz Sekretarijata su nam kratko odgovorili: “Razlozi koje je naveo dr. Ljubić su poznati iz njegovog pisma koje je uputio članstvu i simpatizerima HDZ-a 1990. Kada su u pitanju koalicije temeljni stav HDZ-a 1990 jest da treba poštivati demokratska i programska načela, a posebno većinski legitimitet predstavljanja konstitutivnih naroda. Svi oni kojima su prihvatljivi ovi principi mogući su potencijalni koalicijski partneri. HDZ 1990 definitivno nije kočničar procesa koji se odnose na izmjene Ustava BiH nego je aktivno sudjelovao i predlagao rješenja za izbor članova Predsjedništva BiH kao i Doma naroda PSBiH. Ono što iznenađuje je činjenica kako nitko nije iznio razloge zbog kojih prijedlozi hrvatskih stranaka nisu prihvatljivi.”

Ukoliko se, nakon izbora za (novog) predsjednika u HDZ-u 1990. okrenu opciji vođenja hrvatske politike koja nije desna, jer je o ljevici u pravom smislu riječi u ovom kontekstu nemoguće govoriti, to će polučiti dvije stvari. Prva je da će Dragan Čović i njegov HDZ u HNS-u ostati bez značajne ideološke i političke podrške. Da su u HNS-u, kao i uostalom u unutar “četvorke”, djelovali u temeljnom skladu svjedoči i Ljubićev već citirani govor.

Ovakav rasplet je moguć i ukoliko nisu tačna nagađanja po kojima bi Matin Raguž mogao biti ucijenjen zbog biznisa koji vodi jer, poznato je, svime što se tiče privrede Hrvata u BiH upravlja Dragan Čović. Druga stvar, mnogo značajnija, jeste da bi se konačno mogao uvesti dijalog na hrvatsku političku scenu u BiH čime bi se Hrvati konačno izveli iz dvostrukog geta u koji ih guraju s jedne strane njihovi političari, a s druge strane i zvanična sarajevska politika.

Temeljne rekonstrukcije

Istovremeno, priče o temeljnim rekonstrukcijama sežu dalje od onoga što se iznosi u bh. javnost. Nedavno je Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a Hrvatske na jednom susretu jasno stavio do znanja Draganu Čoviću da HDZ BiH nije njegova svojina i da odnosi između dva HDZ-a u BiH moraju biti mnogo čvršći kako bi se poboljšao položaj hrvatskog naroda.

Iako su Dragan Čović i Božo Ljubić ideološki veoma bliski, i budući da je suradnja dva HDZ-a institucionalizirana formiranjem Hrvatskog narodnog sabora, ali i takozvane “četvorke” u Federaciji, čini se da su razilaženja o kojima je govorio Karamarko mnogo dublje prirode. Ili, pak jednostavnije, jer ova dva HDZ-a, koja već samim svojim nazivom nose sličan simbolički kapital čuvara i lučonoša hrvatskog naroda, razilaze se oko onoga što je najčešća tačka razilaženja i stranaka u Federaciji (kao uostalom i u Republici Srpskoj), a to je upravljanje javnim dobrima i ko će tu dobiti veći dio. Iz toga dobrim dijelom, nažalost, proizlazi i ustrajno izoliranje hrvatskog naroda u BiH, koji je istovremeno i konstitutivan i manjinski što mu daje širi politički teren za ostvarivanje prava.

S druge strane, pitanje je da li je Martin Raguž, kao budući predsjednik HDZ-a 1990, svjestan u šta se upušta? Kao baštinik takozvanog umjerenog stava on bi mogao na svojim plećima kao realniji političar ponijeti suštinsko rješavanje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini. Jer, ono što je najbitnije za bilo koga ko ima namjeru da bude čelnik jedne od dviju najjačih hrvatskih stranaka jeste da radi dvosmjerno.

S jedne strane da uvede polemiku u hrvatsku političku scenu, a s druge strane da pokaže jasan stav kako neće dozvoliti bilo kakav oblik majorizacije Hrvata. Ovaj bi stav, ukoliko dođe iz usta realnog političara i ukoliko ne bi bio popraćen nacionalističkim verbalnim i drugim ispadima mogao biti početak nečega što se naziva rješavanje problema koje imaju Hrvati u sadašnjem ustavnom uređenju u BIH.

S druge strane, ukoliko se desi neki od scenarija po kojem ovo ne bi bila paradigmatska promjena već samo čista kadrovska, pitanje je kakve bi bile posljedice za hrvatski narod u BIH? Šta ukoliko Martin Raguž skrene udesno kada dođe na vlast? Koalicija s HDZ-om BiH dakako nije problem u formalnom smislu političkog koaliranja, pogotovo u ustavnom uređenju kakvo je i koje naprosto nalaže neprincipijelne koalicije bez kojih, izgleda, nije niti moguće formirati vlast.

Problem je suštinsko koaliranje sa nacionalističkim stavovima koji vode samo u dublju agoniju kod svih naroda u BiH, a u ovom kontekstu posebno kod Hrvata. Hrvatski predstavnici u BiH izgleda nikako da shvate da je hrvatski narod u takvom položaju da mu naprosto ne smiju priuštiti još više desničarenja i zatvaranja. Stoga je pred izbore u vrhu stranke HDZ 1990 ključno pitanje koje smo već postavili: je li Martin Raguž svjestan odgovornosti koju nosi dolaskom na čelo te stranke u aktuelnom političkom trenutku?