Genocid, kulturocid, etnocid, linguacid, democid, uništavanje sela i gradova, otimanje zemlje bogatstva... To su strašni zločini kojih su žrtve bili domoroci novootkrivenih zemalja (Amerike, podsaharske Afrike, Australije i Oceanije). O kojim se brojkama radi? Riječ je svakako o uvjerljivo najvećem genocidu u povijesti čovječanstva. Koliko je cijeli američki kontinent imao stanovnika u trenutku prije dolaska Kolumba? Procjene se kreću od desetak milijuna do 112.5 000 000. Koliko je američkih domorodaca stradalo u genocidu? Realne procjene govore o desecima milijuna, a neki spominju i brojku 100 000 000. Stoga su Prvi i Drugi svjetski rat zajedno lokalni incidenti u usporedbi s kolonijalnim genocidom. Osim američkih, stradali su i domoroci Australije. Par stotina tisuća njih bili su žrtve genocida. Procjene broja australskih domorodaca u trenutku dolaska Europljana kreću se između 318 000 i 1 000 000. Doslovno svi Tasmanci su pobijeni.

* "Tasmancima, čiji broj se 1803. procjenjivao između 4 i 6 tisuća, je broj smanjen na oko 300 do 1833. uglavnom zbog bolesti, ubijanja od strane britanskih doseljenika i vojaka. George Augustus Robinson, kršćanski misionar, sprijateljio se sa Truganini, naučio nešto njihova jezika i 1833. je uspio uvjeriti preostale pripadnike tih plemena neka presele na novo mjestu, na Flindersov otok , gdje im je suvremenije i udobnije okružje, i da će biti premješteni na glavno kopno čim prije bude moguće. Nakon što ih je doveo na Flindersov otok, Robinson je otišao od Aboridižina. Od 300 ljudi koji su došli sa Robinsonom, 250 je umrlo u idućih 14 godina u lošim životnim uvjetima. 1847., 47 preživjelih je prebačeno na njihovo konačno odredište u Oyster Cove, gdje više nisu imali prijetnja po svoj opstanak. Često su bili odjeveni i paradirali su za službenih događaja. 1859. brojke im se procjenjuju na oko dvanaestak. Zadnji preživjeli je umro 1876. Najveći dio domorodačkog tasmanskog jezika (koji je imao nekoliko narječja), kao i većina aboridžinskog kulturnog nasljeđa je otišla u nepovrat."
* "Smallpox would kill around 50% of Australia's Indigenous population in the early years of British colonisation."

"Američki holokaust, " David Stannard
* Najvažniji navod: "... the Jewish Holocaust-the inhuman destruction of 6,000,000 people-was not an abominably unique event.(It was.) So, too, for reasons of its own, was the mass murder of about 1,000,000 Armenians in Turkey a few decades prior to the Holocaust. So, too, was the deliberately caused "terror-famine" in Stalin's Soviet Union in the 1930s, which killed more than 14,000,000 people. So, too, have been each of the genocidal slaughters of many millions more, decades after the Holocaust, in Burundi, Bangladesh, Kampuchea, East Timor, the Brazilian Amazon, and elsewhere. Additionally, within the framework of the Holocaust itself, there were aspects that were unique in the campaign of genocide conducted by the Nazis against Europe's Romani (Gypsy) people, which resulted in the mass murder of perhaps 1,500,000 men, women, and children. Of course, there also were the unique horrors of the African slave trade, during the course of which at least 30,000,000-and possibly as many as 40,000,000 to 60,000,000-Africans were killed, most of them in the prime of their lives, before they even had a chance to begin working as human chattel on plantations in the Indies and the Americas. And finally, there is the unique subject of this book, the total extermination of many American Indian peoples and the near-extermination of others, in numbers that eventually totaled close to 100,000,000. "

* "Između 1509. i 1513. oko 40,000 Lucayosa transportirano je na rad u rudnike i plantaže šećera. Tu je pomrla većina Indijanaca, koji nisu bili navikli na ovakvu vrstu posla. 25 godina nakon otkrića Amerike zbrisano je cjelokupno domorodačko stanovništvo Zapadnih Indija. "

http://en.wikipedia.org/wiki/Indian_massacre

Ovdje se nalazi opis ponašanja Kolumba i Španjolaca prema zatečenim domorocima: http://www.scribd.com/doc/144162085/...udski-Napredak .

Nemoguće da ih je bilo više od 10-20 milijuna, carstvo Inka i Maja je već bilo na zalazu, iako još moćno, kada je Kolumbo otkrio Ameriku, a to su jedine dvije civilizacije vrijedne spomena, tj. jedine koje bi mogli nazvati civilizacijama u europskom shvaćanju jer su Indijanci živjeli većinom razbacani po plemenima tj. slično kao u Africi danas.

Treba napomenuti da je tadašnja Francuska, kao najmnogoljudnija europska zemlja imala 20 milijuna stanovnika, a Italija oko 15, a te zemlje su bile daleko naprednije od bilo koje zajednice u obje Amerike. Veća gustoća naseljenosti je bila pridutna samo u području Meksika, dok su današnje Pampe, koje danas prehranjuju Južnu Ameriku bile nenaseljene.
Dakle, realna brojka je između 30 i 40 milijuna, a smanjenje broja je bila više posljedica epidemija nego genocida.

Da, domoroci su bili vrlo slabog imuniteta jer nikad nisu bili u kontaktu sa nekim bolestima koje su harale starim svijetom (Europom, Azijom i Afrikom), pa je to uzrokovalo ogromnu stopu smrtnost od bolesti kada su došli u kontakt sa zaraženim Europljanima, koliko se sjećam iz povijesti umirali su dosta i od obične prehlade (mada su i Europljani tada još umirali od obične prehlade, no u daleko manjoj mjeri).

Ne treba zaboraviti da je kasni srednji vijek bilo razdoblje intenzivne trgovinske razmjene sa istokom i pojave novih boleština koje su smanjile stanovništvo Europe za četvrtinu, pa to nitko ne naziva genocidom. A Indijanci koji su bili izolirani već par tisućljeća su , logično, puno teže stradali od tih istih bolesti...

Možemo čak reći da su ubijenima činili uslugu, da se ne pate sa strašnim bolestima.

Ne trolaj.

DOMOROCI DANAS

* Kanada - čisti 1.8%, mješanci 3.6%
* Meksiko - čisti 30%, mješanci 60%
* SAD - čisti 0.9%, mješanci 0.6%
* Belize - čisti 16.7%, mješanci 33.8%
* Kostarika - čisti 1%, mješanci 15%
* Salvador - čisti 8%, mješanci 90% (najviše - 98%)
* Gvatemala - čisti 40.8%, mješanci 0%
* Honduras - čisti 7%, mješanci 90%
* Nikaragva - čisti 5%, mješanci 69%
* Panama - čisti 6%, mješanci 84%
* Antigva i Barbuda - 0% (potpuni genocid)
* Barbados - 0% (potpuni genocid)
* Bahami - 0% (potpuni genocid)
* Kuba - 0% (potpuni genocid)
* Dominika - čisti 2.9%, mješanci 0%
* Dominikanska Republika - 0% (potpuni genocid)
* Grenada - ~0% (potpuni genocid)
* Haiti - ~0% (potpuni genocid)
* Jamajka - 0% (potpuni genocid)
* Portoriko - čisti 0.4%, mješanci 84%
* Sveti Kristofor i Nevis - 0% (potpuni genocid)
* Sveta Lucija - 0% (potpuni genocid)
* Sveti Vincent i Grenadini - čisti 2%, mješanci 0%
* Surinam - čisti 2%, mješanci 0%
* Trinidad i Tobago - čisti 0.8%, mješanci 88%
* Argentina - čisti 1%, mješanci 2%
* Bolivija - čisti 55%, mješanci 30%
* Brazil - čisti 0.4%, mješanci 0%
* Čile - čisti 4.6%, mješanci 0%
* Kolumbija - čisti 1%, mješanci 0%
* Ekvador - čisti 25%, mješanci 65%
* Francuska Gvajana - 0% (potpuni genocid)
* Gvajana - čisti 9.1%, mješanci 0%
* Paragvaj - čisti 0%, mješanci 95%
* Peru - čisti 45%, mješanci 37%
* Urugvaj - čisti 0%, mješanci 8%
* Venezuela - 0% (potpuni genocid)

Koji mudraci govore o sto miliona stanovnika Americkog kontinenta pre Kolumbusa?Jel vi znate koliko je to naroda,da je Francuska postala velesila sa sesnest,da je i danas narod sa sto miliona ogroman
U Americi je zivelo vise od deset a manje od dvadeset miliona

Nema to veze sa izolovanosti,sto Evropljani nisu tamo zakacili nesto vise od sifilisa ?Zasto nije bilo Indijski boginja?
Odgovor je jednostavan,Evropljani su spavali sa svinjama i kerovima ,hranili su se prakticno izmetom,bili su natopljeni fekalijama domacih zivotinja,i ko rezistentne bakterije su se sami imunizirali .Sta su imali Indijanci,Lame ,ciste zivotinje koje su jos drzali podalje od sebe.

Sanford i ostali su obična naklapala. Ov je prikaz realnijih procjena:
http://necrometrics.com/pre1700a.htm#America

Nekazem da nije moguce ali je preterano

Američki domoroci definitivno su bili žrtve genocida na srednjoameričkim otocima i na području današnjih SAD-a. Nemoguće je točno utvrdjeti koliki je broj domorodaca stradao od bolesti iz Europe na koje nisu imali imunitet, koliko od ropstva, a koliko je pobijeno od strane kolonijalista. Općenito domoroci su vrlo brzo zamijenjeni crncima iz Afrike. Casas je pisao španjolskom dvoru o ropstvu, pa je odlučeno robove dovoditi iz Afrike. Zanimljivo je da su sami domoroci na jugoistoku današnjih SAD-a običavali držati crnce za robove i protivili se ukidanju ropstva. Danas po službenim podacima na američkom kontinentu živi oko 52 000 000 domorodaca, oko 125 000 000 mestika (mješanaca domorodaca i bijelaca) te oko 801 000 zambosa (mješanaca domorodaca i crnaca). Potomci Inka i Asteka i danas žive. Imate Wikipediju na kečuanskom jeziku, materinskom jeziku 10 000 000 ljudi (ima ih više nego Hrvata): http://qu.wikipedia.org/wiki/Qhapaq_p%27anqa . Imate Wikipediju na jeziku nahuatl (astečkom jeziku): http://nah.wikipedia.org/wiki/Cal%C4%ABxatl .

1 ic chicōme mētztli 2013
*Croacia ōmocet in Europan Cētiliztli.

Danas u SAD-ma najveći rezervat imaju Navajo domoroci. Prostire se na 24 096.30 km2 (otprilike veličina Makedonije). Ostali su rezervati daleko manji, nijedan nije veći od 6 825.41 km2. U Brazilu 672 domorodačka rezervata obuhvaćaju 1,105,258 km2 (13% ukupne državne površine). Najveći su rezervati: Amazonas (527 783 km2), Para (305 724 km2), Roraima (195 752 km2), Mato Grosso (188 490 km2).

Koliko je domorodaca ukupno stradalo u ratovima s bijelcima? Vođeni su sljedeći ratovi...

* Američki domorodački ratovi (SAD) - 1622.-1924. - po službenim podacima SAD-a iz 1894. stradalo je oko 19 000 bijelaca i oko 30 000 domorodaca
* Meksički indijanski ratovi - 1519.-1933. - stradali deseci tisuća Španjolaca, deseci tisuća domorodaca koji su se borili zajedno sa Španjolcima i stotine tisuća domorodaca Mexica/Chichimeca/Apachean koji su se borili protiv Španjolaca
* Ratovi Apača i Meksika - 1600-ih-1915. - identificirano 1 394 pobijenih Meksikanaca i 559 pobijenih domorodaca
* Ratovi Comancha i Meksika - 1821.-oko 1870. - stradalo oko 10 000 Comancha
* Francuski i domorodački rat (zajedno su se borili protiv Engleza) - 1754.-1763. - sudjelovalo oko 2 200 domorodaca (1759.)

Genicida je bilo, ali on nije bio namjeran te je on pogodio domorodačko stanovništvo karipskih otoka, koje je bilo fizički preslabo za rad na plantažama pa su ih zamijenili crncima. Da se malo vratimo brojkama, ovaj kontinent je mogao održati gustoću stanovništva veću od pet samo na onim dijelovima gdje je razvijena poljoprivreda, a to su južni Meksiko i Peru te Bolivija. Te države i dan danas imaju brojno indijansko stanovništvo, dok se u ostalim državama uklopilo u veću masu crnog i bijelog stanovništva...

Radi se o Semogodišnjem ratu, Amerikanci ga nazivaju French and Indian war. Mogao bi se smatrati i prvim svjetskim ratom. Indijanci su nažalost završili na pogrešnoj strani.

I u Paragvaju su većina Indijansko stanovništvo.

Kada je otkrivena posljednja kolonizirana kopnena masa? Ja mislim da je to otok Rarotonga otkriven 1823. godine. Svakako je doba otkrivanja svijeta završeno, više ne postoji neotkrivena kopnena masa. Koja je to divota bila? Dođeš negdje gdje nitko od tvojih prije nije kročio, obogatiš se i zauvijek se neki zaljev, prolaz, rijeka, planina, grad, država ili čak cijeli kontinent (Amerigo Vespucci) nazove po tebi. Šteta što toga više nema. Još su neistražena područja poput oceana, Himalaje, Amazone i Indonezije, ali nema neotkrivenih područja. Gdje se najviše sačuvala izvornost? Mislim da je to Papuanska Nova Gvineja.

http://www.rostuhar.com/hrv/papua.html

* "Kad pričamo o toj plemenskoj, kamenodobnoj povijesti planina PNG, ne pričamo o nečemu što se dogodilo davno, nego o nečemu što je još živo. Još uvijek ima staraca koji se sjećaju prvog dolaska bijelca, a od tad se život nije puno promijenio. U selima daleko od cesta i danas ljudi hodaju bosi, koriste lukove i strijele, ne broje godine, ne znaju koliko su stari i ne poznaju povijest svog naroda dalje od priča svojih djedova. U najudaljenijim selima, ljudi se i dalje oblače u travnate suknje i ukrašavaju školjkama, kostima i perjem. Jedine stvari pristigle iz civilizacije koje postoje u najdaljim selima su nešto platnene odjeće, mačete i noževi. Ali niti gradovi ne liče drugima u svijetu. U glavnom gradu Port Moresbyju pola ljudi hoda boso, spava na livadama predgrađa i kuha na vatru. U selu Nupaha u planinama, blizu gradića Goroke, pronašao sam starca Pupuno Gumula koji se još uvijek sjeća prvog dolaska bijelaca. "Bio sam dječak. Sjećam se da su žene počele vriskati a mi djeca plakati kad smo vidjeli da četa bijelih ljudi prolazi kroz selo. Mislili smo da su to duhovi naših predaka koji se vraćaju po nas. Oni su podigli svoje rasklopivo selo na rubu našeg i ogradili ga žicom. Mi smo se svi skupili s druge strane te žice. Njihov poglavica je uzeo jednu svinju i uperio u nju štap koji je puknuo, a svinja je pala mrtva. Mi smo se razbježali od straha, nikad prije nismo vidjeli moć puške. Rekli su nam da ako pređemo žicu, da će se isto dogoditi nama. Bili smo prestrašeni, ali smo ipak cijele dane i noći provodili s vanjske strane žice i promatrali što bijelci rade i kakve sve čudne stvari imaju. Kad su jednog dana otišli, mi smo požurili tražiti smeće koje su ostavili. Izlomljene šibice, prazne konzerve, vrećice, sve nam je to bilo od velike vrijednosti. Moj se otac dokopao prazne riblje konzerve i pričvrstio je u svoju ceremonijalnu perjanicu. Nakon toga svi su ga više poštovali!"
* "Sjećam se kad je prvi avion sletio u susjedno selo!" kaže Pupuno "Mislili smo da je ogromna ptica, a kako smo se začudili potom... Prvo je iz njene unutrašnjosti izašao bijeli čovjek, a potom je izvadio goleme kutije pune školjaka! Prije bijelaca cijelo naše selo imalo je možda desetak školjaka! Sad smo ih odjednom lagano mogli zaraditi na stotine!" U tom razdoblju su prve Papuanke spavale s bijelcima pa se pročulo da su oni obični ljudi a ne duhovi predaka. Papuanci su počeli vjerovati da su bijelci bolji od njih i htjeli postati kao i oni. Prihvatili su njihovog boga, njihovu religiju, i vjerovali što su im rekli, samo da bi i sami postali tako bogati kao i oni. "

Dobro je da još uvijek negdje postoji divljina. Zašto mene zanima povijest otkrivanja područja u koja vjerojatno nikad ne ću kročiti? Često se na primjer govori da je Republika Srpska genocidna tvorevina i da ju samo zbog toga treba ukinuti i vratiti protjerane na njen teritorij. Treba li onda Sjedinjene Američke Države ukinuti? One su nastale na daleko većem i strašnijem genocidu nego Republika Srpska. Treba li onda sada ukidati SAD, vratiti europske doseljenike u Europu i šačici preostalih domorodaca ostaviti zemlju koje su bili prvi stanovnici?! Srbi kažu da je Hrvatska genocidna tvorevina zbog protjerivanja Srba iz tzv. RSK. Što onda reći o državama "Novog svijeta" koje su sve nastale na najvećem genocidu ikada (nad domorocima novootkrivenih zemalja)?

O ZBRISANIM DOMOROCIMA ZAPADNIH INDIJA

„I tako na 24. ožujka godine 1495., krene iz Isabele u ratni pohod. Uza nj je bio i Guacanagari, koji mu je morao biti na pomoć, i koji je gorio od želje zadati nevolje svojim neprijateljima. Taj je pothvat bio prilično težak, jer su Indijanci sakupili više od stotinu tisuća, dok je Admiral vodio nešto više od dvije stotine pješaka i dvadeset konjanika i isto toliko brzih pasa. Poznavajući ćud i prirodu Indijanaca, nakon dva dana puta od Isabele Admiral podijeli vojsku sa svojim bratom poglavarom, kako bi s različitih strana napali ono mnoštvo raštrkano po poljima, budući uvjeren kako će ih strah, kad začuju kriku sa svih strana, natjerati u bijeg, a to su kasniji događaji i potvrdjeli. Kad su desetine pješaka s dviju strana napale indijansko mnoštvo, koje se počelo već cijepati poslije prvih snopova strijela i salve iz arkebuza, žestoko ih dohvatiše konjanici i psi, kako se ne bi opet sastavili. Tada se ti plašljivci dadu u divlji bijeg, tko ovamo, tko onamo, a naši za njima i posmicaše ih mnogo i izvršiše tolik pokolj, da su začas, Božjom pomoći, odnijeli potpunu pobjedu. Indijanaca je bilo sva sila mrtvih, druge su zarobili i potamanili, a Caonabo, glavni kasik među njima, bio je živ uhićen sa svojim sinovima i ženama. Kasnije je ovaj Caonabo priznao Admiralu da je poubijao onih dvadeset kršćana što su bili ostali nakon prvog putovanja kad su otkrivene Indije, s Aranom u Navidadu. Priznao je i kako je kasnije pod vidom prijateljstva žurno otišao u Isabelu, mada su naši znali s kakvim je namjerama išao, to jest vidjeti kako bi se taj grad što bolje mogao napasti i kako bi mogao učiniti ono što je učinio u Navidadu. Sve je to Admiral otprije znao, jer su ga drugi već bili izvijestili, i zato, kako bi ga kaznio za onaj zločin i za ovu drugu pobunu i podizanje ljudi protiv njega, Admiral ga je zarobio zajedno s još jednim bratom i sve poslao u Španjolsku, jer on sam nije htio izvršiti osudu nad jednom tako važnom osobom, a da prethodno to Kraljevi Katolički ne odobre. Njemu je bilo dovoljno što je kaznio druge, koji su bili među onima najgorima. Nakon što je ovaj bio zarobljen i postignuta pobjeda, kršćanima poče sve veoma dobro napredovati. Nije ih bilo više od 630, i to većim dijelom bolesnih, žena i djece, a Admiral je mogao cijelu godinu ići po svem otoku, a ne izvući mač iz korica. Priveo je sve takvom miru i posluhu da su se svi obvezali svaka tri mjeseca plaćati dažbinu Kralju i Kraljici, i to oni iz oblasti Cibao, gdje ima najviše zlata, za svaku osobu iznad četrnaest godina po jedno veliko zvonce puno zlatne prašine, a svi ostali po dvadeset i pet libri pamuka po glavi. A kako bi se znalo tko mora platiti dažbinu, naredi iskovati nekakvu bakrenu ili mjedenu medalju, koju je svatko morao nositi o vratu, kako bi se za onog koji bude uhićen odmah znalo kako nije platio i kako bi se nad njim izvršila određena kazna. Nema sumnje da bi takav red bio donio ploda, da nije dolazilo do onih nesuglasica među kršćanima, o kojima ćemo malo dalje pripovijedati. Kad je bio zarobljen Caonabo, sav je otok bio toliko miroljubiv, da je nakon toga svaki kršćanin mogao sam samcat ići kamo god je htio, a Indijanci sami su ga vodili kamo mu se prohtjelo, i to na ramenima, onako, kako se to čini na poštanskim postajama. Admiral je to pripisivao samo Bogu i sretnoj zvijezdi Kraljeva Katoličkih, smatrajući kako bi inače bilo nemoguće da dvije stotine bolesnih i loše naoružanih ljudi nadjača toliko mnoštvo. Veličanstvo Božje nije samo htjelo to si mnoštvo potčiniti, već ih je osudilo i na tešku nestašicu hrane i na različite i teške boleštine i svelo ih na jednu trećinu od onoga što su bili, i sve to kako bi se jasnije vidjelo kako samo iz presvetih ruku Božjih i Božje volje proistječu tako čudesne pobjede i potčinjavanja velikih naroda, a nikako ne iz naših snaga ili našega uma ili pak plašljivosti ovih drugih. Sve da su naši i jači bili, razvidno je kako bi njihovo mnoštvo moglo zasjeniti svaku prednost naših.“

Ratni pohod u kojem je zarobljen Caonabo prvi je ratni sukob Europljana i domorodaca u Novom svijetu i početak domorodačke tragedije. U jednom naraštaju ubojstva, ropstvo i bolest zbrisat će cjelokupno domorodačko stanovništvo Zapadnih Indija.

O VJEROVANJIMA DOMORODACA

„Idolopoklonstva ili bilo kakve vjerske sljedbe nisam u njih mogao zapaziti, mada svi njihovi kraljevi, kojih je mnogo kako na Hispanioli, tako i na drugim otocima, imaju svaki jednu posebnu kuću, odijeljenu od ostatka naselja, i u tim kućama nema ništa drugo osim nekih ispupčenih likova na drvu, koje oni nazivaju zemes. U tim se kućama ne radi ni za što drugo, nego za ove zemese, i tamo se vrše neki obredi i molitve, i oni ulaze u njih kao mi u crkvu. U takvoj je kući obično jedan okrugao stol, lijepo izrađen, nalik na naše stolove za sječenje mesa, i na njemu neki prah. Taj prah oni postavljaju na glavu onih zemesa uz nekakve obrede, a zatim taj prah udišu kroz rašljastu trstiku, koju sebi ture u nosnice. Riječi koje pritom izgovaraju nitko od naših ne razumije. Od tog praha budu izvan sebe i teturaju kao pripiti. Svakom onom liku dadu ime, i to, čini se, po svom ocu ili djedu ili po obojici, jer ne moraju imati samo jedan, neki ih imaju i deset, i svaki je, kako već rekoh, posvećen uspomeni na jednog od predaka. Čuo sam ih katkada kako više hvale jedan lik nego drugi ili kako jedan više poštivaju i kako mu se više klanjaju nego drugom. Nešto onako, kako to mi činimo prema potrebi u našim crkvenim ophodima. često se poglavice i plemena jedni pred drugima hvale kako imaju bolje zemese od drugih. I kad idu k ovim svojim zemesima, paze se od kršćana i ne dopuštaju im ući u kuću, ili čak, ako osjete kako bi kršćani mogli doći, dignu taj svoj jedan zemes ili više njih, ako ih imaju, i sakriju ih u guštaru od straha da im se ne oduzmu. A što je najsmješnije, običavaju jedni drugima krasti ove zemese. Jednog se dana tako dogodi da su im neki kršćani ušli u tu kuću, i zemes odjednom glasno poče govoriti i vikati na njihovu jeziku. Odmah smo otkrili njihovu vještu majstoriju, jer ovaj je zemes bio šupalj i s donje su mu strane pričvrstili nekakvu trublju poput onih puhaljki, pomoću kojih se u nas gluhima viče u uho, a donji se kraj te puhaljke nalazio spretno prekrit lišćem ili granjem u jednom tamnom zakutku, gdje je bio sakrit čovjek, i ovaj je govorio sve što je kasik želio, a ništa lakše nego to, kad je imao takvu puhaljku! I vidjevši kako su naši prozreli cijelu stvar, kasik ih stade moliti i kumiti o tome ne prozboriti ni riječi njegovim podložnicima ni bilo kome drugome, jer on ih sve tom smicalicom drži na uzdi. Mogli bismo, istina, reći kako to podsjeća na neko klanjanje kumirima, barem u onih koji ne poznaju tajne i smicalice svojih poglavica, jer vjeruju kako to govori zemes, pa su zapravo svi prevareni, a kasik je jedini svjestan njihove lakovjernosti, zbog koje on sam izvlači iz svog naroda sve što mu padne na pamet. Isto tako, velik broj poglavica ima tri kamena, koje neobično poštivaju i oni sami i njihovi ljudi. Kažu kako jedan pomaže žitu i zasijanom sočivu, drugi djeluje na to da žene rađaju bez boli, a treći zazivlje vodu i sunce kad im trebaju. Tri ovakva kamena poslao sam Vašim Veličanstvima po Antoniju Torresu, a druga tri ću sam donijeti. Tako isto, kad ovi Indijanci preminu, posmrtne svečanosti obavljaju na različite načine. Ako umre kasik, evo kako ga pokapaju: otvore mu utrobu i suše ga na vatri, kako bi ostao cijeli sačuvan. Kod drugih uzimaju samo glavu. Druge opet zakapaju u pećinu i na glavu im postave kruha i tikvu punu vode, dok neke spaljuju u domu gdje su umrli, ali kad ih vide kako su u samrtnom hropcu, ne dopuštaju im izdahnuti, već ih zadave. To rade osobito ako je u pitanju kasik. Ima ih koje pred smrt izbace iz kuće, a druge polegnu u hamak, to je njihov mrežasti krevet i uz glavu im postave kruha i vode i ostave ih same i više ne navraćaju k njima. A one koje su teško bolesni vode poglavici, i on kaže treba li ih zadaviti ili ne, pa se čini kako on naredi. Trudio sam se doznati u što vjeruju i znaju li kamo idu poslije smrti. To sam posebice ispitivao Caunaboa, jer je on najprječi kralj na Hispanioli, čovjek u najboljim godinama i velikog znanja i vrlo biste pameti. I on i drugi su mi odgovarali kako idu u neku dolinu, za koju svaki od ovih glavnih kasika vjeruje kako leži na njegovoj zemlji, i kažu kako će se tamo sastati sa svojim očevima i svim precima, kako će tamo jesti i piti i imati žene i kako će uživati u slasti i lagodnosti. Sve je to podrobnije sadržano u spisu, jer sam jednom fra Romanu, koji je znao njihov jezik, naredio u jedan spis sakupiti i opisati sve njihove običaje i starine, iako su sve to bajke, iz kojih se ne može izvući nikakva korist, osim zaključka kako svaki od njih ima urođeno poštivanje prema budućnosti i vjeruje u besmrtnost duša naših.“

O KARIBIMA (KANIBALIMA)

(iz pisma jednog od Kolumbovih mornara Michelea de Cuneoa Gerolamu Annariju)

„Kažem dakle, da su ljudi jednog i drugoh spola maslinaste boje, poput onih na Kanarskim otocima. Glava im je plosnata, a lice najedeno. Niska su rasta; ut plurimum imaju veoma malo brade i lijepe noge i tvrde su kože. Žene imaju vrlo okrugle, tvrde i lijepo građene grudi. Čim rode, ut plurimum, odmah same nose djecu na vodu i tamo operu i njih i sebe. Od rađanja im se trbuh ne nabora, već je uvijek nategnut i gladak, a isto tako i dojke. Idu posve goli, ali istina je da se žene, nakon što su spoznale muškarca, pokrivaju sprijeda ili listom ili kakvim suknom ili gaćicama od tog sukna. Jedu divlje i otrovne životinje, kao na primjer zmijurine od 15 pa i do 20 libara, a kad se namjere na još veće, tada zmije pojedu njih. Kad hoće jesti rečene zmije, peku ih između dva komada drveta. Kad nismo drugo imali, jeli smo ih i mi i izvrsno su nam prijale, jer im je meso bijelo kao snijeg. Etiam jedu pse, koji baš nisu dobri. Item, jedu bjelouške, gušterice i pauke, koji su krupni kao pilad. Item jedu neke otrovne kukce, što se legu po močvarama i kadgod su teški od libre do libre i pol. Similiter jedu umjesto kruha ono debelo korijenje, što nalikuje našoj repi, o kojem smo već gore rekli. Piće im je voda. Mada su Kanibali i rečeni Indijanci bezbrojni i mada im je zemlja nepregledna i jedni žive daleko od drugih i slabo se sreću, uza sve to svi govore jednim jezikom i svi žive na jednak način i naizgled su svi jedan narod. Jedino su rečeni Kanibali divljiji i grublji ljudi nego Indijanci. Ti Kanibali kad uhite kojeg Indijanca, pojedu ga kao što mi jedemo jarića i kažu kako je muško meso bolje od ženskoga. Lakomi su na ljudsko meso i, kako bi ga se mogli najesti, neki izbivaju od kuće i po šest, osam i deset godina. A tamo kamo pođu, stoje sve dok ne potamane cijeli otok. Kad tako ne bi činili, toliko bi se namnožili, da bi svu zemlju prekrili. Razlog je tome što oni, čim dođu do dobi kad mogu stvarati djecu, odmah stvaraju, pošteđujući samo vlastite sestre. Inače su sve druge žene zajedničke. Htjedosmo doznati od Kanibala kako hitaju Indijance i rekoše nam da se noću skriju, a kad grane sunce, opkole im kuće i pohitaju ih. Rečeni Kanibali i Indijanci režu kosu i bradu, a isto tako i žene. Briju se trskom, a dlake iz kose čupaju prstima. Noževi su im od kamena i oštri su kao pravi noževi, čine im i držak i njima dubu i rezbare svoje brodice, takozvane kanoe. To su debla izdubena spomenutim noževima i u njima plovi s otoka na otok, ali nemaju jedara, već samo vesla, koja nalikuju batinama za mlaćenje konoplje. A kada ti Kanibali idu u lov na Indijance, oružje su im debele batine, koje na kraju imaju neki dobro nasađen mlat od glave ljudske ili od koje životinje. Item, nose lukove, i to velike poput engleskih. Tetive su od spomenute trave, strjelice od trske, šiljak im je veoma tvrda drveta, načinjen kao vrh vretena, koji dobro zabiju u trsku i čvrsto zavežu, repice su od papigina perja. S takvim se strijelama daleko dobacuju. Item, umjesto željeza, na šiljak meću i riblju kost. Bili smo i u hramu rečenih Kanibala i u njemu smo našli dva zgodna kipa nalik Majci Božjoj Žalosnici. Čuli smo, kad se neki otac razboli, da sin ide u hram i kaže idolu kako mu je otac slabo i neka mu kaže, hoće li dugo ili ne će. Ako kaže ne, sin ide u kuću i ocu odsiječe glavu pa ju skuha. Ne vjerujem da ju pojede, ali istina je, kad je gola kost, kako je polažu u hram. To čine samo poglavicama. Rečeni idol zove se seyti, a to je jedan čovjek, kojeg proglase svetim. Odjeven je u bijelu pamučnu vreću i nikada ne govori, a oni ga paze na najbolji način. Kažu da svetac ujutro stane nasred hrama, i koja žena prva uđe, on s njom legne, a tada ju sve druge žene idu cjelivati kao najvrjedniju od svih, jer se svetac udostojio s njom miješati. Osim toga rečeni Indijanci i Kanibali ne obožavaju ništa drugo, a isto tako idolu ne prinose nikakve žrtve i ne znaju što je vrag i što je bog. Žive kao prave životinje, kad su gladni, jedu, kad im dođe volja javno se pare sa ženama, i osim brata i sestre, sve je drugo zajedničko. Nisu ljubomorni i po mojem mišljenju su hladan svijet, ne baš strastven, a možda to dolazi od toga što slabo jedu. Prema tome, što smo vidjeli na svim otocima gdje smo bili, i Kanibali i Indijanci su teški skotološci koji, kako se meni čini, ne znaju čine li dobro ili zlo. Prosudili smo da je ovaj prokleti porok Indijancima došao od rečenih Kanibala, jer, kako se već reklo, Kanibali su divlji svijet, i kad oni mogu pokoriti Indijance i kad ih već jedu, hoće ih još gore poniziti, pa to čine na onaj razuzdani način. Rečeni su Kanibali i Indijanci kratka vijeka. Nismo vidjeli čovjeka koji bi bio prešao pedesetu. Spavaju ut plurimum na zemlji kao životinje, dok im gospodari, koje oni nazivaju caci, svi spavaju na pamučnim ponjavama. Oni te gospodare jako poštivaju i klanjaju im se. Kada zajedno blaguju, nijedan se ne će mašiti hrane, ako rečeni caci nije započeo jesti. Žene sve rade, a muškarci samo love ribu i jedu. U tim stranama ima puno komraca, koji strahovito smetaju, ali Indijanci tome doskaču i mažu tijelo onim voćem crvene ili crne boje. Za nas, međutim, nije bilo boljeg lijeka nego stajati u vodi.“

U pred kolumbovsko doba samo astečko carstvo ima oko 15 mil. ljudi, carstvo Inka oko 6 mil. ljudi, američkih indijanaca oko min 2 mil. do 7 mil. kanadskih domorodaca oko pola milijuna do 2 mil.
Po meni vjerovatno 30 mil. iako bi ja rekao da je moguće i do 50 mil. u Cijelom Novom svijetu.

Ovo je jedna najvećih pandemija u povijesti ljuskog roda, u kojoj je nastradalo preko 80% populacije oko 24 mil. do čak 40 mil.
Od toga vjerovatno oko 80% od pandemija a 20% od ruka kolonizatora.

Za razliku npr. kuga je ubila polovinu populacije Europe min. 75 mil. do čak 200 mil.

Kolumbovo pismo pred prijelomno putovanje 1492.

In nomine D.N. Jesu Christi
Najkršćanskiji i previšnji i presvijetli i premoćni vladari Kralju i Kraljice svih zemalja španjolskih i otoka na moru, gospodari naši! U ovom sadašnjem ljetu 1492., kad su Vaša Veličanstva privela kraju rat protiv Maura, koji vladahu Europom, i završila ga u plemenitom gradu Grenadi, gdje sam iste godine na drugi dan siječnja vidio kako se silom oružja podiže kraljevski stijeg Vaših Veličanstava na kule Alhambre, koja je tvrđa rečenog grada, i kako maurski kralj izlazi na dveri gradske poljubiti Kraljevske ruke Vaših Veličanstava i Princa mojega gospodara, odmah zatim u istom mjesecu zbog mišljenja, koje sam izložio Vašim Veličanstvima o zemljama indijskim i o Vladaru jednom kojeg nazivahu Velikim Kanom, što će na našem pučkom jeziku reći "Kralj nad Kraljevima", i o tome, kako su u puno navrata i on i predšasnici njegovi slali poklisare u Rim tražiti doktore učene našoj svetoj vjeri kako bi ih oni njoj priveli, ali ih Sveti Otac nikada nije uslišao, pa je to bio uzrok propasti tolikih duša, koje su i dalje vjerovale u kumire i prgrliše kriva vjerovanja što vode propasti; Vaša Veličanstva, kao katolici i kršćani i kao vladari zatočnici svete vjere kršćanske i njeni zaštitnici i neprijatelji Muhamedova krivog nauka blagoizvoljevaše poslati mene, Kristofora Kolumba, u rečene dijelove Indije, sa zadaćom vidjeti te vladare i ljude i krajeve i sve ostalo i način na koji bi valjalo postupiti, da se privedu našoj svetoj vjeri; i narediše mi ne krenuti prema istoku, kopnenim putem, kako se običava ići, već udariti na zapad, jer zasigurno znamo da do danas nitko tim putem nije prošao. I tako, kad su protjerala sve Židove iz Vaših kraljevstava i zemalja, Vaša su mi Veličanstva naredila s doličnim brodovljem krenuti u rečene strane indijske i tom prilikom podijeliše mi velike milosti i plemstvo i da se otada unaprijed zovem "Don" i da budem Admiral mora oceanskoga i Potkralj i doživotni namjesnik svih otoka i kopna koja otkrijem i osvojim ili koja će se kasnije otkriti ili osvojiti u moru oceanskom, i odrediše da me u tome naslijedi moj prvorođeni sin i da tako bude iz koljena u koljeno za sva vremena.

Iz ovoga se vidi kako je Kolumbo bio izrazito vjerski zatucan i kako je išao u Indije kako bi tamošnjim ljudima nametnuo kršćanstvo. Njegova izjava iz jednog pisma u kojem objašnjava vrijednost zlata izazvala je rasprave bogoslova o njegovoj pravovjernosti. Kazao je da se zlatom može i raj dušama kupiti. S druge strane, američki domoroci nikakvu vrijednost nisu pridavali zlatu. Ono im je bit će bilo kao Europljanima kamen. Za komad vrpce ili porculana ili za deku ili za nešto hrane davali bi komade zlata.

Kolumbova vjerska zatucanost vidi se i u njegovu pozivanju na vjerske autoritete.

Otkrivač Amerike Kristofor Kolumbo u svome pismu koje je uputio kralju i kraljici s otoka Hispaniole na svom trećem putovanju kaže kako se našao u stihovima proroka Izaije. Usp. Izaija 60,9: "Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima, da iz daleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato. " Na to mjesto iz Izaije poziva se Kolumbo, jer kao i mnogi suvremeni bibličari drži da je Izaijin Tarsis bio Tartessos, grad i oblast u današnjoj Andaluziji. Kolumbo se na svojim putovanjima inače pozivao na crkvene autoritete: Izidora, Strabona, Dunsa Scotusa, sv. Ambrozija i druge.

Držao je da rijeka Orinoco izvire iz raja zemaljskoga i zato nije išao dalje. Mislio je i da je Kuba kontinent i da je sigurno u Indiji i da može doći pješke otamo do Španjolske. Uveo je kazne za mornare koji bi posumnjali da su Indiji. Jednom je prilikom rekao mornare da će ih odvesti na mjesto odakle je jedan od trojice kraljeva krenuo pokloniti se Isusu. Mjesto se zove Saba. Došli su u neko američko mjesto i pitali domoroce kako se zove. Rekli su da se zove Sobo, a Kolumbo je bio uvjeen da je to to (dao oni malo pogrješno izgovaraju).

Danas sam na Dančama igrao vaterpolo s reprezentativcima Novog Zelanda (ne šalim se), onima koji su izgubili na SP-u od Hrvatske 21:4. Nakon SP-a došli su ovamo. Ne mogu vjerovati da su oni igrali na SP-u. Dosta puta sam postigao pogodak i obranio im. Ništa bolji nisu od rekreativaca poput mene, jedino što imaju odlično dizanje iz vode. Iz Wellingtona su, rekli su mi da imaju nacionalno prvenstvo u kojem igra pet klubova (oni su iz kluba koji je prvak). Klubovi su iz Wellingtona i Aucklanda, jedan je iz nekog mjesta kojem sam zaboravio ime i koji nema bazen. Rekli su da u Oceaniji jedino oni i Australija koja je mnogo bolja (sami za sebe kažu da su amateri) imaju reprezentaciju. Svake godine igraju turnir s Australijom, Kinom, Japanom i Kazahstanom. Znači zajedno su s Azijom. Koliko je vaterpolo nepopularan šport da samo tako malo reprezentacija ima u cijeloj Oceaniji i Aziji. U Africi ih ima svega šest. Rekli su mi da će doći i sutra i darovati mi kapicu Novog Zelanda (nisam baš sjajan u engleskom pa nisam sve najbolje razumio, ali ako su vaterpolisti mogu mi darovati jedino kapicu ili gaćice). Mogao bih slobodno i ja poći u Novi Zeland igrati, ne mogu vjerovati da su ti ljudi bili na SP-u. Pošto me zanimaju otkrića i kolonijalna povijest (pogledaj temu Kolonijalni genocid na podraspravniku Povijest i povijesne teme) upitao sam je li neki njihov igrač domorodac Maur (to sam čuo na HRT-ovom prijenosu kad su igrali protiv nas). Rekli su da jedan jest. Nisu svi danas bili na Dančama, bilo ih je jedno 5-6. Njihov klub zove se Hutt Water Polo. Na službenoj stranici sam sada saznao da je pet klubova u njihovoj regiji, da ima još regija i da postoji na Novom Zelandu ukupno 16 klubova. http://www.waterpolo.org.nz/ Pitao sam ih je li maurski službeni jezik i uče li ga u školi. Kazali su da jest službeni jezik i da možeš izabrati hoćeš li ga učiti. Neke škole koriste isključivo maurski, ne i engleski. Rekao sam im da sam čuo kako su Britanci došavši na Novi Zeland izvršili genocid. Rekli su da je to istina, da Britanci nisu bili nimalo dobri, ali da danas svi žive zajedno i bez tenzija. Po njima Maura ima oko 3% ili oko 200 000 po svim gradovima i govore svojim jezikom. Bili su iznenađeni što znam da je glavni grad Novog Zelanda Wellington i da se na maurski Novi Zeland kaže Aotearoa. Kad je kroz kamenje prošao mali poskok upitali su me je li to zmija i je li to opasno. Na oba pitanja odgovorio sam jesno. Smetnuo sam s uma da na Novom Zelandu nema ni zmija ni pauka. Više puta sam čuo kako se engleski govori razlikuju, kako su puno drukčiji engleski iz Engleske, engleski iz SAD-a, engleski iz JAR-a i engleski s Novog Zelanda. Ja nisam zamijetio nikakve razlike, njihov engleski zvuči mi isto kao kad sam pričao s Englezima i ljudima iz SAD-a. Drago mi je što su bez ikakve ljutnje jesno odgovorili na pitanje je li nad Maurima počinjen genocid. Znači to je sada općepoznata činjenica, u bivšim se kolonijama više ne kriju i ne opravdavaju zločini nad domorocima. To mi je iznimno drago. 1950-ih u vesternima ljudi iz SAD-a prikazivali su domoroce kao divljake nevrijedne života. Nedavno su se i SAD i Australija službeno ispričali svojim domorocima, daju im povlastice glede mnogočega (npr. školovanja) i isplaćuju im novac za povijesnu nepravdu ( http://www.24sata.hr/svijet/indijanc...i-tuzbu-261679 ). To mi je uljepšalo dan, znači pravda pobjeđuje.

Nema šanse da je bilo toliko Indijanaca u Novom Svijetu, to su jednostavno doista prevelike brojke za te narode, koji su daleko ispod željeznog doba bili,a i ti su najnapredniji, a kamoli lovce-sakupljače na sjeveru...

30 miliona Indijanaca na vrh glave, 20 miliona vjerovatno bliže

Uslijed bolesti koje su prenijeli Europljani, nasilnog odvođenja u roblje uglavnom za rad na plantažama u Australiji i Novoj Kaledoniji i ubojstava broj domorodaca Vanuatua smanjio se s oko 1 000 000 na oko 40 000. Oko 20 000 domorodaca Solomonskih Otoka poginulo je u Drugom svjetskom ratu boreći se s vojnicima SAD-a protiv Japana.

Broj Asteka u Meksiku smanjio se s 25 000 000 godine 1519. na 2 000 000 godine 1580.

Zaboravlja se da je Engleska u početku kolonijalnih osvajanja imala ispod pet milijuna stanovnika, Francuska možda 10. I to uz relativno razvijenu poljoprivredu i rastuću trgovinu. S druge strane, u Južnoj Americi van Meksika ne postoji jača poljoprivredna zajednica, a bez toga je nemoguće održavati gustoću stanovništva iznad 1-2 stanovnika po kilometru. Današnja Europa je imala ukupno 90 milijuna stanovnika, a s obzirom na razvoj američkih populacija njih nije moglo biti ni 20 posto tog broja.