Otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću, uredniku TV emisije „Nedjeljom u 2“

Poštovani gospodine Stankoviću!

Ne možemo se oteti dojmu kako je Vaša jučerašnja emisija, u kojoj je gostovao fra Ivo Marković, imala za cilj podržati one snage u Bosni i Hercegovini koje se zalažu za cementiranje postojećeg političkog stanja u Bosni i Hercegovini, tj. pokušavaju izmišljenim činjenicama i personalnim okrivljivanjima hrvatskih domoljuba okriviti hrvatski narod u BiH za svoj položaj u Bosni i Hercegovini.

Gospodin fra Ivo Marković je doveden u Vašu emisiju na dan kada Hrvati u Bosni i Hercegovini obilježavaju utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i kada polažu vijence i pale svijeće u spomen svim poginulim braniteljima HVO-a, kako bi iznosio svoja subjektivna povijesna i politička stajališta koja nikad nisu bila u funkciji pune jednakopravnosti i realne političke mogućnosti hrvatskog naroda u BiH, nego su odražavala interese pojedinaca i njihovo osobno viđenje uzroka i posljedica rata u Bosni Hercegovini.

Evidentna je Vaša namjera da, odabirom ovakvog gosta na ovaj dan, dodatno iskomplicirate odnose unutar hrvatskog korpusa stvarajući dojam kako u Bosni i Hercegovini postoje snage koje su za toleranciju, uvažavanje i suživot, te one druge, koje se bore za nacionalne torove u kojima će vladati nacionalna i vjerska nesnošljivost i netolerancija.

Stvarna činjenica, gospodine Stankoviću, u Bosni i Hercegovini je takva da Hrvatski narodni sabor okuplja 90% svojih predstavnika, izabranih legalno i legitimno na proteklim izborima, i da samo oni mogu legitimno zastupati sveukupne interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Stajališta fra Ive Markovića ne odražavaju političku volju hrvatskog naroda u BiH, iskrivljuju istinu o povijesnim događanjima u Bosni i Hercegovini, skidaju krivnju s tadašnjeg političkog vodstva Armije BiH za zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini i konkretno nad njegovom obitelji, želeći prikazati kako je uzrok zločinima nad Hrvatima u BiH Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, a da su zločini koje je počinila Armija BiH posljedica pogrešne hrvatske politike.

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je najmanje kriv za rat u BiH i duboko žali što tijekom Domovinskog rata nije bio u mogućnosti zaštititi sve prostore gdje su bili Hrvati u Bosni i Hercegovini od zločina koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske i Armije BiH, ali ne mogu snositi krivnju za zločine koje su počinili drugi nad hrvatskim narodom.
Gledajući Vašu emisiju, mi hrvatski branitelji iz Bosne i Hercegovine, prepoznali smo rukopis bivšeg predsjednika RH Stipe Mesića i njegovih pristaša, licemjernu strategiju Stranke demokratske akcije i stajališta Hrvatskog narodnog vijeća kojim predsjedava fra Luka Markešić, koji već dvadeset godina osmišljavaju udruženi zločinački pothvat, želeći preko leđa hrvatskog naroda u BiH srušiti Tuđmanov narodni demokršćanski obnoviteljski pokret i vratiti komunističku antifašističku ideju kao političko okupljalište onih snaga koje ne mogu prežaliti Titovu Jugoslaviju u kojoj su oni i njihove malobrojne pristaše uživali u blagodatima totalitarnog društva tiranizirajući sve one koji se nisu slagali s nedemokratskim vrijednostima tog društva.

Gospodine Stankoviću, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna nije Treći Reich, niti su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane fašisti na kojima ćete moći graditi antifašizam kao novi politički sustav u Zagrebu i Sarajevu.

Nadamo se da ćete i nama jednom omogućiti gostovanje u Vašoj emisiji.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH IZ DOMOVINSKOG RATA

Tipu muslimani ubili oca i 19 članova obitelji i on pola emisije provede u pljuvanju Raspudića i Thompsona. Čak mu i ime Thompsom smeta. I tip kaže da se nakon zločina nad obitelji povukao u neku izolaciju da prevlada mržnju prema muslimanima... Zašto se sada ne povuče, kako bi se oslobodio od mržnje prema vlastitom narodu koji mu ništa skrivio nije, ili bar prema onima koji drukčije misle. Bolesnik... Biće da on svoj bijes i mržnju prema muslimanima nije zatomio, već je samo supstitucizirao, da je njegova bol kanalizirana u mržnju spram onima koji misle drugačije od muslimana...

8. lipnja 1993. godine, predvečer, Raif Rizvić ubio je Kazimira Markovića, rođenog u Šušnju 1931., pred ženom Frankom. Kazimir je bio nenaoružan, već prilično star i iznemogao, među ljudima koje je muslimansko-bošnjačka vojska gonila iz sela Šušanj. Raif Rizvić je iz susjednog sela, poznavali su se. Kazimir ga je pozdravio i rekao mu da mu poznaje oca. Raif ga je jednostavno ubio. Predobra supruga Kazimirova, Franka, slobodna od svake sjene zloće, tako da ju je nadahnuće susresti, sada živi kod svoje kćerke ili kod sina (navedeni su brojevi telefona, op. red.). Gospodine Goldstone, bila bi fina gesta da posjetite tu ženu i iz najizvornijeg izvora čujete opis zločina koji vlasti u Zenici nisu osudile, nego ga skrivaju.

8. lipnja 1993. muslimansko-bošnjačke jedinice izvele su iz sela Šušanj starce: Draguna Vidoševića (1909.), Antu Vidoševića (1916.), Vladu Markovića (1922.) i Niku Vidoševića (1922.). Odveli su ih na bojišnu crtu i strijeljali kao da su bili ratnici, pred svjedokom Nihadom Porobićem, zvanim Osman. Nihad je Musliman-Bošnjak siromak iz Zenice, koji je živio kod pokojnoga Vlade Markovića, jer je u toj kući doživio brigu i ljubav. Četvorica staraca su pred smrt nastojali uvjeriti ubojice da Osman nije Hrvat i da zato ne treba da ga ubiju. Za te ugledne ljude, dobre starce, susjedi Muslimani-Bošnjaci su znali da su bili osvjedočeni mirotvorci, da su svim silama do zadnjeg trenutka pokušavali izbjeći sukob s Muslimanima-Bošnjacima, da nisu htjeli zbog svoga mirotvorstva otići iz svojih kuća. Toga dana ubijeni su još Ilija Vidošević (1912.) - ubijen u potiljak pokraj svoje kuće, Anto Marković (1926.) šlagiran i nepokretan, rafalom ubijen kad su ga povukli autom, Stanko Marković (1931.) - ubijen pri pokušaju bijega, Drago Marković (1933.) - ubijen u svojoj kući, Ilija Marković (1962.) - ranjenik ubijen na nosilima, Rudo Marković (1951.), Ivo Vuleta (1952.), Zoran Marković (1956.), Jordan Vidošević (1973.) Željko Vidošević (1970.), ubijeni granatama ili snajperima prilikom bijega.

Zeničke vlasti su povele istragu o zločinu u selu Šušanj kako doslovce piše u naredbi što ju je potpisao zapovjednik Šiber. Pouzdano se zna tko su bili zapovjednici jedinica i tko je počinio navedene zločine. To se već sa sigurnošću zna medu rođacima poginulih, pa nimalo ne pridonosi miru da se zločinci slobodno i nekažnjeno kreću. Međutim, iako je sve poznato, još nitko nije uhapšen niti osuđen. Ako su Vam, gospodine Goldstone, rekle vlasti u Sarajevu da će oni sami kazniti zločince, evo dokaza da ih prikrivaju i štite od pravde.

U Zagrebu, 5. veljače 1996.
Ivo Marković

Tipu muslimani ubili oca i 19 članova obitelji i on pola emisije provede u pljuvanju Raspudića i Thompsona. Čak mu i ime Thompsom smeta. I tip kaže da se nakon zločina nad obitelji povukao u neku izolaciju da prevlada mržnju prema muslimanima... Zašto se sada ne povuče, kako bi se oslobodio od mržnje prema vlastitom narodu koji mu ništa skrivio nije, ili bar prema onima koji drukčije misle. Bolesnik... Biće da on svoj bijes i mržnju prema muslimanima nije zatomio, već je samo supstitucizirao, da je njegova bol kanalizirana u mržnju spram onima koji misle drugačije od muslimana...

Stjepan-Pepe Buconjic

Zna se pod čijom su kontrolom Udruge iz domovinskog rata,zna se tko u tim Udrugama ima koristi (5-6 ljudi) koji žive od donacija i boli ih briga za ostale branitelje a još ih manje boli briga za narod..Znamo mi i bez njihovog pisanja da dotični fra Ivo nije u pravu,da priča priču koja nema veze sa stvarnošću,da pokušava opravdat jednu politiku koja je vođena protiv Hrvata itd itd ali gdje su te Udruge bile kad je hrvatski narod u BiH pljačkan od strane vlastitih političara,gdje su te udruge bile da dignu glas protiv nepravde,nepoštenja,lopovluka i svega onog najgoreg što se jednom društvu moglo desiti..Šutjeli su jer su imali koristi od toga..samo mi nije jasno kako ih nije stid kad pomisle na svoje poginule i ranjene suborce koji su se borili za pravedno društvo u kojem će vladati poštenje i ostale vrline koje trebaju da nas krase a oni danas šute o nepravdi i pišu tamo neka pisma da bi eto pokazali kako oni brane hrvatske nacionalne interese..i na kraju pošto je danas Dan Herceg Bosne i Dan sjećanja na žrtve Vukovara volio bi da netko iz tih Udruga postavi pitanje današnjim hrvatskim političarima gdje su bili tih dana..i gdje su na popravak u Mostar dolazili avioni JNA koji su bombardirali Vukovar?

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

gimnazija fra Grge Martića
School year 2004 · Posusje

A ono kad je rekao da je Thompson na grčkom ˝tho˝ kao Theos - Bog a ˝Son˝ na eng. sin pa se Thompson kao naziva sinom Božjim ahhahaha koji pacijent, stvarno mućki provokator, izmišljator.

a ono MP u Thompson koje je izdvojeno je samo zato jer su mu to inicijali. A od puške Thompson ostade samo Tho i son al ne zato što se ovaj smatra sinom Božjim. Kakav frik taj daidža

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini odavno nije bilo važnijeg televizijskog nastupa od „tv ispovijedi“ fra Ive Markovića u emisiji „Nedjeljom u 2“.

Ugodno je nedjeljni objed probavljati gledajući kako se jedan od stupova „daidžluka“ sramoti na HTV-u hvatajući sam sebe u laži i argumentirajući vlastite stavove na razini sudionika reality showa.

Naravno, moguće je da se naivnim trećaricama iz Sjeverozapadne Hrvatske fra Ivo Marković učini kao dobronamjerni ekumenist, ali oni koji žive u BIH jasno su mogli vidjeti kako je potrebno samo par pitanja da se fra Ivo spetlja u vlastitim lažima jer su mu vrijednosti utemeljene na lažnoj slici stvarnosti koju godinama sukreira sa istomišljenicima.

O većem dijelu nastupa ne bismo previše. Nastupi prvaka „sarajevske tolerancije i multietničnosti“ na HTV-u su toliko predvidljivi da imaju sve elemente žanra.

Ne bi bilo loše u ranojutarnjem terminu vikendom uz emisiju „Hrvatska kronika u BIH“ prikazivati i dodatak „Šerbećenje sarajevskih daidža“.



_______piše: Matan Nižić l poskok.info

Probudiš se u 5 ujutro i kažeš idem pogledati najavu programa jer mi se nešto sluša himna kao ono na TV-u o multikulturi šerbeti netko od daidžanske ekipe. Odličan početak dana.

Emisije je išla uobičajenim tijekom. Do suza dirljivi prilog Špele Cvitković Iličić, red osobnih tragedija, red oprosta, red pobjeda dobra na zlim, red multikulture i kahvnenisanja u akšam, red vječnih optužbi Republike Hrvatske, red zlih Hercegovaca i Raspudića, red „Bobana i Šuška“.

Onda malo pjevanje, zborovi, hodanje po svijetu, mirovne nagrade od strane američkih udruga (koje vremenski koincidiraju s ustavnim promjenama u kojima su ograničavana politička prava Hrvata u BIH).

Nedostajao je samo tradicionalni „uberšupljak“ o europskom Jeruzalemu i tri bogomolje koje se vide s jednog prozora ili mi je možda promakao dok sam stavljao suđe u perilicu.

Uglavnom da Aleksandar Stanković nije pred kraj spomenuo Hrvate BiH gledatelj bi pomislio da su „Mir i Dobro“ i „Nu2“ zamijenili termin.

Iako je fra Ivo već na sredini podobro iziritirao upućeni dio gledateljstva lakonskom izjavom da se više pokrivenih žena može vidjeti u Zagrebu nego u Sarajevu predležem da mu se to oprosti.

To je bilo više retorička figura u želji da argumetira svoju tupavu tezu kako postoji urota kamermana hrvatskih televizija protiv sarajeskog suživota, jer prema fra Ivi oni u Sarajevu samo snimaju pokarćene pantalone uz ezan kao zvučnu kulisu.

Sva tuga otužnog fra Ivinog „daidžluka“ se slila tek na kraju u odgovoru na dva jednostavna pitanja:

Pita Aleksandar Stanković fra Ivu Markovića:

„Specifičan je položaj Hrvata iz BiH, kako ga vi ocijenjujete?“

Odgovara fra Ivo Marković:

„Neki dan je bila je promocija knjige ovoga iz Dubrovnika (nije se mogao sjetiti imena) i taj (kojemu se nije mogao sjetiti imena) je rekao da Hrvati žive bolje nego ostali narodi…. „

Kasnije smo saznali da je „taj iz Dubrovnika“ ustvari Ivo Banac kojega u Sarajevu zivkaju na razne bošnjačke nacionalističke skupove kako bi njegov akademski background bivšeg profesora na Yale-u malo popravio imidž.

Veliki poznavatelj Bosne fra Ivo Marković, koji prema vlastitim navodima poput svoje braće živi s narodom, zaključak o životnim uvjetima svoga naroda izvodi iz iskustva Ive Banca koji tezgari na fakultetu Ejupa Ganića. Vjerojatno su zajedničke zaključke donijeli na osnovu uvida u izgled okućnica na putu M-17.

Aleksandar Stanković je vidno zbunjen nebuloznim odgovorom pokušao popraviti stvar te pojasniti pitanje, sužavajući ga na politička prava ako već po fra Ivi Markoviću Hrvati žive bolje od ostalih.

Fra Ivo Marković na precizirano pitanje odgovara:

„I s političkim pravima…!!!!“ što bi trebalo gledatelje navesti na zaključak da Hrvati u BIH imaju više političkih prava u odnosu na Bošnjake i Srbe.

Kako papagajski ponavljane neistine nikada ne preuzmu primat nad mislima, fra Ivo svoju nebuloznu izjavu nastoji popraviti još jednim „uberšupljakom“ kako su svi ugroženi jedanko jer se loše živi.

Kao da nizak opći životni standard u Bosni i Hercegovini koji pogađa sve građane opravdava nejadnakopravnost konstitutivnih naroda jasno utvrđenu u manjkavom izborno-političkom modelu.

Nadalje se nastavlja logičko-umni debakl fra Ive Markovića koji pokušava relativizirati dvostruki mandat „bošnjačkog pinokia“ Željka Komšića:

„Zašto ne funkcionira izbor predsjednika hrvatskog naroda netko je odgovoran za to, tko je doveo do toga …“ – postavlja fra Ivo Marković retoričko pitanje.

Naravno da fra Ivo Marković nije dao odgovor jer se držeći za pasić s fra Lukom Markešićem javno liže s onima koji su odgovorni za manipulaciju hrvatskim članom Predsjedništva BIH, a to su Zlatko Lagumdžija i njegov već bivši „pinokio“ Željko Komšić osobno.

Sugerirao bih na kraju Stankoviću da u sljedeće izdanje „Nu2“ zovne i fra Luku Markešića da se konačno „daidžluk“ razotkrije u svojoj punini i da više ne zamagljuju političku neravnopravnost vlastitog naroda javno „vežući konje gdje im aga kaže“.

Trećaricama iz Čakovca će biti zanimljivo a Hrvatima u BIH korisno.

Trećaricama iz Čakovca će biti zanimljivo a Hrvatima u BIH korisno.

Tko su uopće "trećarice"?

Kod Stankovića dolaze samo osobe koje se vade od zatvora ili neki totalni anonimci. Ako ćete mi vjerovati za ovog tipa prije nikad čuo.

članice franjevačkog trećeg reda.

Čudna je ta simbioza hrvatskih simpatizera komunizma i bosanskih talibana. Oni se stvarno ufurali da rade za isti cilj. Kako bi se lijepo poklali da dođe do toga da se bore za vlast.

Daidže (svojevrsni ultraortodoksni katolici) smatraju da odbacivanje nacionalnosti uzvišava čovjeka i približava ga Bogu.

Što je možda i točno, ali u tom slučaju oni nemaju veze s Hrvatima u BiH ali nastavljaju im smetati, žele sve Hrvate pretvoriti u "uzvišenu, ponosnu manjinu" u čije će ime uživati u beneficijama tanki elitini stalež daidža kao profesionalnih moralnih vertikala, "pomiritelja" i kao što ih se nazvalo - "manekena multkulturalnosti" , izdavanjem religioznih knjiga, organiziranjem šahovskih turnira i sličnih tričarija.


Svojevrsni paraziti koji su se stoljećima prilagodili načinu života u specifičnom ekosustavu - šupku okupatora/vlasti, i to u pravilu one koja ugnjetava Hrvate.
Jednako kao što nema svinjske trakavice bez domaćina, tako nema ni daidža bez ugnjetavača i ugnjetavanog.

Daidže su vodenica izgrađena na potoku krvi i suza običnog hrvatskog naroda, koji teče već stoljeća.