Nije stvar samo u tome. Bandić odaje dojam (samo dojam) da je čovjek iz naroda, da on nešto radi dok drugi pričaju itd. Uglavnom, isti oni razlozi zašto je on gradonačelnik ZG vrijede i ovdje, uz činjenicu da mnogi neće glasati za Josipovića jer je SDP, dakle "komunjara".

Pa ne znam, ja sam "desničar" po većini kriterija, no
ako budem prisiljen u drugom krugu birati između Josipovića i, recimo,
Vidoševića, Bandića, Primorca,... izabrat ću Josipovića.

Naravno, očekujem bolje stvari, no ne znam koji su "desničari"
(osim tobože Tuđmana i Jurčevića) u ovoj kampanji ?

u slucaju da u drugom krugu vidimo drugove bandica i josipovica, ne izlazim, jer stvarno ne zelim birat izmedu kuge i kolere.

Ma tu uopće nema prave ljevice i desnice, mislio sam na onu klasičnu percepciju (SDP=komunjare). Što se Josipovića tiče, on je pravi aparatčik, čovjek sistema, nema odbora vezanog uz sustav visokog obrazovanja u kojem on nije bio. Kao profesor, tako sam čuo, vrlo staložen i korektan, zna znanje. Zamjeram mu ispiranje mozga ljudima vezano uz Haag (obveza bezuvjetne suradnje i slične stvari) i enormnu imovinu čije se porijeklo baš i ne propituje.

Osobno, ako u drugom krugu uz Josipovića budu Vidošević ili Primorac, ne izlazim na izbore, ako bude Bandić možda glasam za njega samo da ode iz Zagreba.

Izađeš i fizički uništiš listić da netko ne bi mogao manipulirati njime.

Nemoj se u to ubjeđivat, još malo i sredit ću post pa ćeš vidjet da je joža ultra ortodoksni komunist i da nam se crno piše s njegovom "novom pravdom". Ono što sam dosad pročitao me ostavilo bez teksta, nisam imao pojma da idu s tim u javnost, čovjek u svom programu pokušava promjenit pojam domoljublja i stavit mu značenje čistog komunizma kojeg je rehabilitirao kao antifašizam, čak izabire i nove heroje iz rata (ovi trenutni mu vjerojatno ne valjaju, kao Gotovina &co).

a sta si to ocekivo od osobe koja propagira "hazku pravdu"?

Ja cu u 2. krugu glasati za svakoga koji bude protiv Josipovića osim Kokoške, Hebranga i Kajina koji je ubio brata Abela. :)

Ivo Josipović obilato koristi komunističku metafiziku pa ću mu program podijeliti na dva dijela u skladu sa njegovim stilom pisanja i dijeljenja svijeta na "crne" i "bijele", prvo ćemo vidjeti kako izgleda "bijeli" ili "anti"fašistički svijet (u uvodu), pa zatim njegova borba s "crnim" ili "fašističkim" svijetom (program).

Uvod (komunistička ideologija i proleterska agitacija)
U dvadesetom stoljeću iz iskustva I. Rata počinju se javljati novi modeli ratovanja i novi modeli i načini razmjene informacija. Počinju se koristiti proizvodi industrijske revolucije i masovnog tiska koji je prepoznat doslovno kao oružje, tj sredstvo za postizanje određenih ne samo političkih, nego ekonomskih i vojnih ciljeva. To se sve počinje ugrađivati u korpus izgradnje novog svjetskog poretka, tj primjenu nalaze stare filozofije koje su se čuvale i prenosile kroz masoneriju a koje u korijenu imaju eksplicitan cilj rušenja svakog utjecaja Crkve kao moralnog autoriteta i nametanja globalnog ekonomskog interesa koji je raspoređen između manje privilegirane kaste "prosvijetljenih" većinom političara, pravnika-odvjetnika i krupnih kapitalista ispočetka uglavnom bijelaca (darwinizam ima glavnu ulogu u tome jer tu nauku širi kroz obrazovanje i ugrađuje takav svjetonazor u znanost). Tako se počinju definirati i prenositi razne filozofije (eksperimentalna psihologija i psihoanaliza, njem. idealizam – iluminizam itd.) iz Europe u Ameriku, većinom relacije Yale-Leipzig, i Leipzig-Johns Hopkins te se iste upućuju u Rusiju. Ono što je prenešeno u Rusiju, tj lijevo krilo hegelovske definicije determinizma (marksizam), počinje se ugrađivati u političke i sociološke teorije ruskih filozofa, dobiva uzlet u partiji i nalazi praktičnu primjenu u istoj, što nam je jednim dijelom poznato kao praxis. Naime, tu se definira proširenje polja vojno-političkog djelovanja sa bojnog polja na civilno stanovništvo i civilni prostor, a nazvano je "agitacijskom propagandom" ili agitpropom. Taj agitprop u predratno i ratno vrijeme izgleda ovako: "Agitator mora da izlaže svoju misao jasno, da ona izazove UTISAK, i to baš takav kakav želi agitator", "proleterska književnost organizira psihu i svijest radničke klase i širokih radnih masa za završne zadatke proleterijata", "akcijski program...proletersko-revolucionarna književnost pridobiva, razvija i organizira srce i mozak radničke klase i širokih radnih masa za zadatke klasne borbe, za pripremu proleterske revolucije", "agitator uvijek mora da procjenjuje situaciju, da procijeni među kakvim ljudima će morati da radi", itd u svrhu stvaranja novog svjetskog poretka. Ta škola jasno uči da za postizanje svojih ciljeva treba koristiti umjetnost u toj mjeri da se zadovolje najniže potrebe "radnih masa", što se na primjer danas servira kao angažiranje kojekakvih pjevača i pjevanje pjesmica kako bi se "narod opustio" i prihvatio stav i interes agitatora, reklame, reklamni spotovi, namještene ankete itd. Drugo sredstvo je korištenje tiska (novine) za promidžbu mržnje prema "neprijateljima revolucije", odnosno onima koji se protive ciljevima partije koja provodi novi svjetski poredak kojem su glavne značajke ukidanje nacionalnih i kulturnih autonomija i naroda, tj nacionalnog i kulturnog identiteta sa ciljem stvaranja internacionalizma i superdržave (prije Jugoslavija, SSSR, danas EU itd). Ovdje dolazi do izražaja korištenje metafizičkih pojmova u ostvarivanju tih ciljeva, kao što su "pravda", "moral" itd. što su redom pojmovi koji spadaju u domenu religije, a jedna su od glavnih tema njemačkog idealizma. Kako se koristi osjećaj pravde kod ljudi najbolje je izrazio Ivan Goran Kovačić u svojim pjesmama "Mrzimo vas", "Suton", "Leševi putuju", pripisivana mu "Jama" itd. u kojima se koristi riječnikom u kojem dominiraju slikovite riječi kao "palež", "pljačka", "otmica", "leš", "klanje", "smrt", "grabež" itd. koje su ionako česte u agitacijskom tisku i medijima. Takav riječnik računa na izazivanje osjećaja povrede pravde kod ljudi i pojavu straha. Računa se, da izloženost takvom riječniku čovjeka tjera na "zadovoljenje pravde", što je i cilj takvog tiska – potaknuti "revoluciju" (može se vidjeti kod propagande u planiranom širenju straha od gripe koji treba rezultirati nadprosječnom zaradom i prodajom cjepiva, ili bilo kojeg drugog proizvoda). Danas je taj riječnik umjereniji, no svejedno je zadržao formu. Tako se danas "hapse kriminalci", poziva se na mržnju spram onih koji su podigli državu devedesetih i optužuje ih se da su odgovorni za sva zla na svijetu itd., često se žrtva optuži da je zapravo ona agresor (tome smo obilato svjedočili za vrijeme Domovinskog rata, i još češće nakon njega), odnosno vrši se čisti marksistički agitprop kakav je definiran krajem devetnaestog stoljeća i početkom dvadesetog, čak prije prvog Rata. Vlastitu državu se optužuje kao zločinačku itd., te se otvoreno zagovara mjenjanje "mentaliteta naroda" čak i silom ako treba, što je udžbenički primjer krajnjih marskističkih partijskih ciljeva za uništenjem države i nacije, tj brisanja nacionalne kulture, kršćanske vjere, povijesti i identiteta, što se predstavlja kao "napredni liberalizam" koji vrši inverziju moralnih vrijednosti u ime – "morala i pravde". Štoviše, čelni zastupnici tih gledišta otvoreno priznaju i ispovijedaju prijezir prema "onima koji nemaju nikakve ideologije", jasno i razgovijetno izjavljuju da žele po svaku cijenu novu organizaciju koja će odslikavati njihovu marksističku ideologiju. Marksističku ideologiju najbolje opisuje njen idejni začetnik Karl Marks (koja je stvarana u Bruxellesu u periodu 1845-46, čija je svrha bila "uništiti tadašnji svjetonazor, društvo, čovjeka i njegovu svijest, te otvoriti horizonte stvaralačkog razvitka NOVOG doba prelaska u komunizam", tj novog svjetskog poretka); "'Zato, ako je ko u Hristu, nova je tvar; staro prođe, gle, sve novo postade' (2 Korinćanima, 5,17). Pomoću ove biblijske izreke je stari svet sad stvarno 'prošao', ili, kako je sveti Maks hteo posebno da kaže, 'sasvim se svršio', i mi smo jednim skokom u novi, hrišćanski, mladićki, mongolski 'svet duha' uskočili. Videćemo da će i ovaj u najkraćem roku takođe 'sasvim se svršiti'", (Nemačka ideologija, str 149). Tako se definira i "liberalizam": "[Engels] U jednom starom neštampanom rukopisu koji smo 1846 napisali Marks i ja, nalazim ovo:'Prva podela rada je između muškarca i žene radi rađanja dece'. A danas mogu da dodam: Prva klasna suprotnost koja se javlja u istorijim poklapa se s razvojem antagonizma muža i žene u monogamiji, a prvo klasno ugnjetavanje – s ugnjetavanjem ženskog pola od strane muškog." (knjiga II, str 217) – "ljudska prava". Tako njihovo shvaćanje liberalizma, isto kao i shvaćanje antifašizma, nije istovjetno onome kako ga shvaća normalan čovjek (ne čini drugome zlo jer je različit od tebe), nego protuprirodno shvaćanje na ukidanju razlika – prirodnih, na dijalektičkoj osnovi. To je također i osnova moderne birokracije i njihove filozofije, a kako će se vidjeti i Josipovićeva programa. Treba spomenuti da Marks zapravo stvara komunističku ideologiju kao religiju na kritici i osnovi judeo-kršćanske religije. Ukratko, komunizam je religija koja propovjeda "pravdu bez Boga, ljubav bez Krista".

Josipovićev program

Opći prikaz teksta u stilu crno-bijelog svijeta

Uvod počinje sa oko 11 negativnih fraza koje su u funkciji stvaranja metonimije na sadašnju Vladu i Vladu devedesetih. Zatim slijedi oko 11 pozitivnih fraza u kojima se pokušava dati isto metonimijska podloga na Josipovića, u tom paketu, pri kraju, daje definiciju NOVE pravednosti: izjednačava je sa NOVIM domoljubljem. Zatim daje dvanaestak negativnih fraza o "staroj" pravednosti ("staro" domoljublje) koju veže metonimijom za sadašnju Vladu, Thompsona, Vladu devedesetih i HDZ. Zatim daje oko 24 pozitivne fraze o "novom" domoljublju ("novoj" pravednosti) gdje kao "novo" domoljublje identificira sa komunističkom populacijom, tj idealom: čovjek koji poštuje druge i drukčije (liberalizam, vjerojatno je to novi moral), radnik, plaća porez, poduzetnik, industrijalac, političar. Dakle, članovi kapitalističkog sustava su domoljubi, a dalje u tekstu ćemo vidjeti njihova daljnja određenja.

Novi odjeljak daje niz od oko 42 negativne metonimije na "neprijatelja", koje smo prepoznali kao sadašnju Vladu, HDZ, Thompsona, i posebno Vladu devedesetih. Zatim 1 pozitivna metonimija na pravednost, prije identificirana sa "novim" domoljubljem (u ovom trenu u tekstu je još skriveno da se radi o komunistima), zatim ponovo slijedi niz oko 10 negativnih i nakon toga niz od oko 14 pozitivnih metonimija, jasno imajući na umu da su negativne usmjerene na sadašnju Vlast, pozitivne na "novu" pravednost.

Dalje slijedi odjeljak o obavještajnoj gdje se opet vrši ista podjela, u stilu crno-bijelo, no mjenja stil u određenim dijelovima kako bi započeo prijelaz iz negativne metonimije u pozitivnu; tako stavlja oko 6 negativnih, zatim 2 sa prijelazom iz negativne u pozitivnu, pa pozitivne u negativnu, zatim jedna pozitivna pa jedna negativna, potom slijedi niz od oko 7 pozitivnih, pa 2 sa prijelazom iz pozitivne u negativnu, zatim jedna negativna pa pozitivna, pa niz od oko 7 prijelaznih, prva ima prijelaz iz pozitivne u negativnu, potom do kraja niza 6 iz negativnih u pozitivnu metonimiju, nakon kraja niza slijedi drugi niz od 10 pozitivnih metonimija. Dakle ovaj odjeljak radi "subliminalni" prijelaz na "novu" pravednost.

Odjeljak o gospodarstvu ima isti crno-bijeli stil, no sa rjeđe grupiranim metonimijama koje bi trebale biti prijelazne, u totalu ima oko 42 negativne metonimije, oko 13 prijelaznih, oko 16 pozitivnih (par više manje). U ovom odjeljku po prvi puta počinje unutar pozitivnih metonimija davati naznake konkretnih stavova u smislu gospodarskog poteza.

Slijedeći odjeljak skokovito napušta agresivno korištenje negativne metonimije, dakle od 42 negativne u prethodnom odjeljku na svega oko 5 pri kraju odjeljka. Tu se saznaje da vojsku, za koju naglašava da je nastala na Domovinskom ratu, i veže to sa "trajnom zadaćom" depolitizacije vojske i građanskim nadzorom. To spada u "pozitivne" stvari.

Dalje prelazi u odjeljak o "Europskoj Hrvatskoj", u njemu koristi svega dvije negativne metonimije, jednu na početku, drugu pri kraju odjeljka. Tu ponavlja kako EU nema alternative, no pravno se ograđuje od štetnih posljedica po nacionalnu baštinu govoreći kako se treba ponašati u pristupanju toj tvorevini.

Nakon toga slijedi odjeljak o "anti"fašizmu, tj o "bijelom" svijetu (protiv "crnog" svijeta, ili onog svijeta kojeg je vezao za negativne metonimije i za pozitivne metonimije ranije u tekstu), ukratko, ovaj odjeljak daje definiciju crno-bijelog svijeta na kojem će se graditi ostatak teksta. Tada govori, "Taj je (partizanski) pokret izrastao u organiziranu narodnooslobodilačku borbu koja je završila herojskom pobjedom i koja je hrvatski narod dovela na stranu pobjedničkih sila. Uslijedila su desetljeća vladavine komunističke ideologije, ali današnja utemeljena krtika komunizma kao totalitarnog sustava, kao i istraživanje povijesti i žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, u nas gdjekad znaju prerasti u veličanje fašizma. To nas opominje da je antifašizam u Hrvatskoj danas itekako potreban." Da bismo tu razumjeli što je htio reći ovime, potrebno je proučiti njegovu definiciju "antifašizma": "Antifašizam nije ISKLJUČIVO ideologija, on je prvenstveno civilizacijska vrednota. Antifašizam, to je moralni i intelektualni stav. Biti građanin, biti uviđavan, tolerantan prema drugima, boriti se neumoljivo za priznate društvene vrijednosti, boriti se protiv korupcijske pljačke, protiv rasprodaje nacionalnog bogatstva, protiv osiromašenja građana, tražiti više demokracije, više ljudskih i građanskih sloboda, sve to danas znači – biti antifašista. U modernoj Hrvatskoj antifašisti su svi oni koji nikoga ne isključuju zbog toga što je drugačiji, što se po nečemu razlikuje od većine, zbog toga što je slabiji ili naprosto zbog toga što o nečemu drugačije misli. Antifašisti danas, to su borci protiv homofobije, seksizma, rasizma, uskogrudnog nacionalizma, kao i borci za slobodu govora, slobodu okupljanja, za pravo na prosvjed."

Da rezimiramo, antifašizam jest IDEOLOGIJA, ali nije isključivo samo ideologija, nego i "društvene vrijednosti", dakle ono što bismo okarakterizirali kao "vanjski moral", a to je "liberalist" (birokrat, pravnik, vidi Engelsovo glednanje u uvodu). Shodno tome, antifašist je građanin, borac za liberalizam, koji se bori protiv negativne metonimije (HDZ, sadašnja Vlada, sadašnji "stari" domoljubi, Franjo Tuđman, devedesete itd). Posljedica toga, jest da tko ne spada u te okvire, jer na primjer ne slaže se sa time da homoseksualac smije posvojiti dijete itd., on je – fašist, metonimija na zločinca. Primjetiti da "antifašist" u njegovoj definiciji nema nacionalnost niti pripadnsot državi. Dalje, to znači da su kršćani fašisti jer se ne slažu u potpunosti sa liberalizmom, dakle oni su zločinci. "Stari" domoljubi su isto fašisti i zločinci itd. Dalje, potrebno je obratiti pozornost na ovu bolesnu konstrukciju: zbog utemeljene KRITIKE totalitarnog komunističkog režima (ne ideologije), potreban je – antifašizam. Antifašizam je gore određen kao liberalizam, a liberalizam je po definiciji dio komunističke ideologije, stoga nam je zbog kritike Titove diktature potrebna komunistička ideologija, ili drugim riječima, zbog kritike komunizma javlja se ne-komunizam, pa nam je potreban komunizam. Štoviše, "nova" pravednost se ne može "ostvariti" ako nema "antifašizma" odnosno komunizma, dok taj komunizam podmećemo kao domoljublje. Domoljublje drugačije od toga je fašizam. Iz ovoga se može izvući hrpa kontradikcija kao i iz ostatka te bedaste religije, no to mu je U PROGRAMU. Dakle podjela naroda na "ustaše" i "antifašiste" mu je U PROGRAMU.

Za kraj odjeljka jedan religijski torpedo: "U društvu koje je žedno pravde i pravednosti, ne možemo dokinuti nepravdu, ne možemo ostvariti novu pravednost koju vam obećajem, ako ona cijelim svojim bićem ne počiva na antifašizmu."

Slijedeći odjeljak se naslanja na prethodni crno-bijeli ili ustaša – neustaša svijet. U ovom odjeljku dijeli branitelje na "istinske heroje" i na, po svemu sudeći, lažne heroje; zatim izvlači "registar branitelja", i ubacuje foru sa "ne daju vam vaša prava" (fašisti). Dalje nabraja floskule, a zatim dolazi do "društva koje nema svoje heroje", sjetimo se da je "novo pravedno društvo" u igri, a ne ovo koje postoji, tome treba mjenjati mentalitet. U tom "društvu" on uvodi odličje "Junak Domovinskog rata", dakle imamo "pravedno" komunističko društvo sa svojim junacima, kao i nakon 45'.

U slijedećem odjeljku se opet laća na podjele između povlaštenog i nepovlaštenog, bogatog i siromašnog, baca fraze za najsiromašnije i ugroženije slojeve društva kako bi pokupio njihove glasove i obećaje im da će "njihova pravednost biti zadovoljena u novoj pravednosti", obećavaje im "bolje društvo" i besplatno obrazovanje, obećaje im političko djelovanje u tom novom društvu itd..

Dalje ide na "zdravu Hrvatsku", zdravstvenu zaštitu, baca se na socijalu prema definiciji Andrije Štampara (liječnika koji je bio proganjan u prvoj Jugoslaviji zbog pripadništva masonskoj loži, zbog kojeg mu je otvoren put otvaranju Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, igrač s američke strane itd), pa se malo bavi prirodnim resursima, i dolazi do odjeljka Ureda predsjednika. U njemu osniva gospodarski savjet, u kojem će sjediti uspješni gospodarstvenici koji će "utjecati na kreiranje gospodarske politike države" (Linić, Čačić, Tedeschi?).

Zaključak:
Na kraju teksta, dobivamo onakvu formulu koju je Slavko Goldstein javno i rekao u Otvorenom 22.06.2009., antifašizam je savez kapitalizma i komunizma protiv neprijatelja (fašista). Takav "antifašizam" je u Josipovićevu programu proglašen domoljubljem i novom pravednošću. U programu kao da stoji presuda haškog suda u kojoj se devedesete tretiraju kao ustaški režim 41'- 45', čitavi program izgleda da je složen kao po agitacijskom receptu danom u uvodu, prva dva tri odjeljka su napisana tako da čitatelja dezorijentiraju, dovedu u labilno emotivno stanje i prisile ga da prihvati osnovnu danu definiciju "pravednosti" koja se kasnije u tekstu profilira do komunizma, bez otpora i propitivanja pojma, i time pokušati redefinirati mišljenje i stavove ljudi glede Domovinskog rata. Program svodi sudionike Domovinskog rata na ustaše i fašiste, pobjedu pripisuje "antifašistima" tj komunistima. Što se tiče opće vanjske politike, ne mjenja se ništa kod Josipovića, BiH ne spominje, a ostalo nije potrebno spominjati. Inače me program podsjeća na Primorčev.
http://josipovic.net/nova-pravednost/

Evo malo o Josipoviću:
Ivo Josipovic je pomagao haškom sudu pisati optužnice protiv hrvatskih
generala. Sedamdeset pet posto optužnice protiv hrvatskih domoljuba Ivo
Josipovic je napisao sam, a drugih 25% je dodao haški sud. Interesantno da
svi novinari to prešućuju bio je dugogodišnji savjetnik haškom sudu i od
njih dobivao plaću natjecao se za stalnog sudca haškog suda ali nije prošao.

To što je Josipović napravio je jedan od najljigavijih poteza u zadnje
vrijeme u hrvatskoj politici. On je odglumio brigu za hrvatski teritorij,
ali njegova stranka nije glasala protiv te arbitraže. Što nije iskoristio
svoj utjecaj i pritisnuo svoje drugove, što nije osudio one koji nisu kao on
glasali protiv, jer je očito ima razloga za biti protiv. Potez kojim može
osvojiti pokoji glas kod neobrazovanih i primitivnih, kod iole politički
pismenih ljudi ovaj potez je izazvao gnušanje .

Jedan obični šufter koji se je obogatio dok su drugi ginuli na bojišnici,
tiho i strpljivo, baš sitnozubski, da ne bude uočljiv, zaplotnjački je
sređivao poslove s nekretninama starijih osoba ucjenjujući ih za neskromne
nagrade. Kasnije se pročuo kao auktor zakona od kojih za svaki kupljeni
digitalni medij CD, DVD, USB-stick, IPOD, hard disc, dlanovnika,
notebook-a... za određeni postotak se poskupljuje cijena krajnjem kupcu jer
taj dio odlazi u ZAMP-u (zaštita autorskih prava glazbenika) . Dakle to je
svojevrsni harač i prije harača, a u stvari je potpuno neustavan. Zašto bih
ja financirao nieki tamo Prljavi valjak, Ševerinu Vukasinović stupidnog
Mladena Burnaća, ili Žaka Debeljaka, a još manje tog Jovosipovića???

Taj Jovosipović je član ZAMP-a i godišnje za tu svoju prljavu rabotu u svoj
džep sprema 200 000 ? . Nikakav intelektualac taj nije, jer mu fale
elementarne obrazovne osnove, ali koje je njegov matori sa petokrakom
žaburinom na šapki, s "Crvenom Zastavom " za pasom položio umjesto zaigranog
bljedunjavog šonje kojeg su koksale i curice iz razreda, a u muzičkoj školi
se je stalno isprepadavao jer je bio idealan za vježbanje Moše (himba,
najčešće trzaj ramenom kao da će te netko udariti ).

A od 1994. do dvije i neke? Ušao tip u komunističku partiju 1980, shrvan jer
mu umro najdraži drug tita, a onda izašao 1994. jer nije bio zadovoljan. Te
godine iz onog SKH-SDP izbačeno je ono SKH što ga je jako ozlojedilo.
Mislim, stvarno je vrijeme da Hrvatska dobije jednog predsjednika koji nikad
nije bio član komunističke partije i koji nema taj background. Pogotovo ne
ovoga koji je pisao optužnice protiv domovinskog rata na temelju materijala
koje mu je dostavio Savo Štrbac, a ovi u Haagu su to samo preveli i ponešto
izmijenili ali gro je ostao. Josipović je odradio ZZP Oluju, a Nobilo ZZP u
BiH. To je općepoznata činjenica koja će ga pokopat čim to netko spomene u
kampanji, jer narod ne voli izdajnike, a Mesić je uspio to maskirati, ali
ovaj put će to teško proći.

Kakav je mlitavi seronja taj Josipović vidi se i po njegovoj temi na ovom
forumu, 3 pišljive stranice ničega. Ne znaš što bi mogao uopće napisati o
toj pokisloj albino kokoši, kao da ga puškom tjeraju da bude predsjednik.
Boze mili gdje su njega takvog našli, apsolutno osoba bez trunke šarma i
karizme. Stvarno patetično da najjača oporbena stranka ne može sve ove
godine pronaći boljeg kandidata?

Jedan od Josipovićevih savjetnika u ovoj predsjedničkoj kampanji je i
Drago Pilsel, novinar čiji su mnogi stavovi u najmanju ruku kontroverzni.
Da podsjetim, radi se o čovjeku koji misli da emitiranje serije o herojima
Vukovara treba zabraniti jer se time "stvara antisrpska histerija", a sam
serijal je još jedan dokaz da "Hrvatska ima uznemirujući stav prema
fašističkoj prošlosti". Drago Pilsel je bolesnik. Plain and simple. Isprdak
emigrantske ustaške familije koji sada isforsiranim antifaderstvom liječi
frustracije iz djetinjstva provedenog pod slikom Ante Pavelića.

T. Klauški: (čak i on) IVO JOSIPOVIĆ ponaša se kao izvanzemaljac koji je
cijelo vrijeme proučavao Zemljane, bez da je zapravo upoznao ijednog. A sada
je odjednom tresnuo na Zemlju i biračima u predsjedničkoj kampanji obraća se
kao da sriče upute iz priručnika za ljudsku komunikaciju. Evo kako je to
izgledalo u nedjeljnom upitniku Jutarnjeg lista "60 škakljivih pitanja za
troje predsjedničkih kandidata" (Josipovića, Vidoševića i Vesnu Pusić).
"Volim puno toga, ali vam neću ništa otkriti"

Na pitanje koje bi osobne odluke promijenio, Josipović odgovara:
"Kada sam skladao svoj prvi gudački kvartet, trebao sam dodati još
jednu virtuoznu kadencu".
Upitan da imenuje omiljenog glazbenog autora, odgovara:
"Uh, ne mogu izabrati, puno ih je koje volim".

Omiljeni citat? "Puno je mudrih misli...". Pa nismo čuli ni jednu.

Na najškakljivije pitanje, je li vodio ljubav na javnom mjestu, rezolutno je
uzvratio: "Ne odgovaram na intimna pitanja koja zapravo podcjenjuju interes
javnosti za predsjedničke izbore". A onda se brže-bolje "predsjednički"
pohvalio da se "kao mlad spustio niz gromobran s nebodera u kojem je
stanovao". "Ludo i opasno", kazao je. A upitan što bi ponio na pusti otok,
odgovara: "Klavir". I knjigu "Janson's History of art". "Ja se perem, ne
mirišim". A onda ono najslađe. Na pitanje koji mu je omiljeni parfem,
Josipović odgovara: "Nemam ga, redovita higijena je najbolji parfem". I eto,
oni koji su ga kritizirali da "nit smrdi, nit miriše", dobili su konkretnu
potvrdu, crno na bijelo, ovjerenu kod bilježnika, urudžbiranu u stotinjak
tisuća primjeraka.

Ivo Josipović dosadan je kao smrt i time se ponosi. Dosada je njegov
program. Nema parfem, nema izreku, nema knjigu, nema seks, nema onu jednu
"virtuoznu kadencu", nema mane... Pa što onda ima? Program? Što je pravda
bez mača? Živa dosada Nadamo se da se taj program ne svodi na one "Nivea"
jumbo plakate s parolom "Pravda". Može li netko zamisliti da Laburisti u
Britaniji izađu s plakatima "Justice" i nalijepe to na kremu za ruke? I
ukrase to slikom sivog birokrata s naočalama? Da Ivo Josipović makar vitla
mačem, netko bi obratio pažnju. Ovako je i to dosadno. Zašto je dosadno
loše? Zato što je odbojno. A zašto je odbojno loše? Zato što predstavlja
smrt za svakog kandidata na izborima. Ta opaska također je trebala stajati u
Josipovićevu priručniku za komunikaciju sa Zemljanima, ali izgleda da je
upravo to poglavlje netko istrgnuo. Vjerojatno kako bi na poleđini nažvrljao
onaj famozni slogan.
Humanoidi oko nas Iz nekog razloga, Ivo Josipović uporno odbija poprimiti
humanoidne karakteristike. Ne želi govoriti razumljivim jezikom, panično
bježi od pomisli da se približi ljudima koji bi trebali za njega glasati...
Nije čak dao ni svojim PR-ovcima da izmisle bilo koji parfem kako bi makar
izdaleka na birač(ic)e ostavio "cool" dojam. Ako već sam po sebi nije 'kul'.
Ovako, ostao je dosljedan sebi. Nit' smrdi, nit' miriše. Doslovno.

I dok Milan Bandić prodaje biračima pozu bez mrvice sadržaja, njegov
dojučerašnji partijski drug Ivo Josipović odlazi u drugu krajnost, nudeći
sadržaj bez imalo stila. Kao da je u kampanju upao iz vremenske kapsule,
negdje u predindustrijsko doba, u doba bez masovnih medija i publike
opsjednute celebrity kulturom. Ne očekujemo od ozbiljnog kandidata da se
hvali lokacijama na kojima je vodio ljubav (tko bi živio s tom slikom?), ali
oni zanimljivi iz toga će se zvuči duhovitošću, a oni nezanimljivi - poput
"humanoida" Josipovića - dociranjem o "podcjenjivanju interesa javnosti za
predsjedničke izbore". Pa kakve onda veze s predsjedničkim izborima ima
njegov strah od lavova i zmija? Na Pantovčaku ionako lutaju samo paunovi i
koze.

Dosadan želi biti još dosadniji

To je ono što zapravo najviše fascinira kod nefascinantnog Josipovića:
dosadan kandidat uspio je biti još dosadniji. To će sigurno ući u anale
modernih izbornih kampanja, bez obzira na krajnji ishod. Bilo je originalnih
likova koji su ispali dosadni (Ćiro Blažević), bilo je dosadnih koji su se
barem trudili biti originalni (Dražen Budiša s klarinetom), ali ovo je prvi
puta da dosadan kandidat tako uspješno fura dosadu. Čak mu ni Band aid neće
pomoći u razbijanju dosade, osim ako Bareta ne iznesu na nosilima. Ali, kad
se bolje razmisli, i to je već dosadno. Dakle, u personaliziranoj kampanji
od Josipovićeve persone nema ni traga. Nema čak ni privida. Ni reklame. Ni
ambalaže. Možda bi sve to i bilo pohvalno, kad bi se pričalo o sadržaju i
programu, ciljevima i ambicijama.

Ovako, priča se o - Bandiću. Hvali ga se i pljuje, ali barem se priča.

O Josipoviću se priča samo to da se ništa ne priča. A o čemu bi se i pričalo
kad - kao što sam priznaje - nit' smrdi, nit' miriši.

FINA - Financijska Agencija
Sektor informaticko komunikacijskih servisa
Odjel racunalne uredske opreme
Odsjek potpore klijentima

nema šanse da glasam za Jugosipovića, on je zavnohaški Hrvat, takvi su najgori
radije ne izaći na izbore nego njemu dati glas!

Da, Kajin nema program, našo sam web, ali ima slikicu:
http://www.javno.com/slike/slike_3/r1/g2009/m11/x226219778935075659_1.jpg (ne mogu ga gledat, evo url samo, pa ko hoće nek gleda)

http://www.damirkajin.org/

http://i128.photobucket.com/albums/p197/stuart-3/cheguevara1copier.jpg (Kain ;)
http://www.adolfthegreat.com/site/fileadmin/Image_Archive/Personalities/Hitler-A/Portraits/fuhrer.folgen.jpg (Kain?)
http://cille85.files.wordpress.com/2009/03/joseph_stalin.jpg (Kain?)
http://static.open.salon.com/files/che-guevara1232976553.jpg (Kain)

bolje bi mu bilo da umjesto "svi za mnom!" piše "svi za dom!"

Evo da razveselim forumaše.

Jučer smo poslali ponude skoro svim predsjedničkim kandidatima u RH da iskoriste priliku da se obrate glasačima iz BiH i odgovaraju na njihova pitanja preko najvećeg foruma Hrvata u BiH.
Do ovog trenutka imamo pozitivan odgovor iz stožera dva kandidata.
Za sada imamo dvojicu - dr. Miroslava Tuđmana i gospodina Nadana Vidoševića.

Podsjećam vas da su obojica u sklopu kampanje već posjetila pojedine gradove u BiH, a ovo će biti još jedna prilika za komunikaciju s biračima.
Dakle dragi forumaši, na forumu HB.org imat ćete jedinstvenu priliku postavljati pitanja navedenim kandidatima, na specijalnim temama koje ćemo otvoriti.
O točnom vremenu događaja ćete biti obaviješteni (stavit ćemo globalnu obavijest) kada se dogovorimo sa stožerima navedenih kandidata, korespodencija je u tijeku.

Više detalja ćete znati uskoro.
U međuvremenu, pripremajte pitanja.


( )

Uredništvo i Administracija HB.org
_________________________________

Slika govori više od tisuću riječi:

daj nek netko prepravi plakat u "za dom"...bilo bi prebrutalno

josipović je nešto najgore što se ovoj zemlji može dogoditi.
on je *** koje ne smrdi.
nevjeratno je koliko ima površnih ljudi koji mogu popušit njegovu priču pa da ih i ne smatramo izdajnicima i i orjunašima.
nažalost velike su šanse da postane predsjednik.

što ga ne nokautirah u wiener neustadtu pred tekmu s austrijom
sad me boli ona stvar i za 4 kombija murje na odmorištu gdje smo se mimoišli.
ipak nisam mogao izdržati da mu ne dobacim uvredu.
smrad ljigavi.

potpisujem
Kolega iz firme mi je radio u Krašu. Vidošević je (između ostalog) teška lopina. Nepotizam (zapošljavanje nećaka, ujni, svakoga tko nešto stigne) i otimačina tuđih zasluga. Lik govori što se želi čuti, ali zapravo je za devalvaciju kune i nastavak mesićeve politike. Izbjegavati naširoko.
Bandić zapravo želi imunitet. Bivši SDPovac koji je iz zg-holdinga (jedan obiteljski poznanik radi tamo) napravio nepotističko gnjezdo. Čovjek je sudjelovao u toliko malverzacija da.... Btw, tko mu je glavni partner u BiH Lijanović?
Za Primorca ne znam zašto to radi. Ministar koji je sam sebi vikao ostavka. Čovjek koji je pobjegao iz Hrv nakon proglašenja neovisnosti i vratio se nakon dolaska SDPa na vlast? Glavni izborni adut PR jutarnjeg lista.
Hebrang je nastavak ove i ovakve HDZovske politike prema BiH od 2003. Priča jedno, misli drugo, radi treće. Poznat i kao Shimatsu Hebrang, sudjelovao u masi malverzacija sa zdravstvom.
Josipović je nešto malo bijelo. Čovjeka prati glas da je sukreator haaških optužnica, najbogatiji kandidat (čak bogatiji i od vidoševića iza kojega stoje kraševi financijski izvori) od svih. Izumitelj ZAMP poreza (u Hrvatskoj ako se kupi cd ili dvd od svakog kupljenog odlazi par lipa udruzi ZAMP u džep).
Kajin je čovjek sa srednjom stručnom spremom koji je dobar samo za privlačenje skandala.
Vesnu Škare-Ožbolt je tužila udruga odvjetnika da ove izbore koristi samo kao samopromociju. Što i je istina. Photoshopirana teta koja nema nikakvih šansi.
Vesna Pusić? Žena prema kojoj je Staljin mala maca. Ovoga me strah. I to jako. Na svu sreću, nema šanse da dobije preko 5%.
Za Slavka Vukšića ne znam ništa.
Jurčević mi se doima jako pametnim i časnim, međutim čovjek je nepoznat. Nadam se da ako Tuđman dobije da će dobiti neko mjesto u politici.
Ako Tuđman ne dobije, na drugom krugu ću glasati za manje zlo....

To je dio koji je iznad svega zabrinjavajuć. Mislim da su nećaci savjetnici u bankama ili nešto slično.
Ovo za vlastitu kuću ti stoji.

"Primorac je ‘89. bio u SKH, ali se prešaltao Tuđmanu kad su komunisti poraženi" (VL)
Može li tko potvrditi da Hebrang govori istinu glede toga da je Primorac bio u SKH? Ako je bio, koja mu je bila funkcija i od kada je bio u SKH?