Dobro. Bitno da ne proglašavate čitav ukrajinski narod nacikama. :)

Slobodno vi to spomenite, imate to pravo No samo se nadam da to spominjanje ne će vodit ka obezvrjeđivanju ukrajinskog prava na vlastiti izbor. Ako žele bit Ukrajinci, neka budu.

Mame nisu ništa krive. Mir nema alternativu. :)

Otvara se niz potencijalnih mogućnosti upada na teritorije drugih država. A to može bti jako opasno. Ima jakih sila još ne brini. Kinezi, Indijci, Turci, Iranci, Japanci...

Pa tu su i male zemlje, Armenija-Azerbajdžan itd.

Međunarodni sporazumi su vrlo bitni. A Rusija ih je ovdje pogazila nekoliko. U ovom svijetu je ipak dobro imati određenu silu pa da te drugi ne mogu samo tako zafrkavat. Zato Pakistan i Izrael imaju nuklearno oružje, a uskoro će ga imat i Iran. A možda ga već i ima. Ukrajinci ga se nisu smjeli odreć. Dali su sve za ništa.

Ja ne ću nać pokoju lijepu o ustaškoj vojsci, kao što ne ću nać pokoju lijepu o tvojoj mitomaniji.

Ustaše i četnike smatram daleko manje zločinačkim vojskama od Crvene Armije i njenih derivata, uključujući trupe đenerala Broza.

Sve zločine osuđujem, pa tako i ustaške. A to što ne sotoniziram samu ideju postojanja hrvatske države, odnosno prema NDH imam stav kakav su imali Stepinac i Maček, te sam za neke zbog toga yustaša, to nije moj problem.

Izvorne ideje ustaštva i četništva, oslobođenje od okupacije podržavam. Metode (terorizam) koje su korištene za ostvarenje tog cilja nikako. S obzirom da se tih zločina nakupilo toliko mnogo, te da su bili toliko sustavni za mene su i četnički i ustaški pokret prekriženi kao legitimni dok god se vođe ili nasljednici tih pokreta javno ne odrekli svega toga, te vratili nekim pravim vrijednostima, ako su tu uopće ikad bile prisutne. Dakle partizani, četnici, ustaše, isto sranje, drugo pakovanje.

Sad jasno?

Ti si prije svega da prostiš, po ovom pitanju mitoman. Komunizam je najgori totalitarizam, a ta mantra ˝pobjednik nad fašizmom˝ je bedasta. Ne kužim zašto joj podliježeš. I što je najgore osjećaš se pravoslavcem, ili ne znaš koliko su zla te spodobe napravile pravoslavcima ili to namjerno umanjuješ jer su te spodobe priklale nešto Hrvata?

Komunizam je kriv za preko 100 milijuna mrtvih, za neviđeni broj silovanih žena, za kompletno razarenje država, društava, vjerskih zajednica te njihove imovine, za uništenje čovjekova dostojanstva itd. I što je najbolje, bacio je sve pravoslavne zemlje i narode na koljena. A vi danas slavite te monstrume, glavni razlog vaše bijede i zaostalosti. Korupcija, nezaposlenost, odljev mladih, nasilje, kriminal, mafijašluk, pobačaji itd. Naslijeđe komunizma.

Dakle uopće uspoređivati bilo koju komunističku zemlju ( u prvom redu SSSR) sa fašističkom Italijom je neumjesno. Ona je uz sve svoje zločine i nedostatke bila raj na zemlji, za bilo koju komunističku tvorevinu.

Što se tiče nacista, oni nisu pobili niti približno pravoslavaca, koliko su pobili ruski komunisti. O Ukrajini i Holomodoru da ne pričamo. O silovanju kaluđerica, uništavanju crkava, masakriranju svećenika i monaha da ne pričamo. Pročitaj knjigu ˝Oprosti mi, Nataša˝. Imaš hrvatski prijevod. Da vidiš malo kako su se komunisti ophodili prema kršćanima.

Dakle, te partizanske mantre baci po strani, ne prolaze ti nigdje osim među komunističkim mitomanima, kojih je Bogu hvala, i u Hrvatskoj svakim danom sve manje.

Pazite ovo, čovjek je popularan i među maturantima

https://scontent-b-ams.xx.fbcdn.net/hph ... 9306_n.jpg

Ama jeste li Vi prespavali šta rade Amerikanci poslednjih decenija pa pričate ovakve budalaštine?



Divim se tvom strpljenju da mi sve lijepo objasniš i vremenu koje tome posvećuješ, što me samo utvrđuje u uvjerenju da si ti neki program koji je Ministar kupio u Kini.

Sve si napisao, samo nisi bio u stanju da dovedeš u vezu nacističke zločine u Rusiji s oslobođenjem od nacista, koje je donijela Krasnaja Armija, već si zaključio da oni koji pjevaju pjesme Crvene Armije slave Hlodomor (više ruskih žrtava nego ukrajinskih) ili silovanje kaluđerica.

Lako moguće da je to djelo jednog nervoznog ruskog vojnika koji je pucao na svoju ruku.

A mnogo vjerovatnije da se radi o onom o čemu su gospođa Catherine (Ashton) i estonski ministar spoljni poslova već pričali, gospodine Ibar.
Rusi nemaju interes da dižu tenzije na Krimu a vi pogađajte ko ima.

Mitomanija i opsjednutost SAD-om ne popušta a? Ja sam itekako kritičan prema svakome pa i prema politici SAD-a. Što se ne bi moglo reć za tebe po mnogim parametrima.

Strpljenje je iscurilo, protiv mitomanije se ne može. A nisam tu da bi liječio ičiju. Nastavi sa svojim komunističkim mantrama. Imaš to pravo.

Smanji malo s mitomanijom. Za vlastito dobro. Nisam nikakav program, rob nikakve ideologije a napose nekih nakaznih komunizama i njihovih zločina. To što ti je teško prihvatit da netko drugi nije mitomančina poput tebe, to je tvoj problem.

Crvena Armija nije oslobodila Rusiju, već je nanovo porobila, mitomanu komunistički

Rusi i dan danas negiraju Holomodor. Rusi slave Staljina i Lenjina, a te iste spodobe su krive i za Holomodor i za silovanje kaluđerica, mitomanu :)

Nije to opsjednutost SADom psihopato, to je umiranje od smijeha na priču da su sad Rusi prekršili neke međunarodne zakone i time otvorili vrata raznim stvarima jer su napravili presedan.

Glede Krasnaje Armije, gledaj ih kao ustaše: u suštini dobre ideje, samo mali problemi oko izvedbe.

Nije to opsjednutost SADom psihopato, to je umiranje od smijeha na priču da su sad Rusi prekršili neke međunarodne zakone i time otvorili vrata raznim stvarima jer su napravili presedan.

Glede Krasnaje Armije, gledaj ih kao ustaše: u suštini dobre ideje, samo mali problemi oko izvedbe.

Glede ovih sankcija upućenih ruskim, krimskim i proruskim zvaničnicima od strane EU i USA:



Ruska Duma: Svi hoćemo sankcije!


Ruski poslanici apelovali su na SAD i Evropske unije da uvedu sankcije za još nekoliko stotina članova parlamenta Rusije, pošto je zapad sankcionisao neke ruske i ukrajinske zvaničnike.

"Predlažemo američkom predsedniku Baraku Obami i evrobirokratama da na listu sankcionisanih stave sve poslanike državne Dume koji su podržali ovu rezoluciju", navodi se u deklaraciji koju je jednoglasno usvojio donji dom ruskog parlamenta.

Lider partije Pravedna Rusija Sergej Mironov rekao je da je ponosan što je na američkoj listi sankcionisanih.

"Sa ponosom mogu da kažem da sam na američkoj crnoj listi, jer to znači da su oni primetili moj stav o Krimu. Čudno je da će da zamrznu imovinu. Ne postoje nikakvi računi u inostranstvu, neka uvedu koliko god hoće sankcija", rekao je Mironov novinarima.

Malkolm Rifkin, predsedavajući Odbora za obaveštajne poslove i bezbednosna pitanja britanskog Parlamenta, rekao je da su sankcije zapada protiv Rusije "patetične", ističući da evropski lideri moraju da budu oštriji prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

"Sve što je međunarodna zajednica uradila do sada je primena viznih restrikcija i zamrzavanje imovine za 23 osobe. To je patetičan odgovor", rekao je on.

On je dodao da SAD i EU treba da uvedu "veoma robusne finansijske sankcije" protiv Rusije.

http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/ ... cije/print


Znači, keze im se u brk.

OMG. Since when did Malcolm Fraser stop stooging for UN policy ??
More importantly since when did Malcolm Fraser grow the active brain cell he just used..... He never had such clarity as Aussie PM... However I support this aging UN Stooge as he feels slight remorse in his old age.

Možda nešto interesantno. Bivši australski premijer.



.

Zašto je loše izolirati svjetsku silu

Zbog sankcija Zapada, posebno mjesto među trgovinskim partnerima Kine zauzele su zemlje koje nisu podržale kampanju za međunarodnu izolaciju Kine: Rusija, Južna Koreja, Singapur i druge članice ASEAN-a.

SAD i EU prijete Rusiji ekonomskim sankcijama zbog njene pozicije prema Ukrajini. Stručnjak Ministarstva vanjskih poslova predlaže da se sjetimo kakav je bio rezultat sankcija prema Kini 1989.: može se reći da su upravo sankcije pomogle Pekingu razviti svoju vojnu industriju, diversificirati privredu i ojačati odnose s Rusijom.

19. ožujak 2014.

Suvremeni svijet je sav protkan nitima globalizacije, tako da u njemu i sama ideja međunarodne izolacije velike države, a pogotovo svjetske sile, apriori izgleda kao očigledna besmislica svakome tko ima zdrav razum. Ali ako nekome takve misli ipak padaju na pamet, onda je najbolje pozvati u pomoć povijest i sjetiti se kako su prije nešto više od dva desetljeća slični pokušaji doživjeli potpuni i ubojiti fijasko. Riječ je o pokušaju SAD-a i njihovih saveznika da nakon događaja na pekinškom trgu Tianamenu 3. i 4. lipnja 1989. uvedu međunarodne sankcije protiv Kine.

Sankcije Zapada

Podsjećamo da je inicijator međunarodnog pritiska na Peking u vidu totalne izolacije i tad bio Washington, i da je za početak poduzeo čitavu seriju mjera reduciranja bilateralne suradnje s Narodnom Republikom Kinom. Te mjere su podrazumijevale obustavljanje svih kontakata s Kinom na visokoj razini, prekid vojne razmjene i moratorijum na sve isporuke naoružanja i vojne tehnike u Kinu.
Sankcije su prisilile Kinu da ozbiljno pokrene vojnu industriju, a embargo na uvoz oružja dao je moćan impuls razvoju kineskog vojnoindustrijskog sektora.
SAD je imao za cilj na međunarodnoj sceni stvoriti „jedinstveni antikineski front“, zbog čega su 14-16. lipnja 1989. sazvale u Parizu summit G-7 na razini premijera. Sudionici susreta usvojili su političku deklaraciju kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava u Kini. Bilo je objavljeno da članice G-7 uvode sankcije protiv Kine koje predviđaju prekid političkih kontakata na visokoj razini i zabranu daljnjeg kreditiranja Kine preko Svjetske banke, MMF-a i Azijske banke za razvoj. Zapadnim kompanijama je dana instrukcija ne trgovati s kineskim kompanijama i zamrznuti sve investicijske projekte u Kini. Kineskim stručnjacima je bio onemogućen pristup visokim tehnologijama i industriji razvijenih zemalja.

Reakcija Kine

Kineska vlast je izvršila analizu novonastale situacije i odobrila kompleks političkih, ekonomskih i diplomatskih kontramjera čiji je cilj bio spriječiti razvoj događaja u pravcu koji Kini ne odgovara. Zauzet je stav da je važno pokazati cijelom svijetu nepromjenljivost unutarnje i vanjske politike Kine, ne povlačiti se pred poteškoćama i nastavljati politiku reformi i otvaranja ka svijetu.
Peking je zahvaljujući sankcijama naučio čvrsto braniti svoje interese, pokazao je svoju sposobnost primjenjivanja oštrih mjera, pa čak i konfrontacije „na granici faula“ tamo gdje smatra da su ugrožena njegova prava ili njegovi nacionalni interesi.
Prvo, preispitana je ranija koncepcija odnosa prema globalnim centrima moći u korist izbalansiranije viševektorske doktrine. Prvi put nakon tri desetljeća kinesko-sovjetski odnosi su postavljeni na prioritetnije mjesto.
Drugo, odlučeno je da se u regionalnoj politici Kine glavna pozornost posvećuje razvoju dobrosusjedskih odnosa s okolnim državama, posebno sa zemljama azijsko-tihooceanske regije.
Treće, Kina je naglo aktivirala svoje sudjelovanje u multilateralnoj diplomaciji. To se odrazilo prije svega u uputstvu kineskoj delegaciji u UN-a da se aktivnije udružuje u blokove s državama-istomišljenicima radi zaštite zajedničkih interesa.

Poraz Zapada

Već od kraja 1989. mehanizam antikineskih sankcija je počeo otkazivati. Zapad je brzo shvatio da politika antagonizma prema Kini prije svega ugrožava njegove vlastite interese.
Prva industrijski razvijena zemlja koja je napustila „zajednički front“ bio je Japan. Premijer Japana T. Kaifu bio je prvi lider zemlje-članice G-7 koji je došao u službenu posjetu Kini. Bilo je to u kolovozu 1991.
Nakon japanskog premijera to je učinila i Europa. U listopadu 1991. odlukom konferencije ministara vanjskih poslova zemalja-članica Europske unije u Luksemburgu ukinuta je većina sankcija prema Kini.
Nema potrebe dokazivati da je ulazak Kine u krug vodećih političkih i ekonomskih centara moći neraskidivo vezan za uspješno prevazilaženje ostrakizma kome su pribjegle zapadne zemlje krajem 1980-ih i početkom 1990-ih.
Teže se odvijao proces ponovnog uspostavljanja normalnih odnosa između Kine i SAD-a, ali je i Bijela kuća na kraju krajeva bila prisiljena napraviti „korak nazad“. Ministar vanjskih poslova Kine Frederick Chien posjetio je SAD u listopadu 1990. i ta je posjeta zapravo označila da su na najvišoj razini ponovo uspostavljeni kontakti između dviju zemalja. Već 1993. SAD je konačno odustao od otuđivanja Kine i počeo normalizirati odnose.

Rezultati blokade

Nema potrebe dokazivati da je ulazak Kine u krug vodećih političkih i ekonomskih centara moći neraskidivo povezan s uspješnim nadilaženjem ostrakizma kome su pribjegle zapadne zemlje krajem 1980-ih i početkom 1990-ih.
Peking je naučio čvrsto braniti svoje interese, pokazao je svoju sposobnost primjenjivanja oštrih mjera, pa čak i konfrontiranja „na granici faula“ tamo gdje smatra da su ugrožena njegova prava ili njegovi nacionalni interesi.
Pokušaji grubog vanjskog pritiska na Kinu i miješanje u njena unutarnja pitanja doveli su do jačanja nepovjerenja prema Zapadu i antizapadnog raspoloženja u kineskom društvu.

Hoće li se SAD i EU usuditi vršiti ekonomski pritisak na Rusiju?

Rusija ne prihvaća jezik sankcija i prijetnji, ali će u slučaju njihovog ostvarivanja primjereno odgovoriti, priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova RF nakon izvanrednog zasjedanja Europskog vijeća posvećenog Ukrajini. Ranije je EU objavila da obustavlja pripremu sporazuma o viznom režimu s Rusijom. Osim toga, vlasti europskih zemalja u slučaju zaoštravanja situacije u Ukrajini prijete novim sankcijama, a SAD je najavio slične mjere. Stručnjaci ističu da će u tom slučaju sve strane biti oštećene.
Peking je iz tih događaja izvukao odgovarajuće zaključke i počeo pridavati prvostepeni značaj pitanjima osiguranja nacionalne sigurnosti i jačanja vojne moći. Sankcije su prisilile Kinu ozbiljno pokrenuti vojnu industriju, a embargo na uvoz oružja dao je moćan impuls razvoju kineskog vojnoindustrijskog sektora.

Vanjskopolitičke kontramjere koje je Kina poduzela bitno su izmijenile globalnu i regionalnu konstelaciju snaga. U tom razdoblju uspostavljeno je kinesko-rusko strateško partnerstvo koje je i danas jedan od sustavnih čimbenika svjetske politike. Kina je pojačala svoje pozicije u Jugoistočnoj Aziji, u Africi, na Bliskom istoku, u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji.
U vrijeme borbe za opstanak na svjetskim tržištima početkom 1990-ih Kina je u velikoj mjeri diversificirala svoje trgovinsko-ekonomske veze. Posebno mjesto među njenim trgovinskim partnerima zauzele su zemlje koje nisu podržale kampanju za međunarodnu izolaciju Kine: Rusija, Južna Koreja, Singapur i druge članice Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) kao i zemlje na postsovjetskom prostoru. Upravo u to doba su poslovni krugovi Hong Konga i Tajvana dobili još veće mogućnosti aktivirati svoje trgovinsko i investicijsko prisustvo na kineskom tržištu.

Očigledne su pouke koje bi trebalo izvući iz pokušaja međunarodne izolacije Kine nakon događaja na trgu Tiananmenu. U suvremenom svijetu se ne može razgovarati jezikom sankcija. Pokušaji odvraćanja i izolacije su uzaludni i besmisleni. U uvjetima sve veće uzajamne ovisnosti i neodređenosti u međunarodnim odnosima svaki nepromišljeni korak može izazvati nepredvidljive posljedice i može se kao bumerang vratiti inicijatoru. Potrebno je jednom zauvijek odbaciti politiku sile i o svim spornim pitanjima voditi ravnopravan dijalog uz međusobno uvažavanje, sa ciljem da se svaki problem riješi isključivo političkim i diplomatskim sredstvima, strogo u skladu s međunarodnim pravom.

Ima li gdje kakve mape preostalih ukrajinskih vojnih postrojenja na Krimu?