Upravo tako.

Bleiburg, Vukovar, Bugojno su primjeri iz kojih bi se trebalo naučiti da ne treba očekivati postupanje po konvencijama ako se predaš.

Bozo je imao odlicna govro , i ono sto me je iznenadilo ,,bio je prilicno energican , sto dosada nije bilo spojivo sa njegovom pojavom...

a ona dva zalizanka jurisic i budimir su se pojeli ja mislim dok ih je onako prozvo javno ...

i upravu je ..totlani besmisao da dodju na blajburg polagat vijence oni koji gaze izbornu vecinsku volju hrvatskog naroda skupa sa onima koji su sljedbenici ideologije koja je napravila zlocin na blajburugu..

i inace mi nije jasan besmisao nosanja stranackih zastava na ovaKvom skupu...pa vidit HSP, HČSP..nnije to to

Jedini veći lešinar od ovih koje je pobrojao u svom nastupu je on sam.
Još mu je Čović falio.
Ne znam zašto,jebote,ali sam ubjeđenja da ovaj čovjek apsolutno ništa ne konta.
Ako konta treba ga ubiti.
Zna li itko Božu Ljubića u glavu da mi dogovori sasatanak s njim?Ozbiljno...da mu samp kažem neke stvari...

U mene je dedo prezivio Bleiburg bolje receno njega su pustili Partizani i ako se on kao dobrovoljac borio cak i u njemackoj naravno za "Wehrmacht", mene interesuje sad mozel se gdje nac neka lista sa popisom imena prolaznika Beliburga ili nesto trebalo bi mi ovde u Njemackoj.

Ja sam uspjela upoznati pradjedovog rodjaka koji je prezivio,kad je kolona krenula iz Bihaca i okolice tad nije ni znao da je moj pradjed u koloni,Vidio ga je u Karlovcu zavezanih ruku sa jos jednim poznanikom iz drugog sela.Sjecao se jame oko koje su bili zarobljenici u koje su pucali tako da bi odmah padali u jamu.Nije mogao gledati streljanja pa nije znao jesu li ga ubili u Karlovcu ili u Blajburgu.

Mamin ujak i ujna su prezivjeli i zavrsili u zatvoru,ujni su svi zubi bili izbijeni a ujak je mucen na sve nacine,htjeli su imena sunarodnjaka a oni im nisu dali.Ujna je izgubila tri brata u toj prokletoj koloni.

Otac maminog tetka je prezivio i nakon 25 godina zatvora pusten na slobodu da bi u roku godine dana bio ubijen u sred Zagreba.


Toliko o titu i jugoslaviji

Vidjeo sam bas na drugoj stranici (druga Slika mislim) zastavu moje Drijence :)
Kad sam bio prije 2 Godine u Bleiburgu posudio mi je taj Gospodin da i ja malo masem sa njom, dok je on pricao sam Ocom. Nekoliko Minuta kasnije prilazi mi jedan stariji covjek i upta me gdje se nalazi Drijenca i
dali je stvarno, taj broj koji pise na zastavi, poginuo u Bleiburgu.
Ja mu kazem da neznam tacno, on mi rece: pa sto onda nisi napisao 20 tisuca XD....i ode!
Zelim stime reci da danas nitko nezna tko je stvarno poginuo u Bleiburgu a tko na Krizarskom putu.
Bleiburg je Simbol tog krizarskog Puta s'obzirom sto su neki mozda pobijeni i baceni u Hrvatske ili Slovenske jame.

Andjelko Mijatovic - Bleiburska Tragedija

http://www.scribd.com/doc/57199093/Andj ... -Tragedija

'Zabranjeno sjećanje'
Stiže politički dokumentarac o tragediji Bleiburga

Večernji list i Intermedia u iduće tri godine snimit će 18 filmova s temama iz suvremene hrvatske povijesti

Zabranjeno sjećanje – naziv je drugog filma iz Večernjakove kolekcije političkih dokumentaraca koji upravo stiže na kioske diljem zemlje, uskoro i pred gledatelje nacionalnih televizija.

– To je film o odnosu Hrvata prema vlastitim žrtvama, o državi koju ne zanimaju podaci o ljudima koji su za nju dali ili zbog nje izgubili život – govori autor Miljenko Manjkas predstavljajući novi projekt netom izišao iz radionice tvrtke Intermedia.

Prvi dio filma bavi se pokušajem tajne policije da brutalnim likvidacijama i misterioznim otmicama prikrije poslijeratne komunističke zločine, ponajprije onaj na Bleiburgu, ali i tragičnim sudbinama onih koji su se o tim zločinima usudili progovoriti.

Drugi dio filma, pak, obrađuje odnos bivših i sadašnjih političkih elita prema ratnim i poslijeratnim zločinima... Inače, film “Zabranjeno sjećanje” drugi je u nizu od čak 18 tema iz ciklusa Večernjakovih političkih dokumentaraca, opsežnog projekta koji će nastajati iduće tri godine.

O tome kakav je interes gledatelja dovoljno govori podatak da je prvi film “Križni put – zločin bez kazne” zbog velikog interesa nedavno ponovno pušten u prodaju. “Zabranjeno sjećanje” na kioske stiže 8. srpnja.

http://www.vecernji.hr/scena/stize-poli ... nak-579737

NISAM KOLJAČ VEĆ BUDALA NA BLEIBURGU

Trebalo je sve to pomlatiti, lubanje su prskale i trebalo ih je što više pokositi

Prvi zapisi i pojam „križni put“pojavili su se u hrvatskoj emigraciji nekoliko godina po završetku ratnog sukoba,osobito među izbjeglima s blejburškog područja.

S vremenom su se pojavila i hrvatska glasila u inostranstvu koja su,medju ostalim,objaviljivala razna svjedočanstva i komentare,što je socijalistički režim Jugoslavije neprestano osuđivao i to danas koriste takvu ideju projugoslovenski orijentisani srbokomunistički kadar koji je na vlasti a nadojem Titovom idejom što više ocrniti hrvatski narod te prikazivajući da su i današnji branitelji proustaški orjentisani i takvi zločinci koriste takvu propagandu poput Vesne Pusić.

Nažalost u ruke mi je upala knjiga od Marka Grčića a štampana u Zagrebu Avenija brastva i jedinstva br.4 u Zagrebu, gdje pisac opisuje ispovjed bivšeg egzektutora "ratnih zarobljenika" Momčila Katića-Sime iz Banja Luke a koji je objavljen u Republici Hrvatskoj br.107.1976.god i evo što je Momčilo Katić ispropovjedao.

Momčilo Katić-Sime - Trebalo je sve to pomlatiti, lubanje su prskale i trebalo ih je što više pokositi.

Godine 1945.bio sam dobrovoljac u odjeljenju za likvidaciju, a bili smo u blizini Šapca a tu su uz rijeku bile iskopane jame-kanali i bilo je puno posla,jer su svaki dan stizale nove grupe Hrvata-ustaša,domobrana i civila kolobracionalista. Trebalo je sve to pomlatiti,i to što prije.
Likvidaciju smo vršili pred zoru,tako da se obližnjim mještanima moglo tumačiti da se vodila borba s neprijateljskim ostacima.Kad smo doveli prvu grupu,njih deset,ja sam bio nešto sentimentalan. Drhtale su mi ruke i noge,ne znam zašto. Ne znam kako je prošlo između rafala i jauka,ali osjetim na ramenima ruku druga komesara,jer zvao me da ga pratim. Govorio mi je da je to prošlo i njega te da je poslije sve drukčije. Bilo je baš kako mi je rekao. Nije bilo više straha, a lubanje su prskale i trebalo ih je što više pokositi.

Ja kao koljač tih bandita imao sam automat, a imali smo i šarac..za bandite koji su uspjeli pobjeći. U jednoj grupi bio je jedan krupan čovjek te mi je rekao da je neka šarža,mislim neki načelnik ili nešto slično. Rekao mi je“Djete nemoj me ubiti“ zovi svoga komandira da me ubije, on reče, al dođe komesar i glava mu prsnu na sve četri strane. Posle toga sam odabirao po ćeifu, koji je za moj automat, i tako dodje red na jednog trbonju, Židova koji je bio kolobracionalist, a nije mu pomoglo sve njegovo pozivanje na Židovsko, a ja gledam njega da li u glavu ili u trbuh, u trbuh ode rafal i prevrnuo se čova.

Bilo je i problema,bilo je bandita koji se nisu dali nad jamu. I ako vezani žicom,kidali su zubima do koga su došli.Vikali bi Antu Pavelića i živjela Hrvatska, a neki su nam psovali majku srpsku i pljuvali, a te smo gurali dolje u jamu i rafalima odozgo.
Bilo ih je napola ubijenih, a ti su nam i stvarali probleme, jer su bili pomješani s mrtvima i jaukali….Majko!.... Ubijte me,majku vam Srpsku…ali i to smo brzo riješili, dovezli smo živog kreča i po njima. Evo vam Antu Paveliću!...Evo vam NDH!..a poslije smo naturali zemlju i konačno je nastupila tišina i tek posle klanja mogli smo se odmoriti.

Prilikom izbora zanimanja i radnog mjesta,prednost su uvjek imala djeca, roditelja koljača

Tu bi trebalo spomenuti i one čiji je „križni put“ bio nastavak skrivanja,nošenje oružja i otvorene borbe s predstavnicima vlasti. Poznati su „škripari“ u Hercegovini,ljudi koji su se godinama skrivali po jamama u hercegovačkom kamenjaru“škripama“,kako ih ondje zovu,ljudi koji su se vratili među ostale, tek pošto su nekoliko godina proveli skrivajući se ili su pak ilegalno bježali preko granice.

Potomci ubojica su se nasljeđivali i tadašnjom "sudbinom svojih roditelja" pa su takvi uvijek i danas povlašteni,uspješni po preporuci Englezima i ratnom podrijetlu, a danas mi moramo tvrditi da su njihovi roditelji bili „oni“ kojih se treba čuvati i na koje danas treba paziti.
Za svaku sitnicu koju bi današnji branitelji učinili,a ne bi bila u zakonu s dopuštenjem razmišljanja sistema,nova rečenica, dopunjavali bi braniteljima stare dosjee. Prilikom izbora zanimanja i radnog mjesta,prednost su uvjek imala djeca roditelja koljača, jer oni se "nisu ogrješili" i za takvo radno mjesto, uopće nezamislivo se natjecati, i tako djeca od branitelja su nebriga za bilo kakav posao u Ministarstvu branitelja i za ostale državne institucije a kamoli u Ministarstvo vanjskih poslova kod Vesne Pusić, jer povijest i istina su prokletstvo, jer i danas "branitelji ne žele surađivati s narodnom vlasti".

Napisao/Zvonko Palavra

http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... siti-VIDEO

Jel taj živ još uvijek ?

Ako nije on živ, jesu njegovi potomci, ima se kome smrskati četnička glava

Nisu oni krivi. Mislio sam ako je živ Srbi su čudni što ne procesuiraju, imaju priznanje. Ubio je i njihovih puno. Ali eto, nebitno sad mrtav je svakako.