Znamo mi to sinko, i predobro znamo... Ali ima pojedinih idealista koji još sanjaju 1941.
Vama je islam prioritet, a nacija sporedna. Tako vam je sekundarno i vaše Bošnjaštvo iliti Bosanstvo (kako napisa vaš Alija u Islamskoj Deklaraciji - cilj nam je da mi svi muslimani svijeta imamu samo jednu naciju i stvaranje jedinstvene panislamske države od Maroka do Indonezije).
Problem je što se tu javlja par likova, muslimana, koji prodaju maglu i tvrde drukčije, da im je ljubav prema Bosni domovini najvažnija... jest al u klincu.

Wahahahahaahahahahahah
jesi ti mali smišan

''...Zašto pade Srebrenice, to niko ne znade. Dal je pala zbog Nasera ili zbog vlade...''

O kvaliteti nemoramo niti raspravljati, užasno loša je. Ali poanta je ta, kada pričate sa nekim iz Goražda ili palih gradova na Drini, oni će vam reči da ju prodo Alija. Jer da je htio ju braniti nebi slao vojsku da osvaja Srednju Bosnu od Hrvata. Zato i veoma poštujem ljude sa Drine(još k tome najpoznatiji HOSovci Islamske vjerosipovijesti su sa Drine).


A kome i dalje pada na pamet neka suradnja sa Servima. Neka posijeti Škabrnju, Kupres, Vukovar, Posavinu... Pa nek pred grobom svojih Hrvata Katolika neka se azvjetuje stvarati banovine sa Servima. To jest i uvijek će biti izdaja(Sa Servima dobri biti niti u ratu niti u miru).

Kako su se pokazali zeleni u ratu u BiH?

Nemojte reći ''zeleni''. Recite punim imenom

Bošnjaci-3, 7 korpus...
Jer kakve pobogu imaju veze branitelji Goražda sa njima(kada vam je podosta Goraždanaca još 1991 u HOSu branilo RH).

Niste shvatili.
Ti ljudi imaju drugačiji sklop. Oni znaju šta su im očevi i djedovi bili u drugom sviejtskom ratu. Oni su žrtve četničkih i partizanskih klanja 1941 i 1944-45 godine. Drina je dala ogroman broj ustaša. I ako mislite da je to nestalo iz njihovih glava varate se. Nisu svi muslimani isti, kao što nisu i svi Hrvati u Hrvatskoj isti.

A ovo u razgovoru. Čovjek će reč ja imam istu krv kao i moj otac djed, a on je Hrvat tada bio. Razmislite bolje, to Srajevsko autonomaštvo je te ljude koštalo Srebrenice, Foče, Zvornika... Oni dobro zanju da oružje i snaga koji su ih mogli obraniti je otišlo na osvajačke ratove po Srednjoj Bosni.

Opet si nejasno objasnio, al nema veze. Ziv bio.

Doc.pa tebi je izgleda Dane upotpunosti isprao mozak.

Lipo, lipo ... jošter sanjate veliku Srbiju, a Kosovo vam o'šlo nepovratno.
A bolesti li ...!

To ni Freud ne bi uspio izliječiti.

Nula bodova. Od Posavine ni P, pola Mostara srpsko, cjelo Ravno, dobar dio Stoca, pola Livanjskog polja i Žepče?
Prebaci liniju 20ak km istočno od Neretve i dalje rijekom Bosnom (da uđe cijelo Žepče) i Posavina. Takva linija bi već bila pregovorljiva.
P.S. treba ucrtati u Hrvatsku i one naše otočiće sa lijeve strane Dunava

Baš me zanima bi li Ujadin bio tako zadovoljan da je ova obcija Banovine Hrvatske ostvarena? A bila je također predmet prigovora.

Tako nešto i je normalnije. Ali koliko znam trebala je još biti ravna linija od Subotice do Iloka
Nema srpskog Dunava prije Petrovaradina
Po meni, ta granica je sasvim ok. Uključiti još Žepče i Ravno (nema ih na karti i to je to).
Da budemo zločest, možda bi mogli uzeti i donji tok rijeke Bosne (Zenica-Kakanj-Visoko-Vareš)
Pravedna podjela

Ma dogovorit ćemo se s Bugarima, nisu oni zajebani.

Morava kao granica (mislim da je i Starčević bio za to ) http://en.wikipedia.org/wiki/Bulgaria_during_World_War_I
http://en.wikipedia.org/wiki/File:WWI_BG_MAP.jpg

Predmet razgovora bila je i amputacija Hrvatke, pa je ne treba uzimati za ozbiljno, kao ni ovaj tvoj smiješni prijedlog.

Amputacija čega?
Par srpskih graničnih sela u posavini ?
A s druge strane se raspravljalo o ostatku BiH i Vojvodine.
Je to je baš isto

Ma hajde! A kenjca li??

Nije to moj pridlog, već je bila jedna od obcija granica BHR tikom prigovora. Tvoji prajcogojci su uvitovali granice "količinom" autonomije. Veća površina Banovine Hrvatske - manje autonomije, manja površina - više autonomije.

Dogovorene granice BHR 1939. su na niki način bile "nit' ovca cila, nit' vuk sit".

kad smo već kod banovine, što ljudi mislite o Mačeku, jednom od najvećih hrvatskih političara XX stoljeća

Lik je trebao preuzeti NDH i vjerojatno ne bi došlo do obnove yuge. Granica bi bila na Drini (ili barem na Bosni). Samo lik je predvidio da će njemci izgubiti rat i to je to.
S druge strane on je sam rekao da je to napravio bi vjerojatno završio kao Tiszo u Slovačkoj.
Rijeka, Zadar, otoci i Istra (barem srednja i istočna) bi s druge strane sigurno završili u Hrvatskoj, jer kao što su se mjenjale istočne granice Njemačke tako bi i Italije, a ova područja su bila naseljena dominatno hrvatskim življem ili enklave u moru hrvatskog naroda.

Da, vindar .. ne tribamo zaboraviti jednu činjenicu.

Na sidnici jugoslavenske vlade 20. ožujka 1941. Vladko Maček je bio apriori ZA glede pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu koji je i podpisan 25. ožujka 1941.

KJ je u Paktu imala poseban status jerbo joj je Nimačka jamčila očuvanje integriteta, suvereniteta, nepovridivost granica, nesudilovanje u vojnim pohodima Pakta, uz obvezu Nimačke i Italije da se jugoslavenski teritorij ne će koristiti za privoz trupa Trojnog pakta ili bilo kakvog vojnog transporta. Uz to, Jugoslaviji su data obećanja za pristup Egejskom moru - Solun.

Takve povlastice nije imala niti jedna članica Pakta.

Mislim da bez Pavelića ne bi bilo niti Tita (barem onako uspješnog). Pavelić je napravio previše grešaka.
S time da se Pavelić mogao prebaciti na drugu stranu (puč Vokić-Lorković) krajem rata, a da je to propustio.
Mislim da se na Jalti još mogla osigurati neovisna Hrvatska (u sklopu strategije 50:50) i to bi onda bilo to
Srbi bi potpali pod Ruse, a mi bi glumili malo veći Trst.
I svi sretni i zadovoljni.
S time da se to moglo srediti i ovim pučem, a Maček je imao nesumnjivo veći utjecaj od ovog dvojca.
Jbg, propuštene prilike (i 50ak godina).
Kad nitko od naših političara nema mozak i cojones (Tuđman je iznimka koja potvrđuje pravilo) da bi nešto napravio.

Kakve su ovo gluposti, ispada da su Maček i Draža bili u najmanju ruku agenti britanske tajne službe pa da im ovi mogu naređivati kako im se svidi.

VELIČANSTVENA PROSLAVA BANOVINE HRVATSKE U DUBROVNIKU

Divni Srđu, planino malena, niza te je dubrava zelena, nad dubravom visoke su gore, podno gore leži Jadran more, izmeđ' mora i tvojijeh gora lijepi grade leži ukraj mora, ukraj mora na tvrdu kamenu, Dubrovnik se zove po imenu njega ruka Božja darovala brežuljcim ga kitnim opasala, sa sjevera i još od istoka, sve đardini i gora visoka. Po đardinim ružice rumene, i lijepe pome zimzelene; po prozorim posađeno cvijeće, pun veselja i velike sreće. Svud ljepota po njemu prebiva, sinje more ljupko ga cjeliva. Koje lijepo šumi i udara, s prirodom se slatko razgovara. Po gradu su palače velike, uspomene moćne republike, koja dugo nad njim je vladala i tvrđavam lijepim opasala. Svak njegovoj ljepoti se divi, kogod dođe rado u njem živi, Dubrovnik je uredan u svemu, ugodno je življenje u njemu. Al' zaludu ta ljepota bješe, kad slobodu njegovu oteše, kada tuđin dugo s njim upravlja, i zakone po sebi postavlja. Više od sto prošlo je godina. Da robuje naša domovina, i Dubrovnik pade u to stanje, pod nasilje i pod robovanje. Od rata je prošlo dvajest ljeta, pa sloboda i tad mu se smeta, a najviše od dvajes devete, kada silnim režimom zaprijete. Tad mu drugi slobodu razmeće, stroge, silne, zakone nameće! Tuđince su neke doselili, da bi bolje Hrvate gnjavili. Vlastodršci neki tuđi biše, što Hrvatski narod progoniše. A pisari i radnici javni, svi agenti i spijuni tajni, reda svoga što malo paziše, već Hrvate mnoge prijaviše, ili kakvu zabunu podvuku, da Hrvate stražari natuku - Deset ljeta prođe svake muke, da su naše zapućene ruke, a sad svanu danak od slobode, koji hoću da pjevam, narode, da ti kažem, prijatelju mio, o čemu sam pjevat namislio: o proslavi Dubrovnika grada, koja no se obavila sada. Kad Hrvatsko pitanje se riješi, i Hrvate mlađane utješi, na trećega devetoga biše, kad Hrvati ovo proslaviše! Na hiljadu i devet stotina, i trideset deveta godina; dan Hrvatske ove veselice, biše danak svete nedjeljice. Jutro svanu lijepo, vedro, krasno, sunce se je ukazalo jasno; ukazalo milo svoje lice, sa istoka preko Žarkovice. Na Dubrovnik pogleduje milo, svojim milim zrakam ga umilo, a Dubrovnik lijepo uživa, u hrvatskim zastavama pliva. Svaka kuća, a i radnja svaka, u gradu nam nije bez barjaka; bez hrvatske milene zastave, na ovome danu od proslave. U subotu prije rane zore okitiše svoje mile dvore, lepršahu svud mile zastave, lepršanjem sutri dan nastave. A kad sedam sati udaraše, tad topovi silni zapucaše, ječi zemlja oko bijela grada, od pušaka i od lumbarada. Četrdeset lumbardijera biše, u zrak silne hitce opališe, gromki tutanj po gradu se čuje, i bedemom tvrdim odjekuje. Svatko prije neg' svanula zora, izišao iz svojega dvora, a kad sedam udaralo sati. Počeo se narod prikupljati nebrojena od naroda sila pred Gospom se bila sakupila, sve po izbor hrvatski junaci, mnoga društva i mnogi barjaci. Pa kad devet sati udariše, povorka se uputila biše i za njome dični Konavljani ponositi s njima i Župljani. Do na Ploče svi su prošetali, Kotorane da bi dočekali. Iz Kotora, iz sela Škaljara došla četa mladijeh glazbara. Tu ih jesmo malo pričekali, pa se onda u vrstu svrstali, pa na Pile s Ploča pošetasmo, i junake mlade pričekasmo. Riječane i Kalamoćane, te pomorce naše izabrane. Pa se skupa povratili gradu, napravismo lijepu paradu, mili Bože na svemu Ti hvala, ta povorka kako j' izgledala. Ponajprije odoše barjaci, pod barjakom hrvatski prvaci, omladina hrvatskih mladića, pred njima je glazba Gundulića. Tu bijahu i žene u redu, u hrvatskom narodnom odijelu, a lijepa glazba iz Škaljara, neprestano veselo udara. Pa za njome lijepo koraca, kitno naše društvo "Primoraca", za svojijem društvenim barjakom, barjaktarom za Carom junakom, koji se je lijepo preobuko, i primorsku odoru navuko, vas u srmi i zlatu je bio, sve je lijepo društvo začinio, a visinom nadmaši svakoga, oštro ide ispred društva svoga. Pa za njime idu pušketari, a sa strane Zaštite redari, koji reda narodu davaše, i povorku lijepo urediše. Vrlo lijepo vidjeti je bilo, lijepo redom kako se hodilo, ali biše još zanimljivije, vidjet glazbu Križara malije. Muzikanti od desetak ljeta, a na njima uniforma lijepa, ovi naši maleni svirači, srce, oko svačije privlači. A za njima veliki Križari, u troredu lijepo poredani; onda bjehu mlade Križarice, te hrvatske mile djevojčice, srednjoškolci, Akademičari, i svakoga društva barjaktari, pa članovi društva "Domagoja", vrla mladost kršćanskog uzgoja. Tu je glazba i iz Rijeke bila, a za njome naroda je sila; sve Hrvata tamo od zapada, Kalamote, Gruža i Lapada. I Hrvati Radničkog saveza, silna vojska da se broja ne zna, kolika je ona sila bila, saobraćaj vas je ustavila. Niti travanj nije mogo iti, već se moro i on ustaviti; od naroda koji je tu bio pun Dubrovnik grad se je nabio. Gradom cijelim ta povorka prođe, pa pred svetog Vlaha opet dođe, tu redari narod urediše, i lijepo svakog namjestiše, svakom kažu gdje će koji stati i prizore ostale gledati, sve se lijepo biše priredilo, pa kad deset i pol udarilo, tada Roko Mišetiću dođe, pa pred crkvu na taracu pođe, i sa njime Hrvatski prvaci, pretstavnici u Hrvatskoj stranci. Tad na lijepu taracu od "Sponze", četri "Zdura" svečano izlaze; Bože mili lijepe li slike, u odijelu bivše republike. Ta četiri starinska svirača, odsviraše himnu svetog Vlaha, jer je tako od davnina bilo, na dan svetog Vlaha se radilo. Uz svečano "Zdura" pozdravljanje, uz zvonjenje zvona i pucanje popela se zastava crvena Republike lijepa, milena, Svetog Vlaha na kojoj je slika zaštitnika grada Dubrovnika. I "Libertas" piše ispod slike, to od davne jošte republike. Sa Orlanda sađe zadnjeg puta od francuza imenom Marmonta. Kad se ova zastava popela tad svečanost jeste započela tad Općina skupa i tvrđave izvjesiše hrvatske zastave, iz Zvonika lete golubice svakom rone suze radosnice. Rastumačit ovo nije lako. Pjevajući u pjesmi ovako. Nije lako u pjesmi kazati, neka pita koji želi znati, svečano je onog časa bilo, kad jedanest sati udarilo I tad iz crkve procesija bila, na mala je vrata izlazila, oko dvajest svećenika skupa, Carevića pratiše biskupa. Križ kaptolski pred njima je bio, kojeg klerik jedan je nosio, s obje strane dva su sv'jećonoše, na taracu pred crkvu odoše, pred oltar je Božji pastir stao, ambrozijsku himnu zapjevao, zbor crkveni i društvo Dubrava himnu ovu svršili do kraja. Tada biskup blagoslov podjeli, i svečano od nas se odjeli, završetak "Zduri" zatrubiše, koračnice glazbe nastaviše. Momenat je svečani svršio narod se je tada razlazio, neki idu gostionicama, a domaći ka svojim kućama svi veseli u srcima biše, ovaj danak kada doživiše, da se ovo u gradu proslavi, i toliko zastava postavi. I sam Maček dozvolu podijeli, da se narod malo proveseli, da srcima svojijem ugode, u malenom gradiću Slobode. Te je lijepo sve prošlo u redu, razišo se narod po objedu, pa koji je iz daleka bio, u svoje se selo zaputio. Znamenita više nije bilo, već se svuda pjevalo i pilo! Riču topi i zvona zvoniše, Hrvati se mladi veseliše. Zahvaljujuć Mariji Djevici od Hrvata našoj pomoćnici novo doba sada je nastalo i nesretnog režima nestalo. Bog poživi hrvatske prvake, Hrvatice i mlade Hrvate Subašića Bana hrvatskoga i Mačeka Vlatka nam miloga Mišetića našeg zastupnika i hrvatskog grada Dubrovnika. Dubrovniče grade od starine ti uresu naše Banovine ti nijesi bio vičan tomu da te tuđin gnjavi u tvom domu pa si evo sreću dočekao Banovini Hrvatskoj pripao. Mila braćo kako jesam znao u kratko sam ovo opjevao, kad bi svaku najmanju pazio, ne bi pjesmu lako dovršio. Trebalo bi dobro učen biti, i papira mnogo potratiti! Tko će svaku najmanju paziti, tko l' narodu svemu ugoditi? Koji znade neka bolje pjeva, a ja ovu sada vam dospjevam.

Da je ostala Banovina, i Maček ili netko drugi iz HSS-a, niti bi bilo sukoba sa Srbima, niti bi njihova eventualna pobuna bila neriješiva (jer ne bi sanjali o Drini sa 0% Hrvata) niti bi bilo nekih posebnih pokolja ili problema.

Komunisti bi ipak bili zatvarani, ali oni bez terora nad Srbima ni ne bi imali neku snagu, ali opet, ostaje pitanje Italije, mnogi Hrvati bi se protivili Talijanskoj okupaciji dijela Dalmacije.

No mislim da bi se pobuna više vezala na neki etnički ustanak nego na komunističku revoluciju i možda bi imali taknu podršku Banovine