Normalno da se pitamo. Bez lobiranja se ne bi znala istina o Stepincu.

Stepinac je čovjek koji je tijekom svojeg nadbiskupskog djelovanja u vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao Židove, Srbe ondje gdje je mogao i koliko je mogao, a u nekoliko navrata je javno osudio ustaški režim, kao i ubilačku politiku tog režima. Stepinac je bio rijetka svijetla točka u crnilu NDH. Nemam namjeru nikad nikoga pravit svetim, ali to je stvarno bilo tako. Ono što Srbi pokušavaju od njega napraviti, kao nekakvog katoličkog vampira, prosto ne odgovara istini.

Možda će ovo biti prepreka SPC da prihvati ekumenizam, ali što se može. Ako bih vagao, a imao jamstvo da bi SPC prihvatila ekumenizam, da sam papa, možda bih u dogledno vrijeme i odgodio kanonizaciju, ali kako takvog garanta od SPC uopće nema niti je bilo, uopće ne postoji razlog da se A. Stepinac ne kanonizira. Prema tome, SPC nema niti jedan razlog da se protivi odluci Svete Stolice, možda bi imali pravo protestirati da su nekog vraga radili za jedinstvo Crkve, a kako to nisu radili, ni sada im argumenti nemaju težinu kada kažu kako će kanonizacija Stepinca biti prepreka ujedinjenju. I sa i bez Stepinca SPC bi i dalje odbijala prihvatiti ekumenizam. KC ništa ne gubi ovime, a Hrvati dobijaju još jednog svetca, a Srbima ni u džep ni iz džepa.

Ma kome se vi opravdavate.

Srbeki odjebite u troskocima.

Koga briga šta vi mislite o temi i što ste u svojim ludim svetosavskim glavama iskonstruirali.

Kako kaže predsjednica i kardinal Bozanić bilo bi lijepo da upravo papa u Hrvatskoj proglasi Stepinca svetim.

Psi laju, karavana prolazi...

Umesto vidne nervoze, jel moze neko da porekne da je "sveti i blazeni" podrzao Pavelica i NDH, i da je bio na celu crkve kad je nasilno pokrsteno desetine, a ponekim izvorima i stotine hiljada Srba...i do 1943. dok se nije oglasio o zlocinama, stradalo po logorima i jamama stotine hiljade ljudi...

Ne moze... niko ne kaze da je savrsen, ali tolika zlodela, a posle proglasiti ga svecem... degutantno u najmanju ruku...

Ne idem posle, kad su mu komunisti svasta napakovali, osudili, a neki kazu i ubili...zadrzavam se na period 1941-1943... jel mu to mrljica u karijeri?! Nema veze, i sa time se postaje blazeni...

Koliko mi se čini, ovdje ste samo vi nervozni. Ti si u ovom postu naveo toliko faktografskih netočnosti da uopće nema smisla dalje divaniti o tome.

Nebitno uostalom, nitko Vas o ovome ništa ni ne pita.

Znam da je jedan moj župljanin, prof. Marko Vidaković, također i on Srbin pravoslavac, pripremio obilnu dokumentaciju, s priloženim slikama iz kojih je vidljiva moralna i materijalna pomoć koju je nadbiskup Stepinac, za vrijeme rata, od 1941. do 1945. pružio tisućama srpske djece koja su bila uzeta iz raznih logora, Sisak i Jasenovac, i koja su smještena, opskrbljena hranom i odjećom te gostoljubivošću kod nekih obitelji. Zajedno s prof. Vidakovićem u zbrinjavanju i pomoći te djece sudjelovao je i prof. Julije Budisav- ljević, koji je bio liječnik, Srbin, pravoslavac.

Nadbiskup Stepinac pomagao je sve, bez razlike na podrijetlo, rasu ili vjeru. Tko god je trebao pomoć, bio je zaštićen njegovom nesebičnom pomoći.

Alojzije Stepinac pomagao je i spasio tolike Židove u Brezovici, pomagao je i spasio tolike pravoslavce i pokazao se spremnim i velikodušnim prema komunistima, opraštajući im sve zlo koje su mu nanijeli za vrijeme sudskog postupka.

Znam da je jedan komunistički novinar često napadao Crkvu. Taj se novinar zvao Ive Mihovilović. Taj novinar nikad nije napadao Nadbiskupa osobno. Kasnije sam saznao da je razlog takovoga stava činjenica da ga je nadbiskup Stepinac spasio od jedne presude u Zagrebu.

Proces što su ga komunisti upriličili protiv nadbiskupa Stepinca bio je politički proces, upravo kako se dogodilo i s kardinalima Beranom, Mindszentyem i Wiszynskim, jer se htjelo uništiti Crkvu i stvoriti potpuno bezbožnu vlast.

Uz spomenuto, otvorila su se vrata pomoći i drugih građana, raznih ustanova, tako Savez banaka (novčanih zavoda u Zagrebu), mnogih industrija (tekstil, cipele), zatim organizacija Švicarskog Crvenog Križa (direktor Schmidlin) sa 14.000 litara mlijeka za dojenčad i mališane, sa mesnim keksima, sa mnoštvom vitamina, sa poznatom svojom Kumovskom akcijom pojedinaca Švicaraca, sa tajnom akcijom 32 sestre Crvenog Križa i sam Crveni Križ Hrvatske (Dr. Huehn), nadalje sa pomoći Higijenskog Zavoda (Dr. Berislav Borčić i Dr Miron Malojčić), nadalje pomoć u dobroj (….) službenih ustanova (Dr. Brossler), zatim pomoć u cilju posredovanja pomoći koji su bili u zatvoru i logorima (na hiljade paketa), na pribavljanje pomoći i kod nekih Njemaca koji su bili protivni Hitleru kojom prilikom su bili likvidirani logori u Lobor Gradu, odakle je poslato u Beograd preko 100 žena, zatim likvidacija logora izabrane odrasle djece Srba, koji su trebali biti odgojeni za ustaške janjičare (Rijeka kraj Križevaca), zatim masovno puštanje svih logoraša iz Jasenovca (par stotina) na slobodu još prije završenja rata, što je bilo od velike važnosti, jer je ustaša Luburić pripravljao pokolj svih logoraša, da ne bi završetkom rata došli na slobodu, zatim otpuštanje 36 zarobljenika partizana iz njemačkog logora u Muellerovoj ciglani u Zagrebu, nadalje odnašanje hrane za taj logor, zatim pružanje pomoći od nas i u dječji logor u Sisku i Jastrebarskom, zatim organiziranje akcije za pomoć povratnicima kod Crvenog Križa Hrvatske, pa zatim organiziranje akcije dijete k majci, pa ondašnje mjesečno po privatnim stanovima pomoći gdje su neki članovi bili u borbi protiv okupatoru, zatim akcija za spašavanje zatvorenika iz zatvora i puštanje na slobodu pomoću Karitasa, spašavanje nekih štaviše sa vješala (Mihovilović) putem izravne intervencije Dr. Stepinca i mons. Masuccia, tajnika papinog legata u Zagrebu, itd. itd.

Sve ove pomoći mogla je vršiti mala grupica ljudi samo uz potporu nadbiskupa Stepinca, tako na pr. ja sam izvršivao sabiranja, imao sam od Dr. Stepinca punomoć, da svuda nastupam u njegovo ime.

Rad u ovoj našoj akciji obuhvatao je 2.500 djece, opisan u tančine i predan nadošloj vlasti i u ured Karitasa.

Pošto se djeca nisu mogla držati u Zagrebu, jer nije bilo mjesta, bila su preseljena na sela, k seljacima, i tamo živili prirođen način života, ostala su živa i zdrava i vraćena su takva svojim roditeljima. Sva djeca su bila popisana u dvije knjige (Džakula), predane Dr. Stepincu na čuvanje, a svršetkom rata knjige su predane vlasti.

U zarobljeničkom logoru u Njemačkoj, istom dakle logoru, boravili su moj otac i moj ujak inž. Zlatko Neumann. Oni su uredili da me gđa. Zupančić u jesen 1942. prebaci u Zagreb kod zaručnice mog ujaka gđice Olge Rajšek. U njenoj kući sam proveo do početka 1945. kada sam prebačen u Sirotište na Trešnjevki. U međuvremenu oko 12. ili 14. svibnja 1943. sam odveden, prethodno uhićen, u zatvor na Savskoj cesti. Gospođica Rajšek je otišla u audijenciju kod nadbiskupa Stepinca sa molbom da on intervenira i sljedećeg dana, 18. svibnja 1943. sam bio pušten. Dogodilo se to na intervenciju nadbiskupa Stepinca.

Stepinac je pozdravio vlast, ali bio je nadbiskup jedne države. Ono što je uradio nije ništa strašno. Pa i glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim je bio odlikovan od NDH vlasti itd. Ono što je bitno je da je na svom položaju učinio mnogo i više nego što se očekuje od takve od sobe da se spasi velik broj Srba i Židova. Da je kojim slučajem rekao da jebe mater Paveliću, ti ljudi bi zajedno s njim već davno bili mrtvi.

A slike kao slike, jako malo govore.

Faktografske netacnosti da je podrzao Pavelica i NDH:

"Dok Vas mi srdačno pozdravljamo kao glavu NDH, mi molimo Boga Zvezda da da svoj nebeski blagoslov Vama, vođi našeg naroda"....receno na Uskrs 1941. godine...

Jel netacno da je katolicki kler pod njegovom palicom nasilno pokrstavao Srbe, i da do 1943. nije ostro istupio protiv zlocina i rezima (tek kad su mu brata ubili).. vec samo u par propovedi i pisama onako uvijeno osudjivao zlocine, ali bez ekskomunikacije fratara koji su direktno ucestvovali u zlocinima, i direktne osude Pavelicevog rezima...

Fra Dionizije Juričev je govorio: "Nemojte misliti što sam ja u svećeničkoj odori, ali da znadete da ja, kada je potrebno, uzmem strojnicu u svoje ruke i tamanim sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške države i vlasti".


Fratar dr Branimir Županić :"danas više nije greh ubiti dijete od sedam godina u slučaju da se to dijete protivi našem ustaškom poretku"

Nikome od njih dlaka s glave nije falila, ostali su u crkvi...

Ova zadnja recenica... koncentrat bezobrazluka... nemoj da mi persiras u tako ironicnom tonu...ili odgovori ljudski, ili me preskoci, pa se pridruzi docu u primitivnom komentaru, koji si vec Aminovao...

Iz svega moram zaključiti, da su svi poubijani. Reći će se, da su bili protudržavno raspoloženi. Zašto nisu izvedeni pred sud? Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitavi Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Čitava javnost, a napose rodbina ubijenih traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud. Oni su najveća nesreća Hrvatske!

Netočno je da su desetine i stotine tisuća pokrštene, kao i da su stotine tisuća pobijene po logorima i jamama (to valjda opet ide na onih famoznih 700 000 samo u Jasenovcu).

To što na samom početku u onom kaosu nije išao javno kontra Pavelića ne znači ništa. Da je i išao, ne bi napravio ništa, a pitanje je kako bi završio. U svakom slučaju, ne bi mogao spasiti sve one koje je spasio.