Valjda nisam ćorav, ali čini mi se da ne postoji tema o Bosanskom Petrovcu.

U svakom slučaju, tražio sam je da stavim ovu knjigu:

Josip Jurjević - Pogrom u Krnjeuši

http://www.mediafire.com/view/?diid33colig1xhm

Bosanski Petrovac danas ima blagu srpsku većinu.. Muslimani će prestići Srbe do sljedećeg popisa stanovništva..

Do onog 2023 vjerojatno, do ovog sad, ne toliko
Realno, coitus lupus.

Bosanski Petrovac

Grad Bosanski Petrovac se nalazi na raskršću cesta Bihać-Jajce-Knin, u Petrovačkom polju, između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča na nadmorskoj visini od 664 m, u općini Bosanski Petrovac u Unsko-sanskom kantonu.

Općinu okružuju planine Grmeč sa sjevera, sa zapada Risovac i Cava, a s juga Osječenica. Gorje je bogato šumama, što predstavlja osnovu ekonomskog razvoja općine. Samu visoravan najviše karakterizira kraško tlo. Osim nekoliko neznatnih izvora po podnožju okolnih obronaka na ovoj visoravni nema niti jedne rijeke, čak niti ovećeg potoka. Površina općine Bosanski Petrovac iznosi oko 750,1002 km², a ukupna dužina granice je 144,20 km.
Ovaj kraj posjeduje izvrsne uvjete za planinski i lovni turizam. Na obroncima planine Grmeč nalaze se tereni za planinarenje, izlete i lov. Na razmeđu dviju, šumom bogatih planina Osječenice i Klekovače, smjestio se prijevoj Oštrelj. Od davnina poznat kao vrijedno klimatsko odmaralište, privlačio je pažnju znatiželjnika ali i zaljubljenika odmora u prirodi.

Za Bosanski Petrovac značajno je napomenuti proizvodnju ćilima u kućnoj radinosti.

Razdoblje rimske dominacije ovdje je potvrđeno nalazima na 15 lokaliteta, što već samo po sebi govori o veoma slabom naseljavanju ovih područja u to vrijeme. Na lokalitetu Bukovača nalaze se tragovi rimske nekropole, gdje je otkrivena kasno-antička grobnica i rimski novac. Još su sačuvani tragovi rimskog života na lokalitetima Cimesa, Vaganca Bjelajskog i kod lokaliteta Vodjenica.

Samo 16 lokaliteta iz razdoblja srednjeg vijeka govori da je ovo geografski veoma prostrano područje slabo naseljeno i u ovom periodu. Treba spomenuti srednjovjekovni grad Bjelaj (stari toponim Bilaj) koji se nalazi na rubu Bjelajskog (Bilajskog) polja. Prvi put se u dokumentima spominje 945. godine. Srednjovjekovna arhitektura ovog grada je i danas dosta dobro očuvana. Najstarijoj jezgri grada pripada moćna okrugla kula visoka oko 16 m i gradsko dvorište s cisternom opasano snažnim bedemom. Pored kule je i glavni ulaz u grad. Od srednjovjekovnih naselja treba spomenuti grad Covku koji se spominje u 15. stoljeću. Najpoznatiji gospodari Covke bili su hrvatski plemići Orlovići, koji su ovaj grad održavali sve do njegovog pada pod osmansku vlast 1524. godine.

U pisanim dokumentima, naselje koje je bilo na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca spominje se 1334. godine pod nazivom St. Petri de eodem. Ferdo Šišić stavlja na ovo mjesto stari grad Pset u istoimenoj župi, koju spominje još Konstantin VII Porfirogenet u 10. stoljeću.

Osmanlije ovo područje osvajaju između 1520. i 1530. godine i tu organiziraju kadiluk Novosel.

Bosanski Petrovac spada među mlađa gradska naselja u Turskoj Hrvatskoj. Grad u Petrovcu sagrađen je za vrijeme sultana Ahmeda III. Iza Karlovačkog mira (1699. godine) Lika i Dalmacija, koje su do tada bile u sastavu velikog Osmanskog Carstva, potpadaju pod vlast Austrije, odnosno Mletačke Republike, a muslimansko stanovništvo se povlači iz tih oblasti i naseljava područja Kulen-Vakufa, Bjelaja, Bihaća, Cazina i područje sadašnjeg Bosanskog Petrovca, gdje osnivaju grad.

U gradu je bila jedna tabija i jedna kula na više katova, a spadala je među najviše u području turske Hrvatske.
Petrovački grad je dočekao u dobrom stanju okupaciju Austro-Ugarske 1878. godine. Vjerojatno je porušen 1905. godine prilikom provođenja regulacionog plana, koji je izgradila austro-ugarska vlast. U vrijeme osmanske dominacije bio je sjedište Petrovačke kapetanije.

Stanovništvo općine Bosanski Petrovac po popisu 1991.

Srbi -> 11.694 (74,86%)
Muslimani -> 3.288 (21,04%)
Hrvati -> 48 (0,30%)
Jugoslaveni -> 366 (2,34%)
ostali i nepoznato -> 225 (1,44%)
ukupno -> 15.621

Grb:

Općina Bosanski Petrovac

Izbori za načelnika

2008.: B 1651 : S 1958 = U 3609

2012.: B 1763 : S 1584 = U 3347

B = broj glasova za kandidate Bošnjake
S = broj glasova za kandidate Srbe
U = ukupan broj važećih glasova

Općina Bosanski Petrovac - rezultati izbora za načelnika 2012. (100,00% BM)

BM - većinski narod - izlaznost % (važeći glasovi/broj glasača) - Bošnjaci:Srbi = B:S (uk. broj v. glasova) = B:S (%)

OŠ 14.IX. 3, BP - Bošnjaci - 47,48 - B:S = 314:62 (376) = 83,51%:16,49%
MSŠ 1, BP - Bošnjaci - 49,52 - B:S = 383:84 (467) = 82,01%:17,99%
OŠ 14.IX. 2, BP - Bošnjaci - 46,56 - B:S = 261:66 (327) = 79,82%:20,18%
OŠ AH, BP - Bošnjaci - 49,00 - B:S = 321:116 (437) = 73,46%:26,54%
SMŠ 2, BP - Bošnjaci - 51,12 - B:S = 315:193 (506) = 62,25%:37,75%
Ukupno BP - Bošnjaci - xxxx - B:S = 1594:521 (2115) = 75,37%:24,63%

Bjelaj - Bošnjaci - 44,08 - B:S = 62:37 (99) = 62,63%:37,37%

Krnjeuša - Srbi - 42,34 - B:S = 7:304 (311) = 2,25%:97,75%
Vođenica - Srbi - 40,84 - B:S = 3:79 (82) = 3,66%:96,34%
Bukovača - Srbi - 54,14 - B:S = 7:96 (103) = 6,80%:93,20%
Bravsko - Srbi - 52,65 - B:S = 13:162 (175) = 7,43%:92,57%
Vrtoče - Srbi - 37,86 - B:S = 6:61 (67) = 8,96%:91,04%
Suvaja - Srbi - 44,94 - B:S = 7:63 (70) = 10,00%:90,00%
Smoljana - Srbi - 47,04 - B:S = 25:143 (168) = 14,88%:85,12%
Kolunić - Srbi - 48,82 - B:S = 31:109 (140) = 22,14%:77,86%

Ukupno općina BP - Bošnjaci - 47,90 - B:S = 1763:1584 (3347) = 52,67%:47,33%

Bošnjački kandidati: Zlatko Hujić (NK) i Ermin Hajder (SDP BiH)
Srpski kandidati: Obrad Milošević (SNSD), Duško Bosnić (SP) i Milan Šerbula (DNZ BiH)

I mislio sam na onaj za 10 godina.. Krivo sam se izrazio

U Bosanskom Petrovcu se nalazi sjedište Petrovačko-Bihaćke biskupije SPC..

Prije koju godinu je zablježeno nekoliko incidenata i napada na prostore SPC u Petrovcu..
[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=zrra5zSv_0w[/youtube]

Nadam se da se stanje malo stabiliziralo..

Evo karte..

Ispričavam se za greške na karti..

Sjedište slavonske biskupije nije u Jasenovcu već u Pakracu.

Zanimljivo je da od svih biskupija SPC na prostoru bivše Juge jedina koja prelazi države granice jest Zahumsko-hercegovačka

A zagrebačko-ljubljanska i vascele Italije??

Prelazi i srijemska u posavini kod Županje u srijemu do Vinkovaca (bar po ovoj karti).
Isto mi se čini da su Prevlaku utrpali u Crnu Goru i Primorje, al to je vjerojatno greška

Dobro ta se podrazumijeva

RATNI ZLOČINAC radovan karadžic u Bos Petrovcu August 12, 1995. Prvi i jedini put u životu

https://www.youtube.com/watch?v=h9P_pVrsAvQ

Nešto gledam kartu pa mislim trebala bi SPC uticati na srpske političare u BiH da se država administrativno decentralizuje na granicama patrijarhija.

Nije. Eparhija ZHiP obuhvata prostore na teritoriji BiH, Hr i nešto sitno CG, Sremska na teritoriji Srbije i Hrvatske, Zagrebačko-ljubljanska na teritoriji Hr i Slo (Italija je prešla u nadležnost druge episkopije, ako ne grešim), Mileševska Srbija i CG.

U kojoj se eparhiji krio Mladić?

Srpska prava u Petrovcu počinju i završaju s njihovom smrću. Pravo umrijeti na rodnoj grudi. Što su mogli, muslimani su kupili i dalje kupuju...

A muslimani odlaze.Vratiće se poneki u trećem dobu da umre u zavičaju,neki nece.Bio sam skoro u Petrovcu.Stari Srbi imaju 42%dece u osnovnim školama i 60%ukupnog st.muslimana ima u gradu i nesto malo u Rasinovcu,uzurpirali srpsku imovinu.Nista ni od muslimana tu,nemaju budućnost ni oni.

Izvor: http://poskok.info/wp/?p=168772

SJEĆANJE NA STRADALE HRVATE: Prva misa u Krenjuši nakon 74 godine

Povodom 74. godišnjice ubojstva župnika don Krešimira Barišića i više od 240 Hrvata župe Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca, banjolučki biskup Franjo Komarica predvodio je Svetu misu zadušnicu, ujedno prvu katoličku misu na području općine Bosanski Petrovac od početka Drugog svjetskog rata, prenosi FTV.

Od 3.500 stanovnika, koliko je prije rata imala Krnjeuša, oni su činili skoro polovicu.

U samo dva dana, 1941. godine, pobijeno ih više od 240 civila, zapaljeno je 20-ak sela i zaselaka te župna crkva

Izvor: https://poskok.info/komemoracija-u-krnj ... -katolika/

Komemoracija u Krnjeuši u povodu 77. obljetnice stradanja župnika Krešimira Barišića i preko 240 Hrvata katolika

U Krnjeuši kod Bos. Petrovca u subotu 11. kolovoza 2018. bit će održana komemoracija za ubijenog krnjeuškog župnika don Krešimira Barišića i preko 240 stradalih vjernika katolika iz te nekadašnje župe.

Sv. misu u povodu 77. obljetnice njihova stradanja predvodit će banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u 10 sati na starom katoličkom groblju „Kod križa“, uz regionalni put Vrtoče-Krnjeuša. Nakon mise bit će polaganje vijenaca i svijeća za sve žrtve u župi Krnjeuša.

Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Barišića i njegove vjernike, a prošle godine – u povodu 125. obljetnice osnutka župe Krnjeuša – na groblju je blagoslovljen spomen-prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941.

Po izbijanju četničko-partizanskog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima.

Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu ckrvu.

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti je uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” koje je prošle godine uređeno I ograđeno.

Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici. Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike./HMS/

Izvor: https://www.dnevnik.ba/dogadaji/blagosl ... WUXDvnG-EA

Povijesni dan za Bosanski Petrovac

Blagoslovljen kamen temeljac za katoličku crkvicu u Bosanskom Petrovcu

Crkvica koja se počinje graditi nasljednica je stare župne crkve sv. Petra srušene 1949. g., a idejni projekt izradio je arhitekt Isak Medić iz Sarajeva.

Želja svih je da crkvica bude izgrađena do blagdana sv. Petra iduće godine kada će se ujedno obilježiti i 70. obljetnica rušenja stare župne crkve koju su komunistički vlastodršci porušili 1949. godine.

Na području Bosanskog Petrovca su početkom 20. st. postojale tri katoličke crkve: u Krnjeuši, na Oštrelju te u samom gradu. Sve tri su porušene u II. svjetskom ratu i poraću.

U Bosanskom Petrovcu je u subotu na tamošnjem katoličkom groblju blagoslovljen kamen temeljac za novu katoličku crkvicu koja će se graditi nakon 69 godina od rušenja stare župne crkve sv. Petra u središtu grada.

Svečanu sv. misu predvodio je banjolučki biskup mons Franjo Komarica u zajedništvu s domaćim drvarsko-petrovačkim župnikom don Davorom Klečinom i bihaćkim župnikom fra Bonom Tomićem.

Na ovaj svečani događaj stigli su vjernici iz Splita, Livna, Bos. Grahova, Drvara i Bihaća, a župni zbor iz Jajca pod ravnanjem s. Dubravke Dropulje liturgijskim pjevanjem uljepšao je slavlje. Blagoslovu su nazočili i Magda Kaczmarek u ime njemačke humanitarne organizacije „Kirche in Not“ koja financijski potpomaže brojne crkvene projekte u BiH, kao i načelnik Općine Bosanski Petrovac Zlatko Hujić, a bilo je nešto i sugrađana pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti.

Na početku svete mise domaći župnik istaknuo je da je ovo povijesni dan ne samo za katolike Bosanskog Petrovca, nego i za cijeli grad, budući da se Katolička crkva izgradnjom ovog objekta i službeno – makar simbolički – vraća u Bosanski Petrovac nakon 70 godina, priopćeno je iz Župe Drvar.

Župnik Klečina je zahvalio načelniku Općine Zlatku Hujiću i općinskoj administraciji na velikodušnosti i pomoći u uređenju devastiranih katoličkih grobalja, te na ažurnosti u ishođenju svih potrebitih dozvola za izgradnju crkvice.

Nakon biskupove propovijedi pristupilo se potpisivanju povelje o blagoslovu i polaganju kamena temeljca, a potpisali su je biskup Komarica, župnik Klečina i kum crkve, predstavnik domaćih vjernika Jakov Jungić. Potom je biskup položio u zemlju i blagoslovio temeljni kamen za crkvicu s ugrađenom poveljom.

Na ulazu u groblje vjernici su mogli pogledati za tu zgodu pripremljeni foto prikaz bogate povijesti Katoličke Crkve na područu današnjeg Bosanskog Petrovca od pojave kršćanstva na tim područjima do danas.

Izvor: https://narod.hr/kultura/9-kolovoza-194 ... -svecenike

9. kolovoza 1941. Krnjeuša – krvave orgije ‘srpskih ustanika’ nisu bile usmjerene na fašiste nego na hrvatske žene, djecu i svećenike

Ono što je danas jasno: desetljećima smo slušali bajke o vojničkom ustanku protiv fašista i ustaša. Stvarnost je da za srpske ustanike su prva meta bili hrvatski civili, djeca i žene koje treba likvidirati, pa su ih masakrirali, silovali, mučili i ubijali.

Strahovito je mučen župnik iz Krnjeuše Krešimir Barić. Njega su noževima izrezali po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživog bacili u zapaljenu crkvu. Sa župnikom su ubijena i trojica maloljetnih sjemeništaraca koji su bili s njim.



Nedavno smo pisali o strašnom zločinu počinjenom 27. srpnja 1941. godine u Srbu gdje ubijeno 18-ero djece starosti od 3 godine naviše. Masakri nad Hrvatima trajali su cijeli kolovoz i rujan 1941. po svim hrvatskim selima četverokuta Srb-Drvar-Grahovo-Petrovac.

Sva hrvatska sela su spaljena, crkve porušene, a svi Hrvati do kojih su dospjeli srpski ustanici ubijeni su. I to velikim dijelom u najstrašnijim mukaka kao odrubljivanjem glava, deranjem kože, nabijanjem na ražanj, pečenjem na vatri, bacanjem živih ljudi u plamteće kuće, klanjem, masovnim silovanjima, ritualnim masakrima, bacanjem u jame i slično.

Dakle, za ustanak u Srbu i Drvaru klasičan je obrazac prvo i ponajprije ubijanje Hrvata bez milosti. Ali ono što je najzanimljivije i podjeća na scene iz Domovinskog rata i Vukovara: ubijanja su često praćenja prethodnim okrutnim mučenjima nezamisliva prosječnom čovjeku.

Osobita meta Srba iz ustanka 1941. bili su katolički svećenici, katolički vjernici i crkve, baš kao i u posljednjem Domovinskom ratu.



U Drvaru ubijeno 49 hrvatske djece starosti do 12 godina

Tipičan primjer je Drvar, mjesto odakle su zločini krenuli i prelili u Srb, istog dana 27. srpnja 1941. godine. Tamo su ubijeni katolički hodočasnici, većinom žene i djeca, i svećenik Nestor.

Za sada je u Drvaru više od 250 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Ta se brojka odnosi samo na uže područje oko Drvara i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe Drvar oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Nijedna žrtva nema groba budući da su sve pobacane po jamama toga dijela Podgrmečja.

Nepobitno je utvrđeno da se zločin u Drvaru zbio kada su se katolički drvarski hodočasnici Svetoj Ani kod Knina vraćali doma. “Ustanici”, u stvarnosti patološke ubojice i krvnici, su izdvojili Hrvate i sve ih pobili, ne samo odrasle, nego također žene, djecu i starce, a među njima i drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora. Waldemar Maximilian Nestor je bio prvi ubijeni katolički svećenik u Drugom svjetskom ratu na cijelom području bivše Jugoslavije. Ovaj bivši redovnik trapist, po narodnosti Nijemac, doselio se za vrijeme austrougarske uprave s roditeljima u okolicu Banje Luke.

Preostali Hrvati su pobjegli, kuće su im spaljene, a nakon rata srušena je i katolička crkva u Drvaru. Tako je to mjesto ostalo bez Hrvata i katolika.



U Bosanskom Grahovu ubijeno 9 hrvatske djece

Istog dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici, u stvarnosti krvoločni četnici, ubili 62 Hrvata, a među njima i pet žena i devetero male djece. Grahovskog župnika Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živog ispekli. Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, a u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka. Preostali preživjeli Hrvati su izbjegli u Knin.

Ovo stradanje Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolici nije bilo jedino, nego se nastavilo i kasnije u okolici Grahova. Od više od tisuću predratnih župljana, vrlo mali broj ih je preživio Drugi svjetski rat.



U Krnjeuši ubijeno 35 hrvatske djece starosti do 7 godina

U napadu na selo Krnjeuša koje se dogodilo 9. kolovoza 1941. godine sudjelovalo je oko 1.000 krvoločnih ustanika, mrzitelja svega hrvatskog. Točan broj ubijenih nije utvrđen do danas. Prema istraživanjima Josipa Jurjevića i Ane Došen, čiji su članovi porodica ubijeni u ustanku, došli su do brojke od 240 ubijenih. Među njima, 35 djece do sedam godina, 14 djece od osam do 12 godina i 72 žene.

Strahovito je mučen i krnjeuški župnik Krešimir Barišić. Njega su noževima izrezali po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživog bacili u zapaljenu crkvu. Sa župnikom su ubijena i trojica maloljetnih sjemeništaraca koji su bili s njim.

Tragediju koja je pogodila krnjeuške katolike nitko nije mogao ni zamisliti. Zlo je došlo od njihovih susjeda Srba, ogromna većina njih uzela je oružje i počela ubijanje Hrvata, a koje je predvodio četnik Mane Rokvić iz Bosanskog Petrovca.

Krvavi pir trajao je cijele subote i nedjelje 9. i 10 kolovoza. Kuće su pljačkane, a zatim paljene. Općinskog načelnika Ivana Matijevića ubili su, rezali ga po licu i otkidali mu prste. Ubili su njegovu suprugu i petero djece.

Ono što je jasno, godinama smo slušali bajke o ustanku protiv fašista i ustaša. Stvarnost je da za srpske ustanike su djeca i žene bile fašisti koje treba likvidirati, pa su ih masakrirali, silovali, mučili i ubijali.

S istom perverznom logikom opravdavanja vlastite zloće i mržnje, da su žene i djeca ustaše ili fašisti (klasična frazeologija zločinačke srpske agende), i 1991. srpski ustanici su ubijali ženu i djecu u Dalju, Vukovaru, Škabrnji, Tovarniku, Baćinu, Petrinji…

I jedni i drugi “ustanici”, i oni iz 1941. i 1991. su svoje krvave orgije nad Hrvatima zvali ironično – antifašizmom. Čak do današnjeg dana, premda se radilo o bestijalnim zločinima nad najslabijima i najmanjima.

https://www.nezavisne.com/novosti/gradovi/Na-lokalitetu-Crkve-Svetog-Georgija-u-Kolunicu-otkrivena-ploca-na-glagoljici/665821

Na lokalitetu Crkve Svetog Georgija u Koluniću otkrivena ploča na glagoljici
09.06.2021

BOSANSKI PETROVAC - Predstavnici Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa i Muzeja Unsko-sanskog kantona, te Centra za kulturu Bosanski Petrovac danas su obišli lokalitet Crkve Svetog Georgija u selu Kolunić, gdje je nedavno otkrivena rijetka kamena ploča s natpisom na glagoljici.

Prema riječima Zdravka Bogojevića, sveštenika Bihaćko-petrovačke eparhije, u čijoj se nadležnosti nalaze ostaci tog vjerskog objekta, nedavno je organizovana akcija čišćenja šireg terena oko crkve u kojoj je sudjelovao veliki broj vjernika, te uklanjanje slojeva zemlje s nadgrobnih spomenika i stećaka.

Tom prilikom na jednom od njih otkriven je glagoljični natpis, koji je evidentiran prije više desetina godina, a u međuvremenu se sumnjalo kako je ta kamena ploča nestala ili uništena. Bogojević kaže kako je odmah o tom pronalasku obavijestio nadležne kantonalne institucije, a njihovi predstavnici su tokom obilaska ovog lokaliteta istakli kako se radi o vrijednom pronalasku, te da je u budućnosti potrebno da se obave određene konzervatorske i restauratorske aktivnosti kako bi se zaštitili i sačuvali vrijedni spomenici.

Inače, ovo materijalno dobro je upisano u registar nacionalnih spomenika pod zaštitom države, ali je proteklih decenija čitav lokalitet ugrožen nebrigom i nekontrolisanom gradnjom. Od same crkve su danas vidljivi ostaci nekadašnjih zidova i zvonika, a građena je od isklesanih kamenih kvadara. Nema preciznih istorijskih podataka o vremenu kada je izgrađena, ali se pretpostavlja kako bi to moglo biti čak u 12. vijeku.

Crkva je kratkotrajno bila predmet arheoloških istraživanja šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je ustanovljeno da je visina crkvenog tornja iznosila 13,5 metara, a tada je istraživana i obližnja nekropola s pedesetak stećaka sa srednjovjekovnom ornamentikom. Među mještanima sela Kolunić ovaj vjerski objekat se naziva i grčka crkva, a i danas živi legenda da će, ukoliko se na crkvi pomjeri bilo kakav kamen, padati crna ili krvava kiša.

Istoričari smatraju kako su potrebna obimnija i detaljnija arheološka istraživanja cijelog lokaliteta kako bi se detaljnije utvrdilo iz kojeg perioda potiče, kao i njeno stilsko određenje, a ruševine crkve danas privlače posjetioce zaljubljene u daleku prošlost.

To je bila župa Pset, jedna od 11 starohrvatskih župa, i jedna od četri koje su se nalazile na prostoru današnje BiH (Pset, Imota, Pliva i Livno).

Vjerojatno darovnica nekog hrvatskog kralja...

Točno 11 Župa Hrv Knin, NIN, Završje, Herc je

ORIĐIĐI STARA HRV DJEDOVINA....

Ti tko kajkavaca, ne djelaš i ne činiš taj povjesno civiliz krug....