Vukušić ih danas razvalio u sudnici. Dobro se pripremio sa dokumentima i dokazima. Nobilo ne zna gdje mu guzica. Uskoro će svoga braniti da mu to UDB-a sve namješta, koliko se tip pogubio. Već spominje KOS.

Nobilo zove Slavka Goldsteina kao svjedoka obrane. Navodno da ocrne Vukušića.
Trabunjat će o ustašama i partizanima dok ga sudac ne izbaci iz sudnice.

Sad je jasno da će mu klijent zaglaviti doživotnu. Mislio sam da je taj Perković kao stara špijunčina inteligentniji tip. Nobilo ide u nakaradnoj Hrvatskoj, ali je štetan kao odvjetnik u Njemačkoj.

Počeo ovaj dokumentarac na HRT1. Pa koga zanima sa dobrom kvalitetom.

Stavit ću neke knjige preko PDF-a ovde kroz koji dan... Bože Vukušić.

Ubojstvo u Titovo ime
http://www.dw.de/ubojstvo-u-titovo-ime/av-18136122

Novosti iz Muenchena: Posljednji trzaji Udbe


Evo malo vijesti sa sudjenja Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, o čemu se vrlo malo piše i govori u "našim" kontroliranim medijima:

http://croative.net/?p=28189

Udbakistan gegen Deutschland

http://direktno.hr/en/2014/direkt/10649 ... 5%A1e!.htm

NJEMAČKA POLICIJA NIJE INTERVENIRALA U HRVATSKOJ
Krmpotić 11 puta pisao Ostojiću da mu prijete

Općinski kazneni sud: Protiv Krmpotića se vodi kazneni proces u Zagrebu, ročište danas

No, sugovornik blizak obitelji kaže kako, nakon što je Krmpotić policiji prijavio da je provaljeno u zgradu u kojoj živi te da je u sandučiću pronašao prijeteće pismo, policija je Krmpotiću odbila dati zaštitu.

– Krmpotić je 11 puta pisao ministru Ranku Ostojiću zbog prijetnji kojima je bio izložen, raznih poziva telefonom te sumnjivih ljudi. O tome je osam puta pisao i glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu, no nitko nije reagirao. Policija je, tvrdi, odbila napraviti i uviđaj. Kako naša policija nije reagirala, Krmpotić se obratio njemačkom tužiteljstvu, koje je u roku tri sata pružilo zaštitu njemu i njegovoj ženi. Oboje su odmah odvedeni na sigurnu tajnu adresu. Pretpostavljam da su sad negdje u Njemačkoj – tvrdi sugovornik blizak obitelji.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/krmpoti ... te-1001397

SUĐENJE PERKOVIĆU
Svjedok zbog prijetnji prevezen u Njemačku?

Policija je u subotu dva puta bila kod Ivana Krmpotića

Ivan Krmpotić, koji bi uskoro trebao svjedočiti na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj, stavljen je pod zaštitu njemačkog tužiteljstva jer se njemu i njegovoj obitelji prijeti, objavio je HRT. Prema medijskim navodima Krmpotić je zajedno sa suprugom u subotu navečer prevezen u Njemačku, gdje je smješten u sigurnu kuću. Ti navodi nisu potvrđeni u MUP-u, no zato u zagrebačkoj policiji kažu da su tijekom subote u dva navrata obavili očevid u zgradi u Ul. Ivana Lučića u Zagrebu gdje Krmpotić živi.

Prvi put policajci su došli na Krmpotićev poziv oko 10 sati jer im je on kao predstavnik stanara dojavio da je oštećena brava na ulaznim vratima zgrade. Očevidom je ustanovljeno da je netko u noći na subotu između 21.30 i 9.30, oštetio automatsku bravu na ulazu zgrade. Ustanovljeno je i da zgrada nema videonadzor te da je šteta mala. Policija je u istu zgradu došla i u poslijepodnevnim satima, nakon što ih je Krmpotić obavijestio da je svom poštanskom sandučiću našao prijeteću poruku. Krim-tehničari su izuzeli poruku i eventualne korisne tragove, a Krmpotić je policiji kazao kako misli da prijetnja ima veze s njegovim predstojećim svjedočenjem u Njemačkoj.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/svjedok ... ku-1001197

Koliko su ti SDP-ovci umočeni u UDB-a stvar. Previše to očito i prozirno rade.
Možda im tate još žive pa čekaju da pocrkaju.

OTVORENO, 20.4.2015, HRT Emisija na zahtjev,


Vrlo zanimljiva emisija sa Suda udbašima u Minchenu, baš govoro o Krmpotiću!
http://www.hrt.hr/enz/otvoreno/

Mile Lasić se prosrao s novom kolumnom...



Dovodi u pitanje samu mogućnost i opravdanost objave historiografskih znanstvenih studija o ustaškim vojnim postrojbama i oružništvu NDH, valjda želeći time konzervirati ideološke konstrukcije i dogmatska tumačenja jugokomunističke historiografije.

Što je još žalosnije, sablažnjava ga objava vrijednih povijesnih izvora, u ovom slučaju Luburićeve korespondencije, koja je istinabog, izuzetno loše te neznanstveno obrađena i pripremljena (u izdanju Despot Infinitusa), ali pobogu, nikako se ne može dovoditi u pitanje potreba njezine objave, koja samo može doprinijeti boljem tumačenju povijesnih zbivanja, posebice hrvatske iseljeničke zbilje 1945. - 1990.

Ma joj...koga briga...

Objavljuje se i objavljivat će se. Ne može se to nikako spriječiti.

Zaostali ljudi u vremenu.

Popis ubijenih i otetih Hrvata-emigranata
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/UDBA-01.05.2015-Ubojstva-Hrvata-emigranata.pdf?174478

http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatsk ... ra-1003618

Nisam znao.

Još jedan zaslužni antifašist...

Ja sam znao.

Čovjek koji je ubio Gišku mi je majčin bliski rođak.

Slava mu i hvala.

Fašist jedan obični.

To mnogo objašnjava i kod tebe natražnjače.

Znaš samo pola priče.

Druga polovica je još nazadnija.

Nadam se.

http://direktno.hr/en/2014/medijski_partneri/14516/Vuku%C5%A1i%C4%87-Nijemci-%C4%87e-otkriti-financijere-udba%C5%A1a-Nobilo-ih-%C5%BEeli-kompromitirati.htm

BND = Bundesnachrichtendienst

Ernest Bauer
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Bauer
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6331
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1490

SLOVENSKI PUBLICIST
Dan prije svjedočenja na suđenju Perkoviću zapaljen auto pred kućom svjedoka

Ne znam je li to prijetnja meni, ali neobično je što se takav automobil zapalio, komentirao je za Večernji list Roman Leljak

U subotu uvečer dogodio se novi incident vezan za svjedoke na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu. Na sud je kao svjedok koji će dati svoj iskaz 18. i 19. svibnja pozvan slovenski publicist Roman Leljak, koji već dugo istražuje djelovanje Službe državne sigurnosti u bivšoj Jugoslaviji.

U subotu uvečer bio je na sastanku udruge za vrijednosti slovenske samostalnosti, gdje je član predsjedništva. Oko 21.30 sati nazvali su ga od kuće, on živi u Radencima, i javili da na parkiralištu gori auto. Bio je to automobil marke Mercedes E klase u vlasništvu Leljakova susjeda, koji često uz Leljakovo dopuštenje, parkira kraj njegove kuće. Policija je izašla na uviđaj, a jučer ujutro su automobil odvezli. Kad će biti gotovi rezultati vještačenja, Leljak ne zna.

- Ne znam je li to prijetnja meni, ali neobično je što se takav automobil zapalio. Nisam imao nikakvih prijetnji ni telefonskih poziva prije toga, a ni ne kontaktiram ni s kim tko je vezan za sudski postupak u Münchenu, ni s obranom optuženih ni sa zastupnicima Gizele Đureković, baš zato da moj iskaz bude onakav kakav treba biti - rekao je u razgovoru za Večernji list Roman Leljak.

Njegov iskaz pred njemačkim sudom mogao bi biti zanimljiv, jer je u potrazi za dokumentima o radu Udbe pronašao i dokument koji ukazuje na način na koji je Udba postupala. Riječ je o programu rada slovenske Službe državne sigurnosti za 1975. godinu.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/dan-pri ... ka-1004747

IVAN LASIĆ
Tajni život Udbaša iz Širokog Brijega: Htio sam se ubiti. Napadali su i mene i obitelj


Udbin agent Ivan Lasić Gorankić živi u katnici na granici dvaju širokobrijeških sela, Uzarića i Knešpolja. Kuća kao i svaka druga u tim selima, jedino što je na osami. Izdvojena od drugih, baš kao što je i čovjek koji u njoj živi izoliran od zajednice.

Kada smo upitali mještane da nam nešto kažu o Gorankiću, samo su odmahivali glavom. Kao u samostanu u kojemu vrijedi zavjet šutnje. Nitko ni riječi. Od jednoga smo "lajavog" mještanina, međutim, doznali da se u "selu s obitelji Lasić" malo tko druži ili ima bilo kakve kontakte. Razlog je Lasićeva prošlost.

Inače, ova obitelj podrijetlom je iz Uzarića, ali se Ivan Lasić nakon okončanja svoje karijere u Udbi, odnosno poslije u SDS-u, smjestio nedaleko od svog rodnog kraja, ali ne u selu u kojem je rođen. Mještani kazuju i da ima stan u Mostaru, iz kojega je doselio nakon rata. 


Osamdesetjednogodišnji Ivan Lasić Gorankić u žarište javnosti došao je nakon svjedočenja dvojcu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču putem videolinka u Mostaru. Iako je u Mostar doveden vozilom pod policijskom pratnjom te je ušao na stražnji ulaz zgrade županijskog hercegovačko-neretvanskog tužiteljstva, za vrijeme svjedočenja nije se pokolebao. Opovrgnuo je dio iskaza koji je ranije dao hrvatskim istražiteljima iz Povjerenstva za istraživanje i dokumentiranje komunističkih zločina iz 1992. godine o svojim spoznajama vezanim za djelovanje SDS-a kao i likvidacija hrvatskih emigranata.

Posebno su bila zanimljiva njegova svjedočenja o ubojstvu Brune Bušića, pokušaju ubojstva Nikole Štedula te egzekuciji Inina direktora Stjepana Đurekovića, zbog koje se i vodi sudski postupak u Münchenu. Odvjetnica Nada Dalipagić portretira svoga klijenta kao iznimno inteligentnu osobu koja je, unatoč godinama i značajnom protoku vremena, povezano govorila na upite koje su mu postavljali s Višeg suda u Münchenu. Pri tome je navela i da je Lasić Gorankić pokazao iznimno hrabrost s obzirom na okolnosti koje mu se stavljaju na teret i moguću osobnu povezanost sa slučajem.
A Gorankić je u trenutku kada se dogodilo ubojstvo bio neformalni šef Perkoviću i Mustaču jer je u Beogradu bio na čelu II. Uprave SDS-a zaduženog za unutarnjeg neprijatelja. Visokorangirani službenik Službe državne sigurnosti (SDB) Ivan Lasić Gorankić, koji je svjedočio u Münchenu, zagolicao je maštu mnogih, osobito kada je u iskazu spomenuo i da ga je prije 23 godine u Zagrebu odbio ispitati Vladimir Šeks s tvrdnjom kako "agent ne ispituje agenta".

Radio kao učitelj

Obitelj Ivana Lasića bila je jedna od najvećih u Uzarićima, a njegov je otac bio jedan od glavara. On je rođen 19. ožujka 1934. Nakon završene učiteljske škole u poslijeratnom jugoslavenskom razdoblju odmah je počeo raditi kao učitelj u mjestu Kočerin pokraj Širokog Brijega. Jedno je vrijeme proveo i kao nastavnik u Modriči na sjeveru BiH. S trideset godina napustio je posao u školi te je aktivno pristupio SDS-u, u kojem je ostao najveći dio života, sve do 1988. kada je otišao u mirovinu. Kolege ističu i da je prije aktivnog stupanja u službu bio suradnik te "dojavljivao" sigurnosno zanimljivije informacije.

Prema navodima nekadašnjih kolega, Lasić Gorankić je bio iznimno inteligentan, odlučan i hrabar. Započeo je raditi u ispostavi širokobriješkog odjela Udbe, a nedugo nakon toga prešao je raditi u jedan od regionalnih centara ove službe u Mostaru. Tamo je bio u najžešćem vremenu buđenja Hrvatskog proljeća. Nakon desetogodišnjeg aktivnog staža u službi, Lasić Gorankić postao je načelnik Odjela II. centra Službe državne sigurnosti u Mostaru, koji je bio zadužen za borbu protiv unutarnjeg neprijatelja i emigracije. Na to ga je mjesto predložio njegov kolega i dugogodišnji poznanik Stanko Čolak iz širokobriješkog mjesta Dužice, koji je i brata Dragu promaknuo u šefa SDS-a u Mostaru, a drugoga brata Ivana Čolaka u šefa policije u Širokom Brijegu. Zanimljivo je da su i Ivan Lasić Gorankić i Stanko Čolak bili nastavnici. Zahvaljujući toj vezi, Lasić je nakon Mostara najveću promociju doživio potkraj karijere. Stanko Čolak, koji je otišao za pomoćnika Stani Dolancu, tadašnjem državnom sekretaru unutarnjih poslova, povukao je Lasića Gorankića na njegovu dotadašnju poziciju načelnika II. Uprave SDS-a. Upravo se to dogodilo nekoliko mjeseci prije nego što je izveden atentat na Đurekovića u Münchenu. U kojega on, prema vlastitim tvrdnjama, nije bio umiješan pa čak ni informiran o pojedinostima.

U javnosti je ostala poznata fotografija na kojoj su ljudi koji su činili jezgru Udbe, odnosno SDS-a za tzv. ustašku emigraciju, Predrag Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Stanko Čolak i Božidar Spasić, koja je nastala 1986. u beogradskom Institutu za sigurnost za proslave odlaska u mirovinu Stanka Čolaka. Za razliku od njega, koji se smatrao Lasićevim mentorom i koji je ostao živjeti u Beogradu, Ivan Lasić Gorankić vratio se u Mostar, odnosno rodni Široki Brijeg. Početak rata dočekao je u Mostaru. No, prije izbijanja sukoba, za Ivana Lasića Gorankića i dvadesetak drugih visokopozicioniranih bivših ili aktivnih djelatnika policijskih i sigurnosnih službi stigla je zapovijed za privođenje i uhićenje. Početkom rata počeli su prijetiti njemu i njegovoj obitelji u Mostaru. Nedugo zatim jedna ga je grupa otela i držala zatočeništvu u garaži. Zlostavljali su ga. Nakon toga je, na inzistiranje Povjerenstva za dokumentiranje komunističkih zločina, odveden u Hrvatsku, gdje je dao iskaz u kojemu je vrlo opsežno govorio o svojim saznanjima. Dio njegova iskaza bio je temelj i za podizanje optužnice u Münchenu. No dio toga iskaza Gorankić je nedavno opovrgnuo i neizravno potvrdio da ga je dao pod prisilom.

Njegov nekadašnji bliski kolega Stanko Čolak prvi je put došao u Široki Brijeg prije desetak godina na pokop majci i nije se javio Lasiću. No, ovaj je događaj obilježio incident. Izazvala ga je sestra Širokobriježanina Miljenka Hrkaća kojega je Udba uhitila pod lažnom optužbom za napad na beogradsko kino 1968. godine i željeznički kolodvor, a zatim je strijeljan. Ona je tada Čolaku opalila šamar i upitala ga gdje su kosti njezina brata. Nedavno je pak njegov polubrat Zdravko Marušić javno priznao kako je planirao ubiti Lasića Gorankića smatrajući ga odgovornim za njegovu smrt. Od toga poteza i konačnog potezanja obarača samo ga je odvratila, kako je rekao, vjera.
 U fratarskim kuloarima se govorilo i da je Ivan Lasić Gorankić, koji je tada bio zadužen za "unutarnjeg neprijatelja", bio najzaslužniji za progon hercegovačkog franjevca fra Joze Zovka.

Ukazanje Gospe skupini djece u Međugorju koje je tada početkom 80-ih godina prošlog stoljeća predvodio fra Zovko nastojali su srušiti komunisti bojeći se da bi ova događanja mogla ugroziti njihov položaj. Na kraju je fra Jozo završio u zatvoru s lažnim konstrukcijama, a vjerovao je da mu je upravo Lasić smjestio nedokazane optužbe. Iako su njihove obitelji, podrijetlom s Uzarića, bile jako bliske, a njihovi očevi bili seoski glavari. No, takvo što nikada nije dokazano, a što je gotovo i nemoguće s obzirom na prirodu posla kojom se Lasić bavio.

Svi su ga se bojali

Komunikacije s novinarima gotovo da i nije imao osim u jednome navratu s ekipom Večernjeg lista kada je ustvrdio da je pomišljao na samoubojstvo zbog siline napada na njega i pritisaka kojima su izloženi on i njegova obitelj. Tada je posvjedočio i da nije bio protiv osamostaljenja Hrvatske te da je u profesionalnome životu uvijek bio vjeran poslovima, zadacima i zakonu.

Nakon sve otvaranja slučaja Đureković u Njemačkoj, ime Ivana Lasića Gorankića sve se češće pojavljivalo u javnosti. On je čak 2009. godine privremeno uhićen i priveden u policiju nakon tjeralice Interpolove podružnice u Wiesbadenu jer ga se sumnjičilo da je povezan s organizacijom ubojstva. No, od izručenja iz BiH spasilo ga je to što ima samo bosanskohercegovačko, ali ne i hrvatsko državljanstvo, a takve opasnosti neće biti ni ubuduće s obzirom na to da se ne očekuje skorašnje članstvo te zemlje u Europskoj uniji. Nedavnim svjedočenjem, na kojemu je djelomično zanijekao odgovornost Perkovića u slučaju Đureković, Lasić se vjerojatno za dulje vrijeme ponovno vratio u anonimnost. Susjedi tvrde kako se ne viđa u "čaršiji", ni na misama ni i društvenim događajima. S vremena na vrijeme, taj vremešni ali vitalni 81-godišnjak u starom neuočljivom mercedesu samo prođe kroz selo. U bivšem su ga se sustavu bojali svi, i fratri, i težaci, i radnici, i intelektualci. No ipak, odlučio je ostati do kraja u Širokom Brijegu, gradu koji je bio jedna od glavnih meta Udbe, u kojoj je on bio šef.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/bivsi-u ... ma-1007161

Tužan život nesretnog udbaša.

Upravo tako je intoniran ovaj članak.

U gepek s njim i preko granice u EU.

Da, baš bi se slučajno mogao naći na teritoriju RH da ni sam ne zna kako je tamo dospio.

Pa paketom Overseas Express-a u Njemačku.