Po Liscu i ostalim jezikoslovcima ti je od Neretve do Stocca i Konjica (područje bivše stonske biskupije) bila ikavsko-jekavska štakavica.
Sarajevo je navodno bilo jekavski, istočnobosanski, kojem je (otprilike) prostor prije Turaka bio od rijeke Bosne do Drine.

Lažeš. Pokaži jednu hartiju na ikavici iz tih krajeva. Jednu!

Ikavicu nosimo u genima i ne smijemo je zaboraviti

“Najhrvatski govor” je samo jedan od termina kojim Stjepko Težak i Branimir Zrilić opisuju ikavicu, jedan od najstarijih govora na našem području.

Četvrti ikavski skup, posvećen ovom govoru, održan je u četvrtak navečer je u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru u sklopu ovogodišnjih, 11. humskih dana poezije u organizaciji Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i u suradnji s Odjelom za književnost Filozofskog fakulteta u Mostaru. Na ovom skupu o jeziku i ikavskom narječju sudjelovali su jezikoslovci i književnici koji pišu na ikavici, pa je skup tako imao dva dijela – filološko gdje su izneseni stručni radovi o ikavici, te literarni u kojemu su pisci čitali svoja djela pisana u ikavskom duhu. Tako su u filološkom izlaganju sudjelovali Antun Lučić, Iva Šuvak Martinović i Lorina Sabljo, a u literarnom Slavo Antin Bago, Miljenko Buhač, Jozo Jakiša, Kristina Posavac i Anto Zirdum. Književnik Miljenko Buhač je na skupu pročitao fragmente svog prvog proznog djela “Glasovi s propunte”, koje je napisao na ikavici.

Očuvanje narječja

“Cilj ikavskih skupova je, prije svega, očuvanje tog hrvatskog govornog narječja i ukazivanje na to da je većina Hrvata kroz povijest ipak govorila i pisala na ikavici. Štokavsko narječje koje imamo sada, nakon nacionalnog preporoda Hrvata, nešto je čime se svi služimo, ali uspomenu i svu tu vrijednost ikavice koju sa sobom nosimo, takoreći u genima, ne smijemo zaboraviti. Upravo mi koji pišemo i oni koji se time bave znanstveno, moramo ukazivati na ikavicu i ako je ikako moguće barem jednom godišnje organizirati ovakve skupove”, kazao nam je Miljenko Buhač. Iako danas rijetko u svakodnevnom govoru rijetko imamo priliku čuti ikavicu, Buhač kaže da se ona itekako zadržala u nekim našim sredinama koje žive tradicionalno, bez obzira na svu dostupnost tehnologije i modernizaciju društva.
“Ljudi i dalje, pa i oni mlađi, govore onako kako su govorili naši djedovi i bake. Međutim, s druge strane, kroz školu, kroz medije, kroz druženje s pripadnicima drugih podneblja i drugih kultura, jednostavno smo prisiljeni više koristiti standardizirani hrvatski jezik i u tom smislu ikavsko narječje se može samo spontano sačuvati, a manje kroz neke organizirane ili ciljane metode. Uvijek mi je drago čuti ljude iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa i naše zapadne Hercegovine, koji govore tim jezikom koji je prirodan, koji je postao arheološka relikvija u službenim medijima, ali vidi se koliko je on živ, koliko je on u narodu duboko ukorijenjen. Mislim da to ima smisla i da će to ostati i opstati”, kaže nam Buhač. On je, kaže nam, svoje prvo prozno djelo “Glasovi s propunte” pisao na ikavici jer je htio sačuvati uspomenu na taj način govora i na priče koje je kao dijete čuo upravo na tom načinu izričaja.

Ipak je sačuvana

“Svi junaci u toj knjizi govore autentičnom hercegovačkom ikavicom. Ideja vodilja mi je bila sljedeća: ako to ostane negdje zapisano, između dvije korice, onda će i moja knjiga biti jedno autentično svjedočenje da je to ipak živi jezik, da se na tom jeziku i pisalo i govorilo, eto, i u 21. stoljeću, makar i na samim počecima”, kaže Buhač. Prof. Antun Lučić sudjelovao je u filološkom dijelu ovog skupa.
Skup je na najbolji način predstavio ikavsku baštinu, kaže nam prof. Lučić, koja potvrđuje ne osporavanje standarda, nego približavanje onomu što je najbolje za sam jezik, za njegovu čistoću i puninu – da se ukaže na ono što je i sama baština nudila kao dobra rješenja, osobito u leksičkom, sintaktičkom i filološkom pogledu uopće.
Teme skupa su bile različite – usporedba ljubuške i travničke ikavice, oslanjanje na usmenu baštinu (Andrić i A. B. Šimić), odnos prema etnologiji i folkloru, pitanje dijalekta i književnosti, čitala su se djela na ikavici...

Ikavica se obnavlja

“U tom duhu se potvrdilo da je ikavica dobro došla i da se čak na neki način ona i obnavlja u tom duhu. Ikavica je živa ne samo u ruralnim krajevima, iako pod nasrtajima naravi različitih komunikacijskih oblika, i kao pojam, domislica, poslovica i izraz, koji zadovoljava čovjekovu dušu, tako da se može reći da se ona i koristi, a ne da se samo zabacuje, sklanja...Održavanje ovakvih skupova naravno da je korisno i Odjelu za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta i Društvu hrvatskih književnika HB, i mi svi zajedno, i studenti i profesori i afirmirani i manje afirmirani književnici, tražimo neke putove, poveznice i kanale prema ikavici. To je dobro koristiti, afirmirati, ako se može i književno-znanstveno na taj način doraditi tim bolje, a ostalo prepustiti životu, da i ona sama kroz život traži svoj prostor”, kaže nam prof. Lučić. U sklopu Ikavskog skupa predstavljena je i etnološka radionica glazbala

http://www.hercegovina.info/vijesti/her ... zaboraviti

Ti ćeš meni da lažem.

1. Bunjevački Hrvati koji su najvjerojatnije i došli u Bačku iz okolice Mostara govore ikavicom.

2. Evo nije od Hrvata ako Bošnjaci ovo priznaju sve ti je jasno
AHMED-AGA ARSINOVIC ZIRAI
Porodica Arsinovica (Ziraizade) ubraja se medju najstarije muslimanske porodice u Mostaru. U sidzilu mostarskog kadije iz 1651. godine (5) spominje se Zirai Ahmed-agina mahala nastala u prvoj polovini 17. stoljeca na prostoru oko mesdzida Ahmeda Arsinovica koji je sagradjen prije 1651. godine na lokalitetu Donje mahale nedaleko od mosta Mujage Komadine i desne obale Neretve (6). Iz ove porodice potjece i pjesnik Zirai koji je zivio u 17. stoljecu

Pjesma "A ja podjoh i povedoh konja na vodu" spada u red najstarijih alhamijado ljubavnih pjesama

A ja podjoh i povedoh konja na vodu,
a na vodi lipa gospa lisce umiva.
Zagrlim je, poljubim je, meni se moli:
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
Ja potrgah seftelije kano jabuke.
"Bogme cu te sad baslijom, pri sebi ruke!
Sva sam se oznojila od velike muke.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!"
"Ja se tebi vrlo molim, moje janjesce.
Nit' te pusujem niti velim objesenice.
Jere jeste crne oci i lipse lisce."
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
"Ah, divojko lipotice, lipa ti si boja!.......

ABDULLAH BJELAVAC
Rodjen je, zivio i umro u Mostaru (1857.-1905.).

EVO NAMI SAD PROLJECE LIPO DOLETI
Evo nami sad proljece lipo doleti,
I proljece Kurban-bajram sretno prefati.
Mubarec vam Kurban-bajram sretan, cestiti,
I oslena svako dobro da vas usprati!
Rukujem se ovom knjigom, ti je prefati!
Molim, selam i merhaba ti mi ne krati!
U veselju puno godin da vas uzprati,
Sve veselje za vesejem da vas uzprati!
Tvoj poznanik Abdullah sam, vama poznati,
U Mostaru Bjelavac sam, evo podpis ti!

Na kraju ovog kratkog osvrta na alhamijado poeziju mostarskih pjesnika treba spomenuti ljubavnu pjesmu "Lipa ti si, moj dilbere, bog te vidio" od nepoznatog autora koja je zabiljezena 1241. godine po Hidzri (1825./1826.),

LIPA TI SI, MOJ DILBERE, BOG TE VIDIO
Lipa ti si, moj dilbere, Bog te vidio,
lipo t' lisce imas, ja te ljubio,
bile t' ruke imas, mene grlile,
lipa t' medna usta imas, mene ljubile!
Sto su tvoje trepavice i oci,
vrlo ti me, moj dilbere, namuci,
al, me bogme asikovat nauci!
Sto su tvoje catme, kapci, obrve,
odnesose moju pamet na more!
Pod kucom ti jedan duvar viran,
vazda idem ja za tobom u divan
nad kucom ti jedan mecit oklacan,
vazda z tebe, dilbere, u nje sam oplacan.
Za kucom ti jedno vrilo mocilo,
ne bi l' drago u nidarce skocilo,
a skocivsi jednu noccu nocilo.

3. Ikavski govor je bio službeni govor bosanskog kraljevskog i banskog dvora, svi muslimani i katolici u osmansko doba govore ikavicom s razlikama, tipa katolici ne izgovaraju h.

4. "Hrvatstvo u narodnoj predaji i običajima po Herceg-Bosni" (Mostar 1899.)
"rvacka djevojka" sestra je Mustajbega hercegovačkog, veli nam ista pjesma.

"Pošetala Arvatova Ajka, Pošetala preko Bazerdzana. Ona sreta Arvatova Muju. Tri puta je njega pobratila: Bogom brate Arvatović Mujo Naj ti ovu vezenu mahramu, Pa je podaj Sarajliji Ibri. Koliko je na mahrami grana, On'liko ga dopanulo rana!..."

Uz kolijevku pjeva majka svom čedu: "Majka sina u bešici nina, Ninajuć' ga pjesmu zapjevala:
"Nini, paji, sine Rvatine, Resti majci do konja viteza, Do viteza i do bojnog koplja; Dušmani ti pod nogama bili Ko tvom djogi pod nogama klinci!"

Prvo da riješimo izbjegavanje slova h. To je svojstveno i jekavcima i ekavcima - rđav, duvan, alal ti vera i al.

Alhamijado. Eh, u to se vrijeme ikavski izgovor smatrao najljepšim, najprestižnijim, što nipošto ne znači da ga je govorio narod u masama. Alhamijado literatura pretežno je pisana na ikavici i u istočnoj, srednjoj, zapadnoj Bosni i u Hercegovini.

Promjene narječja ne događaju se bezrazložno. Zašto su ostali zapadnohercegovački krajevi ikavski, a Čapljina i Mostar nisu? Je li se dogodila masovna imigracija jekavaca u kojem povijesnom razdoblju? Koliko ja znam nije.

Da eto muslimani Mostara pjevali kafirskom ikavicom jer je lijepa, moš mislit.
Kako nije bilo doseljavanja, odakle su došli Srbi u Mostar s Marsa?
Imaš narodne pjesme, vjerovatno je i njih neuki narod pjevao jer su tako baš lijepe.
Ikavica na bosanskom banskom i kraljevskom dvoru, kasnije i kod muslimanskih bogova, prvi bosanski rječnik muslimanskog autora opet ikavica.

Zašto je sad jekavica u Osijeku, Rijeci a u okolici nije.
Nije ti palo na pamet da je jekavica postala standard i normalno da će se prvo prihvatiti u urbanim sredinama.

Ko kaže da je kafirska?

Pa znam ja za Srbe, oni su ijekavci i nikad ih nije bilo više od 15%. Srbi iz BiH su svi mahom hercegovačkog ili crnogorskog porijekla. Otkud ijekavci u Čapljini i Čitluku? I tamo Srbadija? Srbadija poijekavčila i Hrvate u Mostaru?

Šta zna seljak šta je standard. Zašto drugi nisu primili jekavicu već samo jug zapadne Hercegovine, oli su njihovi seljaci bili svi mahom obrazovani na jekavici?

Kakva bolan jekavica u Brotnju?
Svi Hrvati u Mostaru su porijeklom iz zapadne Hercegovine, katolicima je jedino bilo dopušteno živjeti u naseljima oko grada, katolici si mogli u gradu boraviti jedino s dopuštenjem.
Jekavica je naučena u školi i kako bi se uklopio u urbanu sredinu u kojoj su Srbi zna se imali kakav status u Srboslaviji.
Muslimani u Stoca su isto izvorno ikavci.

Ministar je opovrgnuo moju tvrdnju da je veliki dio danasnjih Hrvata katolika iz Capljine, Stoca, Neuma i Ravnog zapravo srpsko-pravoslavno-crnogorskog porijekla, te da su Bosnjaci Stoca zapravo ti koji su slijegli iz Crne Gore.

Zašto su jekavicu 'poprimili' samo na jugu Hercegovine i zašto su Čitlučani jekavci? Ja, da se razumijemo, dosad nisam sreo Brotnjanina ikavca, ti možda jesi...

Kako ti đed govori?

No kako bilo. Ako se govorila ikavica u tim krajevima - govorila se. Više se ne govori.

Danas u Čapljini, Mostaru, Stocu itd., Hrvati bez iznimke pričaju jekavicom. Njihov govor se ne razlikuje od srpskog u tim sredinama ni preko Neretve.

Šest Tutinih pitanja

Pitanje prvo. Možemo li reć da je ovaj istočnohercegovački dijalekt zajednički i Hrvatima i Srbima?
Pitanj drugo. Možemo li reći da govornici tog dijalekta pričaju isti jezik?
Pitanje treće. Kako se taj jezik zove?
Pitanje četvrto. Govore li ikavski Hrvati različit jezik od jekavskih Hrvata?
Pitanje peto. Kako se taj jezik zove?
Pitanje šesto. Kojem jeziku pripada ikavski dijalekt?

1. Da
2. Da
3. Srpski/Hrvatski (srpskohrvatski)
4. Ne
5. Hrvatski
6. Hrvatskom

Veoma mudro zborite, gospodine Tuta

Ovo 6. može i sh dakako.

Sve je to bre srpski!

Ajde bre Amidza, pa i da je srpski ... Razumijes ga. To je vazno, bre :)

Tuta, dakako da moze :)

1. da (iako postoje razlike u govoru)
2. ne
3. barem su dva; hrvatski i srpski
4. ne
5. Hrvatski
6. Hrvatskom

Jednostavno imaš prijelazne dijalekte i to je to.

Čitlučani jekavci
Pa ti uopće nisi iz Mostara ili si Nevesinjac 100%
Jesi bolan ikada bio u Čitluku i Brotnju, u Međugorju pa čuo starije babe?
On će meni reći da Broćaci ne govore ikavicom a ja iz Brotnja, svaki vikend sam dole, još će meni reć da sam lud pa ne znam kako mi pokojni did govorio i kako govori moja rodbina

Evo ja sam tebi rekao odakle sam, s obje strane sam iz Brotnja.

Okle su to tvoji sljegli u Mostar, de nas prosvijetli, di su ti đedovi Hrvati jekavci iz Nevesinja ili Trebinja?



Svi Hrvati Hercegovci su bili ikavci, jasno ko kameni biligi po njoj.

Deco moja hrabri bojovnici , evo da vidite kako zvuči srbijanski hercegovački ekavski govor iz Čajetine.
U Čajetinu i ostale delove zapadne Srbije su Hercegovci vekovima doseljavali , međutim Čajetina i zlatiborski okrug je bio nekad u sastavu Velike Hercegovine u 15.veku.


[url]http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film+i+TV/2140000/Srpski+horor+snimljen+štapom+i+kanapom.html[/url]


Video je pri dnu članka i govori nešto nebitno , ali je meni bar bitan naglasak mladih Čajetinaca koji kad se čuje odmah se pomisli na Hercegovinu.

Bio sam u Međugorju. Ljudi 50ak ili 60 godina pričaju zavijajuću jekavicu koja para uši.

Da možda ne naručuju u kafiću "esprijeso" kao moji rođosi-seljaci iz CG??
Ili kao moje babe i đedovi kad putuju kažu da su prošli kroz "tunjel"??.

Evo ođe đetić veli 'promijenit' na 1:41. Sasvim netipično za ikavske krajeve đe se bez obzira na generaciju i bez iznimke kaže prominit/prominut. To znam jako dobro jer sam rođen i odrastao u ikavskom kraju.

0:20 - pređi vamo...

Da možda turisti ako si uopće bio u Međugorju da nisi možda zaglavio u manastiru Žitomislić?
U Čitluku ti i mlado i staro većinom još uvijek hvala Bogu priča ikavicom.
Sad će nas Tuta naučiti kako se u Brotnju zavija (ganga) na jekavici.
"Hrvat" iz Mostara koji nikada nije čuo gangu i bećarac

Ijekanje bez iznimke...

Jok. Kupovo grožđe za vino da radim kao i svake godine.