Relikvije svetog Leopolda Mandića izložene u godini milosrđa u Rimu

Jesu ga dobro konzervirali.

Clanovi treceg reda imaju se pravo ukopati u habitu. Eto ako netko nije znao a trecetedac je

Nakon ekshu­ma­cije iz grob­nice u kojoj sve­čevo tijelo počiva od 1963. g., relik­vije su pod­vrg­nute struč­noj ana­lizi odnosno rekog­ni­ciji. Samo medi­cin­sko ispi­ti­va­nje tra­jalo je 49 dana, od 12. lis­to­pada do 30. stu­de­nog. «Ne mogu ne defi­ni­rati odlič­nim sta­nje oču­va­nja tijela Svetog Leopolda, nad kojim je zad­nje ispi­ti­va­nje oba­vio 1976. prof. Virgilio Meneghelli — rekao je prof De Caro, vodi­telj struč­nog tima -. U odnosu na prije 39 godina, koris­teći se pos­ljed­njim teh­no­lo­gi­jama, pod­vrg­nuli smo sve­čeve relik­vije CT-u pomoću kojeg smo sni­mili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omo­gu­ćile pre­is­pi­ti­va­nje s upot­pu­nje­nom ana­li­zom i vanj­skih i unu­tar­njih dije­love tijela. Na naše izne­na­đe­nje, utvr­dili smo da su još uvi­jek pri­sutni dije­lovi mozga i srca». Ovo otkriće je uis­tinu neo­bično, jer je poz­nato da se i u neras­pad­nu­tim tije­lima sve­taca „meki” organi u pra­vilu ne oču­vaju poput osta­lih dije­lova tijela.

Nakon obav­lje­nog medi­cin­skog ispi­ti­va­nja, prešlo se na rekons­truk­cij­ske zahvate koji su podra­zu­mi­je­vali izradu nove maske za lice koja je naprav­ljena po modelu iz 60-tih godina proš­log sto­ljeća koji se čuva u samos­tanu te pre­mje­šta­nje samog tijela. Rad na pre­mje­šta­nju tijela i smje­šta­nju u novi sar­ko­fag povje­ren je vero­ne­škom struč­njaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izra­đena od poli­ure­tana, a ručno su je osli­kale dvije umjet­nice, časna ses­tra iz Napulja i pro­fe­si­onalna kaza­lišna viza­zi­štica iz Trevisa. Tijelo je polo­ženo u novi sar­ko­fag izra­đen od pro­zir­nog mate­ri­jala. Sarkofag nosi latin­ski nat­pis: «Sanctus Leopoldus a Castronovo» koji u pri­je­vodu glasi: «Sveti Leopold iz Herceg Novog».

12. veljače 1931. godine, točno u 16. sati i 49 minuta po rimskom vremenu dogodila se jedna nevjerojatna stvar. Po prvi put u povijesti, šira publika je imala mogućnost jasno čuti na vlastite uši stvarni glas Svetoga Oca. Prvi radio prijenos, koji je ostvario talijanski znanstvenik Guglielmo Marconi, otišao je u eter uz glas pape Pia XI.

Stvari su se zauvijek promijenile.

Pedeset godina ranije, 1870. g., Crkva je na Prvom vatikanskom saboru službeno objavila dogmu o papinoj nepogrešivosti, no najava ove dogme je izazvala i određenu zabrinutost.

Prije svoje smrti, a 20 godina nakon tog Sabora i 30 godina prije prve radio emisije, blaženi John Henry Newman je već razmišljao o budućnosti i zabrinuo se da bi obični katolici mogli pogrešno protumačiti dogmu i početi dodjeljivati papi, u svojim mislima, ovlasti koje on jednostavno ne posjeduje: sveopću nepogrešivost.

Nakon povijesnog radio prijenosa, potencijalno opasne misli su se mogle početi formirati u glavama običnih vjernika, poput one da je sve što papa izgovori nekako samo po sebi nepogrešivo, a zbog tehnologije sada možemo čuti zapravo sve što papa kaže, u raznim situacijama.

Stigli smo do tog trenutku u povijesti Crkve kada previše katolika, da ne spominjemo neprijatelje Crkve, misle da svaka riječ koju papa izgovori ima obilježje nepogrešivosti, ili je barem blizu toga. Činjenica da bi papa mogao reći nešto krivo ili pogrešno im jednostavno ne padne na pamet.

To se također odnosi i na pobožnu, ali naivnu ideju da je onaj kardinal koji se pojavi na loži nakon konklava izabran po samom Duhu Svetome.

Duha Svetoga se poziva i moli za milost kada se bira papu, ali pojedinačni kardinali u konklavi su slobodni da ga u skladu s tom milošću, odbace ili uopće ne prepoznaju. (Isto vrijedi i za nas u prepoznavanju djelovanja Duha Svetoga u svakodnevnim životnim situacijama.) Duh Sveti ne bira papu. Duh Sveti štiti papinsku službu od pogrešaka – ali On ne bira papu. Kardinali koji sjede u konklavi mogu u skladu s Njegovom milošću izabrati onog ‘pravog’ – ali i ne moraju.

Vjernici su prešli dug put od toga da nikada uživo ne čuju glas svog pape do toga da ga sada čuju i previše. Moramo znati razlikovati između Josepha Ratzingera i pape Benedikta XVI. isto koliko moramo razlikovati između Jorge Bergoglia i pape Franje.

Ljudi u Papinoj službi mogu pogriješiti. To ne bi trebala biti neka vijest za katolike – ali ipak jest. I Pape mogu pogriješiti; nije svaka riječ koja izađe iz usta jednog pape puna milosti. Jednostavno nije katolički držati se za svaku riječ koju izgovori papa kao da je božanski nadahnuta. To apsolutno ovisi o vremenu, mjestu i okolnostima, sadržaju razgovora te kako i s kojom namjerom se govori- a konferencija za novinare nema baš nikakvu učiteljsku težinu – čak i ako sam Papa odgovara na pitanja.

Apsurdno je misliti da su pape savršene u svim svojim saznanjima i mislima. Problem je što se danas te papine misli izražavaju naglas pred kamerama i mikrofonima. Ovaj problem sigurno nije od jučer, pojavio se za vrijeme pontifikata pape Ivana Pavla II., odnosno tada se formirao kult Pape, koji su stvorili mediji, kada su senzacionalistički izvještavali o svemu što bi papa izjavio, taman to bilo neformalno mišljenje o nekom hipotetskom pitanju. I ne daj Bože da nije bio u pravu…

Viđenja blažene Anne Katharine 1820. godine

,,Misa bijaše kratka. Evanđelje se svetog Ivana ne čitaše na kraju. Vidjeh druge mučenike, ne sada nego u budućnosti... Vidjeh tajne sljedbe kako nemilosrdno podrivaju veliku Crkvu. Blizu njih vidjeh strašnu neman koja izlažaše iz mora... U cijelome svijetu dobre i pobožne osobe, a osobito kler, bijahu uznemiravane, mučene i bacane u tamnicu. Imah osjećaj da će jednoga dana postati mučenicima."

,,Vidjeh čudnu crkvu koja se gradila protiv svakog pravila... Ne nadgledaše anđeli djela izgradnje. U toj crkvi ne bijaše ničega što je dolazilo s visine... Bijahu samo podjele i kaos. Posrijedi je najvjerojatnije crkva koja je ljudsko djelo, koja slijedi posljednju modu...".

,,Vidjeh koliko će biti zlokobne posljedice ove lažne crkve. Vidjeh kako joj se povećavahu dimenzije; heretici svake vrste dolažahu u grad (Rim). Mjesni kler postade mlakim, vidjeh veliku tamu... Tada se učini da se viđenje proširivaše na sve strane. Cijele katoličke zajednice bijahu ugnjetavane, uznemiravane, proganjane i lišavane svoje slobode. Vidjeh mnoge crkve koje se zatvarahu, svagdje velike patnje, ratovi i prolijevanje krvi. Divlja i neuka svjetina poduzimaše nasilna djela. Ali sve to ne potraja dugo."

,,Među najčudnijim stvarima koje vidjeh bijahu duge procesije biskupa. Dane su mi na znanje njihove misli i njihove riječi preko slika koje izlažahu iz njihovih usta. Njihove krivnje prema vjeri pokazivahu se preko vanjskih unakaženosti. Neki imahu samo tijelo, s tamnim oblakom umjesto glave. Drugi imahu samo glavu, njihova tijela i srca bijahu kao guste pare. Neki bijahu šepavi, drugi bijahu oduzeti; drugi opet spavahu ili teturahu."

,,Ove koje vidjeh mislim da bijahu gotovo svi biskupi svijeta, a samo malen broj bijaše savršeno pravednih."

,,Vidjeh da mnogi pastiri dopustiše da ih se uvuče u ideje koje bijahu pogibeljne za Crkvu. Gradiše veliku, čudnu i neobičnu Crkvu. Svi morahu biti pušteni u nju kako bi bili ujedinjeni i imali ista prava: evangelici, katolici i sljedbe svake vrste. Takva trebaše biti nova Crkva... Ali Bog imaše druge planove".

,,Još jedanput vidjeh da Petrovu Crkvu razrađenim planom podrivaše tajna sljedba dok je oluje oštećivahu. Ali vidjeh i pomoć koja će doći kada nevolje budu dosegle svoj vrhunac. Ponovno vidjeh Blaženu Djevicu kako silazi nad Crkvu i širi svoj plašt nad njom."

Nešto kontra naslovu - nove činjenice iz Australije, možda bi vlč Sotona bio prikladniji nadimak za jednog lika.

Pet svećenika pedofila u jednom malom gradiću (između 70ih i 90ih), zavjera tišine, biskup (sadašnji rizničar Vatikana) lafo ništa nije znao. U svjedočenju pred komisijom (top vijest ovih dana u AU) nastupao izrazito defanzivno i bez neke osjetne empatije.

E sad taj vlč Sotona (samo jedan od mnogih, ali najluđi):

- Napastovao X djece
- Djevojčici stavio nož na grudi
- Tjerao učenike da kleče između njegovih nogu
- E sad najveći WTF: Šarafcigerom je ubio ptičicu pred grupom prestrašene djece. No tijekom svjedočenja biskup koji je čuo za taj slučaj je našao shodnim da izrazi svoju sumnju u činjenicu da je ptičica bila živa?
- Lik je umro prije 10-ak godina

Kardinal Pell je svojim defanzivnim svjedočenjem i nemogućim konstrukcijama crkvi zadao težak udarac u javnosti.

.

Zašto nema Bibicka, zaštitnika antipedofilije, da prokomentarise ovakve gnusne vijesti?

Što je pjesnik htio reć'?

Sećam se pre davno kad su moji sunarodncipljuvali po KC govoreći o bandi pedofilskoj , ali kad se to isto desilo u SPC počeli su sa istim "ekumenskim" opravdanjima i objašnjenjima kao što su to radili katolici.

Kler , to je jedna poseban psihološki fenomen nejebača po "svetosti" , koji je tako jak da im postaje sve drugo nebitno i manje važno čim je u pitanju njihov opstanak i reputacija.
Dakle , sve će uraditi pa makar decu na buljuke silovali samo da se očuvaju.

U filmu Spotlight koji je dobio oskara ima jedna rečenica koju izgovara onaj lekar koji je lečio mnoštvo pedofila-sveštenika , pa kaže da je to jedna doslovno epidemija kod ljudi koji su zbog celibata i uopšte zaveta emocionalno na nivou trinestogodišnjaka.

E sad zamisli kakvi su biskupi i ostali sa čvarcima koji su čitav život proveli u celibatu i zavetu?! , znači sasvim je logično da biskupi(episkopi) kao deca iz osnovne škole brane svoju malu družinu kao nešto posebno pa makar uradili najgore stvari.

To je slično plemenskom mentalitetu , jer svi znamo da i kod Srba i Hrvata najveći seljaci iz najvećih zabiti najviše brane ratne zločince i lopove , jer za njih važi ona stara crnogorska :"Naš je pa da je vas od govana" , samo zato što je sebi stavio etiketu svetosti i plemenitosti , koja je naravno odvratno lažna.

Da je bbc jedan veliki licemjer.

Jedino Papa dize glas protiv ovakvih monstruma pa ga onda napadaju da je ovakav-onakav, heretik...itd
Strasno...

Crkva, pedofili i Hollywood

piše: Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju

Svećenici pedofili postoje, njih nisu izmislili mediji, niti neprijatelji Crkve. Kao što ni zataškavanje tih zločina nisu izmislili mediji. Jedan od medija koji je skandal katoličkih svećenika pedofila uprizorio u dokumentarcu pod naslovom "Seksualni zločini i Vatikan" je i ugledni BBC. Bijaše to prije desetak godina, dokumentarac je globalno snažno odjeknuo. BBC je odradio fantastičnu stvar, kao i New York Times, koji je priču dalje rastezao do besvijesti.

Onda se dogodio obrat. Za povraćanje.

Legenda BBC-a, voditelj Jimmy Savile, seksualno je zlostavljao ili silovao više stotina djece. Proizišlo je da su BBC i svjetovne institucije u Velikoj Britaniji bili morbidni zataškavači pedofilskih zločina, za koje su institucije Katoličke crkve bizarna perverzna bratija.

Pokojni Savile u tome nije bio sam, radilo se o lancu, o "zločinačkom udruživanju". Zavjera šutnje među šefovima BBC-a, kao i osobljem bolnica, sirotišta i vrtića gdje je Savile humanitarno djelovao bila je sustavna. U njoj su sudjelovali i političari...

Dvostruka mjerila

I dok je BBC prokazivao katoličke svećenike i Vatikan, zagovarajući da se Benedikta XVI. prigodom posjeta Londonu uhiti i sudi za zločin protiv čovječnosti, BBC je zataškavao u svojim redovima jedan od najvećih pedofilskih krimena u povijesti.

U to vrijeme jedan od važnih šefova na BBC-u bio je Mark (nije Perković) Thompson. S obzirom na njegovu funkciju, nemoguće je da nije ništa znao. Unatoč svemu New York Times ponudio mu je visoko i unosno mjesto u tom listu.

Dakle, kao kada su neki biskupi ljude vezane uz pedofiliju premještali u druge župe, Thompson je "premješten" u drugi medij. Pojednostavljeno: Rugala se sova sjenici!

Sam NYT stidljivo je nešto donio o mogućoj pedofilskoj kompromitaciji svoje nove akvizicije s BBC-a, no ipak su tada stali iza Thompsona - "stala braća da obrane svoje domove". Čavoglave na medijski način.

S druge strane, NYT je napao njujorškog nadbiskupa Dolana kada je na svom blogu napao isti list da je zataškao pedofilske zločine u židovskoj zajednici u Brooklynu (sodomizirano između 100 i 200 djece), kao i u protestantskim denominacijama, moleći njihove "istraživačke novinare" da za židovske, islamske ili protestantske vjerske službenike primijene iste kriterije kao i za katoličke svećenike i Katoličku crkvu. Na stranu i činjenica da su ogromna većina pedofila oženjeni, obiteljski ljudi, iz susjedstva, a ne vjerski službenici, bili celibatarci ili ne...

Da ne bude nesporazuma, pozdravljam, s dubokim odobravanjem, da je BBC snimio dokumentarac "Seksualni zločini i Vatikan". Ali, jednako tako, s dubokim neodobravanjem, ne shvaćam zašto nema dokumentarca "Seksualni zločini, BBC i New York Times".

Kao što bih želio vidjeti neki dokumentarac istraživačkih novinara o "istraživačkom novinarstvu". Sve to je navelo sociologe (Jenkins, nije katolik, a mislim niti vjernik) da ustvrde kako se ovdje ne radi o borbi protiv pedofilije, već o gadljivom iskorištavanju žrtava za obračun s ideološkim neistomišljenicima.

"Spotlight", film utemeljen na stvarnom događaju koji govori o novinarima – demijurzima koji su raskrinkali pedofiliju katoličkih svećenika, ovjenčan je Oscarom. Neka je. I sam L'Osservatore Romano pozitivno se oglasio o ovom filmu.

Katolička crkva poodavno nema problema sa zločincima u svojim redovima: Neka ih čereče, i BBC, i NYT i Hollywood. Uz iskrenu nadu da Hollywood neće doseći toliku razinu licemjerja i "brige za žrtve pedofilije" kao BBC ili NYT. No, kako je u zadnjem Globusu napisao Daniel Rafaelić, i Hollywood je na dobrom tragu: "...kalkulacije i politika opako su ušli među Akademijine glasače, a same dodjele postale su ono što jedino nisu smjele – dosadne."

Film za obavezno gledanje

Sve je podsjećalo na malo glamurozniji frljićizam u kojem je politički aktivizam supstituirao umjetnost. Govoreći analoški, cijelu dodjelu Oscara doživjeh kao "holivudski socrealizam". Di Caprio je nalik junaku socijalističkog rada koji spašava zemlju od trulog kapitalizma, novinari su nalik poštenoj inteligenciji koja detektira retrogradne i zločinačke klerikalne snage, a Smith "pjeva" homoseksualnu internacionalu...

Na stranu sve rečeno. Ono što istinski zabrinjava je pornografija zla, neko perverzno svršavanje nad njim. D. Tracy napisa kako je naša kultura nakon holokausta zapravo fascinirana zlom. Postali smo eksperti zla i njegovog prikazivanja.

Pri čemu svršavamo, kao BBC nad Crkvom, tek nad tuđim zlom. Svoje prodajemo pod borbu protiv zla, ili ga skrivamo. U tom lociranju zla u drugom i fascinaciji njime jedan je veliki filozof, Luigi Pareyson, otišao tako daleko da je izvor zla smjestio u samog Boga, pobožanstvenio ga...

Takav status, božanski, zlo i fascinacija njime poodavno ima u našoj kulturi. A svakom božanstvu se služi, tako i Zlu. Jedan od načina služenja je i komercijalizacija zla. Tu je katolički pop puno bolja roba od Jimmyja Savilea.
U svakom slučaju, pogledajte Spotlight, film je fascinantan.

http://www.slobodnadalmacija.hr/misljen ... -hollywood

Velik broj iranskih muslimana okreće se Kristu, a bogoslužja se održavaju u kućama
Stotine tisuća kršćana potajno održavaju bogoslužja kroz kućne crkvene pokrete u Iranu. Bez obzira na broj, postoji velika potreba, da ljudi koji mogu voditi individualne kućne crkve, mogu pomoći pokretu da poraste i postane ne samo kršćanski pokret, već i ''Iranski''.
Iranske vlasti označile su kršćanstvo kao prijetnju nacionalnom islamskom identitetu, a zatvorile su preko 100 kršćana zbog služenja Kristu. Takva stroga kažnjavanja zbog vjere nisu spriječila iranske kućne crkve da procvjetaju u pokret toliko velik da iranska vlast ne može više puno toga učiniti.

Prema nekim procjenama, kao na primjer od ''Otvorenih vrata Amerike'', tamo ima oko 450.000 kršćana, dok neke, malo optimističnije procjene, tvrde da ima preko milijun kršćana u Islamskoj Republici.

Barem 200 iranskih kršćana je na obuci u Londonu baziranog Pars teološkog centra da postanu nova generacija crkvenih vođa te potpomognu kućne crkvene pokrete da porastu te postanu bolje okruženje za čitav Iran, rekao je za ''The Christian Post'' izvor povezan s ovim centrom.

- Pars ovo vidi kao pravu priliku za obučiti agente promjena koji bi preobrazili iransko društvo od dna do vrha, poticanjem manjih zajednica da prikazuju Isusovu vrijednost u iranskom stilu - izjavio je izvor.

Također, navodi se kako ovo nikako nije politički pokret, ali će imati politički utjecaj jer dotiče korijene društva. Ovo je borba protiv prostitucije i korištenja droge. Za život u zemlji koja ne potiče teroriste, potrebno je poticati prave vrijednosti još iz temelja.

- Ovo nije anti-iranski. Ovo je iranski pokret. Prikazuje veliki broj muslimana kako se okreću Kristu – kazao je izvor.

Također, objasnio je da zbog straha od kraha vlade, iranske kućne crkve sadrže samo 5 do 6 članova, a moraju mijenjati mjesto sastanka svaki put kada se sastanu.

- Ako žele pjevati, moraju pjevati vrlo tiho ili uopće ne pjevati - objašnjava izvor.

Teološki centar za jednakost, koji je osnovao vlč. Mehrdad Fatehi 2010., blisko surađuje s nekolicinom mreža kućnih crkvava u Iraku.

novoLahorska mučenica Kiran Masih pridružila se svetom zboru pakistanskih mučenika i Proslavljenoj Crkvi 13.sječnja

Moli za nas blažena novomučenice Kiran iz Lahore

S obzirom da kod ovakvih razprava uviek upućuješ obćenitu krivnju vjeri i svećenicima, moraš odgovoriti na pitanje a što bi tek bilo da Isusa i njegovog učenja nije bilo. Znači, ako među ,,sljedbenicima'' Isusova učenja ima takvih groznih pojava, što bi se moglo očekivati da osnova za ljudske vriednosti bude bezvjerstvo i nevjerovanje? Već je pred par mjeseci bila slična razprava u kojoj sam ostao zakinut za odgovor od dotičnog.

Pa Dane izgleda da si zakinut opet.

Dane , odavno je utvrđeno da si izuzetno glupo čeljade , i zato i ne čudi što si ovo napisao.

Šta bi bilo da nije bilo Isusa i hrišćanstva?? , pa ne znamo jer 2000 godina niko nije mogao postojati sem hrišćana i svako ko se usudio reći nešto što nije hrišćanski bio je ubijen i spaljen , a pre toga su porušili sve paganske hramove i svaki pomen na bilo šta nehrišćansko.

Jel ti to poznato ili ćeš mi reći da nije istina??

Bio je jedan na forumu koji je rekao da nije bilo katoličke crkve ne bilo onih lepih slika Mikelanđela i ostalih renesansnih slikara , i zbog toga je katolička crkva zaslužna.
Ja verujem da ti u ovome ne vidiš ništa problematično jer na isti način razmišljaš , ali probaj razmisliti da je neko nešto slikao javno tokom 2000 godina a da nisu bili hrišćanski motivi šta bi sa njima bilo?!

Ono kao papa u 15.veku primio konceptulane umetnike iz Lištice koji su slikali gole žene koje sade duvan i piju vino , i ohrabrio ih na umentičkom putu ogovreći im da slobodno ispovedaju Peronovu veru.

To što pišeš korienski te čini sve tupavijim , probaj običnim pravopisom možda ti nešto i uđe ispod frizure.

Sad liepo još jednom proštij što si napisao, pak će ti postati jasno da mi nisi odgovorio ništa, već samo izraze ljutnje i uvrjede na moj osobni račun. Koliko dugo sam čekao odgovor, mislio sam da će ti odogovr biti doktorski rad, a ti kano neka seljačina. Gdje je nestao taj urbani profinjeni južnoslavenski dečko? I dalje čekam pojašenjenje u vezi toga na koji način Isusuovo učenje utječe na ljude i svećenike da budu pedofili. I na koji način bi tvoji uzori ćudoređa, dobrote... popravili jednog pedofila?

Ove je godine Veliki Petak pao na Blagovijest, pa se opet dogodilo čudo krvarenja trna s Isusove krune
https://www.youtube.com/watch?v=h3xDe4ftr_c

providnošću i milošću Božjom ove nedjelje 3. travnja (Mali Uskrs), svećenik Bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) će služiti javne drevne latinske mise, mise naših otaca:
- u Zagrebu u 10 sati u Češkom narodnom domu, Šubićeva 20,
- te u Splitu u 18 sati u hotelu Dujam, Velebitska 27.

Mise mojih otaca su staroslavenske mise, ali svakako je latinski jezik označio veći dio katoličke crkve i liepo je da se povremeno održavaju i mise na latinskom, makar težko da će prosječan čovjek nešto razumieti od toga.
Inače koga zanima, mise na staroslavenskom se znaju održavati u Lanišću i Sv. Petru u Šumi (Istra), na Grobniku (crkva sv. Filipa i Jakova), na Krku (Vrbnik, Dobrinj...) i u Zadru.