Daklen da vidimo.

Nijemcima je malo falilo da samelju Francuze 1914. Dakle, ralno su to mogli dobiti. Kao posljedica toga BEF bi bio vjerojatno većim dijelom uništen, kapitulirala bi i Belgija i apsolutno je nevjerojatno da bi Italija u proljeće 1915 prešla na stranu Antante.
Centralne sile bi stvarile premoć na europskom kontinentu, Rumunjska bi prešla na njihovu stranu, Srbija i Crna Gora bi 1915 bile pregažene bez mogućnosti da se povuku u Grčku i formiraju Solunski front. Grčka bi u najmanju ruku bila neutralna, ali vjerojatno bi bila vrlo bliska sa A-UG.
Ne bi Portugal objavio rat Centralnim silama koje bi gospodarile od Lisabona do Lvova, i preko Bosfora do Basre i Sueza..
Teško da bi USA mogla da se pridruži silama Antante do konca 1915, vjerojatno ni dobar dio 1916, a i pitanje je gdje bi u tom slučaju intervenirala - vjerojatno na Bliskom Istoku gdje bi Britanci do tada poslali sve svoje snage i u tom slučaju bi vjerojatno logistika odlučivala ishod operacija.
Dakako, do američkog značajnijeg uključenja u rat teško da bi moglo doći do konca 1916 a do tada bi Centralne sile imale otvorene ruke da se obračunaju sa Rusijom. Ako bi im to pošlo za rukom, teško da bi ujedinjeni Britanski Imperij i USA mogli da izvrše invaziju na europsko kopno, ili pak da udare preko Turske i Balkana... vrlo teško... Vjerojatno bi morali potpisati primirje.

Pa da. Austrijski kompleksi i avanture su, u kombinaciji s Kaiserovim šepurenjem (nakon odlaska genijalnog Bismarcka), odveli Njemačku u katastrofu, a njemački narod skoro u uništenje.

I što od toga? Nijemci bi kontrolirali gospodarski i infrastrukturno uništenu Europu (i možda dijelove Rusije, ali trajna kontrola nad većim dijelovima Rusije je posve nemoguća). Amerika i UK bi kontrolirale svjetske pomorske i trgovinske puteve i netaknute kolonije iz kojih bi mogle izvlačiti maksimum.

Koji je tu točno strateški dobitak za Njemačku?

Zasto imam osecaj da svi osim Sluzbe Drzavne Bezbednosti ovde tako nekriticki navijaju za Svabe...

Jel to zbog misljenja da ne bi zavrsili u Jugi posle...verovatno da...osim nepatvorene germanofilije koja sija iz svakog posta...

Nama je taj rat bio biti ili ne biti... tesko da bi ikad dobili drzavu da su Centralne sile prevagnule... ali to nije razlog mog kritikovanja Nemacke...

Ja isto teško shvaćam tu germanofiliju Hrvata, ali i rusofiliju Srba. Pa Hrvati su samo bili uvijek Nijemcima drugorazredna moneta za potkusurivanje.

Srbi Rusima isto puno ne znače.

Slazem se...mi smo za njih potrosna roba...

Ne mogu nikad da shvatim taj odnos da se toliko odusevljavas nekim, a da taj isti misli da si ti jedno malo i nebitno govance... kao slabici u kvartu koji se dive siledzijama koji ih u prolazu povremeno sutnu u dupe...

Ta pojava je toliko rasirena kod ovih malih balkanskih naroda da je odavno presla granicu bljutavosti...

Dobro dobili bi kontrolu nad 9/10 ruskih izvora ugljena, no to je već tada manje važno zbog uspona nafte. Teško je iz toga svega izvući ikakve koristi osim ako ne idemo u ekstreme pa to gledamo kao njemački lebensraum.
Ukratko glupi avanturizam cara, kolaps "Weltpolitik", Njemačka prije WWI je mogla komotno pričekati još par desetljeća, nadmašiti UK u mornarici i onda krenuti u trgovačku ekspanziju, a eventualno i vojnu (kroz poticanje pobuna u britanskim kolonijama).

Nama bi svakako odgovaralo da se Austro Ugarska nije raspala još par desetljeća.

To nastaje od kompleksa inferiornosti. Ništa ne značiš na globalnom planu (čak i na europskom vrlo malo) pa projiciraš si važnost preko neke velesile.

To je otprilike to. A-UG bi se vremenom vjerojatno pretvorila u nekakvu Podunavsku-Kon(federaciju), koja bi se na kraju ili mirno dezintegrirala, ili utopila u EU kao Benelux. Za nas svakako bolja varijanta od stogodišnjeg nateravanja s komšijama.

Šteta što su na austrijsku politiku previše utjecale neiživljene oficirčine. Kao i na srpsku, uostalom.

@lider i Džoni

Slažem se, radi se uglavnom o kompleksima malih naroda, proizašlim iz dugoročnog strateškog vezivanja i uvjetovanog savezništva s nekim velikim narodom, odnosno silom na međunarodnom planu.

Neiživljeni bečki oficiri + budimpeštanske siledžije.
Ne treba govoriti u kojem bi obličju Hrvatska izišla iz AU, od područja do radne kulture i građanske elite. Danas bi bili u rangu belgijske ili finske razvijenosti.
No ajde, ako išta barem nam sad nije nimalo geostrateški dosadno kao u toj paralelnoj varijanti s AU .
Osim toga nisam siguran da bi EU postojala da nije bilo svjetskih ratova.

Tesko je realno sagledati kako bi izgledala Evropa bez 2 svetska rata...mislim da je to u onim okolnostima bilo nemoguce, dominantne ideologije, stara rivalstva bi kad tad dovela do sukoba...

Svima nama na ovim prostorima svakako bi bilo bolje bez tih ratova... Srbiji je rat najmanje trebao 1914... nije trebao ni Hrvatima... verovatno se nikad ne bi ujedinili, i ne bi procerdali 75 godina...

Kako bi se vi odvojili od AU... mislim da je vise pitanje same unutrasnje ranjivosti njenog ustrojstva... ne bi to mogli sami da uradite, vec bi moralo da pukne u temelju... gde bi vama bile granice posle toga, sta bi bilo sa Bosnom... mozemo samo da nagadjamo...

Zakljucak koji svi treba da izvedemo je da dok se tuku veliki... izmakni se koliko mozes... ne dozvoli da im budes topovsko meso... cak i kad te nagrade posle, steta koju si pretrpeo je enormno veca... cesto se mi tu i ne pitamo mnogo, ali treba jako voditi racuna da im se ne namestis na pogodnom mestu, da te ubace u vatru...

Srbija nije imala mnogo izbora 1914... cak je pristajala na uvredljive tacke ultimatuma AU... i da je prihvatila onu jednu koju je odbila... to je bio put bez povratka... radili smo jedino sto smo mogli, tukli se do zadnjeg... i dobili rane koje nismo oporavili do kraja 20. stoleca...

Šta bi bilo sa Bošnjaka da nije bilo 1 i 2 svjetskog rata ???

Udio bi vam bio manji, doseljavanje katolika, a i nema kolonizacije Vojvodine i Slavonije.

Sad bi mi bili "Hrvati " mislim po brojnosti. A i kontam da bi Srbi držali 70 posto teritorija.

Slovili bi kao "bosanski muslimani", s još većim naglaskom na vjeru. Jedan dio bi se opet preorjentirao u "Srbe" i "Hrvate", a ti bi sanjao "Republiku", kao što i sada činiš.

Ne vidim ovdje nikakvih pravih argumenata.

Ako netko doista misli da je njemačka politika u 1. sv. ratu bila bahata i glupa, neka
pročita djela Renouvina i drugih. Nijemci su mogli pobijediti i u 4 mjesecu 1918., a nekmoli 1914.

To što su izgubili ne pokazuje da su per se bili u krivu, nego da je splet okolnosti, često nepredvidiv tako udesio. Nije bilo nikakve bogomdane zakonitosti da SAD izgube rat u Vijetnamu, Sovjeti u Afganistanu ili, prije, Englezi u američkim kolonijama. Niti je bilo tko od tih stožera i politika bio bahat i glup.

Nema povijesne "zakonitosti" po kojoj bi to moralo biti- dapače, Nijemci su 1914. imali
daleko veće šanse nego američki kolonisti skoro do samoga kraja. Njemački ratni ciljevi su bili jasni: Francuska ostaje bez većine kolonija; proširena je na veći dio ruske Poljske i možda gdjegdje na istoku, a ostale zemlje su uglavnom poluvazalske, kao Italija SAD-u od 1945.

Potpuno ostvarivo, i Britanci bi se mogli slikati- kao što je i ispalo s raspadom njhova imperija ili sada s demografskom poplavom.

A što uskoro čeka i Amerikance.

Opstaju samo nacionalno pretežno homogene zemlje- u velikim ozemljima Kina i Rusija, manje Njemačka i Japan. Britanija i SAD će završiti nešto kao Brazil, u favelima i getima.

To je sve jako otvoreno za debatu. Meni se Kissingerovi argumenti (što god tko mislio o njemu) i opis njemačke politike pred 2. svjetski rat čine uvjerljivijim. Osim toga, Nijemci rat na moru u tom trenutku nisu mogli dobiti i to potpisujem. Tu treba znati sastav njemačke i savezničke flote, broj dreadnaughta, raspored, organizaciju i mentalitet zapovjedništva i slično.

Ovo ostalo o spletu okolnosti je promašeno. Nitko pametan ne ulazi u nepredvidljivu situaciju koja je toliko izvan njegove kontrole s tako visokim ulozima. To što su spletom nekih drugih okolnosti mogli pobijediti (što je donekle istina, ali opet samo na europskoj kontintentalnoj razini-Njemačka nikad ne bi postala svjetskom supersilom kalibra Amerike) ništa ne mijenja na tome.

Znakovita je čuvena izreka njemačkog ministra vanjskih poslova Bernhard von Buelow-a iz 1897., koju, glede kolonijalne politike, citiraju mnogi povjesničari, u kojoj kaže: "Ne želimo nikoga staviti u sjenu, ali mi zahtjevamo također naše mjesto na suncu."

Dakako da se tu radi o bahatosti i osvajačkim, kolonijalnim aspiracijama, doduše ništa manje nego ostale sile, koje su ranije nego Njemačka pohitale da zgrabe što se zgrabiti moglo. Njemačka je tu kaskala, ali pošto je već početkom 20. stoljeća postala druga industrijska zemlja na svijetu, težila je novoj raspodjeli "kolača", a to je prije ili kasnije značilo rat. Samo što nitko nije mogao predviditi njegove dimenzije. A to s "nikoga staviti u sjenu" ne drži vodu. Zna se da su Francuska i Engleska, kao najveći suparnici, bile u prvom pogledu na koje se pri tome mislilo.

Helmuth von Moltke, načelnik Glavnog stožera, 1914., nakon što je otpušten s te dužnosti zbog propale ofenzive na Marni, izjavio je nešto što je čisto priznanje: "U ovome ratu, kojeg sam ja pripremio i inicirao, biti bez obaveza je okrutno". Isti je još 1912. u vojnim dogovorima s carom vršio pritisak na njega, da otpočne ratne sukube, "što prije to bolje".

-------------

Evo jedne dobre karte, koja prikazuje kolonijalne posjede 1898. godine.

Među povjesničarima nije rješeno tko je doista odgovoran za početak rata. Zadnjih godina su se pojavili neki novi koji pokušavaju prebaciti odgovornost na sve, čime u znatnoj mjeri revidiraju ono što je zaključeno u Versaillesu, gdje je Njemačka okrivljena kao jedina odgovorna. Jedina ono to sigurno nije, ali je zato bila glavni motor, pokretač. Jer, ako Willhelm II 1914. AU daje "Bianco punomoć" (taj dopis se nalazi u Beču), kao znak potpune savezničke podrške glede ultimatuma Srbiji, dobro znajući da će se Rusija (Willhelm II i car Nikola II su bili rođaci), a i druge zemlje, umiješati, ako dođe do sukoba, jasno govori o namjerama, da su spremni nositi riziko izbijanja i više nego regionalnog rata. Da nije bilo takve jasne podrške, AU se sigurno nebi sama usudila krenuti u pohod. Ali nisu samo ove dvije zemlje priželjkivale rat.

Za Srbe je veliki rat pobeda u nametnutom ratu.

Kakvo crno seme budućih poraza, mi najveličanstveniju pobedu i rešenje nacionalnog pitanja uzimamo kao uzrok tragedije s kojom nema ništa. Optužiti Aleksandra za ono što je došlo 41. i posle je kao optužiti Karađorđa.

Jebena ta najveličanstvenija pobjeda kad nije bilo pedlja zemlje po kojem nije stupala okupatorska čizma
Inače, što se tiče same stogodišnjice, zanimljivo je kako je Sarajevo u potpunosti izignorirano od strane EU političara i ceremonija je održana u Ypresu. A Zlaja i ekipa su se vjerojatno nadali dobiti podršku barem S&D bloka za nastavak svog projekta...