Ovo nije do kraja točno.
Novoštokavska ikavica, pogotovo govori Primorja i Zagore/Hercegovine je jako bliska južnočakavskoj ikavici.
Ali to je zato što je južnočakavica (ova ikavska) bliska štokavici (selidbe pred turcima), a ne obratno.

Ne postoji hrvatskija čakavica.
Arhaičnija je ona na sjeveru, ne na jugu.

Odkud ti to?

Čuo sam od ljudi koji su povezani sa tim dijelom zagorja. Bednjanski ne samo da se štoakvcima nerazumljiv, već i ostalim kajlkavcima. Pogleda samo u drugom video komentare, gdje ti se javljaju Zagorci.

Možda bi se mogao klasificirati kao kajkavski, ali poenta je u tome da bednjanci su razvili svoj vlastiti govor, specifičan samo za taj kraj

Svi Hrvati, koji su stolovali u Smedrevu i Bgd, bili su POGUBNI I PODLI IZDAJNICI. Ovaj je pobjegao pod okriljem noći i pod krinkom "da odnese tetki ljek". Sa tovarima zlata, a cela posada se predala, bez borbe. 1459 g.

Hrvat nam UGASIO DRŽAVU, preko 280 g staru u kontinuitetu.

Lepo je knez Lazar udadbama 4 kćerio pravio SUVEZNIŠTVA.
Jelenu dao Balšiću, druga grofu u Celje, treća bugarsk caru, četvrtu Tvrtku, a Oliveru, mati Milica dade sultanu Bajazitu.

Tko je od Hrvata imao takvu moć, utjecaj i viziju za politiku?

Kakve toeima veze s bilo čim?
Status jezika ne ovisi samo o razumljivosti.
Pogle razne dijalekte engleskog

KiMe, šta je u vašoj povijesti Đurad Branković, turski slugan koji se za njih borio kontra kršćanske koalicije na Kosovu polju (druga bitka 1448.) pa su mu ovi kao zahvalu zauzeli i islamizirali zemlju?

I kako vaša povijest općenito promatra turske sluge srpske nacionalnosti koji su se za otomanske interese borili od 14. i 15. (Nikopolj, Varna, Kosovo polje druga bitka) pa sve do početka 18.stoljeća (kada kreću prvi srpski ustanci).

I onda je svizac zamota čokoladu.
Proglasia ti HRVATINiće za Srbe . Hrvata da nima iza Cetine? Ajde čoviče. Tolika su stolića ostali izvan samostalnog hrvatskog kraljevstva, odnosno posli, hrvatskog kraljevstva u personalnoj uniji, pa nisu zaboravili svoje hrvatstvo. Vladali su svi mogući drugi, no nisu izgubili hrvatsku svist ni hrvatsko ime. U doba nacionalnih buđenja, dok su bili u austrijskom dilu Monarhije, oti krajevi glasovali su za hrvatsku opciju, ne za autonomaše, niti za srpske stranke. Pisali su svojin pismon koji su nazivali "(h)arvacko pismo", "arvatica" i knjige na njoj zvali su librima (a)rvackin.



Izila trava konja



Gle dolnji livi dil zemljovida. Kingdom of Croatia koji se prostire gotovo do Drine.



Mađarska nije uspila mađarizirat ni područje uže Mađarske, nego tek u 2. polovici 19. stolića agresivnon mađarizacijon. Pa i takva Mađarska je bila miston di su brojni narodi u njoj imali kulturna sridišća, ka' Srbi u Novom Sadu. Mađariziranje je najjače pogađalo katolike i u većoj miri protestante. Tu su sramnu ulogu odigrali odnarođena inteligencija Hrvata koji su vlastiti narod kažnjavali zbog govorenja hrvatskin. Oko 1908. donili su nike zakone kojin su mađarizirali toponime koji su velikin dilon bili slavenski. Nakon popušitisa u prvome svitskon ratu vrlo agresivno su mađarizirali nemađare da bi si psihološki kompenzirali velike teritorijalne gubitke kompaktiranjen nacije. Tome su odolili samo Nimci jer je Nimačka ih štitila i sami su bili jako organizirani. Nakon drugega svitskog rata opet Mađarska agresivno mađarizira, a na piku su osobito Hrvati koji nakon rezolucije Informbiroa su sumnjivi element i dosta su ih raselili; bilo je kažnjivo slušanje Radio Zagreba, a u pogranično područje prima Jugoslaviji i Austriji nije svatko moga uć kako je htia, a baš ondi je dosta Hrvata. Onda se tako tu nepouzdane narode snažno mađariziraju i dopeljavaju "pouzdane" Mađare iz drugih krajeva.

Uvitno rečeno, Mađarska je imala sriće nakon 1918.: iako poražena zemlja, pustili su joj se izdivljavat na nacionalnin manjinama i tako je sve bilo do demokratizacija 1990-ih. U vrimenu 1918. - 1941. bili su donili zakone kojima su mađarizirali mnoga nemađarska prizimena. "Zlatni" socijalizam bavio se samo Italijon i Austrijon te smo učili o talijaniziranju hrvatskih i slovenskih prizimena, no odnarođivanje sunarodnjaka u "bratskin prijateljskin socijalističkin zemljamana" se prišućivalo. Tu i tamo se spominjalo ali se to nije izdizalo na razinu za državni pritisak.

Ma od Srba samo priče Srbi svi i svuda....

Nego, napravio sam jednu dobru kartu, hrvatski srednjovjekovni dijalekti.


Ima i objašenjenje sa strane, što je koji dijalekt

Ceha jesi ti lingvist?

Nisam, ITevac sam, a i igram se nešto s ekonomijom, recimo to tako

Ovo mi je postalo fora kada sam se prepucavao po netu s raznoraznim Srbima koji su vjerovali da svi živi govore srpski.
Uzmeš malo Lisca, Lukežićke, pročitaš par knjiga, staviš na papir
I onda vidiš gomilu idiota kak im para izlazi na uši

Pazi ovdje je fino objašnjeno što čini koji dijalekt dijalektom.
Nisu sve razlike, ali dovoljno jednostavno da bi to čak i neki bedaci skužili

Mislim da do sada nije bilo lingvističke karte u cca granicama hr. srednjovjekovnog kraljevstva na netu

Treba premrežit svemrežje s hrvatskom kulturom, jezikom i povijesti.

Dobro je što više takvog materijala napravit kako bi se prije svega Hrvati educirali.

Bez štokavskog elementa ste go k.

Znači najbolja vrsta lingvista.

Upravo tako

Točno se vidi da fali edukacije

Dr Ceha i Lasica "edukatori". Sa travničkog ili Lištica sveučilištu.

Samodopadni tko Miroljub Petrović i "pod mač bato".
Kućna varijanta "experta".

Treba vas Bugare malo obrazovat, jbg

Zaboravia si Hrvate sa siverne strane Drave i Mure, a bili smo nazočni i istočnije.

Ima jedan stari znanstveni članak, a bavia se je slavenskin govoriman u Panonskoj nizini pri dolaska Mađara i u stolićiman nakon njihova dolaska. Po naričjiman su bili Južni Slaveni. Trag toga je što su južnoslovačka naričja južnoslavenska.

Čitao sam to, to je Mijo Lončarić, srednjoslovačko narječje (osnova današnjem slovačkom standardu) je hrvatskog porijekla.
Mislim da se knjiga zove Kajkavsko narječje.

Međutim, ne znamo točno o kojim je dijalektima tamo riječ, a ovdje sam se (uz iznimku zapadne Istre), ograničio na područje hrvatskog kraljevstva.
U zapadnoj Istri su od hrvatskih dijalekata prisutni postojeći, samo su tamo bili izmješani s romanima.
U Srijemu sam išao do granice Vukov(ar)ske županije sa Srijemskom.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... ki_mir.jpg

Na istoku sam išao do istočnoštokavskih govora;
https://slideplayer.org/slide/14692908/ ... 4%8Dja.jpg
Iako ova karta ima grešaka, sve su istočnije...

Razmišljao sam uključiti i Baranju, tamo su se govorili ovi polukajkavski slavonski, ali mi je onda problem povući sjevernu granicu....

Hrvatsko kraljevstvo je išlo i dalje na istok, i ovaj komadić Drine u Bijeljini i Bratuncu zapravo i nije neka razlika, ali...
Veći je problem sa istočnoštokavcima gornjeg Podrinja i istoka Zahumlja i Travunje

Srebrenica i Bratunac dugujedu svoj nastanak i/ili razvitak Dubrovačkoj Republici, pa si rišia dil tega problema. Isto je i s Fočom, koja je na Dubrovačkom drumu, imala je katoličke rudare Sase, bila u vlasništvu Kosača..

Ma znam.
Ako pogledaš ovu jekavsku grupu (Kotor, Dubrovnik, Neretvu i Vrhbosnu) očito je što joj je izvor.
Iako jezikoslovci smatraju da su svi zapadnoštokavski (osim eventualno rubnih), originalno jekavski, pa da su kasnije zapadni postali ikavski.
Međutim, linija je ovakvom nacrtana još prije stotinjak godina.
U Hercegovini sam ju promijenio jer postoji izvor, Vidović je napisao desetke radova o tome...
Iako je i tamo moglo ići istočnije, riječ je o dva dijalekta.
Hrvatski bi trebao biti neretvanski, koji se nalazi u Poneretlju.
Istočnoštokavski bi trebao biti istočnohumski, po vrtletima Gackog i okolice...
Kajkavska linija je pomaknuta na istok po radovima Lončarića, a bilo je i radova koji su pokazivali micanje čakavskih isoglosa na istok, npr. Lisac navodi da je makarsko područje bilo miješano, ali da su na kraju prevladale štokavske isoglose.

Najmanji problem bi bilo maknuti liniju za tih desetak km, ali trebao bi mi neki izvor, nečije istraživanje tih govora.

Ova karta mi je zanimljiva iz dosta razloga.

Ako pogledaš isoglose od zapada k istoku imaš;
*ekavske i poluekavske čakavske
*ikavske (i jekavske) čakavske
*ikavske štokavske
*jekavske štokavske

na ove prve, arhaičnije čakavske se nastavljaju arhaičniji kajkavski, na ove ikavske, poluštokavske čakavske se nastavljaju kajkavski s nekim štokavskim isoglosama, a na šćakavske ikavske i jekavske polukajkavski u slavoniji...
Fino se vide gradijenti jezika.

S time da je Srebrenica na karti prikazana kao dio hr.jezika.

Zapadnoštokavskih ikavaca (zagorsko-ličko-hercegovačko-bosansko-bunjevačka ikavica) imaš štokavaca i šćakavaca. U Zagori je od Cetine na zapad štokavska, a na istok šćakavska. Za Poljica na jugu toka Cetine nisam baš siguran, tu su čakavski elementi a čakavci izgovaradu šć.

To je ova karta


Odnosno ova;


A povijesno je bilo ovako;


Ovi iz primorja među Cetine i Neretve (to je Makarsko-primorski dijalekt) su ti polučakavski.
Lisac piše da su se tamo miješale izoglose, ali da su na kraju prevagnuli štokavski utjecaji.
Oni su sačuvali šćakavske isoglose.

Ovi iz Zabiokovlja i iza Cetine su isto bili polučakavski, ali su izgubili šćakavske izoglose, tamo se prešlo u štakavski.
Oni su (skupa s ovima s juga zapadnohumskog) završili u JZ istri, oko Pule.
Samo što su oko Zadra još dodatno čakavizirani.
Iz tog područja je i Moliškohrvatski.

Što se ostatka tiče, ovi u Hercegovini (dakle ispod TGa, TG je šćakavski) su štakavski, to je bivši zapadnohumski.
Imaju dva poddijalekta, jedan je ovaj koji je bliže moru (oko Ljubuškog), koji je završio u dalmatinskoj Zagori između Zrmanje i Cetine, i (dodatno čakaviziran) oko Pule u Istri.
Drugi je više u unutrašnjosti, oko Mostara, od tamo potiču Bunjevci, dakle štakavski ikavci (zapadne) Like, Gorskog Kotara, te Bačke....

Šćakavski su ovi livanjsko-vrbaški (koji su vjerojatno i prije išli do rijeke Bosne, tamo oko Žepča).

Dakle, imaš 4 dijalekta, pola su štakavski, pola su šćakavski.
Drugo razlikovanje je koliko imaju čakavskih isoglosa, odnosno koliko su arhaični u nekim stvarima.

Ovaj SZ bosanski ili donjovrbaski je isto prijelazni dijalekt, isto bi trebao biti "polučakavski", prijelaz između čakavskih u pounju i šćakavske ikavice oko Livna, gornjeg toka Vrbasa i toka Bosne bi trebao biti postepen.
Vjerojatno su imali i kajkavskih izoglosa, kako je dobar dio područja bio u zagrebačkoj biskupiji.



Dio njih je završio i u Gradišću, a dio, dodatno kajkaviziran, zapadno od Zagreba, preba granici sa Slovenijom

Velim, ti dijalekti su interesantni.

Svi čakavski su šćakavski, osim onih oko Pule.
Svi kajkavski su šćakavski (osim jednog poddijalekta na sjeveru Moslavine).
Svi staroštokavski su šćakavski.
Pola novoštokavske ikavice su šćakavci, druga polovica su štakavci.
Svi novoštokavski jekavci su štakavci.

S time da svi štakavci imaju ostale zapadnoštokavske naglaske i nastavke, samo su izgubili izoglosu.

A izoglosa je ta da su suglasnički skupovi
St' i sk'
Zd' i zg'
dakle s/z ispred t/d ili k/g koji su jotarini prešli u št', žd', odnosno ostali kao šć, žđ, te se zato zovu šćakavski.
Nisu prešli u št.

Kod Bugara svi općeslavenski t' (jotirano t) prelaze u št, kod istočnih slavena u č (izgovorom tš ), a kod zapadnih slavena je prešlo u c.
Kako su bugarski govori osnovica crkvenoslavenskog , ovo su ti utjecaji.
Kod Srba su jači, oni imaju opštine i sveštenike....


Uglavnom, iz ova 4 ili 5 ikavska je nastala današnja novoštokavska ikavica.
Ovi iz Makarske su se još malo razmilili po otocima.
Ovi iz Zabiokovlja su završili u Istri, a na njihovo mjesto su došli ovi Livno-Vrbas područja.
Sinj je npr. iz Rame.
Ovi iz Zagore između Cetine i Zrmanje su s juga zapadne Hercegovine/Huma (okolica Ljubuškog).
Ovi iz zapadne Like, Gorskog Kotara i Bačke su sa sjevera zapadne Hercegovine/Huma (okolica Mostara).

Ovi po zapadnoj Bosni su iz Livna i gornjeg Vrbasa.

Sada bi tu vezano imali i ove ikavsko-jekavske iz Poneretlja, oni su se prebacili na prostore zapadno od Brčkog i jekavizirali do kraja.
Dubrovački su se održali u svom kraju, jedino su potisnuti iz Trebinja i okolice, tamo su došli ovi (sjeverno)crnogorski.


Istočnobosanski jekavski šćakavski su isto potisnuti, našli se oko Pečuha, Kostajnice i Virovitice.
U Slavoniji su se ovi polukajkavski popunili doseljenicima iz porječja rijeke Bosne krajem 17.stoljeća (vojna Savojskog) i iz Zagore i Dalmacije nakon ww2, pa se razvio današnji slavonski dijalekt.
Arhaična šćakavica, ikavskog, ikavsko-ekavskog i ekavskog (posavskog, podunavskog i podravskog) tipa...

Uz dodatak da su se govori Kotora i Boke približili zetskima, a i prije su sadržavali neke njihove, prijelazne izoglose.

I to je to s hrvatskim štokavskima, slične priče postoje i za čakavske i kajkavske, zna se od kuda je koji govor....

Inače ova karta je zanimljiva i kada se gleda sa županijskom kartom Hrvatskog Kraljevstva;

Impresivan trud.

Kad pogledaš samo sve te raznolikosti kod nas Hrvata... Bože, lipa li jezika i naroda.