Slabo su procijenli jer su na kraju od antantinih obećanja dobili skoro pa šipak.

Kad je Italija ulazila u trojni pakt vodili su je konzervativci, 1915. neki drugi.

Ideologija je uvijek važna

Talijani su se opako prešli, da su 1915. udarli na francuze, francuska bi se raspala i kapitulirala umjesto toga oni lupe na soču i ostalo je povijest.

Jes, ali ne slučajno. Razlgo njihova kašnjenja je djelom geogrfski položaj, ali prvenstveno ti što je prvi Reich uspješno razoren u tridesetogodišnjem ratu.

Protestantska reformacija je ubila Njemačku kao silu na dva i pol stoljeća. Uništena je ključna kršćanska država, Sveto Rimsko Carstvo.

S druge strane, tu ulogu je dijelom preuzela Francuska i zato su nju kroz revolucije učinili bastionom leftardizma.

Svrha prvog svjetskog rata je bila razoriti one države koje masonerija nije stavila pod svoje - nacionalnu Njemačku, katoličku Austrougarsku i pravoslavnu Rusiju.

3/3

I onda razočarani vrate se na Njemačku stranu i popuše skoro sve, samo im južni Tirol i Trst ostao.

A ne.

Italija je 1882. stupila va Trojni savez (ne pakt) zato ča su im se Francuzi zamerili zauzećem Tunisa 1881.

Nimci su im obećali dati podporu za osvajanje severne Afrika na ča su ciljali.

Ciljali su Talijani i istočnu obalu Jadrana, ali su predi dobili po prstih kod Visa 1866. pa su se malo primirili.

Kad je Italija 1882. pristupila Trojnom savezu na vlasti im je bila Sinistra Storica koja je za tadašnje vrime bila liberalno-liva stranka.

1915. kad Italija ulazi va rat na strani Antante predsednik vlade je Antonio Salandra koji je bil konzervativac,

ali je oko sebe okupil političare livog i desnog centra va ''Liberalni savez'' s desno-centraškom politikom.

Bili Talijani tada livi ili desni centar, vsi su bili iredentisti.

Ma iredentisti su i danas, samo prošlo im je to vrime.


Kako vidim ti tadašnje liberale gledaš kot današnje ča ne stoji.

Tadašnji liberali bili su nacionalisti i ''konzervativniji'' od današnjih konzervativcev.

gledam ih u kntekstu smjera u kojem su vukli društvo, a vukli su ga u smjeru ovoga što imamo sada

Francuzi i Briti bi im došli sa svojim brodovljem i potukli im vse grade i obalu na zapadnoj strani ''čižme''.

Ali eto kad tako misliš, pokušali su tako va Drugom svitskom ratu pa jur 1943. dobili batine i ispali iz igre.

Va ča bi ga vlikli nimški, austro-ugarski i ruski cesari sa svojom nespornom od Boga danom vlašću?

Pa to su vse bili debili.

Dobili su Istru, Gorišku, Trst, Riku, Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i južni Tirol.

Pola od onoga ča su iskali.

I posli proširili libijski posed.

Da su ostali va Trojnom savezu - ništar.

Nego .. prešli smo mi tu malo preveć široko.

Banovina Hrvatska je tema.

Neka nam administracija ne zameri čagod.

Ništa ako bi trojni savez izgubio, al iako bi pobjedio dobili bi masno.

Grešnici su bili svakako, ali u ******** ga sigurno ne bi odvukli.

Njihova društvena paradigma je bila ispravna, pa ako je na čelu bio i grešnik (a uvijek jest) društvo opstaje.


Liberali isocijalisti su promijenili paradgmu u sotonsku i sada NITKO ne može ispraviti kormilo, bar dok ne promjeni paradigmu.

Eh taj ''ako'' ... ča bi bilo da je bilo.

S ove vrimenske točke moremo samo nagadjati.

I zapadnoeuropski konzervativci su dizali ruke za te gadosti.

Ostaje istok Europe kot točka odpora.

Nigdi će se vse to prelomiti.

Kadi i kad, to ćemo viditi.

Nisu oni Crveni križ. Tko je kriv Njemcimašto su bili u tisuću komadića....

Balkanski Prusi=Bugari su bili Njini kerovi skapali.
I spušili Jedrene, zap Trakiju Egej, i naše općine i Strumicu.

Nisu crveni križ, ali su tada bili protuteža masonsko-sotonskoj globalanoj imperiji.

Za koju ste vi more krvi prolili.

slično kao i Rusija danas (ko je njoj kriv što se raspao SSSR...), pruža otpor, ali opet s enađe neka mala nadobudna država da gine za globlani imperij. Danas Ukrajina, jučer Srbija.

Ovo je jedna iz Arhiva Jugoslavije.

Izbori 1938.
Hrvatska nije u jednom djelu:

Cak ni 1940:

Sigurna sam da je Kraljevina već 1920te trebala biti administrativno podeljena na Banovine (srpska, srvatska, slovenačka i... možda razmišljam van okvira, ali - makedonska.
Jedino takvo ustrojstvo garantovalo je dugoročan mir, najpre zbog toga što je sama jugoslovenska ideja počivala na temeljima jedne takve ravnopravnostvi već formiranih naroda, a ne integralnog jugoslovenstva kako ga je zamišljao Kralj Aleksandar.

Banovina o kojoj ova tema govori, nastala je u predvecerje rata, dakle, u pet do dvanaest... jako kasno.
Šteta je što ni Srbi, a ni Hrvati u dvadesetim godinama 1900tih nisu bili svesni prilike koju je Jugoslavija, kao zajednička država, nudila, pa su se namesto sestrinskog i bratskog jedinstva iz volje za ujedinjenom kraljevinom izrodili šovinizmi (ispoljeni u D.S.R.), te nakaradno Aleksandrovo, a zatim i komunističko jugoslovenstvo.

Pored toga, upravo je nesloga tog vremena kriva za postojanje drzava poput BiH (koja kao da služi da bude zelena tampon zona između dva najveća naroda bivše države, pa i poligon za igre, ucene i zavade), te Crne Gore - zemlje koja postoji da bi se Srbi držali dalje od mora, a sve to dok su pojedine tradicionalno hrvatske zemlje u njenom sastavu.

Nas Hrvate je spizdia 2sr. Stvari su se micale u hrvatsku korist. Da su stvari išle po inerciji, isposlovalo si se još ozemlja za Banovinu. Bila bi i Baranja ušla u sastav Banovine još u prvoj inačici, ali je ondi bilo lovišće koje je kralj Karađorđević htia za se.
Srbija nije pristala na ono iz velike jubavi, nego su ju prisilile okolnosti.

Nami se ta slika zamućuje jer se Hrvatska na zapadu proširila na Istru, Kvarner, Lastovo, još nike manje otoke i Zadar s okolicon. One gubitke na istoku se pomelo pod tapet, kao, u istoj smo državi; pa onda zašto se te krajeve stavilo u drugu republiku?

Država se zvala KSHS zato što su to zahtevali Pašić i Radikalna stranka. Kralj Aleksandar je hteo da se država odmah zove Jugoslavija, ali Radikali to nisu dopustili jer nisu hteli da dozvole da se stvori država koja nema srpsko ime u nazivu.

Zašto ovaj misli da smo po Srbiji "oslobođeni"? Zar misli da je Srbija bila ništor bolje od Austro-Ugarske? Po čemu je za Hrvatsku bolja Srbija iz osmansko-bizantskog kulturnog kruga od Italije iz zapadnoeuropskog katoličkog kulturnog kruga?

Uz sve to, K. SHS ne bi imalo onakve granice da se i drugi južnoslavenski narodi nisu onako založili na bojišću i diplomaciji tijekon rate to posli rata na međunarodnoj mirovnoj konferenciji.

Hrvatske postrojbe oslobodile su Međumurje. Da se Hrvati nisu zalagali, ne bi u K. SHS ušlo onoliko obale i otoka. Italija je od pusto obećanega jedva ćopila Zadar i Lastovo i manje otočiće. Istra i Kvarner ušli su za ništor dat Italiji i izlika je virojatno bila jer nisu bili dilon Trojednice, ondi su bile frizirane popisne statistike na šćetu Hrvata i Slovenaca. Ni Riku nisu isprve dobili. Da se Hrvati nisu zalagali, ne bi uša Osijek. Da se Hrvati nisu zalagali, ne bi ušle ni siverna Bačka i Baranja. Možda ćeš reć "ondi su došle srpske postrojbe". Jesu, otišle su i masu sivernije, pa su se morale povuć jer su tako veliki zapovidili. Uzaludno je što su ono sve bila područja naseljena Hrvatima i Srbima. Tribalo je argumentirat na mirovnoj konferenciji i objasnit moćnicima da ugarske popisne statistike su bile namišćene da bude što manje svih manjina, posebice Hrvata, Srba i Slovaka.

Srbija je tribala bit realpolitična. Nisu tribali tvrdoglavo inzistirat na krajima u Potisju di su bili velika većina Mađari, kad su mogli umisto tega uzet krajeve siverne Baranje i siverne Bačke di je bila većina Hrvata i Srba. No Pašić je više volia još 100.000 Mađara u državi nego još 100.000 Hrvata.

Da nije bilo slovenske akcije, Maribor ne bi baš bia u K. SHS. Zbog grubosti srbijanske vlasti, koruški Slovenci glasovali su protiv ulaska u K. SHS.

U Crnoj Gori si ima pobunu do pola 1920-ih. Ma koje oslobođenje, čoviče.
Svim romantičarima koji su zajubjeno gledali u Srbiju prisilo je bratstvo sa Srbijom u manje od 15 godina.

Oslobođenje možda i jeste bila neka osnovna, romantična ideja vodilja prilikom stvaranja Kraljevine SHS.
Ali, činjenica je da niti jedna strana nije bila iskrena u svojim namerama od samog početka.
Npr. "formiranje" država Slovenaca, Hrvata i Srba (države koja je, činjenično, postojala i za koju se znalo u narodu tek možda severno od Karlovca) u situaciji kada se cela Vojvodina, kao i veći deo Bosne i Hercegovine, direktno prisajedinjuje Srbiji, a čak i Dalmacija pokazuje slične aspiracije - bilo je, iz mog ugla, potpuno nepotreban svakako, u očima Srba, akt provokativnog karaktera.
Plus to famozno nadanje da će zajednička država biti republika... Pa, da li je iko sa malo razuma mogao da se nada da će se srpska dinastija povući da, eto, nekome ugodi?
Sa druge strane, odbijanje realnosti da je integralno jufoslovenstvo suluda ideja bez stvarnih temelja i mogućnosti za ostvarenjem, te nedostatak volje da se zajedničla država administrativno izdeli na srpsku, hrvatsku, slovenačku + (...) banovinu, stvorili su uslove za dugoročne probleme i političke sukobe među narodima.


Ono što je po meni veoma važno jeste shvatiti da je baš zbog tih sitnih sujeta propao izvanredan projekat stvaranja moćne evropske države triju veoma kulturno i istorijski bogatih naroda, a da ne govorim o tome kako bogatu inteligenciju i kvalitetne ljude (osim onih u politici) je kraljevina imala.
Zamislite vojsku koji zajedno stvaraju Mišić i Borojević, na primer.
Da ne zaboravimo Ruse koji su se, bas tih godina, naseljavali u kraljevini, donoseći sa sobom svu lepotu i šmek njihove carevine.
Čak ni Nemačka, niti Italija nisu imale tako dobro sklopljene okolnosti prilikom ujedinjenja...

Nije on ništa odbio na svoju ruku, nego su mu 1918. gazde rekli da to puj pike više ne važi, da ne smije biti germanskog i sovjetskog utjecaja na istočnom Jadranu. To vam je nuđeno dok se još mislilio da će nekaka austrougarska opstati, to nije dolazilo u obzir kad se jednom raspala.

Regenta su vam gazde i postavil itu gdje je bio, obučili i indoktrinirali i biio je njihova pudlica. 20 godina kasnije su vam anglomasonski gazde uveli Banovinu Hrvatsku, pa vas preko Simovića natjerali u rat za njihov interes.

Vi ste mali od anglomasonskog stola. Nema u vašoj politici ništa samostalno, kako masonska centrala u Londonu kaže, tako Srbin skače. Kad su rekli - biti će Jugoslavija, bila je.