Vezano za moj upit o plemenu Vujić Bihać

Ipak me nešto muči.....
mogu li saznati Vaše puno ime i prezime sa ostalim podacima. Ovih dana ću ukrstiti informacije dobivene od Vas sa našim župnikom koji voli ove teme a rodom je iz okoline Sanskog mosta. Isto ću podijeliti sa mojim osobnim prijateljem za kojega ste vjerovatno čuli a taj je Enver Ljubović koji istražuje heraldiku i povijest ličkih plemićkih porodica. Prije par dana objavio je i novu knjigu o ličkom rodu Rukavina. Radi se o divnom čovjeku koji voli ono što radi i sretan je što čini u svojoj struci i siguran sam da će biti upamćen po puno dobrih stvari. Zato me i zanima Vaše mišljenje o tome i sve ostalo.

Pozdrav od jedinog pretka "onih starih" Vujića iz Bišća i sretan Uskrs svim hrvatima u BiH.

Pogledajte privatne poruke za 15 minuta dok sredim dokumente koje Vam šaljem.

Uff.... Sanski Most.... :-)

Kad bi meni netko mogo dobavit informacije iz zupe stara rijeka/ ljubija....

Predak s materine strane došao odatle, a nikako da mogu pogledat u matice.

Cakara, je li to blizu tebe?

Imam ja rodbinu u BL pa ću pitati nekog da ode do samostana i vidi kakav je pristup tome. Znam pouzdano da ništa nije oštećeno u ratu.

Još jedna stvar. U shematizmu Vrhbosanske nadbiskupije za 1885. godinu, opisane su sve župe i izgleda da su navedene informacije o maticama svih župa i njihovom stanju. Naravno, od tad su neke od tih matica propale(pouzdano širokobriješke i kupreške), ali ovo bi opet bio jako zanimljiv izvor. Problem je što knjige nema nigdje u sjevernoj Americi, ali je imaju Filozofski fakultet u Zagrebu i (iz tko zna kojeg razloga) gradska knjižnica u Ljubljani. Možda bi trebali organizirati da netko od forumaša ode po ovo i skenira/slika. Knjiga nije velika, nekih 125 stranica.

http://www.worldcat.org/oclc/439176775

http://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-d ... mber=76549

Evo zašto se i ne spominju. Prezime Babaja je nastalo od prezimena Birčić. Prvi put se spominje 1739. godine u maticama krštenih u Grabovcu, i tu izričito stoji da "Birčić oli Babaić." Nikola Birčić, koji se 1727. godine u stanju duša bilježi kao sedamdesetogodišnjak, je imao nadimak Babaja. Taj nadimak su njegovi sinovi nosili kao prezime. Prvi poznati spomen prezimena Birčić je 1686. godine, kada se u popisu izbjeglica iz Grabovca koji su smješteni na Slimenu u Poljici bilježi domaćinstvo Ivana Birke, tj. Birčića.

Imam i mnogo više informacije o Babajama, pa ako Vas zanima, pošaljite mi privatnu poruku.

Polića u Viru ima dva domaćinstva 1768. godine, jedno Ive a jedno Mate Polića. 1743. godine ih nema uopće u selu u stanju duša, i nije jasno zašto. Ili su tad imali neko drugo prezime, ili su u međuvremenu doselili. Ako su doselili, mogli su doći iz Brštanova kod Sinja ili Oraha kod Vrgorca. U oba mjesta je u to vrijeme bilo Polića.

O Milasima sa govorio desetak stranica unatrag. Matica im je selo Proslap u Rami. Nekad u XVII stoljeću su doselili u Čitluk kod Posušja i u Tihaljinu kod Gruda. U Čitluku su neki od njih dobili novo prezime Ramljak. Najstariji spomen ovog roda je 1725. godine u Podbablju kod Imotskog, gdje je par godine ranije iz Tihaljine doselio Jure Milasović. 1735. godine makarski biskup odsjeda u kući Grge Milasa u Tihaljini. U samom Proslapu su zabilježeni na popisu 1743. godine, iako je prezime krivo zapisano kao Milisovići umjesto Milasović.

Kovači su priča za sebe. Ima ih u posuškoj Gorici 1743. godine, a bilo kakva dalja prošlost je problematična, jer u zapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini ima toliko Kovača i Kovačevića raznog porijekla, da ih je nemoguće sve povezati.

Zovke su najveći rod u Hercegovini i svi su istog krvnog porijekla. Matica im je najvjerojatnije na Lištici. Već 1743. ih je bilo u Brotnju i u Ružićima kod Gruda. Do 1768. godine, došli su još na konjičko područje i u Lašvu. Do kraja stoljeća će ih biti i u Posavini. Još ranije odlaze u Dalmatinsku Zagoru. Prvi spomen prezimena Zovko uopće je 1690. godine, kad se u Sinjskoj Krajini spominje serdar Jure Zovković koji je došao s Lištice. Zovki ima dosta i u Imotskoj Krajini, odakle su vjerojatno došli u Posuški kraj(ako nisu iz Ružića). Zanimljivo je da se jedan ogranak Zovki iz Vinjana Imotskih spominje pod prezimenima Aleša i Alešić početkom XVIII stoljeća, dok im je prezime kasnije Zovko. Nije jasno jesu li oni uzeli prezime Zovko bez krvnog srodstva sa Zovkama ili je možda Aleša staro prezime čitavog roda.

Molio bih porijeklo prezimena Tole iz Ljutog Doca :)

Prođe i tih petnaest minuta, ako sam dobro razumio poruku. Na koje ste dokumente mislili? Možda je ispalo nešto preče tako da ja još čekam. Možda i griješim ?

Pozdrav gosp. Pavo

Pogledajte privatne poruke na forumu

Tole su iz Ljutog Doca.

Koliko imamo podatke, Tole se nalaze u Ljutom Docu. Tamo ih bilježi biskupski popis katolika 1743. godine, ali je biskupov tajnik iz nekog razloga prezime krivo upisao kao Pole. Radi se o domaćinstvima Duje i Mate Tole. 25 godina kasnije se prezime bilježi kao Tolić, a ovaj put su kućedomaćini Gašpar i Martin. U selu Banja kod Vrgorca se Tolići spominju još ranije, 1690. godine. Tad je neki Tolić kao izbjeglica iz Hercegovine(dakle Ljutog Doca), dobio neku zemlju od mletačkih vlasti. Još ranije se spominju Tolići u Vinjanima kod Imotskog, 1686. godine, a još ranije se spominju Tolići u Podgori i Tučepima kod Makarske. 1667. se u podgorskim maticama spominje neki Jure Tolić. Nije sigurno da su oni u vezi s Tolama/Tolićima s Lištice, ali se čini vjerojatnim jer je dosta stanovništva Makarskog primorja porijeklom iz unutrašnjosti. Matice iz ovog vremena su pune došljaka iz Hercegovine, mada za Toliće ne piše specifično odakle su došli.

Lingvist Milan Nosić tvrdi da je prezime Tole/Tolić nastalo od slavenskog imena Tolimir ili Tolisav, međutim ne navodi razloga zašto ne bi moglo nastati od turcizma tola koji znači pehar ili čašu kojom se nazdravlja.

ima li u tom zemljisniku i kovaca? moji su navodna tada pobigli iz ljutog doca....

ma kakvi, preko 100 km, al jest blizu pocasnog gosta Pougarja, najboljeg doktura kiropraktike na planeti zemlji, Ante Pavlovica...kolko je pocastan, ne smije vise ni otic tamo

primjerak iz Zagreba je sad kod rodjaka na skeniranju.... :-)

Svaka čast.



A nemam čitav zemljišnik za Vrgorac. Pretpostavljam da je fra Vjeko Vrčić u svojoj "Vrgorska Krajina" objavio bar dio zemljišnika. Knjigu je teško naći. Ima je knjižnica HAZU u Zagrebu, ali moram saznati može li se iznijeti ili je samo za čitaonicu.

Držanlije!

Konte su se ranije prezivali Jakeljić. Da im je starije prezime Jakeljić, vidimo iz jednog upisa u maticama vjenčanih župe Vidoši 1805. godine. Naime, bilježi se vjenčanje Tadije Jakeljića-Konte iz Grgurića i Magdalene Kune iz Šujice. Prezime je nastalo nešto ranije, jer se 1802. na krštenju u Grgurićima kao kum spominje Mate Kontić. U Držanilije su čini se prešli iz Drinove Međe, i to nekad nakon 1855, a u Drinovu Među su došli iz Golinjeva, čini se krajem XVIII stoljeća.

U Golinjevu se spominju 1768. godine, kad je u selu živjelo jedno domaćinstvo od 9 članova, a Božo Jakeljević je bio kućedomaćin. Nema ih u župi Livno na popisu 1743. godine, pa bi se dalo zaključiti da su doselili u međuvremenu. Livanjske matice iz vremena doseljavanja nisu sačuvane, pa možemo samo nagađati odakle su došli. Najvjerojatniji kandidat je Sinjska Krajina, odakle je porijeklom i mnoštvo drugih livanjskih rodova. Prezime Jakeljić ne postoji u okolici Sinja u ovom obliku, ali postoji kao Jakelić. Već 1692. imamo spomen Nikole Jakelića u zemljišniku Podosoja kod Vrlike. 1710. je u selu već 5 domaćinstava Jakelića. U Prugovu na jugu Sinjske Krajine, matice krštenih spominju Duju Jakelića, no u tom selu Jakelića brzo nestaje. U Podosoju žive i danas. Najvjerojatnije su i livanjski Jakeljići, pa samim tim i Konte, porijeklom od vrličkih Jakelića.

Ivkovićima je matica Zagoričani, Tamo ih je i danas najviše, a tamo se i 1743. godine bilježi domaćinstvo Grge Ivkovića. U Brnazama kod Sinja ima Ivkovića, koji su vjerojatno došli krajem XVII stoljeća s Livna, s obzirom da su 1692. u Brnaze naseljeni ljudi koji su došli s arambašom Mastelićim iz Livna. S obzirom na njegovo mjesto porijekla, vjerojatno su i članovi njegove banderije bili Livnjaci.

Sužnji su starinom iz Žirovića gdje se 1743. spominju pod oblikom Sušnjević. Radi se o domaćinstvima Luke i Mate Sušnjevića. Popis 1768. ih bilježi pravilno, pod prezimenom Sužanj. U međuvremenu je jedno domaćinstvo otišlo u Priluku.

Evo jedan doprinos temi koji sam htio napisati već mjesecima, ali nikako da sjednem i napišem.

Neki od vas su sigurno u nekom trenutku gledali u ili razmišljali o etničkoj karti Hercegovine, i primjetili nešto zanimljivo. Naime, ako krenete od Mostara prema sjeverozapadu, do Duvanjskog polja žive gotovo isključivo Hrvati. Ovo nije nešto skorašnje, takva situacija postoji već nekoliko stotina godina. To su u biti današnje općine Grude, Posušje, Ljubuški, Široki Brijeg, kao i dijelovi mostarske i čapljinske općine zapadno od Neretve. Srba je bilo nešto malo oko Čapljine, u selu Baćevići, kao i u trokutu Bogodol-Dobrič-Raška Gora. Sve u uskoj zoni uz obalu Neretve. I Bošnjaka je bilo u istoj uskoj zoni, primjerice kao manjine u selima na istoku Brotnja. Osim toga, Bošnjaci su naseljeni i u jedinom gradu na ovom prostoru Ljubuškom, i selu Vitina u blizini Ljubuškog. Ono što je tema ove priče su tri specifična sela(u stvari dva sela i zaseok) koja se nalaze zapadno od Neretve i u kojim već stoljećima živi muslimansko stanovništvo u moru katolika.

Radi se o selu Jasenica jugozapadno od Čapljine, kao i selu Gradska kod Ljubuškog, i obližnjem zaseoku sela Hamzići koji se zove Drljajice. Ovako je to sve izgledalo prema popisu 1910. godine. Boje vjerujem znate. http://img163.imageshack.us/img163/1989/travari.png

Ovdje ću se osvrnuti samo na Drljajice i Gradsku, dok ću kasnije pisati o Jasenici.

Sva ova sela su povezana njihovim stanovništvom. Radi se o posebnoj grupi stočara koje su do XX stoljeća gradski muslimani zvali Balijama. Zbog današnjeg pogrdnog značenja ove riječi, u struci se već pedesetak godina koristi naziv Travari, pa ću ih i ja tako zvati. Ukratko, ovo stanovništvo se sve do druge polovice XX stoljeća bavilo stočarstvom, i to ga je odvajalo i od gradskog muslimanskog stanovništva, i od seoskog zemljoradničkog. Do XX stoljeća, Travari su se bavili isključivo stočarstvom. Zemlju u svojim selima nisu obrađivali, već su je koristili isključivo za ispašu. Zemlja nije bila njihova, već begovska. Travari u Grackoj i Drljajicama su bili kmetovi ljubuških aga Dizdarevića, i nisu davali trećinu u naturi, već u novcu. Ljeti su muškarci gonili stoku do ljetnih staja koje su bile na Bjelašnici i tu ostajali čitavo ljeto. Tek nakon što su se 1909. i 1922. otkupili od aga, počeli su uzgajati duhan, ali nisu prestajali sa stočarenjem.

S drugim muslimanima se nisu ženili, već samo s drugim Travarima. Osim u tri sela u zapadnoj Hercegovini, Travari žive i u Podveležju, gdje ih je dosta više. Muškarci iz Gradske i Drljajica su se ženili ženama iz svojih sela, ali katkad i iz Jasenice i Podveležja. Za razliku od ljubuških muslimana, Travari su govorili ijekavicom a ne ikavicom. Tek sredinom XX stoljeća imamo pokoji brak muškaraca iz Gradske sa ženama iz Ljubuškog, ali tu se radi uglavnom o ženama iz ekonomski najnižeg sloja. Da se vidi razlika između Travara i ostalog muslimanskog stanovništva, možemo pogledati nošnju. Ovo je nošnja zapadnohercegovačkih travara: http://img651.imageshack.us/img651/418/70524723.jpg a ovo seoska muslimanska nošnja iz okolice Zenice: http://img256.imageshack.us/img256/1176/83172033.jpg

Pitanje porijekla ovog stanovništva nije dovoljno istraženo. Dr. Tvrtko Kanaet, koji je prije pedesetak godina proveo dosta vremena istražujući sve travarske skupine, misli da su doseljenici iz Dalmatinske Zagore nakon što je ova pala pod Mlečane 1687.-1699. On isto tako misli da su oni vjerojatno ono stočarsko(vlaško) stanovništvo koje na početku turske vlasti dolazi iz Crne Gore, Starog Vlaha i jugoistočne Hercegovine. Po njemu su oni s Turcima prešli u Dalmaciju i vjerojatno živjeli negdje ispod Dinare, u pojasu između Knina i Sinja. Morali su u to vrijeme prijeći na islam, ali nije jasno zašto su ostali stočari, za razliku od drugog vlaškog stanovništva kod kojeg je primanje islama išlo zajedno s prelaskom na zemljoradnju. U prilog teoriji dr. Kanaeta ide nekoliko stvari. Prva je da su Travari ijekavci, pa očito nisu bliski ostalom stanovništvo zapadne Hercegovine, kako muslimanskom tako ni katoličkom. Druga je se mjesta u kojim žive u zapadnoj Hercegovini ne pojavljuju u turskom defteru sandžaka Hercegovina iz 1585., što bi moglo značiti da su kasnije naseljeni. Obiteljske tradicije Travara o porijeklu se razlikuju, ali s obzirom na vremensku udaljenost, one ne moraju biti točne.

Kao što je spomenuto, Drljajice su u stvari zaseok sela Hamzići, ali su od sela udaljeni gotovo 5 kilometara i imaju vrlo malo veze s njim. Oni čine jednu cjelinu s Travarima Gradske. U Drljajicama živi samo jedan rod. Oni se prezivaju Masleša. Kanaetu su pričali da su iz Kokorine kod Nevesinja. U Kokorini ovog prezimena danas nema, ali u selu Tulje u Popovu ima pravoslavnih Masleša. Oni su po tradiciji iz Crne Gore, ali čini se da su jako star rod u selu jer se ne kopaju u seosko groblje, već u svoje starije obiteljsko. Nije jasno imaju li oni kakve veze s Maslešama u Drljajicama. Kod Nevesinja postoje i muslimani Masle, ali ni za njih nije poznato imaju li kakve veze s Maslešama.

U Gradskoj su do rata živjeli Čolići, Elezovići, Maksumići i Špage.

Čolići su sredinom XX stoljeća došli iz Lukomira kod Konjica. Tu se radi o pretku koji se priženio u selo. Jamačno se radi o nekom tko se povezao s Travarima koji su imali ljetne staje u blizini Lukomira na Bjelašnici.

Elezovići tvrde da su došli iz Crne Gore nakon "istrage Poturica" i da vuku porijeklo od Vuka Brankovića. Ovo zadnje možemo slobodno ignorirati kao bujnu maštu. Tvrde da nisu u srodstvu s muslimanima Elezovićima koji žive oko Čapljine i Neuma.

Maksumići su daleko najveći rod u Gradskoj i 2/3 sela su prije rata bili Maksumići. Tvrde da su u Gradskoj "oduvijek." Imaju neku tradiciju da su bježali od Stojana Jankovića u Podveležje, pa se kasnije dijelom vratili. Tako objašnjavanju činjenicu da u Podveležju, ali i oko Čapljine ima Maksumića. U Kružnju u Podveležju se neki Mustafa Maksumić spominje još 1702. godine.

Špage su došli iz Podveležja sredinom XIX stoljeća. Tamo ih ima u selu Gnojnice. Navodno su porijeklom od muslimana Obradovića iz okolice Stoca, i čini se da bi za to moglo biti pismene potvrde. U Gnojnicama se 1767. spominje Ismail Obrad, 1770. Mehmed Obradović, a 1795. godine neki Bajram Špago. To bi moglo dati potvrdu ovoj tradiciji. Hivzija Hasandedić tvrdi da su Obradovići "kršćanskog" porijekla za razliku od većine muslimana istočne Hercegovine za koje on smatra da su "bogumilskog," no ovo nema nikakvog osnova. Po samom imenu Obrad se ne može zaključiti kojoj od tri crkve je netko pripadao.

Ono što možemo primjetiti i iz tradicija i iz prezimena je da sve ukazuje na snažne veze ovog stanovništva s Podveležjem i krajem južno od Podveležja. Unatoč teorijama Dr. Kanaeta, čini se da Gračani i Drljajičani ipak nisu došli iz Dalmacije već iz Podveležja. To bi značilo da je Podveležje prava matica Travara, i da su iz Podveležja prešli Neretvu u potrazi za ispašom. Za dalje razjašnjenje ovog problema mi bilo vrijedno pogledati jesu li preživjeli sidžili(protokoli) šerijatskog suda u Ljubuškom. Travari su se kao stočari često sporili oko zemlje sa zemljoradničkim stanovništvom, pa ako sidžili postoje, trebali bi se pojavljivati u njima.

kraga je napisao/la:
Za gospodina Pavu!
Cijenjeni gospodine Pavo možete li mi nešto pobliže reći o porijeklu Drinovačkih Čulina kao jednog od najstarijih hrvatskih prezimena u Drinovcima a također i u Hercegovini prije popisa 1742 odnosno onoga 1768.Nadalje jesu li došli u Drinovce iz Ružića ili su starosjedioci i jesu li imali drugo prezime.naime,nekada je slavna župa Drinovci obuhvaćala sela:Drinovci,Ružići.Grude sve do Ledinca,Tihaljina, A U 17 st,odnosno najvjerojatnije sve do 1717 godine još i Runovići sve do današnjeg Zmijavačkog mosta 2 km prije Kamen mosta.Još nešto, današnjii Znaori(Hršćevani-Podbablje) su porijeklom Čuline za koje fra Ivan Tonković je ustanovio da su došli iz Ružića (1717 godine) a ostali preselili u Drinovce gdje su i dan danas.Uz pozdrav! kontakt 00385/993525-545.


Prezime Čulina je problematično jer nije potpuno jasno kakvo značenje ima. Moglo bi biti od turske riječi za uho. Ako stvarno znači tjelesnu manu, onda je moglo nastati na raznim područjima. U Dugopolju kod Splita se recimo Čulinovići javljaju sredinom XVII stoljeća. U Poljičkoj kneževini koja počinja odmah nakon Dugopolja se još ranije javljaju prezimena Čulo i Čulić. Nije jasno jesu li oni svi u vezi i ako jesu, koji je bio pravac kretanja.

Nisam zadovoljan odgovorom( ne zanima me prvenstveno značenje riječi čulina već lokacija i selidbe) pogotovo kad sam jučer pročitao u "Našim ognjištima broj 3/2012 članak uvaženog Nikole Mandića na stranici broj 23 -Prezime Drinovac i selo Drinovci.

Čuline su u Drinovcima 1743. godine i sve prije toga je nagađanje, jer dokumenata nema. Kao što rekoh, postoje Čulinovići u Poljici kod Omiša već u XVII stoljeću, ali ne znamo kakva je njihova veza s Čulinama iz Drinovaca. Možemo samo nagađati jesu li u vez i s njima, i ako jesu, je li se radilo o migraciji Drinovci-Poljica ili Poljica-Drinovci.

Na istoku Srbije postoji prezime Čulinović , i naravno da je nastalo od turske reči za uvo , znači predak tj.rodonačelnik je imao velike i klempave uši.