Ne svrstavam ja sve nadgrobne spomenike kao stećke, ima ih u mom seoskom groblju iz 19. i 20. st.
Mnogi stećci su sigurno i preklesani drugim motivima pa stime možda i premještani sa svog prvobitnog mesta, ovdje su vjerojatno oni lakši u pitanju.
Evo ovaj iz tvog linka gdje je tekst naknadno uguran. Dakle moguće da su manje blokove nekada uzimali, preobličili i postavljali ih na svoje grobove.
Nije svaki Križ kršćanski simbol, pogotovo ako je ukrašen paganskom simbolikom.

U mom kraju postoje dvije tkzv. nekropole, za koje se nezna čije su i od koga su. Oba su izgrađena na uzvišici, ova druga nekropola nalazi se u susjednom muslimanskom selu i također je podignuta na tamošnjem brdu iznad sela. Mnoga groblja su kasnije nastale u blizini stećaka kako bi se kamenje moglo koristiti za spomenike (kao i u susjednom selu). To se primjeti na Križevima koji su totalno krivi.
Za obične ljude su takvi spomenici bili nezamisljivi, što umanjuje krug onih koji dolaze u pitanje.

Ne trolaj bezveze diskusiju ako ti izostaju argumenti.

Zapravo je obrnuto, ti trolaš i tvrdiš nešto bez ikakvih dokaza, a negiraš stvarne dokaze po kojima su ozbiljni ljudi datirali stećke.

Tisućama godina prije je dosta rastezljivo. Može li neko preciznije datiranje?

To su sve grobovi katolika i pravoslavaca.

https://dokumen.tips/documents/lovrenov ... tml?page=1

https://www.researchgate.net/publicatio ... Enes_Dedic

Odgovore na neka preostala pitanja o
stećcima svojom je monografijom pokušao
dati Dubravko Lovrenović, profesor na Od-
sjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sa-
rajevu, član Komisije za zaštitu nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine i Komisije
za saradnju sa UNESCO-m.

Knjiga je podijeljena u četiri tematske
cjeline, a u sastav ove publikacije ušao je i ve-
liki broj fotografija stećaka. Prvo poglavlje
pod naslovom Historiografska dekonstrukci-
ja (17-54) predstavlja uvod u studije o steć-
cima. Tu su navedeni problemi u izučavanju
ovog fenomena nastali u posljednjh stotinu
godina. Među njima je najvažnije pitanje
kome pripadaju stećci? Početkom 20. sto-
ljeća pojedini su autori podržavali teoriju
po kojoj bi stećci bili bogumilski nadgrobni
spomenici. Autor u ovom poglavlju navodi
više dokaza koji definitivno skidaju misteri-
ju bogumilstva sa stećaka. To zaključivanje
proizišlo je iz uočavanja da se na mjestima
gdje su se nalazili grobovi sa stećcima, kasni-
je ukopavalo i katoličko i pravoslavno sta-
novništvo, te pronalaskom stećaka unutar
katoličkih crkava.

U sastavu drugog poglavlja Umjetnič-
ka raspjevanost i razigranost smrti na stećku
(55-156), našao se detaljan opis nastajanja
stećaka, objašnjenja najčešćih motiva na
stećcima, te epitafi. Izvorni nazivi za ste-
ćak su bilig, kam, zlamen, kuća, vječni dom,
dok postoji i ona vrsta naziva koji su stolje-
ćima ustaljeni u narodnom govoru kao što
su mramorje, grčko groblje, kaursko groblje,
divsko groblje. Autor monografije donosi
klasifikaciju ukrasnih motiva na stećcima
u pet skupina koje se međusobno prepliću
i upotpunjuju, a to su: socijalni i religiozni
simboli, predstave posmrtnih kola, figural-
ne predstave i tzv. čisti ornamenti.
Najznačajniji religijski simboli prikazani
na stećcima su križ i polumjesec, a njihovo
spajanje odražava spajanje starog paganskog
vjerovanja sa kršćanstvom. Autor dalje na-
vodi pojavu naziva trizna ili trzna, koji je
označavao centralno mjesto u selu na kojem
se izvodilo žalosno kolo za dušu pokojnika.
Za ovakva mjesta ustaljen je i pojam igrište.
Najčešće figuralne kompozicije na stećcima
su: predstave konjanika, dvoboja, viteških
igara, lova, raznih životinja, predstave ljud-
ske glave. Sve ove predstave se nalaze i u
onovremenim zapadnjačkim umjetničkim
djelima. Najčešće su konjanici prikazani sa
viteškim atributima (kopljem, mačem, lu-
kom i kacigom), a scena dva konfrotirana
konjanika je inače jedna od najstarijih da-
tiranih figuralnih kompozicija na stećcima.
Također je česta i scena lova na jelene, kao
i predstava ptice. Od preostalih prikaza tre-
ba izdvojiti kao česte i motive lava, te konja.
Autor je uložio mnogo vremena i strpljenja
u pojašnjavanje predstava na stećcima kroz
prizmu religijsko-mitoloških značenja. Čisti
ornamenti su podijeljeni u tri zasebne skupi-
ne: arhitektonske, biljne i geometrijske. Bo-
gat umjetnički repertoar stećaka ogledalo je
dostignuća romaničke i gotičke umjetnosti
srednjovjekovne epohe. Prikazi na stećcima
predstavljaju pokušaj da se kroz alegoriju iz-
mire razum i vjera, da se nepismenom čovje-
ku približi i rastumači Biblija.

Možda ti se ovdje krije odgovor. A imaš i odličnu knjigu(od D. Lovrenovića, kao i ovaj rad) na tu temu. Sve je povezano sa tadašnjom Europom i kršćanstvom

Na po~etku razvoja bosanske heraldike - s nekoliko stotina specifi~nih
kompozicija sastavljenih od {tita i ma~a - stoje likovni prikazi na ste}cima,
posebno u oblasti Huma. Ova vrsta nepotpunih grbova, koji su vjerojatno pripadali ni`em plemstvu, zastupljena je i drugim socijalnim simbolima ili jednostavnim heraldi~kim amblemima (`ivotinje, ljiljani, rozete, polumjesec-zvijezda).3 Pojava heraldi~kih simbola na nadgrobnim spomenicima ili grobnoj
plastici i novcu tako|er je odraz europskih tendencija.4 Tu se o~ituje da je
plemi}ki status uveo upotrebu grba ili heraldike.5

Česti motivi na stećcima; rozeta, polumjsec i zvijezda. Gdje se sve mogu naći.
Dvije {estokrake zvijezde sa dva polumjeseca i dvije ptice nalaze se 1417.
god. u grbu ugarske obitelji Ders47, a 1431. jedna takva zvijezda krasila je grb
porodice Bereny Kakas.48 Zvijezde u Njema~koj imaju ve}inom {est, a u
Francuskoj i Engleskoj pet zraka.49 Mogu}nost da je upotreba polumjeseca i
rozete kao heraldi~kih motiva u Bosnu posredovana iz Ugarske ~ini su prihvatljivom50, ali isto tako treba ra~unati s njihovom prastarom umjetni~kom
upotrebom. Na zlatnoj buli ugarskog kralja Andrije II. iz 1224. nalaze se
polumjesec i rozeta.51 Dva polumjeseca, dvije osmokrake i pet {estokrakih
zvijezda prikazani su na grbu Antonija i Mihovila “de Levew”, koji im je 3.
V. 1453. u Be~u dodijelio ugarski kralj Ladislav.52 Polumjeseci i {estokrake
zvijezde predstavljeni su na grbovima velikih me{tara njema~kog vite{kog
reda Karla von Trier i Michaela Kuchmeistera.53 Me|u najrasprostranjenijim
heraldi~kim obilje`jima ~e{ko-moravskog bazena upravo su ovi lunarni znaci.54 I na heraldi~kom “nebu” vite{tva Poljske sjaje polumjesec i {estokrake
zvijezde.55 Prvi i drugi veliki pe~at engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce
ukra{eni su polumjesecom i {estokrakom zvijezdom.56 Grbovi vite{tva Poljske iz vremena kralja Ludovika I. sadr`e mnoge od heraldi~kih oznaka prisutnih na grbovima bosanskog plemstva: vuka, lava, ljiljane, {estokraku zvijezdu, polumjesec i ljiljanovu krunu.57

Viteški fond:
Me|u figuralnim kompozicijama na ste}cima zna~ajno mjesto pripada tzv.
“vite{kom” fondu: prikazima konjanika, dvoboja, vite{kih igara, lova i raznih
`ivotinja. Ove kompozicije, koje ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikova
`ivota ili imaju dublje religiozno-mitolo{ko zna~enje, standardne su teme u sepulkralnoj praksi europskog prostora.6 Poseban slu~aj predstavlja goti~ka likovna kompozicija zastupljena na suda~koj kamenoj stolici iz Bukovice - pored
drveta `ivota, na jednoj strani plemkinja, na drugoj vitez - koja asocira na ikonografski prikaz vezan za dekoraciju kamenog prijestolja u mleta~kom sv. Marku.7
Osim na ste}cima punu likovnu refleksiju do`ivjelo je vite{tvo u heraldici.
Ve} na srednjem (tzv. vite{kom) pe~atu bana Ninoslava, na povelji izdanoj
Dubrovniku 1249, nalazi se prikaz vite{kog turnira - doma}e ili dalmatinske
izrade; dva konfrontirana konjanika u punoj ratnoj opremi, sa siluetom minijaturnog konjanika u pozadini - tipi~an motiv romani~ke i goti~ke umjetnosti
zapadne Europe, koji podsje}a na kompoziciju sa ste}ka iz Zgo{}e.8 Ova
likovna kompozicija pokazuje da su grbovi, ~iji su nastanak i razvitak tijesno
povezani s vite{kim turnirima u kasnom XII. i u prvoj polovici XIII. st.9
, u
Bosni bili poznati ve} sredinom XIII. st.10 Vite{ki turnir prema francuskom
na~inu udoma}io se u Ugarskoj jo{ pod Gézom II. sredinom XII. st.11 Put kojim je francuski turnir dospio u ^e{ku vodio je preko njema~kih zemalja, tako
da su od sredine XIII. st. ^e{ka i Moravska postale pozornicom turnira.12
Relativno brojni nalazi kasnosrednjovjekovnih mamuza na podru~ju dana{nje
BiH, u literaturi poznatih kao “turnirske”13, dokaz su pa`nje koju je plemstvo
srednjovjekovne Bosne poklanjalo turnirskim nadmetanjima. Tim jezikom
govori i visoka, tzv. turnirska kaciga, osim zadnjih nekoliko decenija karakteristi~na za XV. st., zastupljena na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.14
Istog je zna~enja prikaz {tita – znak viteza-ratnika.15
https://alfaportal.hr/phocadownload/osn ... KOVLJE.pdf

Rad je o Fojničkom grbovniku, no ima dosta toga što se može i sa stećcima povezat.
Ne znam zašto je ovako loš c/p, tu je poveznica pa pročitaj.

Da, simbolika je uglavnom heraldička, uvezena iz Europe

Marian Wenzel je 1960ih objavila jednu od najboljih monografija o steccima. Saradjivala je sa svim vodecim autoritetima tog vremena (Alojz Benac, Djuro Basler, Sefik Beslagic, Pavao Andjelic, Marko Vego). Zahvaljujuci njezinom radu je postepeno odbacena bogumilska teza. Stecci su prije svega bili statusni simbol koji su sebi priustiti mogli samo imucni ljudi koji su imali novca da naruce takav nadgrobni spomenik od jednog od tadasnjih "majstora." Stecke su narucivali pripadnici svih konfesija (katolici, pravoslavci i krstjani). Stecci su se, mada u modificiranom stilu, odrzali prvih stotinu godina nakon pada Bosne i Huma pod Turke. Dakle, te prve generacije domacih konvertita su nastavile gajiti tu tradiciju dok nije potpuno potisnuta od tzv. nisana.

Većina stećaka datira od 12. do 16. st. što se jasno poklapa s pojavom i širenjem kršćanstva među dinarskim slavenskim stanovništvom.
Štećaka nema prije kristijanizacije Dinarida i poslije islamizacije, isključivo vezani za kršćane.

Rezultati terenskih istraživanja lokaliteta sa stećcima zapadne Hercegovine
https://hrcak.srce.hr/file/444355

Čudo što ih muslimani nisu porazbijali, kao što su srušili i zapalili skoro sve katoličke crkve.

Groblje se ne može prenamijeniti za razliku od crkve koja se jednostavno može pretvoriti u džamiju.

U tom slučaju,malo je vjerovatno da bi lokalno stanovništvo koje ima kontinuitet življena na tim prostorima od vremena koje si naveo nazivima za stećke kao što su grčko groblje,mađarsko groblje i dr.negiralo karakter stećaka kao grobova svojih predaka.

Prvi put čuo za mađarsko ili grčko groblje, kod nas u Hercegovini je naziv za stećak bilig.
Moraš razumjeti da se turskim osvajanjima događaju velike migracije i zbjegovi stanovništva, nema tu nekog kontinuiteta.

Zapravo je dosta vjerojatno. Ti stvarno misliš da je prosječan seljak u 18. st. imao neku svijest o svojim srednjovjekovnim precima, njihovoj kulturi i slično, pogotovo onaj pod Osmanlijama. Nebi rekao, to znanje su posjedovali u ovom slučaju crkvenjaci koji su bili rijetki pismeni i školovani ljudi. Običan seljak eventualno je znao ime djeda i pradjeda i možda predaju o porijeklu.

Upoznavanje običnih ljudi sa srednjovjekovnom povijesti, nasljeđem itd dolazi tek s romantizmom, nacionalnim pokretima i širenjem pismenosti u 19. st. Ali sa stećcima to nije bio slučaj, čak ni u tom razdoblju obični ljudi nisu dobili neki osjećaj povezansti s njima zato što se izgubio taj srednjovjekvni kontekst u kojem su nastajali i zato što elitama nisu bili zanimljivi za buđenje nacionalne svijesti (isključivo su religijskog karaktera) pa su ostali na rubu zanimanja.

Još jedna bitna stvar, na ovim je prostorima iz više razloga potisnuta svijest o vrijednosti vlastitih predaka, običaja i povijesnog nasljeđa, što zbog vladavine raznih okupatora, što zbog drugih indoktrinacija. Skoro da postoji prijezir prema vlastitoj povijesti, običajima i precima, a samim tim i prema sebi, a idealizira se tuđa kultura i povijest. Ironija je što su stećci itekako zanimljivi arheolozima, povjesničarima i kršćanskim istraživačima u Europi i ostatku svijeta.

Muslimanska projekcija. Oni su to napravili, moguće baš iz takvih pobuda, a kazuju da su to drugi bili.

Prizime Ćevapović postoji u Hrvata.
Požega ima svoj ćevap, vinogradarski odnosno požeški ćevap. Riceta iz 17.st., ako se dobro sićan.
Kod koga se i u kojen povisnen dokumentu prvi put spominje rič ćevap, ne znan.

Meni izgleda kao vjerovatno da nije postojao ni jedan valjan razlog da se za stećke ne ustali naziv staro groblje pod uslovom da su ispod stećaka sahranjivani preci tog stanovništva a što bi se prenosilo sa koljena na koljeno i da se strani pridjevi (grčko groblje,mađarsko groblje) jednostavno ne bi pojavili.Naravno ovo je samo moja pretpostavka.

U Srbiji je cest naziv za stecke madjarsko groblje a ima ga i u Bosni.
https://dijak.online/stecci/

Negdje se i koristi naziv Staro groblje, a postoje i dualni nazivi Grčko i Staro, kao i Mađarsko i Staro. Ovi dualni su zanimljivi jer je tu očito Staro groblje izvorni naziv, a u jednom trenutku je dodan naknadni naziv Grčki/Mađarski. Staro groblje je logično izvorni naziv koji je nastao u generaciji koja je prestala koristiti groblje i prešla na drugi tip ukopa, dok su ovi drugi nazivi iz nakog razloga kasnije dodani, samo je pitanje zašto. Pošto je s vremenom izgubljena svijest o pripadnosti i povezanosti s grobljem, negdje bi prevaladao novi naziv pa bi ostao samo naziv Mađarsko ili Grčko.

Ovako napamet rekao bi da su Grčko i Mađarsko (postoji i Latinsko) nazivi koji su došli i proširili se od političkih ili religijskih krugova, a ne od samih mještana koji bi samo privatili te nazive i s vremenom ih koristili umjesto vlastitih.

“Staro mađarsko” i “staro grčko” = staro katoličko i staro pravoslavno

Tada se za pravoslavnu crkvu upotrebljavao naziv “grčka” (to se vidi i na starim popisima, broje se “grčke kuće” kod srpskih sela, a pravoslavlje se nazivalo “grčki obred”), a katolike se u nekim dijelovima BiH još donedavno zvalo “Mađarima”, što mislim da je dosta poznato i stariji muslimani u nekim regijama i danas znaju šta naziv znači (slično kao naziv “Turci” za bosanske muslimane).

Puni naziv itekako ima smisla ako se uzme u obzir stari govor.

A oba naziva paralelno postoje i pamte se da bi se zapamtilo “čije” je koje groblje kad se vremenom više ne može raspoznavati, ili nakon migracija.

I meni je to palo na pamet (mađarsko = katoličko, grčko = pravoslavno), vrlo moguće. Samo mislim da je Staro odvojen dualni naziv kako sam već gore napisao.

Prije 300 godina nitko ne bi znao šta znači termin katolik i pravoslavac.

Imao si “latinski obred” (ponegdje u žargonu “Mađari”) i grčki obred.

Zato imaš ta tri naziva, staro grčko, staro mađarsko, staro latinsko

Ni SPC se nije zvala SPC nego je postajao institut “patrijarh Srbljem i Bugarom”, “Pećka Patrijaršija” (koju baštine većinom Srbi) i slicno.

Naziv SPC je moderan i izmišljen 1920, originalno nije bilo niti riječi “pravoslavna” niti eksplicitnog pridjeva “srpska”, Pećka Patrijaršija obuhvaćala je i Rumunje u Temišvaru i dio Bugarske čak i istočnije od Sofije..tako da se u biti radilo i o bugarskoj crkvi, čemu svjedoči i puni naziv titule patrijarha.



https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Pravosl ... ercegovini

Poslije ukidanja Pećke Patrijaršije 1766 ona se raspada na mjesne mitropolije od Budimpešte i Zagreba do Temišvara i Sofije, sve pod direktnom upravom Carigrada.

I onda konačno:



Proglašena nasljednicom.

Bugari ovo vjerojatno nisu priznali, posebno jer je srpsko svojatanje Pećke Patrijaršije (gdje je patrijarh imao jasnu dualnu srpsko-bugarsku titulu) dio spora oko identiteta Makedonaca.

Jer onda treba čitati da Makedonija nikad nije bila u srpskoj Pećkoj Patrijaršiju, nego se jednako može reći da je bila u bugarskoj Pećkoj Patrijaršiji.

Da, radi se o arhaičnim nazivima, to mi je poznato. U svakom slučaju ako se radi o katoličkim/pravoslavnim grobiljima ti nazivi bi trebali biti distinktivnog karaktera, tj. označavati groblja koja se razlikuju od okoline po crkvenoj pripadnosti. Trebalo bi vidjeti gdje se koji naziv najviše koristi. Generalno, najčešći naziv za groblja sa stećcima je čini mi se Mramorje.

Na Sandžaku u selu Sugubine nekropola ima dualni naziv Grčko i Latinsko groblje.