HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pon lis 22, 2018 9:54 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 1013 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 41  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: pet sij 29, 2010 9:36 am 
Offline

Pridružen/a: pet sij 15, 2010 10:09 am
Postovi: 220
Cilj mi nije bio da pokažem izvore, već da pokažem što se na internetu o sukobu u BH piše i ko je to napisao. Žalosno je da mi (Hrvati) nismo u Wikipediji napisali, istinu o ratu, koju mi poznajemo i u kojoj smo sudjelovali. Ja znam, da je notorna laž, ono što piše na netu a koje sam ja kopirao da vam prikažem kako nas svijet doživljava. Niko od relevantnih činbenika iz hrvatskog naroda nije dematirao ni napisao na Wikipediji, pravu istinu.

_________________
Treba mnogo reči, a ne mnogo govoriti!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: sub vel 06, 2010 8:28 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
Jedan od zadnjih napada na Vitez,opisan od strane učesnika "druge"strane...

Nekad davno, u ona vec zaboravljena vremena, dogodila se jedna noc. Bio je mjesec Ramazan i bio je rat u Bosni. Tople travnicke džamije su bile dupke pune, ljudi u safovima stiskali su laktove uz tijela da ih više stane – šesta je teravija, skracena, ratna.

Travnik. Stari vezirski grad, prošaran turbetima, šadrvanima, sahat-kulama, prepun džamija: Šarena, Alibegova, Jeni… sve lijepe, divota dunajlucka, iz davnih, iz turskih vremena, i u ramazanske dane uvijek pune, ciste, prostrane, tople, travnicke džamije.

U toj istoj noci sedamnaestog februara, ratne devedesetcetvrte godine, u jednom selu, jugoistocno od gradica Viteza, u hladnim sobicama skupili se ljudi, u svakoj po desetak njih, cetni vodovi, da vide šta ce i kako ce veceras. Zveckaju meci, svakom po dvadeset komada – dovoljno za jedan duži rafal, nema se više, komandant Cuskic je rekao da se može i bombama odraditi: dovoljno je prici blizu, pa ako treba i bajonetima!

U stari dio Viteza veceras se mora uci! U njemu se, u okuženju, nalazi 1600 žena, djece i muškaraca – onih isti koji su, gluho, na malim ekranima, pratili tragediju svoga naroda: u Bosanskoj krajini, u istocnoj Bosni, u… devedeset druge. Kako je to tada izgledalo daleko i nemoguce u Vitezu?!

Još jedna teravija je obavljena: ljudi lagano izlaze iz džamija; prepoznaju lica i u mislima prebiru ko veceras nije došao; mracnim sokacima žurno koracaju kucama, tamo ih ceka ono što je preostalo od iftara, nisu stigli sve dojesti – da ne propuste teravih-namaz . Valja rano leci, valja rano ustati.

Prošla je ponoc, prilike u bijelom bauljaju snijegom, borci, Krajišnici, idu u akciju: U svakom rancu po jedan mali, odrvenjeli kruh, jedan ''IKAR'' i jedna ''riblja'' – bogatstvo! Od kako je pocelo ovo sa Hrvatima postali su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noci provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi (blago vremenu u kom su tama i studeni snijeg prijatelji covjeku!).

I dok se bijela povorka tiho provlaci klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuca, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za vecerašnju akciju; ispratili su Krajišnike, koje su primili po kucama, i sad leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave…

Vole oni Krajišnike, rado im odvoje ponešto hrane, iako se nema, sevap je, jes' da ih ima svakakvih, ali dobri su borci.

Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikicevi specijalci veceras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga culo.

''Vitez nocas mora pasti!'' – šapatom dobacuje neko, uz cerekanje, dok kao aveti klize izmedu neprijateljevih rovova. Idu im iza leda. Cistina je! zlokobna, prijeteca: lijevo, u zemunici pored štale, uz spaljenu kucu, neko kašlje – ustaša! Ni deset metara, mimo njega, u koloni, prolazi 40 ljudi; desno je livada, do pola prekopana tranšeom završenim sa rovom, srecom, veceras je prazan.

Pognuti, šunjaju se do ivice šume, studen im pojacava glad, dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo stižu do prvih kuca sela, kilometar udaljenog od starog dijela Viteza, tuda je najkrace za deblokadu. Grupa desno se razvila u strijelce i sad koracaju livadom ka mracnom jezovitom šumarku, tu je njihova linija. Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, da omoguci prolaz pojacanju.

Kroz zamracene prozore utuljeno sijere svijetla svijeca (one prave, parafinske, odavno su nadonještene svinjskom mašcu – zlo natjeralo), to mještani ustaju na sehur, da zaposte. I devedesettreca je bila gladna, ali ova devedesetcetvrta…uh!? Ipak, kad je covjek kod svoje kuce, nade se uvijek neki mrsniji zalogaj, da lakše dan u postu prode. I dok se noc rastace u dan, gutaju se posljednji zalogaji, srce kafa, jecmenuša, pa sve zalijeva vodom, ili šerbetom, a onda: nijet za post, pa sabah-namaz, pa ponovo u krevet, jer zima je, nema se šta tako rano raditi, i tako širom Bosne, gdje god se ne crni izgoreni duvar i ne puca puška ispod prozora.

Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… rucne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je poceo napad, tamo su ''******'' iz 299. brigade, Maglajlije, njih deset, svi ostali su iz Sedamnaeste Slavne krajiške, dobrovoljci. Trinaestorica desno (vod Dženetske Hurije), uletješe u šumarak, sa drvecem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trci: bombe, tekbiri, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grc na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjenicnoj rokadi.

Samir uskocio u zemunicu – poginuo.
Almo krenuo da pomogne jaranu – i on poginuo. Grupa koja je išla pravo, vratila se. Onima sa lijevog krila poginuo komandir u prvim rafalima, pa se povukli, i 37 boraca je ostalo odsjeceno od glavnine. Svi su sada u šumarku, gaze tranšeima do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu, hladnoca i umor polako cine svoje. Treba izvuci tijela poginulih, a svice.

Ustaše se dovikuju, sad ce poceti sa eksplozivnim napravama, treba brzo djelovati. Salko, puzeci kroz tranše, krece ka zemunici, po tijela poginulih.
Rafal ga odiže od zemlje, poginu. Ostadoše sva tri tijela neizvucena, po prvi put u Prvoj ceti, Prvog bataljona Sedamnaeste.

Po kucama u selu, šapucu se dove i sureta, niko više ne spava, svi su zabrinuti, nervozni, prestrašeni. Dolje, u potocima ispod sela, veceras se gine i ubija. Ispod svakog krova, u bunovnim glavama, prebiru se teške misli: ako Krajišnici provale, onda ce i naši muški morati ici da pomognu; ako ne provale, pokušace ponovo neku drgu noc, opet besanu; a šta ako odu odavde na neku drugu liniju? Šta ce biti sa nama? Poklace nam djecu…?!

Odnekud pade snijeg i spusti se magla, i pomognu Krajišnicima da se izvuku preko ledine, preko minskog polja, brisanog prostora, a vec se bilo razdanilo. Izvukli su ranjene, samo ne poginule, oni ostadoše.

Cim se dokopaše prvih kuca, docekaše ih stanovnici, zabrinuta cela i široke ruke, dodaše im da jedu ono što je preteklo od sehura, onima koji ne poste, a ima ih takvih!? Ma dali bi im i više samo kad bi imali, eh, kakvi su to borci, ti Krajišnici.

EPILOG




Veliki dan je poceo bajram-namazom: sve travnicke džamije su bile prenapucene; ljudi, u osmijeh razvucenih lica, izlazili su iz njih, pružali ruke jedni drugima, grlili se, cestitali; grmili su rafali, kao da ponovo pada Jajce.

Danas je Bajram, veliki muslimanski praznik: svi pokazuju svoja najbolja odijela, neki ih cuvaju samo za ovaj dan; svuda raznobojni mirisi, širom otvorena vrata, puni stomaci; za danas su pripremljena najljepša jela, danas gazde dijele sirotinji, i šakom i kapom, danas niko nije gladan… i sunce danas nekako jace sja!

U istom gradu, na šehidskom mezarju, isto sunce obasjava tugom zasjenjena lica. Tišinu ispunjava dobovanje busenja o daske kabura i udaljeni žamor caršije koja slavi. Sedamnaesta se okupila da obavi dženazu, jednom od svojih- rahmetli- Alminu, šehidu inšallah. Tri dana prije ukopani su Salko i Samir. Tijela sve trojice došla su u razmjenu, a tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om. Vitez nije pao, ali, uskoro ce u njega da se ide kao nekad, kao da ništa nije bilo, kao da mezari u Travniku nisu stvarni.

I ovaj put je domacih malo došlo da isprati Krajišnika, oni imaju lijepe džamije, tople, ciste, prostrane, i ne propuštaju ici u njih ni kada je rat, kada je na liniji odbrane potreban svaki covjek.

Bilo je to davno, u ona vec zaboravljena vremena, dolaze novi ramazani a za njima i bajrami, do Travnika dvije carevine daleko: je li snijeg ugažen oko mezara, dolazi li iko, pamti li?

Edin Ramulic
Februar 1997. godine


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 11:00 am 
Offline

Pridružen/a: sri svi 06, 2009 2:27 pm
Postovi: 104
Mar-kan je napisao/la:
Jedan od zadnjih napada na Vitez,opisan od strane učesnika "druge"strane...

Nekad davno, u ona vec zaboravljena vremena, dogodila se jedna noc. Bio je mjesec Ramazan i bio je rat u Bosni. Tople travnicke džamije su bile dupke pune, ljudi u safovima stiskali su laktove uz tijela da ih više stane – šesta je teravija, skracena, ratna.

Travnik. Stari vezirski grad, prošaran turbetima, šadrvanima, sahat-kulama, prepun džamija: Šarena, Alibegova, Jeni… sve lijepe, divota dunajlucka, iz davnih, iz turskih vremena, i u ramazanske dane uvijek pune, ciste, prostrane, tople, travnicke džamije.

U toj istoj noci sedamnaestog februara, ratne devedesetcetvrte godine, u jednom selu, jugoistocno od gradica Viteza, u hladnim sobicama skupili se ljudi, u svakoj po desetak njih, cetni vodovi, da vide šta ce i kako ce veceras. Zveckaju meci, svakom po dvadeset komada – dovoljno za jedan duži rafal, nema se više, komandant Cuskic je rekao da se može i bombama odraditi: dovoljno je prici blizu, pa ako treba i bajonetima!

U stari dio Viteza veceras se mora uci! U njemu se, u okuženju, nalazi 1600 žena, djece i muškaraca – onih isti koji su, gluho, na malim ekranima, pratili tragediju svoga naroda: u Bosanskoj krajini, u istocnoj Bosni, u… devedeset druge. Kako je to tada izgledalo daleko i nemoguce u Vitezu?!

Još jedna teravija je obavljena: ljudi lagano izlaze iz džamija; prepoznaju lica i u mislima prebiru ko veceras nije došao; mracnim sokacima žurno koracaju kucama, tamo ih ceka ono što je preostalo od iftara, nisu stigli sve dojesti – da ne propuste teravih-namaz . Valja rano leci, valja rano ustati.

Prošla je ponoc, prilike u bijelom bauljaju snijegom, borci, Krajišnici, idu u akciju: U svakom rancu po jedan mali, odrvenjeli kruh, jedan ''IKAR'' i jedna ''riblja'' – bogatstvo! Od kako je pocelo ovo sa Hrvatima postali su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noci provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi (blago vremenu u kom su tama i studeni snijeg prijatelji covjeku!).

I dok se bijela povorka tiho provlaci klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuca, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za vecerašnju akciju; ispratili su Krajišnike, koje su primili po kucama, i sad leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave…

Vole oni Krajišnike, rado im odvoje ponešto hrane, iako se nema, sevap je, jes' da ih ima svakakvih, ali dobri su borci.

Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikicevi specijalci veceras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga culo.

''Vitez nocas mora pasti!'' – šapatom dobacuje neko, uz cerekanje, dok kao aveti klize izmedu neprijateljevih rovova. Idu im iza leda. Cistina je! zlokobna, prijeteca: lijevo, u zemunici pored štale, uz spaljenu kucu, neko kašlje – ustaša! Ni deset metara, mimo njega, u koloni, prolazi 40 ljudi; desno je livada, do pola prekopana tranšeom završenim sa rovom, srecom, veceras je prazan.

Pognuti, šunjaju se do ivice šume, studen im pojacava glad, dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo stižu do prvih kuca sela, kilometar udaljenog od starog dijela Viteza, tuda je najkrace za deblokadu. Grupa desno se razvila u strijelce i sad koracaju livadom ka mracnom jezovitom šumarku, tu je njihova linija. Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, da omoguci prolaz pojacanju.

Kroz zamracene prozore utuljeno sijere svijetla svijeca (one prave, parafinske, odavno su nadonještene svinjskom mašcu – zlo natjeralo), to mještani ustaju na sehur, da zaposte. I devedesettreca je bila gladna, ali ova devedesetcetvrta…uh!? Ipak, kad je covjek kod svoje kuce, nade se uvijek neki mrsniji zalogaj, da lakše dan u postu prode. I dok se noc rastace u dan, gutaju se posljednji zalogaji, srce kafa, jecmenuša, pa sve zalijeva vodom, ili šerbetom, a onda: nijet za post, pa sabah-namaz, pa ponovo u krevet, jer zima je, nema se šta tako rano raditi, i tako širom Bosne, gdje god se ne crni izgoreni duvar i ne puca puška ispod prozora.

Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… rucne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je poceo napad, tamo su ''******'' iz 299. brigade, Maglajlije, njih deset, svi ostali su iz Sedamnaeste Slavne krajiške, dobrovoljci. Trinaestorica desno (vod Dženetske Hurije), uletješe u šumarak, sa drvecem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trci: bombe, tekbiri, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grc na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjenicnoj rokadi.

Samir uskocio u zemunicu – poginuo.
Almo krenuo da pomogne jaranu – i on poginuo. Grupa koja je išla pravo, vratila se. Onima sa lijevog krila poginuo komandir u prvim rafalima, pa se povukli, i 37 boraca je ostalo odsjeceno od glavnine. Svi su sada u šumarku, gaze tranšeima do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu, hladnoca i umor polako cine svoje. Treba izvuci tijela poginulih, a svice.

Ustaše se dovikuju, sad ce poceti sa eksplozivnim napravama, treba brzo djelovati. Salko, puzeci kroz tranše, krece ka zemunici, po tijela poginulih.
Rafal ga odiže od zemlje, poginu. Ostadoše sva tri tijela neizvucena, po prvi put u Prvoj ceti, Prvog bataljona Sedamnaeste.

Po kucama u selu, šapucu se dove i sureta, niko više ne spava, svi su zabrinuti, nervozni, prestrašeni. Dolje, u potocima ispod sela, veceras se gine i ubija. Ispod svakog krova, u bunovnim glavama, prebiru se teške misli: ako Krajišnici provale, onda ce i naši muški morati ici da pomognu; ako ne provale, pokušace ponovo neku drgu noc, opet besanu; a šta ako odu odavde na neku drugu liniju? Šta ce biti sa nama? Poklace nam djecu…?!

Odnekud pade snijeg i spusti se magla, i pomognu Krajišnicima da se izvuku preko ledine, preko minskog polja, brisanog prostora, a vec se bilo razdanilo. Izvukli su ranjene, samo ne poginule, oni ostadoše.

Cim se dokopaše prvih kuca, docekaše ih stanovnici, zabrinuta cela i široke ruke, dodaše im da jedu ono što je preteklo od sehura, onima koji ne poste, a ima ih takvih!? Ma dali bi im i više samo kad bi imali, eh, kakvi su to borci, ti Krajišnici.

EPILOG




Veliki dan je poceo bajram-namazom: sve travnicke džamije su bile prenapucene; ljudi, u osmijeh razvucenih lica, izlazili su iz njih, pružali ruke jedni drugima, grlili se, cestitali; grmili su rafali, kao da ponovo pada Jajce.

Danas je Bajram, veliki muslimanski praznik: svi pokazuju svoja najbolja odijela, neki ih cuvaju samo za ovaj dan; svuda raznobojni mirisi, širom otvorena vrata, puni stomaci; za danas su pripremljena najljepša jela, danas gazde dijele sirotinji, i šakom i kapom, danas niko nije gladan… i sunce danas nekako jace sja!

U istom gradu, na šehidskom mezarju, isto sunce obasjava tugom zasjenjena lica. Tišinu ispunjava dobovanje busenja o daske kabura i udaljeni žamor caršije koja slavi. Sedamnaesta se okupila da obavi dženazu, jednom od svojih- rahmetli- Alminu, šehidu inšallah. Tri dana prije ukopani su Salko i Samir. Tijela sve trojice došla su u razmjenu, a tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om. Vitez nije pao, ali, uskoro ce u njega da se ide kao nekad, kao da ništa nije bilo, kao da mezari u Travniku nisu stvarni.

I ovaj put je domacih malo došlo da isprati Krajišnika, oni imaju lijepe džamije, tople, ciste, prostrane, i ne propuštaju ici u njih ni kada je rat, kada je na liniji odbrane potreban svaki covjek.

Bilo je to davno, u ona vec zaboravljena vremena, dolaze novi ramazani a za njima i bajrami, do Travnika dvije carevine daleko: je li snijeg ugažen oko mezara, dolazi li iko, pamti li?

Edin Ramulic
Februar 1997. godine


Eh kakva dobra prica , samo im nesto propao napad :D , Vikicevci su govorili kao da njima nije jasno zasto nije 3 esalon uveden u napad. Valjda jadnici nisu mogli odmah skontat da su ovi prvi najebali :D , Kazu Armijski komandiri izostao faktor iznenadjenja. Sta su oni mislili da za sve vrijeme rata nismo dosli pameti i da cemo uvijek biti neoprezni...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 11:02 am 
Offline

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 7:19 pm
Postovi: 3591
Šta, pokušali su prije sporazuma uzet Vitez.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 11:18 am 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
Inkvizitor je napisao/la:
Šta, pokušali su prije sporazuma uzet Vitez.


Zadnji dani kad se več znalo da je kraj sukoba blizu su vođene najžešće borbe na svim crtama.. znalo se tko što uzme njegovo je... Ljudi bio je rat to rat.. ne neki sukom, nesporazum ili šta li već.. pravi rat do istrebljenja.. oni nas ili mi njih..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 11:29 am 
Offline

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 7:19 pm
Postovi: 3591
Znači 17 ba Krajiška jurišala na Vitez. Najbolja ba brigada ABiH.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 11:51 am 
Offline

Pridružen/a: sri svi 06, 2009 2:27 pm
Postovi: 104
Inkvizitor je napisao/la:
Znači 17 ba Krajiška jurišala na Vitez. Najbolja ba brigada ABiH.


Upravo tako mislim da su ucestvovali u svakom napadu na Vitez i na Buhine Kuce i na Kruscicu..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 12:17 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
Inkvizitor je napisao/la:
Znači 17 ba Krajiška jurišala na Vitez. Najbolja ba brigada ABiH.


I šta ti je ironija-na kraju rata mi branimo Ključ i okolicu od Srba...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 4:17 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
Inkvizitor je napisao/la:
Znači 17 ba Krajiška jurišala na Vitez. Najbolja ba brigada ABiH.


E sad da je bila najbolja sumnjam... jednostavno to je bila krajiška sirotinja izbjegla ispred četničkog noža koju je večinom obukla i obučila HV u Rijeci i ZG pa poslala u Srednju Bosnu, dolaskom u TR večinom su ih slali na najteže crte i borbe tako da su bili dosta mobilni i pokretni.. a u borbi žilavi i fanatični.. dok su mještani izbjegavali terene daleko od svoje kuće oni su prihvatali svaki a posebice onaj gdje je bilo malo ratnog plijena... a taj plijen je večinom bilo pokučstvo iz hrvatski kuča, tako da se nalazilo u TR dosta potvrda gdje se dozvoljava nekom krajišniku da iz neke hrvatske kuče iznese nešto kao ratni plijen i uzme sebi...
Nekad su bili korektniji prema Hrvatima koji su ostali u TR nego domači muslimani, manje ih je zahvatio islamski fanatizam i uticaj islamski krugova, poznati su da su za razliku od domaći muslimana znali konzumirat i svinjetinu a o alkoholu da i ne govorimo..
Znam slučaj nakon pada večeg dijela naselja Putičeva u općini Travnik i gdje je ostalo par staraca Hrvata na njihovoj strani da dok tu crtu držala 17 krajiška (a i zauzela je ta brigada) da su bili korektni prema njima nije ih niko maltretiro a znali su i zajedno zaklat po koje prase i zajedno se sa njima častit, a da su paljevine sela i maltretiranje ovih ljudi nastali kad je položaj na Putičevu počela čuvati 306 br i to momci iz sela Mosor i Bandol koje je susjedno muslimansko selo tj komšije... Eto mali prilog o ovoj postrojbi koju je da ne zaboravimo opremila Lijepa naša...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 4:28 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
sioux111 je napisao/la:
Nekad su bili korektniji prema Hrvatima koji su ostali u TR nego domači muslimani, manje ih je zahvatio islamski fanatizam i uticaj islamski krugova, poznati su da su za razliku od domaći muslimana znali konzumirat i svinjetinu a o alkoholu da i ne govorimo..


Nekad su,kao u ovoj priči gore navedenoj,ranili i uhvatili momčića od nepunih 17 godina kad su upali u selo,momak je krenuo da budi selo,a onda su ga ispitivali i mučki ga ubili.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:21 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
jebi ga Markane nismo ni mi bili nježni kad smo upadali kod njih u njihova sela... nit su oni nas šampitama gađali nit mi njih rat je bio....bilo je ljudi i neljudi... i dobra i zla... treba govorit i jedno i drugo kako je bilo baš zbog ljudi i neljudi... ne treba upadat u onu zamku svi mi dobri svi oni loši kad znamo da nije tako bilo...niti tako niti obratno.. i nama puno stvari nije trebalo... spališmo i mi onaj Bandol što ga spomenu u postu prije manje više bezveze i oni Gornje Putičevo isto tako... samo žalit je da smo opet i mi i oni gdje smo bili i jedva čekamo da opet počnemo palit i upadat jedni drugima u sela.. to je ta jebena Andričevska Bosna...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:28 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
sioux111 je napisao/la:
jebi ga Markane nismo ni mi bili nježni kad smo upadali kod njih u njihova sela... nit su oni nas šampitama gađali nit mi njih rat je bio....bilo je ljudi i neljudi... i dobra i zla... treba govorit i jedno i drugo kako je bilo baš zbog ljudi i neljudi... ne treba upadat u onu zamku svi mi dobri svi oni loši kad znamo da nije tako bilo...niti tako niti obratno.. i nama puno stvari nije trebalo... spališmo i mi onaj Bandol što ga spomenu u postu prije manje više bezveze i oni Gornje Putičevo isto tako... samo žalit je da smo opet i mi i oni gdje smo bili i jedva čekamo da opet počnemo palit i upadat jedni drugima u sela.. to je ta jebena Andričevska Bosna...


Pa kako ću pričati o njihovoj humanosti,a upali u selo da ga spale?Kako si ih opisao,ja ih zamišljam kako su domicilnim ljudima koje su zatekli tamo tekli med i mlijeko...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:34 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:56 pm
Postovi: 9317
Eh kakva dobra prica , samo im nesto propao napad , Vikicevci su govorili kao da njima nije jasno zasto nije 3 esalon uveden u napad. Valjda jadnici nisu mogli odmah skontat da su ovi prvi najebali , Kazu Armijski komandiri izostao faktor iznenadjenja. Sta su oni mislili da za sve vrijeme rata nismo dosli pameti i da cemo uvijek biti neoprezni...

Kako je izostao faktor iznenadjenja kad su bili iznenadjeni??? :zubati


Nego, ovaj rat je doista bio prljav.. Tamo negdje 2005. upoznao sam u Savbiji lika iz Prijedora u.. Jos 1992. godine njega i buraza mlatnuli su cede i pravac Manjaca.. Poslije par mjeseci su pusteni, razmjenjeni sta li vec i docepali su se Hrvatske. Mnogi od njegove familije su ostali po raznim logorima izmedju Banjaluke i Prijedora, ali su neki takodjer pusteni pod pritiskom "europe" i stigli do Travnika. On je jedini nacin da se sretnu vidio u tome da se prijavi i krene na obuku kod Rijeke.. tako je stigao u srednju Bosnu.. Sastao se sa sestrom, majkom , a otac je ubijen u putu, vjerojatno na K. stijenama. Obecavano im je da ce uskoro u borbe za svoja sela i gradove od Prijedora do Bosanskog Novog. No medjutim ubrzo su skuzili da od toga nista nema vec da ce na Hrvate. Izbjegavao je, koliko je mogao (barem tako prica meni osobno)
Da skratim.. Poslije primirja, i kraja rata, otisao je iz Bosne , prvo u Austriju pa Njemacku. Ode ponekad u Prijedor i to je sve sto je dobio od obecanja na pocetku obuke. Veli da ni dan danas ne konta kako nisu uspjeli nista konkretno napravit iako su bili nadmocniji u mnogo cemu..

_________________
KiM je napisao/la:

Sta fali nasoj "povjesti" . Utemeljena je na cinjenicama
Imamo kontinuitet vladara vec 2000 godina. Imena prezimena, mesto rodjenja, sahrane. Z A D U Z B I N E


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:37 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
Tulkas je napisao/la:
Veli da ni dan danas ne konta kako nisu uspjeli nista konkretno napravit iako su bili nadmocniji u mnogo cemu..


Napraviti prema nama,HVO-u?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:44 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1154
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
Krajišnici su ga više pljačkali (govorim o Putičevu) i to dokumentovano tako da se znalo ko je odnio šporet a ko bijelu tehniku i gdje.. vodili ljudi dokumentaciju o tome.. a vodili je i mi u SNS kasnije dok je ta služba postojala i radila nešto korisno.. i tu je bilo zabilježeno da i nije nešto puno falilo našim civilima njih par što je ostalo gore nisu ih tukli i maltretirali.. par staraca je bilo znam za jednog starog dida Livančića koji nam je pričao da je zajedno peko krme sa krajišnicima skojim je bio u OK odnosima ... rat oni tu ratuju ali u pauzi i počastili se sa njim... a Putičevo su 90% zapalili naši prvi susjedi Mosorani i Bandoljani i to se manje više zna i koji iz tih sela... 5% Krajišnici a 5% je izgorilo u borbi...

Ovo o našima i njima sam napiso da bi se ovaj forum razlikovao od nekih drugih da nebi bilo da svi pričamo bajke o našim svecima i bezgrešnim djevicama u maskirnoj uniformi i njihovom sotonama po u ljudskom obliku... bilo je svega i to treba zabilježit i izvagat... i vjeruj mi to nama više odgovara... puno više od zaluđivanja da postoje tri istine i da je ova naša istinita... istina je jedna a ona mora bit utemeljena na činjenicama... a nadvikavanje čija istina je točna nam ne odgovara jer nas je najmanje za viknit imamo najmanje resursa za nadvikavanje i nismo se izvještili u tome...

A puno stvari je krenulo naopako kad su ljudima koji znaju posao došli neki bravari i stolari sa nekim činovima i imenovanjima i počeli govorit da nije stvar u istini i istraživanju istine nego u nadvikavanju i to sa puno jačima od nas..
npr... Haškim istražiteljima..i sl.
I te neke stvari nismo ni do danas nismo ispravili...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 5:48 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
Prijatelju,znam ja odlično što se ovdje zbilo.Tko je tko i kakav je tko bio,i naši i njihovi.Ne pričamo bajke.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: ned vel 07, 2010 6:31 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:56 pm
Postovi: 9317
Mar-kan je napisao/la:
Tulkas je napisao/la:
Veli da ni dan danas ne konta kako nisu uspjeli nista konkretno napravit iako su bili nadmocniji u mnogo cemu..


Napraviti prema nama,HVO-u?


Pa prema kome drugome, Srbe su sjebali na Vlasicu nakon svega.. Mi uopce nismo svjesni sta je njima govoreno, obecavano...

_________________
KiM je napisao/la:

Sta fali nasoj "povjesti" . Utemeljena je na cinjenicama
Imamo kontinuitet vladara vec 2000 godina. Imena prezimena, mesto rodjenja, sahrane. Z A D U Z B I N E


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: pon vel 08, 2010 2:44 pm 
Offline

Pridružen/a: uto lip 16, 2009 2:37 pm
Postovi: 900
Bila je i nekakva 27. krajiska brigada.

Koliko ja znam, bas od par prijatelja iz Viteza, njima su najgori bili krajisnici. Dok su domaci muslimani bili vise za nekakav dogovor, a rat kao krajnja solucija. Uostalom, hrvatske kuce domacima nisu trebale, logicno zar ne. Osim za opljackat.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: pon vel 08, 2010 3:54 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:56 pm
Postovi: 9317
Ne bih bas rekao i domaci su vukli na svoje.. eto Markan zasigurno zna kako je bilo od pocetka, dakle od rata u HR i ponasanja Muslimana iz Viteza, Travnika pa preko 92. do 93. i najvece pizdarije..

_________________
KiM je napisao/la:

Sta fali nasoj "povjesti" . Utemeljena je na cinjenicama
Imamo kontinuitet vladara vec 2000 godina. Imena prezimena, mesto rodjenja, sahrane. Z A D U Z B I N E


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: uto vel 09, 2010 5:26 pm 
Offline

Pridružen/a: uto sij 05, 2010 5:44 pm
Postovi: 212
Markane daj ovom objasni da ne trabunja,ma koji domaci pa babo moga skolskoga kolege najveci ubojica i tamanio samo susjede svoje,Oj TURCINE ZA NEVOLJU KUME::: :smajl037 :smajl037 :smajl037


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: sri vel 10, 2010 5:36 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 21780
Ima svega...

http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlo ... ovorni.htm


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: čet vel 11, 2010 2:58 pm 
Offline

Pridružen/a: čet svi 07, 2009 1:19 pm
Postovi: 596
E ovo im nikada neću zaboraviti. Ni ja, niti jedan Žepčak!
Selo Kiseljak

Citat:
Strahovit zločin nad hrvatskim civilima počinili su vojnici Armije BiH 16. kolovoza 1993. godine u selu Kiseljak, istočno od Žepča. Preobučeni u uniforme vojnika HVO-a, diverzanti 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH neometano su, predvečer upali u to hrvatsko selo. Vojnici HVO-a bili su iznenađeni i dok su se konsolidirali i stali odupirati, vojnici Armije BiH počinili su zločine nad starcima, ženama i djecom. Vatrenim i hladnim oružjem život su izgubile 43 osobe. Kada su upali u selo, vojnici Armije BiH iz kuća su istjerali civile i postavili ih kao živi zid prema lokalnoj postrojbi HVO-a.

Jedna žena, majka petoro djece, svjedočila je 21. veljače 1994. godine.97

"Tada je zapucalo i odozdo, od pruge, a muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali 'Allahu ekber'. Na put, između moje i Nikine kuće i na njegovo dvorište pristizali su novi muslimansko-bošnjački vojnici. Skupilo ih se preko dvadeset. Prijetili su, psovali: 'Znat ćete vi, ustaše, što su ******'.98 Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi štit. Čini mi se da su htjeli preći na drugu stranu ceste. Zastali su s ovu stranu, kod ceste, desetak metara od moje kuće. Strašno je pucalo i od pruge i, čini mi se, sa svih strana. Čula sam zarobljene da strašno viču, jauču. Sada se pucalo svačim: puškama, pištoljima, bombama, tromblonima. Valjda nisu smjeli preko ceste pa su ispred sebe ti muslimansko-bošnjački vojnici gonili zarobljene vičući im da se čvrsto i gusto drže zajedno. Vraćali su se natrag. I onda čuh kćerku: 'Joj, mama!' Pogledah kroz prozor. Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani-Bošnjaci su pucali po ostalima. Čula sam da viču: 'Sad ćete vidjeti što su ******. Majku vam ustašku. sad ste naši.'

Kata Krezić pala je na leđa s rukama prekriženim na prsima. Floro je ležao na putu pod prozorom, a kraj njega je na trbuhu puzala Ankica, Florina sestra. Jaukala je. Janja i Jozo Bulajić ležali su jedno na drugom. Mislila sam da su oboje mrtvi. Ivana i Franju sam vidjela kroz trupce na prozorima. Franjo je ležao a crijeva su mu bila vani. Čula sam kako kaže Ivanu da mu stavi drvo pod glavu. Ivan je to učinio i trudio se da mu jezik izvuče vani. Ali, Franjo je istog trenutka umro. Sve se od početka napada odvijalo tako brzo i shvatih da se iz Verine kuće i iz još jedne kuće, ovdje s druge strane, puca na muslimansko-bošnjačke vojnike. Da su naši došli prije, ne bi ovi bili stigli napraviti ovaj pokolj, ali sve se odigralo tako brzo. Muslimansko-bošnjački vojnici su počeli bježati prema cesti i preko ceste. Kasnije sam saznala da ih je bilo mrtvih i ranjenih. A mislili su ići dalje ubijati, jer sam čula kako govore: 'Ovdje je gotovo, idemo dalje'. A tada su naši zapucali iz ovih dviju kuća."

U tome masakru hrvatskog pučanstva u Kiseljaku, smrtno su stradali: Franjo Krezić, starija osoba; Kata Krezić, žena Franje, starija osoba; Kata Katić, rođena 1922. godine; Niko Širić, starija osoba; Kata Širić, starija osoba; Ivica Mandurić, dječak, retardirana osoba; Ivana Širić, djevojčica od 15 godina; Miroslav Lučić, invalid bez noge; Damir Kajić, dječak od 10 godina; Kruno Kajić, invalid, ranjeni vojnik HVO-a; Ljilja Maglica, djevojka; Ana Đerek, majka troje maloljetne djece; Anto Jukić, invalid, ranjenik HVO-a; Franjo Tadić, nesposobna i nepokretna osoba; Jakov Tadić, starija osoba; Ivan Pravdić, invalid; Jozo Bulajić, starija osoba; Mato Ivešić, starija osoba; Ivo Vidović, starija osoba; Stanko Širić, starija osoba; Ivica Bandić, starija osoba; Florijan Krezić; Ivica Lukeš i Vinko Zovko. Ostali poginuli još nisu identificirani.

Sliku užasa toga dana u selu Kiseljak opisala je jedna svjedokinja, rođena 1958. godine ovako:

"Kad smo došli možda deset metara od ceste, zapucali su vojnici Armije BiH po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo u stranu i nije niti ranjen. Kad je došao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me; 'Majko, što je ovo?' A mala Ivana govorila je: 'Joj, što ću...' to su bile njene zadnje riječi. Ja sam samo govorila: 'Dijete, ne daj se!' Florijan nije progovorio nijednu riječ kao ni majka mu Kata. Mala Ivana Širić je rođena 11. ožujka 1980., Kata Krezić 12. rujna 1933., Franjo Krezić 2. veljače 1934., a Florijan Krezić 27. veljače 1963. Svi su oni u jednom trenu ubijeni. Janja Bulajić je teško ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Ležala sam medu njima mrtvima. Onda sam se, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu snagu dalo. Tad sam izmolila 'Pokajanje', za mrtve. Franjo Krezić je nakon pucnjave još davao znakove života i sin mi je rekao: 'Mama, odoh ga ja pokušati spasiti, samo ako ga uspijem dolje prenijeti'. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam, ali da ne krvarim puno...

Tad sam se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezića. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i tad sam vidjela njegov mozak u toj krvi. Onda sam dopuzila natrag do svoje kuće i kad sam došla do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam ležati ispod terase. Sin je odnekud došao do mene i rekao. 'Mama, od Franje nema više ništa. Mrtav je.'

Nije bilo nikakvih nagovještaja da će nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku Bosnu. Spremali smo zimnicu, ništa nismo znali. Baš sam spremala paradajz za zimnicu, pilili smo i drva. E, da smo znali što će nas snaći. Florijan Krezić je pogođen u glavu, točno iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana Šarić je pogođena u lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena ruža na njenoj majici. Lice i tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se 'otvorila', baš kao rascvjetana ruža. Kata Krezić je svukud pogođena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i nogu. Franjo Krezić je pogođen u trbuh i u leđa. Ja sam pogođena u noge. Kad sam došla u Teslić, vidjela sam još naših ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Božo Širić ubijeni. Jedna moja susjeda leži u bolnici, ostala je bez ruke i noge".

Obitelj Franje i Kate Krezić bili su izbjeglice iz sela Golubinja, 15 km udaljenog od Kiseljaka. Bili su se smjestili kod svjedokinje utekavši iz rodne kuće ispred muslimansko-bošnjačkog nasilja. Iza njih su ostala siročad, sin i kćerkica, koja je imala osam godina.

Ratni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim pučanstvom u selu Kiseljaku, općina Žepče u svjetskoj javnosti nije bio zapažen. Predstojnik Sektora za zdravstvo u Odjelu obrane tadašnje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, dr. Ivo Bagarić, 17. kolovoza 1993. godine o tom muslimansko-bošnjačkom zločinu nad Hrvatima u Kiseljaku obavijestio je UN, UNHCR, UNPROFOR, WHO, ICRC, UNICEF, Helsinški Watch, New York, Amnesty International, The European Community i g. Cederica Thornberryja te apelirao za zaštitu hrvatskog pučanstva u Bosni pred genocidom koji provodi Armija BiH.

Zaprepašteni zločinom u selu Kiseljak nad običnim ljudima, čak invalidima i djecom, Hrvati žepačkog kraja vapili su za pomoć i zaštitu. Predsjednik HVO-a Žepča i dopredsjednik HDZ, Bosne i Hercegovine dipl inž. Perica Jukić, u svom otvorenom pismu upućenom između ostalih i kardinalu Franji Kuhariću kao i cjelokupnoj međunarodnoj javnosti za taj ratni zločin optužio je izravno Aliju Izetbegovića.99 Ovdje valja napomenuti da muslimansko-bošnjačkee civilne i vojne vlasti nisu dopuštale inozemnim novinarima pristup Žepču, kao ni humanitarnim organizacijama i europskim promatračima, blokiranjem putova i polaganjem mina.

Za ratni zločin počinjen nad Hrvatima u selu Kiseljak opravdano se tereti Suad Hasanović, zapovjednik 303. brigade i Mirsad Šestić, zapovjednik II. bataljuna 303. brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH, kojemu je sjedište u Zenici. Uz njih, tereti se i Ramiz Bećirhodžić, rođen 1953. godine, zapovjednik specijalne policijske postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica. Kota Bukvik, na južnom dijelu općine Žepče bila je 22. prosinca 1993. godine izložena jakom topničkom napadu Armije BiH. Na Bukvik je taj dan ispaljeno preko 300 različitih granata usmjerenih na položaje HVO-a, a potom su uslijedile pješadijske borbe, prsa u prsa. U tim borbama HVO je izgubio četiri vojnika, a medu njima je bio i Fabijan Tadić, zapovjednik jedne postrojbe HVO-a. Mrtvom Fabijanu Tadiću vojnici Armije BiH odsjekli su glavu i tijelo na više mjesta masakrirali. Tu jezovitu situaciju vojnici HVO-a su snimili na videokasetu i njen snimak je predočen članovima Europske promatračke misije i predstavnicima ICRC-a iz Banja Luke, koji su boravili u općini Žepče, a 28. prosinca 1993. godine također i časnicima UNPROFOR-a na čelu s majorom Morgensonom.

97. Iskaz, u autorovu arhivu.
98.Ovdje pogrdna riječ za Muslimane-Bošnjake uopće.
99. Otvoreno pismo Perice Jukića od 17. kolovoza 1993., kod autora


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: pet vel 12, 2010 8:29 pm 
Offline

Pridružen/a: ned svi 17, 2009 10:48 pm
Postovi: 1266
dobro je ba , sta ste na covjeka navalili , bilo je svega , i losih i dobrih ljudi , a rat pokaze ko je kakav ..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: sub vel 13, 2010 1:35 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned pro 06, 2009 11:19 pm
Postovi: 1069
Lokacija: Rekoše nam "u banani"! Do kad, vidit ćemo!
Tulkas je napisao/la:
Ne bih bas rekao i domaci su vukli na svoje.. eto Markan zasigurno zna kako je bilo od pocetka, dakle od rata u HR i ponasanja Muslimana iz Viteza, Travnika pa preko 92. do 93. i najvece pizdarije..


Ma kako god, neka su njih "Ustaše" iz Lašve natukli.

:smajl037

_________________
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HRVATSKO-MUSLIMANSKI SUKOB
PostPostano: pon vel 15, 2010 2:14 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 08, 2010 11:05 pm
Postovi: 320
Hrvatski narod bio je podijeljen; prvo kr'stjani (neki povjesničari su ih strpali u bogumile) i katolici, pa onda muslimani i katolici. Do dolaska Turaka nije bilo velike diobe, to su više napuhali Mađari i oni kojima je bilo do vlasti nad Bosnom i Humom. Katolički dio naroda bio je više uz Mađarsku i Austriju, jer su katolici, a kr'stijanski (bogumilski) a potom muslimanski dio naroda više uz Turke nego uz katolički dio jer su pod Turskom našli mnogo više razumijevanja i poštovanja za njihovu želju da sami sobom gospodare i da se ravnaju onako kako oni žele nego su to imali kad su živjeli gdje je većina pučanstva bila katolička.

Hrvatska državotvorna ideja nije se mogla promulgirati kod muslimana, jer su katolici, u ime hrvatstva, često provocirali muslimansko pučanstvo, jedino je bio Otac Domovine, dr. Ante Starčević, koji je načelno osmišljavao odnose sa muslimanima, čak ih je nazivao ''cvijet hrvatstva''! U hrvatskoj emigraciji među najistaknutijim bio je profesor Ivan Oršanić koji je proročanski ukazivao hrvatskim političkim čimbenicima na zablude naspram Muslimana, "da će od prirodnih saveznika učiniti neprijatelje."

Srbi su dobro poznavali mentalitet muslimana i njihovu privrženost islamu; kako su osjetljivi kad im se prave državni okviri u kojima oni ne mogu imati svoju vjersku autonomiju. Stoga su karađorđevićeva i komunistička Jugoslavija podržavale neopredijeljenost muslimana. Srbi su znali za tu činjenicu, bili su sigurni u taj adut da što god bilo da bilo, muslimani se neće naći na istoj strani sa katolicima, odnosno Hrvatima. Katolici su u BiH manjina. Jedini faktor, koji je mogao odlučiti da Bosna i Hercegovina budu dio Hrvatske su muslimani.

Vjerski bigotizam i slijepa disciplina većine hrvatskih političkih stranka je jedan od razlog da su Muslimani bili neopredijeljeni, i da će uvijek preferirati da budu u jednoj državi u kojoj postoji ravnoteža, barem brojčano jedne druge vjere spram katoličkoj, kao što je to danas u BiH.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1013 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 41  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO