Markane, jel ovo profil od I.Š. možda?

Krajišnici su tu grdno zaplatili, MRUD zakačen na stablo je odradio posao...

Uzgred pozivam sve koje put nanese da posjete Jardol i zapale svijeću, spomen obilježje je obnovljeno i jako lijepo mjesto za stati, odmoriti...

Bilo je i domaćih, nekad davno razgovarao sa forumašom Snowballom i još par armijaša oko toga, na dole linkanoj temi...mine na drveću zvali paukova mreža...
https://www.forum.hr/showthread.php?t=627098

Kopiram karte s teme o Bogojnu;

Ovo je uskoplje;


A ovo Bugojno;

Odnosno;


Točno se vidi da je Gračanica na koridoru.
I da mi nismo napali prvi.
Jer da smo napali, bilo bi;

Kako je i predviđeno mirovinim planovima.
Obrati i pozornost da držimo frontu prema Srbima sve do Prusca...

To ne bi bilo Žepče II.
To bi bila Rama II.

Ružno izgleda, ali kada bi se kasnije zauzeo Kupres, sve bi se posložilo. Ko Tetris. :)

Prekrižimo i Gornji Vakuf

Da, a nakon Kupresa i Glamoča bi naši ušli i u Dnovakuf na putu prema Jajcu.

Ode muslimanija netragom

Imaš li slučajno karte u nekom prostornom prikazu? Google ima tu opciju 3D prikaza određenog područja?

Nemam, ovo je prastari paint :/

Po ovome su ovo fronte prema Srbima u Bugojnu;

Raspored snaga HVO i Armije BiH u Kaknju i okolici uoči muslimanskog napada. Kao što se vidi HVO nije kontrolirao kompaktan teritoriji nego je obrana bila organizirana zasebno po selima. Slika mi na žalost nije dostupna u boljoj kvaliteti.

Krivo piše u opisu slike, nije travanj nego lipanj 1993.

Ne vidim pomak na karti. Vidio sam na yt video kad se u studenom riješava Crni vrh. To tie onaj čuveni video Mikiii daj još malo droge

I šta je bilo s otin?

Za Bunu nema pomaka na karti, sam je uništena muslimanska vojska u zaleđu.
Crni vrh nije bila fronta nego čišćenje diverzanata u pozadini, a po onom radu je to bilo dosta prije studenog...

Jel znaš di mogu nać više informacija o tome? Googla sam operacija Bura i nisam uspio nać ništa?

Buna, ne Bura.
https://zir.nsk.hr/islandora/object/hrs ... m/PDF/view

Imaš nešto malo toga i tu;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Borbe_za_Uskoplje


Operacija Bura je druga priča, to se događalo na istoku Mostara i Stoca u studenom 92., godinu dana prije, prije muslimansko-hrvatskog rata.
HVO je za muslimane, nakon što su digli pobunu u Rami i skrivili pad Jajca postavljanjem barikada u Ahmićima, pokušao osvojiti Nevesinje.
Nismo uspjeli i dosta naših dečki je izginulo tu.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Bura

Lapsus linguae. Znam za tu operaciju i hvala ti na podacima

Nema problema

Dolijao Eso.

https://www.zabranjeni.url/vijesti/svijet/ ... d-15367233

Citiram dio iz monografije Bušića u kojem se spominje Operacija Buna.



Početkom studenog 1993. ABiH je zauzela Vareš. To je bio povod da Glavni stožer HVO-a pokuša pomoći okruženim snagama u središnjoj Bosni. Operativnim zonama su dane kratke zadaće i pravci napada radi vezivanja snaga ABiH. Zadatak Zbornog područja Tomislavgrad bio je glavni napad na pravcu Uskoplje-Sebešić-Novi Travnik, kao i napad na svim ostalim pravcima gdje su njegove snage bile u dodiru s ABiH. Na osnovi te zapovjedi počele su intezivne pripreme HVO-a za kampanju koja je ubrzo dobila ime Operacija Buna.
Nakon što je imenovan za zapovjednika GS HVO-a, general Ante Roso je 9. studenoga 1993. potpisao zapovijed da snage HVO-a u Uskoplju i Rami kao Operativna grupa Buna, izvedu napadnu operaciju oslobađanja šireg područja Uskoplja, poboljšaju strategijsko-operativni položaj HVO.a i stvore uvjete za nastavak prodora prema Novom Travniku i Vitezu, a potom Bugojnu. U početnoj fazi planirano je oslobađanje, tj. zaposjedanje grada i izbijanje na crtu: kota 752 Oštri vrh-Baba-kota 974 kod sela Lužani-kota 907-kota 831 Plišavica-Pernice-kota 1065-kota 940 Kosirača, kako bi omogućilo daljnje djelovanje prema Travniku i Vitezu.

...General-bojnik Žarko Tole imenovan je zapovjednikom OG Buna, a rok za provedbu operacije bio je tri do pet dana, s tim da su navečer 10. studenoga sve snage trebale biti spremne za borbu.
U tom je razdoblju na crti i pričuvi bilo 4699 vojnika na širem području Rame i Uskoplja. Iz Pukovnije je bilo 75, a iz Alpha Forcea 44 vojnika. Za potporu je prikupljena šarolika skupina oruđa: haubica 155 mm, tri haubice 105 mm, dva topa 130 mm, jedan VLR 122 mm, dva VLR 107 mm, tri VLR 128 mm, dva protuoklopna topa 76 mm, 27 MB 120 mm, 14 tenkova i jedan BOV. Pripreme za provedbu operacije počele su 9. studenoga 1993. dovođenjem vojnika i dogovorima zapovjednika s načelnikom GS HVO-a generalom Tolom. On je istog dana od Pukovnije tražio pripremu dovođenja kompletnog ljudstva u Prozor. Dio Pukovnije u Dobrošinu dobio je kraći odmor.
Povratak na bojište, u Prozor određen je za 12. studenoga kada su zapovjednici postrojbi imali sastanak u Zapovjedništvu ZP Tomislavgrad radi dogovora i zapovjednog izviđanja. Nakon dva dana odmora Pukovnija se poslijepodne 13. studenoga vratila u Uskoplje, u selo Trnovaču. Stigla je sa 292 vojnika, od kojih je 215 pješaka, a ostali bili iz topništva i pristrožernih postrojbi. Iz bojne Široki Brijeg bila su 73 vojnika, iz bojne Livno 63, iz bojne Posušje 57 i iz bojne Uskoplje 37 vojnika. Po dolasku u Trnovaču Pukovnija je dobila zapovijed na napad. Predviđena je u prvom borbenom postroju zajedno sa bojnom Ludvig Pavlović na glavnom smjeru Sarajvilić-Baba-kota 992 Privija. Konkretna zadaća glasila je: napasti i razbiti protivnika na smjeru Sarajvilić- Vilića gaj-Jagodnjak-kota 923 i vrh Baba. "Izbijanjem na zapovjedne vrhunce, utvrditi se i osigurati od bočnih napadaja".

...Pukovnija je ojačana vodom od 30 pripadnika satnije Garavi iz 2. bojne Vojne policije. Potpora u napadu bila su dva tenka T-55 i jedna topničko-raketna skupina prema zahtjevu zapovjednika Pukovnije. Desni susjed bila je 2. bojna 5. gardijske brigade, a lijevi bojna Ludvig Pavlović. Zapovjednik smjera bio je zapovjednik 5. gardijske brigade HV-a.
Napad planiran 14. studenoga 1993. nije izveden. Odgođen je zbog uvjeravanja UNPROFOR-a da će se osigurati prekid vatre u središnjoj Bosni čega se ABiH nije držala. Odgodu je Pukovnija koristila za pripremu napada. Dan kasnije zbog kašnjenja jedne od postrojbi odgođen je napad Pukovnije na Rajce.
Tijekom dana, s pojačanjima Pukovnije koja su stigla iz Čapljine i s predstavnicima voda Garavi, obavljeno je izviđanje kote Jagodnjak i kote 923 Rajci. Utvrđeno je da "postrojba ne može izvršiti ovaj zadatak jer je: veliki brisani prostor, nepoznavanje (rasporeda) minskih polja, prekrivenost terena snijegom i da bi na ovaj način uzimati ovu kotu bilo rizično, uz velike žrtve a sa velikom vjerovatnošću da se ne bi ništa učinilo".
O uočenom je je izvješten general Tole i Pukovnija je dobila nalog da s btigadom Petar Krešimir IV iz Livna pripremi napad na smjeru Šugine Bare-Šarića staje. Ta je zapovijed napisana kasno na večer, a obrazložena je nastojanjem da se iskoristi uspjeh postignut na drugim smjerovima i da se zamisao djelovanja prilagodi novim spoznajama o protivniku.

...Pukovnija je pridodana Livanjskoj brigadi bez bitnice minobacača i voda Garavi. Pridodavanjem Pukovnije zadatak Livanjske brigade bio je da produži napad "osnovnim pravcem iz prostora Šarići kota 793-Površje-Šugine Bare-Šarića staje-Oglavak sa ciljem presjećanja prometnice Duratbegov dolac-Laze-Šarića staje-Oglavak. Ovladati Šuginim Barama i stvaranje uvjeta za daljnje napredovanje". Tijekom 16. studenoga 1993. Pukovnija je s dijelom Livanjske brigade, nakon nasilnog izviđanja, zaposjela crtu: selo Mošćani-Vilića gaj-kota 1065-kota 1106 Lučipolje-kota 1036. Slijedilo je inžinjerijsko utvrđivanje položaja, a potom ulazak u zaselak Šugine Bare koje je tijekom noći osiguravao vod bojne Zvonko Krajina.
Novi zadatak Pukovnije bio je da glavnim snagama napadne na smjeru prema Šarića stajama, a manjim snagama zauzme kotu 1065 i potom uveže u crtu obrane s kotom 856 koju je trebala zauzeti skupina iz 5. gardijske brigade. Tijekom 17. studenog 1993. nastavljeno je izviđanje i napredovanje prema Šarića stajama. Lijevi bok je trebala osiguravati skupina brigada Petar Krešimir IV, a desni 5. gardijska brigada HV-a.
Skupina jačine nepotpune satnije Pukovnije ušla je u Šarića staje, ne zbog povlačenja susjeda s obiju strana gotovo je ostala u okruženju iz kojeg se uspjela "izvući uz žestoku borbu bez gubitaka". U dnevnom izvješću OG Buna o tome je zabilježeno da je:
"Postrojba B.Bušić i dio br. Petar Krešimir IV" sa ojačanim vodom 2/5 br. Posušje uspješno su izvidile teritoriju do Šuginih bara i Šarića staja i s. Laze na sjever prema Duratbegovom Docu. Pri ovladavanju prostora neprijatelj je pružio jak otpor s kote 1036, a pravi sraz snaga odvijao se u trokutu Šarić staje, tt 1036, tt 1065,4 gdje je u užem rajonu Telavica-Parduše pobijeno je više desetina neprijateljskih vojnika. Neprijatelju su stigla pojačanja u s. Laze i Šarića staje tako da naše snage nisu mogle istima ovladati već su se utvrdile na navedenoj crti. U samoj napadnoj akciji lakše je ranjen jedan pripadnik pukovnije B.Bušić, a u rajonu razmještaja postrojbi s. Trnovača poginuo je jedan pripadnik pukovnije od MB mine. Bez obzira što danas ostvareni rezultati nisu onakvi kako smo planirali i bojovnici i zapovjednici su prihvatili činjenicu da se ovako dobro utvrđenog neprijatelja mora sukcesivno lomiti i praktično napredovati korak po korak".

Već tada bilo jasno da operacija ne teče po planu. Glavnina Pukovnije je 18. studenoga 1993. prebačena u Dobrošin, a u Trnovači je ostalo oko 60 vojnika radi osiguranja opreme i zbog nemogućnosti kretanja u zimskim uvjetima. Premda je bilo planova za napad na Škarinu glavicu i kotu 1289 Berač kako bi se muslimanske snage u dolini Vrbasa što više razvukle na pomoćnim smjerovima, ono nisu realizirani.
Pukovnija je 21.studenoga izviđala teren i "razradila plan za bojeva djelovanja". Kasno navečer Pukovnija je od zapovjednika dobila usmenu zapovijed o odgodi napada. Do odgode je došlo zbog vremenskih nepogoda i iscrpljujućih djelovanja zbog kojih je OG Buna prešla u djelatnu obranu. Ujutro 22. studenoga 1993. na IZM-u u Dobrošinu održan je sastanak s dijelom visokih časnika OG Buna na kojem je na prijedlog zapovjedništva Pukovnije 26. studenoga odobreno njezino povlačenje u bazu Heliodrom radi ustrojavanja novog zapovjedništva i odmora postrojbe. Pukovnija je tada bila na izmaku psihičkih i fizičkih snaga.