Da referendum u BiH nije uspio mi bi bili u daleko nepovoljnijoj poziciji. Srbija bi progutala cijelu BiH, a neokupirani dijelove Hrvatske bili bi jako ugroženi. Zapravo to je bila prekretnica cijelog rata.
Mene zanima zašto su muslimani glasali za neovisnost BiH?
Zar se nisu bojali da će stradati kao Hrvati?
Zar većina njih nije bila prosrpski orijentirana bez jasnog nac. identiteta?

Za Neum ste bili zainteresirani, pa vojno ste napali i čak zahtijevali Neum u nekim prijedlozima. To jest bio maksimalistički prijedlog ali je postojao, a i imao je smisla. Nakon što je Hrvatska dobila priznanje, Neum je bio jedini preostali izlaz na more Jugoslavije, osim onog kojeg bi morali od braće Crnogoraca otimati.

Za Neum su jedno vrijeme na početku bile zainteresirane sve 3 strane.

Livanjsko polje je imalo smisla da kontrolirate u smislu da se uspostavi jaka granica na Dinari, u odnosu na srednju Dalmaciju koju bi ostavili Hrvatima, koja je prirodna prepreka i koju je lako braniti kao i Savu.

Referendum je morao uspeti jer su muslimani vaši stari saveznici, ne naši. Kažem referendum a mislim - preglasavanje.
Ali jbg, radiš sa onime šta u tom trenutku imaš. Čupaj se iz tog kazamata i rukama i nogama.
Delom nam je uspelo ali nadam se da će budućnost doneti potpunu slobodu.

Priznanje i famozno referendumsko pitanje je patka, projicirali bi svoju moć dokle mogu dosegnuti, kao što i jesu, na HR i na BiH, upitnik je bio kako će muslimani odigrati, odigrali su svoju rolu i nisu se priklonili nikome, balansirali većinom na našu štetu.

Nisam toliko upoznata sa detaljima, niti sam ratovala niti imam sve te informacije.

Tema nisu Srbi i Muslimani u BiH.

Bar ne toliko.

Postoji kontekst i razne stvari su povezane, ali da se ne širi tema previše.

Može li malo o odbijanju hrvatskih Srba da prihvate Vance Owen plan. To je bio plan i za Hrvatsku i BiH, ne?

Milošević je htio da se prihvati, ali ga je Karadžić odbio, kao i hrvatski Srbi, ako sam u pravu.

Taj plan nije rješavao status Srba u Hrvatskoj, nego je samo predviđao da prestanu ratna dejstva, pa čak i da se Krajina demilitarizira (valjda bi tamo poslali međunarodnu vojsku, a ako bi HV upao i pokušao prevariti Amerikance NATO bi možda bombardirao Zagreb) i da se sve izbjeglice vrate.

Tada bi kao se nastavili pregovori o statusu, no to bi značilo da Krajina ostaje u Hrvatskoj.

Ovi u Kninu su stvorili takvu atmosferu paranoje, ako je itko gledao filmove o padu krajine, da bi bio likvidiran svaki političar koji bi predložio bilo kakav status, čak i visoku teritorijalnu autonomiju, unutar Hrvatske. Kod hrvatskog vodstva BiH nije bilo takve ludosti, smatralo se OK da se doslovce dođe sa 0 na status neke autonomije i garancije opstanka, a i vidi se da su slušali Zagreb.

Moglo bi se reći da su RSK Srbi manje ovisili o Srbiji, nakon povlačenja JNA, nego Hrvati u BiH o Hrvatskoj, i geografija može objasniti čak i tu razliku o ovisnosti. Jednostavno, lakše ti je slati pomoć, a onda i uvjetovati tu pomoć poslušnošću, ako ti je netko doslovce na granici i uz tvoju granicu, nego kad je na dalekoj periferiji do koje se ide kroz cjevčicu na Koridoru, i onda ti još pomoć čerupaju i BiH Srbi kojima su kninski Srbi bili kao parazitski brat blizanac.

Da su hrvatski Srbi svi bili koncentrirani u Podunavlju i da ih je tamo bilo recimo 350 000 i da su kontrolirali skoro čitav urbani Osijek (Hrvati u BiH su iskontrolirali oko 92% stambenih zgrada u Mostaru), priča bi završila puno sličnije ovome u BiH.

U pravu si.

nakon priznanja BH Srbima je jako sužena mogučnost projiciranja moći u BIH.

za sve se to vodio rat, niste vi imali definirane neke granice nečega što baš nećete

Eto, uspeli ste u tome. Ali ne do kraja. Neko je bio dovoljno glup da zanemari srpski otpor a zna se i ko.

Niste ni vi.

ali smo bili vojno inferiorni.

govoriš kao da niste bili uvjerljivo vojno najspremniji za rat.

muslimani uza svu potporu MZ još nisu igrač onakve snage kakvi ste vi bili 1991./92.

Pa je, kad su Hrvati izašli na crte, nakon toga i ****** skontale da od nosanja titinih slika nema nista, a slobina slika im nije baš sjela,i da će se morati ipak malo pomučiti.

Hercegovina s Livnom su bili u poziciji Srba u Podunavlju.

Spasavanje davljenika - stvar samih davljenika, zar ne.
Ako nemaš čime, ne zezaš onoga koji ima.

Naravno, jedan od bitnih odgovora na pitanje u naslovu, kao što je više puta rečeno, je snaga protivnika.

Ovaj zeleni čvarak, koji ni olimpijsku medalju 30 godina ne može osvojiti, nije baš usporediv s Hrvatskom.



I hrvatski Srbi bi izašli na kraj da su protiv zelenog čvarka se borili, a ne protiv Hrvatske. To samo potvrđuje ludost kninskog vodstva da i u siječnju 1995 odbijaju pregovore o statusu unutar Hrvatske, sa Hrvatskom međunarodno priznatih granica, u koju Srbija više ne smije slati JNA i sa daleko naoružanijom vojskom nego 1991. Najeli se ludih gljiva.

Fina mapa. :)

Dva su razloga zašto su Hrvati BiH bolje prošli od krajinskih Srba.
Prvi i najbitniji razlog je taj što nisu išli na sve ili ništa.
Drugi razlog je što u BiH postoje tri strane, odnosno omjer pučanstva (a sličan je bio i vojni omjer kako je vrijeme odmicalo) nije bio 78% ili 88% naprema 12% kao u Hrvatskoj, već je omjer bio 31% naprema 17% ili je bio 43% naprema 17%.

Ovo je osnovno.

Možda su ovi gljivari u Kninu i htjeli otpočeti pregovore i priznati vlastitim građanima da je Hrvatska 1995 daleko jača nego 1991 a Srbija ne može doći više sa JNA jer Hrvatska ima međunarodno priznanje i da bi to bilo ko upad Iraka u Kuvajt, ali to su mislili malo pomalo uvoditi kao temu, tamo možda do 1997. bi tek priznali da je Hrvatska jača i da će morati pregovarati.

Još i da je druga strana čekala...

U Hercegovini nikad nije vladala nestašica najosnovnijih stvari kao u zapadnoj Krajini.

Ni Srbi u Vukovaru, Borovu i Dalju nisu imali nestašicu.

Kroz Koridor je prolazila roba, skupo, morao si vojsku koja je branila Koridor podmazati, preko švercera, budućih tajkuna i sigurnosnih punktova, skupi vozači koji bi riskirali život prolaskom kroz Koridor, nije bilo željeznice nego manji kamioni kroz razrovane i blatnjave puteve, i Srbi u Banja Luci su imali nestašice svega a kamo li tek pomoć koja je išla za Krajinu, to bi stizalo nakon što bi i Karadžić očerupao.

Nakon što je i navodni ekonomski genijalac, bivši predsjednik Gavrilovića, došao kao ministar financija RSK, i budžet se počeo puniti, cijeli budžet RSK je u tom najboljem momentu iznosio 10 milijuna eura.

Evo jedna razlika.

Srbi u Hrvatskoj su imali samo 1 vojsku (nakon odlaska JNA).

Hrvati u BiH 2, i čak je postojala mala šansa za građanski rat u jednom momentu. Govorim naravno o HVO i HOS.

HOS hoće Hrvatsku do Drine i pada na takiju Muslimana da tobože hoće jedinstvo i bratstvo s Hrvatskom, koji bi ih samo iskoristili da dobiju unitarnu Republiku BiH.
HVO hoće hrvatske prostore u BiH i maksimalno političko odvajanje.
Hrvati van Hercegbosne i koji su manjina po gradovima ili općinama, ne žele rat i samo bi da prestanu sukobi, a politički status može bilo kakav.

Ovo je jedan od ključnih trenutaka rata, muslimani navalili na srednju Bosnu a oko Maslenice se vode krvave borbe.

Muslimani su igrali po običaju ulogu korisne budale, da su Srbi uspjeli i presjekli Hrvatsku, kad bi rješili nas okomili bi se na njih i dopala bi ih

Karadžičeva prognoza.