Zar nije VRS bio prisutan na području tkz SAO Krajine?

Također na ovoj se karti vid značaj nezavisnosti BiH, ova zelena fleka duboko okružena Srbima je navukla njihove snage kao lampa komarce.

Bez toga bi JNA i četnici bez problema ordnirali čitav rat od Osijeka do Dubrovnika, svi krajiški Srbi bi bili u pozicij onih Podunavskih Srba.

A Hercegovački Hrvati su bili na najmirnijem teritoriju u BiH, Banjalučka regija živjela na kapaljci, muje također, podrinjski Srbi uz Srbiju ali uz konstantan teror

upada Muslimanskih snaga u dubini prostora ala Naserova ekipa. Jasno kao dan zašto je danas baš taj prostor ekonomski najprosperitetniji. Život je tekao koliko toliko normalno i prvo smo dali gas kad je prestalo s pucnjavom.

Musliman, izbacit ću te s teme ako ju banaliziraš, zaglupljuješ i skrećeš.

Nisi suptilniji od mene, niti pametniji u subverziji.

Zato što su Hrvati nešto pametniji i organiziraniji kao narod nego Srbi.

Srbi su nerealni. Precjenjuju sebe, a podcjenjuju druge. Sva njihova dominacija i bahatluk u Hrvatskoj je rezultirao njihovim nestankom sa hrvatske zemlje.

Nije im trebalo. Ali njihov problem.

Mene i danas iznenadi kad pogledam koji srpsku emisiju koliko oni dubinski ne razumiju neke stvari. Srbi ne razumiju Zapad. Previše su istočni u razmišljanjima.

Ruski veleposlanik je vođe Srba iz Krajine opisao kao ljude koji su ispali iz 19. stoljeća, a razgovor Ćurkina i Beograda opisao kako je prvi put u svom životu čuo da Ćurkin koristi "nenormativni leksik" (jer i pametni ruski diplomati znaju da moraš sa Srbima biti na jebem ti mater da te čuju) za razliku od "atmosfere inteligencije koja je prevladavala u Zagrebu". Kad i Rusi Srbe vide kao primitivne onda znaš koliko je sati.

Tuđman i ekipa koju je okupio oko sebe je u usporedbi sa drugom stranom ipak bila Dream Team.

Mislim da se prenaglašava ta nekakva potpora koji su Srbi imali za očuvanje Jugoslavije. Ako se zna kako Zapad funkcionira i kako razmišlja. To je sve bila uvjetna podrška dok nema puno krvi, a s druge strane su ekstremisti i teroristi, marginalci koje možeš smiriti zatvaranjem par usijanih glava. Što god da se napravilo ako je druga strana bila voljna ginuti i napraviti veliki prasak te potpore više nema.

Imali su potporu do Vukovara. Nakon toga se stvari počinju mijenjati. Ali sve ono što su planirali nije bilo moguće bez nekog Vukovara. Minus zločini što im opet nije trebalo. Ali opet njihov problem.

Ključna stvar je bio pad komunizma i Sovjetskog saveza i tad se otvorila prilika. Sad što god da napraviš, a da to nije demokratski ne zasniva se na onome što hoće demokratski i nekomunistički Zapad u tom trenutku nema neke velike šanse za uspjeh. Zapad je tolerirao komunistički Jugoslaviju dok je postojao komunistički blok. Nakon pada komunizma to je mogla biti demokratska i kapitalistička Jugoslavija ali čim dobiješ demokraciju dobiješ narodnu volju koja je bila protiv te Jugoslavije.

Srbi su tražili potporu za državni udar ali niti tada raspadajući Sovjetski savez im je nije dao. A sa Zapada se čekalo samo da se vidi što će biti sa SSSR-om.

Na kraju gledajući neke dublje procese i prirodnu i političku kartu Europe, kad se vidi da se Rusko carstvo/Sovjetski savez dva puta identično raspao po etničkim linijama bez obzira na snagu te države koja je bila i velika sila stoljećima i supersila u Hladnom ratu. Pa opet dođe trenutak krize kad tad i raspad slijedi.

Rusija nije na kraju uspjela zadržati ni Estoniju koju je osvojila 1700. godine i koja im je bitna zbog blizine Sankt Petersburga i koju je kolonizirala, i car i Staljin i iseljavanje Estonaca i kolonizacija Rusa pa prc Milojko. A ovdje bi neki sanjali neke Maćedonske imperije. Engleska isto nije uspjela osvojiti i zadržati Irsku iako se stoljećima svojski trudila pa čak jednom i počinila genocid u kojem je pobijeno umrlo pola irske populacije. Pa opet ništa.

Generalno gledajući Jugoslavija je mogla postojati ako je uopće i mogla samo kao konfederacija uz uvažavanje interesa svih naroda. Ne kao Velika Srbija. A Srbi u Hrvatskoj su mogli biti faktor samo dok je trajala Jugoslavija i srpska dominacija u njoj. Na kraju su im Hrvati ispostavili račun. I uvijek druga strana ispostavi račun onome tko se pretjerano bahati i hoće tuđe.

U širem kontekstu Srbima nije trebao sukob s Hrvatima. Ti Srbi iz pasivnijih krajeva su svakako iseljavali i nisu htjeli živjeti u tim pripizdinama koje ne mogu ni opstati bez da se u njih neprirodno nije upumpavao silan novac za vrijeme Juge. Samo da bi Srbi tamo živjeli. Prirodan proces iseljavanja i dolaska tih Srba tamo gdje bi bili korisniji, a opet bi prirodno dolazili zbog boljeg života se mogao odviti. Time bi se riješio problem hrvatsko srpskih sukobljavanja.

Na kraju kao i sada muslimani sa 100% Bosnom ili Rusi sa imperijama dva puta i Mađari s Ugarskom previše su se rastegnuli i previše htjeli. Nerealno previše. Kad se napušeš kao balon moraš se ispuhati malo.

Srbi u Hrvatskoj su pri tome bili crvuljak srpskog naroda, a na prostoru koji Hrvatska treba kao životno pitanje i bez čega ne može postojati.

Hrvati u BiH imaju realnu šansu izbjeći sve te scenarije. Treba biti pametan. Važno je imati Hrvatsku 100% na svojoj strani i to je sad tako i nastavo je ipak nekakav konsenzus svih relevantnih političkih strana u zemlji oko toga (minus možemaši). Sve što se može diplomatski odraditi to može odraditi samo Hrvatska. Hrvati u BiH sami su prenevažni u vizuri zapadnih diplomata da bi se obaziralo na njih. Nažalost to je tako. Treba nam sinergija Hrvatska i Hrvati BiH. U tom slučaju pametnom hrvatskom politikom, diplomacijom, gospodarstvom, suradnjom, vojskom djelovanjem svih institucija uz čekanje povoljnog trenutka se može ostvariti hrvatski interes. Ne treba se s rogatim bosti već pričekati trenutak kad ćemo moći ostvariti svoj interes. A taj trenutak će doći samo treba biti spreman.

Pad Berlinskog Zida , uspon Njemačke ,slobodni pad Rusije i neprikosnovenost USA , Vojtila koji je mnogo zadužio Zapad..itd, itd..previše neprijatelja .
Srbi su bili sami ( kano slamka među vihorovi ) satanizovani ko rjetko ko u istoriji , pritisnuti do tad nikad viđenim sankcijama..
Na kraju se NATO ,alijansa koja se četrdesetak godina spremala za SSSR i Varšavski pakt bez imalo neugode i otvoreno vojno stavila na stranu svih srpskih neprijatelja i oplela po Srbima .
Dva puta i oba po nama .I nikad ni na koga više .

Da li smo mogli pobjediti u takvim okolnostima ?

Hajmo na trenutak zamisliti da su Hrvati i Muslimani imali takvu situaciju , koliko bi oni izdržali ?

Bilo je štokakvih pritisaka i na Hrvate i Muslimane , ali oni bi za nas bili samo blaga masaža.

PS.
Kako god , prije ili poslije ćemo opet biti GOAT , baš ko Nole

Muslimani u Podrinju nikad nisu bili realna prijetnja Srbima, premda su bili dvostruko brojniji, em su Srbi bili naoružani i imali oslonac u Srbiji, dok su muslimani u Podrinju malo ili nimalo naoružani i bili prepušteni sami sebi.

Baniraj me, boli me briga, Srbi u Hrvatskoj su uvijek manje ili više imali oslonac kod Srbije ili Srba u BiH, nikad nisu bili prepušteni sami sebi.

Ono što je meni fascinantno je da od pola onih dosta gradskih i obrazovanih Srba, nitko nije otišao za Krajinu da im tamo vodi i pomaže u politici.
Bar da su za pregovarače imali nekog tko nije zubar ili drot iz Knina.

Svu politiku su im vodili lokalni šerifi iz zabačenih općina. To je otprilike kao da je nas na pregovorima s američkim veleposlanikom predstavljao Rojs.

Takvi se nisu mogli mjeriti sa Zagrebom u suptilnim diplomatskim navlakušama. Zato im je bilo najbolje da slušaju Beograd, ili da stave nekog Srbina iz Zagreba, kao profesora Raškovića, da pregovara sa strancima i Hrvatima.

Stavimo sve i u vremenski kontekst, u poziciji u kojoj Hrvatska gori od Vukovara do Dubrovnika i u kojoj Hrvati BIH prednjače u odlasku na najteža ratišta protiv Srba i JNA u Hrvatskoj (od toga dolazi i mržnja yugohrvatske pete kolone prema "Hercegovcima", to je ključno ishodište i nema nikakve veze sa "seljačijom" "bijelim čarapama" "korupcijom" "rodijaštvom"), suludo je bilo očekivati ikakvu drugu odluku kod BH Hrvata osim glasa za samostalnost BiH.

U tom trenutku apsolutni prioritet i neprijatelj broj 1 su bili Srbi, koji su ugrožavali doslovno biološki opstanak kako Hrvatske, tako i Hrvata BiH. Jednako kao što je danas apsolutni prioritet BIH odnosno neprijatelj broj 1 - Bošnjaci.
First things - first.

Također ne smijemo zaboraviti jednu važnu stvar u ovoj cijeloj priči, Hrvatski Srbi su 90-ih već imali očajnu demografiju, već tada više umrlih nego rođenih pored curenja u Srbiju i Bosnu a Hrvati još u debelom plusu. S druge strane znamo kakvu su Hrvati BiH imali demografiju prije rata, poklapanje na MAX

HVO i HOS su sve bili mladići 20-tak godina a vojska krajiških Srba prosjek debelo srednja životna dob, oko 40 godina ako se ne varam.

Bili su loše geografski raspoređeni, udaljeni od matice, stari i demoralizirani i pod sankcijama i embargom.

A mi smo bili odlično pozicionirani, priljepljeni na krvotok matice, mladi i moral na max i još smo prodavali kom je šta trebalo

Jasno kao dan zašto je prošlo kako je prošlo.

Da, zanimljiva razlika.

Sarajevski Srbi su prešli u RS i kadrovski ih iznimno pojačali, Karadžić je jedan od njih.

Zagrebački, zadarski i riječki Srbi nisu prešli u RSK. Raškovića su krajišnici izbacili jer im njegova retorika (čak ni kao takija) nije dobro išla uz rafalanje u nebo, kolo i rakiju. Koji je zatim i umro.

Ključni razlog je taj što je hrvatsko vodstvo u BiH unatoč mnogim pogreškama, ipak bilo većinom razumno, te je sve ključne poteze donosilo u dogovoru s Tuđmanom koji je bio realpolitičar a ne utopist budaletina tipa Parage (Drina i sranja).

Takodjer važan je bio i obračun na vrijeme sa petom kolonom u našim redovima - filomuslimanski HOS. HOS u Hrvatskoj i HOS u BIH su nebo i zemlja. Zamislite samo da je HOS u Vukovaru zagovarao bratimljenje sa Srbima jer je drug Tito kazao da smo svi mi braća od iste majke, a Slobo predstavlja legitimnu vlast naše drage Jugoslavije od Triglava do Đevđelije
Sledim se samo na pomisao da se desio kakav mini građanski rat kod Hrvata BiH kakav su imali Bošnjaci u USK.

To ni meni nikad nije bilo jasno .
Ta činjenica ostavlja ostavlja sumnju je to bilo tako posloženo ,da Srbija ( još tačnije apsolutni gospodar Slobo ) ako prigusti taj prostor na kojem su Srbi vjekovima živjeli ,u svakom trenutku može da pusti iz vodu .
Što se na kraju i desilo .
Gledao je na njega kao na kusur , periferiju bez koje se može .

Također Tuđman koji je izdržao sve podvale od domaćih yugo-petokolonaša i korisnih patriJotskih dodrinaških kretena, na poguranac stranih ambasada. Pazite, '94 su pokušali direkt državni udar predvođeni Mesićem, Manolićem i ostalim yugo *** uz potporu dodrinaških kljusina. Taman kada se situacija sa Muslimanima koliko toliko stabilizirala te se otvaralo konačno riješenje srpske pobune u RH, odnosno strelovito uzlazna putanja HV-a. Kakav je on posao odradio i u kojim okolnostima - i Radić i Starčević i Maček i svi redom su male mace za njega.

To je kada na ključnoj poziciji imaš čovjeka od formata koji čini razliku. Bolje vojska miševa predvođena lavom, nego vojska lavova predvođena mišem.

Da se dogodio imao bi muslimanski Mostar i Srednju Bosnu, i ove općine uz granicu koje se i danas svađaju je li pravi bio HVO ili HOS, a Muslimani "posreduju" u svađi.

Bosanski Srbi su imali intelektualnu dubinu kadrova koja je shvaćala realnost mnogih stvari, jaču od Hrvata u BiH jer nisu pogubili sve gradove i imali su jače gradsko stanovništvo i prije rata, prije svega Srbe Sarajeva i Banja Luke. Mislim, usporedi Karadžića najpoznatijeg prijeratnog sarajevskog psihijatra sa naprasitim drotom Martićem koji se uživio u to da je on sada predsjednik, ili sveučilišnu profesoricu Plavšićku koja je i prije rata bila krema, u Americi na Cornellu radila botaniku na Fulbright stipendiji LOL, prije nego što je u Hagu završila.

Usporedi njih dvoje sa Martićem koji maše rukama Holbrooku da neće ni primiti papire koje je nenaspavani Holbrook vjerojatno noć prije do 4 ujutro pisao da stigne na vrijeme završiti. Nemoj ga ispoštovati i njegov rad, a čovjek iza sebe ima nosače aviona s drugog kontinenta.

Džamija bi bila i u Širokom, najveća na Balkanu.
Srećom Blaž Kraljević je platio cijenu, na vrijeme se reagiralo, šteta samo što je nije platio i onaj degenerik Paraga.

To se dogodi kad ti je 45. godina svima san otići u Beograd. Misliš da bi neki Srbin iz Lapca ili Udbine nakon školovanja u Zagrebu i ugodnih profesorskih ili dirrektorskih fotelja pristao otići u ratnu zonu u neku selendru....

Imaš primjer Save Štrbac, rodom iz Benkovca, naravno bio sudac u Zadru, kad je zapucalo petama vjetra iz Hrvatske u Beograd.

Masa takvih je učinila isto i tako su im ostali samo Mesari i pendreci

Zanimljivo je pitanje kako je Hrvatska elita u BiH ipak ostala s narodom a krajiška elita odmaglila u Beograd još 1991.

Imali su i bosanski Srbi svojih bisera, al ajde, svakako su bili za klasu pismeniji i racionalniji od "Krajišnika".
Da se razmemo, nisu potpisali Dayton nakon Oluje, već nakon što su im naši došli na HE Bočac u predgrađe Banja Luke, isključili struju i puštali im samo struju za Dnevnik HRT-a u 19:30 LOL. Slavko Lisica jedan od najozbiljnijih generala VRS, je sam priznao da je Banja Luka bila pred padom i da su svi već pakirali kufere...

Znači tad su se "dozvali pameti". 5 do 12. Uz obilato guranje Miloševića i pritisak MZ-a.

80% hrvatske elite je također odmaglilo, ali i 20% preostalih je bilo više nego dovoljno da imaju intelektualni napor i mudrost donijeti samo jednu vrhunsku odluku: da se slušaju savjeti Zagreba.

Da se razumemo, Tuđmanov cilj nikada nije ni bio da se ti Srbi pridobiju nego naprotiv. Jednostavno su smetali i to je to.
Mislim, budimo iskreni. Atmosfera u Hrvatskoj je bila takva da je svaki Srbin sa iole mozga još i pre izbijanja oružanog sukoba izbegao u Srbiju. Dobro pamtim poplavu registracija iz gradova HR (ne Krajine, baš gradova) još 1990.

Prestani blatit HOS-ovce koji su krvarili po ratištu za Hrvatsku. Taj udar je planiran i izvršen 1994. od strane UDBAŠA i ostataka jugorežima.

HOS nije imao apsolutno nikakvu ulogu u tome, 0 bodova. Drska Laž i obmana.

Što su točno Srbi iz RS tražili do trenutka Dejtona? Priznanje samostalne RS ili "priključenje Jugoslaviji"?

Njih je i sudbina RSK naučila dodatnoj lekciji iz realpolitik. Da za sve postoji trenutak, i da nekad jednostavno treba "uzeti nagradu", kao u Milijunašu.