Ok'le nagon, instikt, ako ga poredimo sa software?

To je druga tema. Nisam siguran da toliko vremena imam.

Razlika je jer si ti svjesno biće, i taj nivo svijesti koristiš za tvrdnju da je sve načelno besmisleno.

Znači ti si svjestan da je taj nagon samo program koji upravlja tobom. Osjećaji su varka koju program koristi da bi te natjerao da radiš što je programirano. Taj program ti govori da je život vrijedan, ali ti znaš i svjestan si da je u pitanju samo genetski softver a realno ne znači ništa. Nije li to depresivno?

Ne, meni je odlično.
Čak je i super, manje si judgemental prema sebi ako znaš da te vise manje urodjeni karakter i prirodni nagoni tjeraju, praktički “nisi kriv” za ništa.

A ovo sto se tiče postojanja, svemira, eventualnog holograma Itd, to su meni misteriji i skroz odvojena pitanja od ovih gluoposti kojima se na ovom planetu bavimo.

Ne treba ti disertacija da se zaključi...

Luzeri i pušioničari bezkintaši slabi sa ženama se biju po grudi i rade sklekove po misama. Ali ne nalaze bolji život.

To je uspelo Apostolima da reketare i popovima.

Bez obzira je li vjera istinita, većina ljudi prema mome iskustvu koji se deklariraju kao ateisti zapravo nisu ateisti nego antiteisti, često su to neurotični tipovi određenog tipa osobnosti i rijetko su zadovoljni u životu.
Recimo kod mnogih ljevičara neki pseudo-intelektualni snobizam je povezan sa ateizmom i to je taj tip ljudi o kojem govorim. A ustvari takvi likovi su manje zadovoljni u životu u usporedbi sa happy-go-lucky tipovima ljudi koji su vjernici, rade i štancaju djecu.

Ti inače djeluješ kao jako sretan lik, hvatanje za grupe najbolji je znak koliko ti super ide u individualnom životu.

Jesi li ženjen???

Ja imam 2 sina i brzo unuke.
Oću se ženim i još 2 do 3 deteta i sprdam mantijaše mafijaše,
ali nema kandidatica.

Bio pre 6 g 5 do 6 x na liturgiju, majka mi otvara i zatvara crkve a bila načelnica, kad mi otac umro, ona "odlepila". Oni je malipuliraju, otimaju keš, dala im neke magacine za Dž da koriste. Jedva sam ih izbacio. Pijavice.

Tamo sve neke jadnice, polupane podrpane, da im orah iz ruke ne uzmeš... Ili neke predebele ili rugobe.

Pušing ceo život i misa im ZADNJE SVRATIŠTE I STANICA.

Ja i Kvačica smo se davno složili, na temelju vlastitog iskustva, da je sreća (osim u slobodnom vremenu) u reduciranju ambicija i ocekivanja, tako da su stvari stalno bolje nego sto očekuješ.

Osim objektivnih razloga, i ljudi koji stalno podižu ljestvicu zahtjeva nikad neće, po definiciji, bit zadovoljni.

I vjera moguće je da ima slican efekt. Prebacivanje odgovornosti. Zatvaranje nekih pitanja na koja nitko nema odgovora a razmišljanje o njima je prema tome gubitak vrmena.

Banaliziraš. Čovjek je bogat onoliko koliko ima slobodnog vremena, a sretan onoliko koliko ima prijatelja za koje može živjeti, u to računam i obitelj. Sretan čovjek dijeli sreću oko sebe. Jer razumije svrhu i smisao života.
Gdje nas kršćanstvo uči da prebacujemo odgovornost?

Jesam.
Govorim iz hrvatske perspektive gdje je biti religiozan mainstream, i život ima neku svoju putanju u kojoj crkva definitivno igra ulogu, znači ljudi koji se ožene na vrijeme, štancaju djecu, imaju konzervativniji svjetonazor vs pseudo intelektualci na primjer likovi sa imbexa koji rigaju mržnju na sve oko sebe, ne kažem da su svi ateisti takvi ali barem kod nas veliki broj njih jest.
Najveće rugobe su (ne nužno ovim redosljedom) na indexu, alternativnim okupljalištima, u ngo sektoru, puno je više tamo rugoba nego među konzervativnom populacijom.
Kolektivisti>individualisti IMO.

Ja viđam mnogo krasnih ljevičari u ngo sveučilišno Obr, dok ove ognjištarke su kv, dlakave, brkate, ma begaj bre.

Još ne davaju nedeljom, na crno i crveno slovo.

A čuješ, sreća je u osnovi samo stvar izbora. Mogu se naći sretni i nesretni ljudi i u Švicarskoj kao i u Tanzaniji, čak i na prvoj crti u Nagorno Karabahu su neki vojnici nasmijani a neki živčani.

Naravno možemo teoretski sve postići kontrolom uma. Hipnozom ili kontrolom misli. Kažeš sebi sretan sam, i budeš sretan. Doslovno je tako jednostavno. Ako ne misliš o tome kako si tužan, nećeš biti tužan. Tužni smo samo zato jer sami sebi mislima generiramo taj osjećaj. Ali to naravno u praksi nije lako izvesti. Nismo svi Seneka, a i on je imao trenutke slabosti.

Srećom postoji puno lakši način koji daje odlične rezultate: koncentriraš se na svoju domenu tj. na svoje područje kontrole, a područje van vlastite kontrole prepustiš Bogu.

Jer gledaj, nije ni pošteno sebe okrivljivati za stvari nad kojima nemaš kontrolu.

Konkretno recimo, radiš na svojim ciljevima koliko MOŽEŠ. Taj dio "možeš" je područje kontrole. Ono što možeš je recimo uložiti napor, radne sate, fokusiranost itd.

E onaj dio koji NE MOŽEŠ, to je garantirati rezultate. Recimo Janica Kostelić je mogla trenirati svaki dan naporno, ali nije mogla garantirati zlatnu medalju. Trening je njena domena i ovisi samo o njoj, a medalja ne ovisi samo o njoj nego i o drugim skijašicama, okolnostima itd.

I to ti je praktičan, tako reći pragmatičan i provjeren recept za uspješan život: koncentraš se na svoje ponašanje, a rezultate povjeriš Bogu. Hoće li Bog dati, ili neće, to u ovom kontekstu nije ni bitno, jer si svakako uradio maksimalno moguće.

Ne znam što bi se mučio kad nije potreba. Bila religija točna ili netočna, uz Boga je jednostavno život lakši.

Razlog zašto su ateisti često depresivni je što znaju dio istine o svom postojanju ali na žalost samo onaj dio koji naše postojanje čini irelevantnim dok kompletnu istinu nečemo još dugo spoznati. Znamo da smo smrtni i da nestajemo, da smo samo jedan čudni eksperiment u neobičnom svemiru i da je ljudska civilizacija toliko sitna da neće nikakav trag ostaviti a ne neki pojedinac.

Kad se sve zbroji i oduzme isto bi bilo i bez nas i to neke ljude ubija u pojam.

Ne treba tražiti zašto smo tu i voditi se time kroz život zato što nikada to vjerojatno neće biti poznato, treba se voditi onom kad sam već tu ajmo nešto napraviti i ostaviti iza sebe makar nestalo.

Usporedio bi to s djecom na plaži, znaju i sami da će im plima sve crteže i dvorce porušiti pa si ipak daju truda, e to smo mi u svemiru...

Meditacija obuhvata i folozofiju. To je zapravo pokusaj da svoju nihilisticku filozofiju nekako osete ili dozive intenzivnije. A ustvari spavaju...

Ako nemas bazen u blizini, psihicki bi se raspao. Hriscanstvo ima odgovor za psihicku stabilnost bez pomagala, u vidu bazena, tableta i sl.

Zapravo, i laicki mislioci coveku pripisuju drustvenost kao osobinu bica. Covek bez zajednice i nije covek u pravom smislu reci.

Slažem se.
Ali pozivanje na političke grupacije nije društvenost.

Bog eventualno da, krscanstvo nisht, nisht , nakaradno je skoro koliko i hinduizam.

Za početak, kršćanska štorija o zagrobnom životu je mafijaška priča mrkve i batine ili čak sadisticki horror poput filma Saw.

Postoji znaci neka pripremljena klopka, 99% ljudi padne u nju i idu na vječnu vatricu, sami pali sami se ubili, 1% ih uspije izaći iz “sobe” (oni koji "prerežu svoju ruku" odnosno naprave velike žrtve) i ti idu vjecno pjevati svete pjesme sa najdosadnijim ljudima koji su ikad živjeli na planeti (to su sveci, koji su postali sveci obično zato sto ništa u životu nisu radili, stilom no-life izbjegli “grijehe”), imajući pritom sektaški vječni osmjeh na licu u happy-clappy zanosu (sretni zombi) dok im se u paklu prži majka, brat, sin.... Meni to zvuči grozno.

Povratak dualizma na velika vrata, a neke sekte su toliko daleko otišle da su eksplicitno uvele dva boga (jednog dobrog, jednog zlog) pa su ih izbacili, ali je i mainstream ostao žestoko dualistički.

Ta kršćanska prica o zagrobnom životu uopće nije neka lijepa prica kao kod Grka (vecinom se radi o prijetnji slično kao u islamu), zato se kršćani fokusiraju na druge “ljepše” stvari u kršćanstvu. Budi dobar, šuti, skupljaj dobra djela, odnosno skupljaj nekakve bodove, održavaj taj neki račun kod Boga pozitivnim. Budi milosrdan, pomaži ljudima, oprosti. Praktično krscanstvo se vecinom na to svodi i to su ok stvari.

E sad, ja imam problem i s tim kršćanskim bankarstvom "računa kod Boga", jer u kršćanstvu se dugovi svi brišu izgovaranjem par rečenica sa svećenikom, umjesto da se loša djela poništavaju ili balansiraju pozitivnim, ispada da je samo lojalnost bitna. Djela postaju potpuno nebitna ako ti učinak djela brišeš preko jedne rečenice. Na stranu to što dotični ritual ne možeš napraviti bez "profesionalne pomoći", to je posebna tema. Znači, vrlo mi je odbojno to što je u kršćanstvu vjera bitnija od djela.

E sad to je famozna priča o oprostu, gdje se kršćanski bog (koji je pored toga i u tijelu čovjeka, poput faraona ili grčkih bogova na Olimpu) promovira kao nekakav milosrdni upgrade od Jahvea, s kojim bi navodno trebao imati kontinuitet ali eto valjda je Jahve odlučio promijeniti stil, no ima jako bitna kvaka koja kvari cijelu "radosnu vijesti": taj oprost treba gledati u kontekstu dodavanja vječne muke (to je ideja koja se prvi put javlja u Novom Zavjetu) kao kazne čak i za 99% sljedbenika Isusa a kamoli 100% onih kojih pripadaju drugim religijama, što ja ne bih nazvao poboljšanjem, čak usprkos iznimno olakšanom članstvu kroz polijevanje glave vodom zahvaljujući kojem ti sansa za pakao padne sa 100% na 99%, haha.
Tu postaje jasno i zašto je taj oprost sa brisanjem grijeha izmišljen, to je potrebno jer nitko ne bi pristupio kršćanstvu koje zagovara vječnu kaznu. Mada je teško reći što je bila kronološki prva ideja, možda je upravo brisanje grijeha omogućilo da se uvede posthumna vječna muka. Naravno, "sasvim slučajno" i vrlo prigodno, s obzirom da taj oprost ide preko profesionalne udruge, to daje ogromnu moć crkvi, koja zbog toga i jest dugi dio povijesti bila ogromna moćna organizacija, koja drži ključeve za navodnu obećanu posthumnu nagradu, u zamjenu za ovozemaljska davanja crkvi.

Tu sam se opet dotakao druge lude ideje, boga s tijelom živoga sisavca, kralježnjaka, eukariota, boga koji prdi, spava i jede, izlučuje toksine preko urina i znojenjem. Boga koji je stvorio svoju vlastitu majku, žrtvovao sebe sebi itd., teološka nakarada i skalamerija raste u nedogled. Dakle židovskog rabina (čiji je rođak Ivan također bio mesija!!) i propalog mesiju (nije ispunio nijedno “prorocanstvo” pa su morali izmisliti “drugi dolazak” , popravni ispit, jesenski ispitni rok) proglasili posmrtno za boga. Čak i ako ste politeist kojemu izgleda sasvim vjerojatno da je prosjak preko puta ulice ustvari zakamuflirani bog Mars koji vam testira lojalnost, ovaj lik je na križu zavijao “Boze zašto si me ostavio”, znači ni sam nije imao toliki mesijanski kompleks da sebe smatra bogom.... To svima koji nisu kršćani izgleda kao jednako sablazna ideja da je faraon bio božanstvo i reinkarnacija Ra i da ga Egipćani obožavaju kao takvog. Nije ni čudno da su samo politeisti i pagani konvertirali na krscanstvo, znaci isključivo ljudi koji su poznavali bogove koji su hodali medju njima u ljudskom obličju, no skoro nitko od monoteista s apstraktnim beztjelesnim bogovima (malo zidova i muslimana), ali znaci ogroman uspjeh misionarenja kod Rimljana, Slavena, Afrikanaca Itd... može se reći da se našla sretna zlatna sredina između monoteizma i politeističkog paganstva. Ali evo good luck u konvertiranju ovih muslimana u Europi, daidže u BiH misionare zadnjih 100 godina nisu jednoga u BiH konvertirali. Dok recimo sa hindusima ćeš imati daleko više sreće. Daleko veća vjerojatnost je da ti hindus povjeruje da je Isus bog nego musliman ili Židov. Zato što im je koncept boga koji ima noge i ruke blizak, kao i Rimljanima i Slavenima koji su u biti bili "hindusi" (sve je to jedna te ista indoeuropska religija, čak im i bog ima isto ime i znači "nebeski otac" https://www.youtube.com/watch?v=ErXa5PyHj4I&t=350s).
Rimska religija je toliko oblikovala krscanstvo da danas praktički ne možemo smatrati da je rimska religija izumrla nego je krscanstvo amalgam rane judaisticke apokaliptične sekte te rimske/grčke religije. Točno se i vidi koja je sto doprinijela.

Niti je latinski jezik mrtav jezik, niti je rimska religija izumrla.
I latinski jezik i rimska religija danas žive u romanskim jezicima odnosno u kršćanstvu.

Krscanstvo ima u biti 3 skupine elemenata

1 --dio judaizma (uključene knjige: Tora, Knjiga proroka (Neviim), Spisi (Ketuvim), isključen Talmud, Zohar i sve kasnije, uključen dio običaja i rituala kao sto je sedmodnevni dan i ajmo reci nekakav šabat)
2 —ono sto je dodao Isus kroz pripovijedanja koja su zapisali sljedbenici, a neki sljedbenici su imali i vlastite dodatke i vizije o kojima Isus nije ništa pričao, zadnji od njih je bio Ivan s otoka Pamosa koji je živio daleko iza Isusove smrti (on je napisao Otkrivenje oko 50 godina poslije Isusove smrti, na temelju vizija koje je imao na grčkom otoku)
3 --ono sto su dodali Rimljani (Katekizam, razne crkvene zakone i propise - hrpa stvari kojih “nema u Bibliji”, znaci sakramenti i koncept ispovijedi, sveci (polubogovi) i molitve njima, relikvije i njihova čudotvorna moć (evo sada Amfilohije će dati relikvije), kult Gospe kao glavne ženske božice (u Međugorju se svi mole Gospi ali se malo tko izravno moli Bogu), Trojstvo odnosno bog kao federacija tri bića, crkveni zakoni, Papa kao duhovni rimski imperator , dizajn odore biskupa i svećenika koje su po modi rimske haljine Itd., te konačno korištenje latinskog jezika kao svetog jezika u liturgiji (do prije 100 godina mise samo na latinskom))

Vrlo jasno se vidi od koga dolazi koji dio kršćanstva.

Pa slažem se oko većine napisanog.

Inače taj argument, "bolje vjerovati u nešto što možda nije istina, ako me čini sretnijim" (protiv čega nemam ništa, iskreno, jer rezultati su na kraju bitni), tako vam slično razmišljaju i ljudi koji su ovisni o raznim kemikalijama (drogama).

"Droga me čini sretnim, i što sad ti imaš protiv toga, pusti me na miru i ajde idi ća."

U biti za većinu kršćana, kršćanstvo prestavlja običaje, vjenčanja, pogrebe, blagdane, oni koji idu na misu to im je druženje (mada kod katolika mislim da nema nešto previše druženja poslije mise, većinom se kupe kući), i to je to.

Znači, uspostava rituala za obitelj (kućni običaji), te rituala koji povećavaju afinitet unutar veće zajednice.

Droga narkomana zaista čini sretnim. On ništa ne laže, problem je što mu dugoročno šteti na razne načine.

Droga je blisko povezana sa čovjekom, nije ni čudo da je popularna. Svi se mi drogiramo, samo je pitanje čime. Mogao bih reći da nas odabir droge određuje kakva smo osoba. Ono si što ti je droga.

Sreća nije samo jedan određeni osjećaj, nego zajednički naziv za nekoliko različitih vrsta osjećaja. Postoje razne vrste sreće, u principu glavni uzročnici su hormoni dopamin, serotonin, adrenalin, pa i oksitocin itd.

Najpopularniji kod narkomana je dopamin, koji daje osjećaj sreće u smislu uživanja, zadovoljstva, postignuća itd. Taj dopamin se može dobiti od trave ili kokaina, ali jednako tako i kockajući se u kazinu, ili igrajući video igrice itd. Jednak je ovisnik o kemijskoj drogi kao i onaj o kockanju ili o igricama. Svi žele dopamin i radije će umrijeti od gladi nego prestati.

Svi ljudi žele dopamin. Prirodno ga dobijemo kad u nečemu uspijemo. Ispada narkomani su tužni ljudi koji nemaju postignuća u stvarnom životu. Stvarni život im zadaje bol, ne mogu ga gledati, osjećaju se sami i boje se, tada u tom trenutku straha dolazi đavo sa poklonom: drogom. Izgleda kao idealno rješenje ali je iluzija, prevara.

Zanimljiva je tu semantika riječi dopamin na engleskom jeziku koja se skratila u dope što jednostavno u žargonu znači droga. Ali ima i dva dodatna značenja. Dope osim droga može značiti cool ali i budala.

Droga je đavliji poklon preplašenom čovjeku koji izgleda cool ali u stvari pravi čovjeka budalom!

Drogiraju se ljudi koji misle da dope znači cool. Neće se drogirati oni koji koji misle da dope znači budala.

Stoga, imam svoju vlastitu teoriju u vezi ovisnosti. Naime, ovisnost ne postoji, čak ni od heroina. Ovisnost je zabluda današnje medicine. U stvari postoji, ali nije uopće tako jaka kako je predstavljaju, to se lako riješi i nije razlog zašto narkoman ne može prestati.

Dakle, da se narkoman bilo koje ovisnosti prestane drogirati potrebne su samo dvije stvari:
1. Da prestane bježati od stvarnog svijeta i bojati ga se.
2. Da vidi, prepozna, kako ga droga pravi budalom.

Prestanak drogiranja nije stvar snage volje, čvrste odluke prestat ću ili karaktera, nego je samo stvar perspektive, pogleda na život. Uvijek je isto, čak i za vrlo lake droge recimo prestanak pušenja. Ljudi pokušaju prestati pušiti snagom volje i teško je, neki uspiju neki ne mogu, ali snaga volje nije potrebna. Sve što je potrebno je prepoznati kako te cigarete prave budalom.

Ali kako rekoh, svi smo mi narkomani. Razlika je samo na koji način dolazimo do svima dragog dopamina. U tom smislu, recimo bolje je biti radoholičar nego alkoholičar.

Slažem se, najveći dio ovisnika su oni koji jednostavno nemaju prirodne izvore tih hormona. Manji dio ljudi misli da uzimanjem raznih stvari mogu povećati radne performanse, ali većina ovisnika su rekreativni uzimači.

Postoji kemijska ovisnost, mada i to ovisi o vrsti droge, ali većina ovisnika ustvari ne želi prestati, jer žele taj osjećaj ugode. On je stvaran isto kao i hrana. Isto kao što ti ne želiš prestati jesti omiljenu hranu, iako doktori tvrde da nije zdrava. Ne vide neki problem, smatraju da je ukupna računica ipak pozitivna, ili žele odmah kratkoročnu pozitivu a dugoročno... to je negdje tamo daleko, daj ti meni to sada. Teži ovisnici su najčešće ljudi bez nekog dugoročnog plana, mentalitet im je kratkoročan, od danas do sutra. Isto tako mnogi ljudi smatraju da je svaki dan u mladosti vrijedan kao 5 dana u starosti, i tako se ponašaju, pa uništavaju tijelo na razne načine radi malo dodatne ugode.

Problem je što 70% ljudi ovisnih o drogama izgleda najnormalnije, čak su mnogi zdravi i neki mogu biti i fizički aktivni, i onda je to praktički hodajuća poruka, da rizik i nije baš toliki koliko na onim slikama kojima plaše djecu pokazuju. Najveći dio ovisnika smatra da ima kontrolu, slično kao pušač koji puši jednu kutiju dnevno i misli da time ima kontrolu.

I da, slažem se da postoji velik broj ovisnosti, ne mora to biti nužno kemikalija.
Kud ćeš veće ovisnosti od ovisnosti o informacijama i internetu. Ukini si internet na 7 dana, imat ćeš pravu heroinsku krizu. Upravo idem gledati dokumentarac Social Dilemma.

Robbie ako osnuješ kult, sektu, ja ću biti tvoj prvi zamjenik i blagajnik.

Trebaju Slaveni imati svoj brend i misionariti, po svijetu.

Otvori temu, kako napraviti novu vvjeru, religiju.

Da dajemo primese i sastojke, te ljude na položajima i scenarij i koreografiju.

Mantijaši su dosadili sa izlizanom bajkom...