Kad te Bog uzme k sebi, ne postoji bolja stvar. Koja je razlika da li živiš 20 godina ili 80 godina u odnosu na vječnost? Sa stanovišta kršćanske vjere pitanje ti nema baš smisla. Život na zemlji nije cilj, a druga je stvar što i mi mnogi vjernici nagonski se držimo zemlje kano da ćemo tu živjeti vječno, ter kano da ćemo baratati stečenim novcima i poslije smrti.

Što se tiče dugog života pojedinih zlikovaca, možda im Bog pruža priliku da se pokaju i poprave, pak umjesto u pakao odu u raj.

Ne moze se reci da je to pravilo.

Izkrivljavanje morala kod djece je glavno oružje kako ga udaljiti od vjere. Ako mene škola uči da je spolni odnos normalna stvar i da samo moram koristiti kondome ili da žena samo treba napraviti pobačaj ako zatrudni slučajno, a najnovije i da odnos odraslog s maloljetnicom isto nije tako strašno, onda ta škola ruši odgoj djeteta od strane roditelja.

Dane to lijepo pojasnio.

Bitno naglasiti-svi ljudi će biti uskrsnuti.

Tvoja razina nerazumijevanja onoga što ti se govori je tragikomična.

Čovjek nije rekao da ne znamo da li biokemijski procesi postoje, nego da su složene teološke priče o Bogu isto kao kada ne bismo znali da li biokemijski procesi uopće postoje, a istovremeno debatirali i ratovali o detaljima fotosinteze.




Ja ti garantiram da dobar dio ljudi koje gledaš svake nedjelje misu shvaćaju više kao društveni događaj nego kao nekakavu kozmičku misteriju.

Znam, jer mi je osobno ta činjenica strašno išla na živce dok sam bio vjernik. Na oltaru Isus umire drugi put, a za to vrijeme ljudi žvaču žvake i gledaju vani hoće li kiša.



Dugovječnim zlikovcima pruža priliku da se pokaju i poprave, a istovremeno dopušta milijunima drugih da zbog puno manjih grijeha završe u paklu? Ima smisla.

To često vidim kod ateista, predstave vjeru kao nešto teško, i na kraju ta težina čini da bude nedostižno. Vrlo vjerojatno ni sam ne bih bio vjernik ako bih vjeru doživljavao na način kako nam katekizam objašnjavaju ateisti na forumu.

Nema potrebe stavljati sebi beskorisne teške terete. Opusti se, vjera je tu da ti olakša život i poboljša ga, a ne da se beskrajno upinješ biti zaslužan.

To je zapravo jedan od načina kako đavo djeluje. Govori ti ne valjaš, loš si takav kakav jesi, loše si dizajniran. Dizanjem tako nemogućih kriterija sve što postigneš je strah i rješenje je bježanje.

Pusti đavla, od njega nema koristi. Dobar si takav kakav jesi. Ne spašavamo se zaslugom nego milošću Božjom. Nastoj biti bolji, ako pogriješiš ispovjedi se i sve je ok. Ti si Božje dijete, ispričaš se i nastaviš dalje.

To nije istinska vjera nego oportunistički stav, nema u vjeri lako ćemo i opušteno jer se mogu ispovijedit. Ispovijed mora biti iskrena da bi vrijedila. Nema potrebe stavljati sebi beskorisno teške terete poput čitanja biblije i pažnje na misi? Pa čitav smisao kršćanstva je patnja pod teretom. Što veća to bogu milija i draža. Vi bi beskonačni život u raju kad odapnete, a problem su vam te trivijalnosti. U čemu se onda tvoja vjera sastoji? U tome što kažeš vjerujem i odeš preko one stvari na misu jednom nedjeljno? Niti vjeru poznaješ niti ju živiš. Znači nema nikakvu težinu. Inače licemjerstvo i oportunizam ti se gleda gore nego ateizam u religiji.

Ne. Evanđelje je smisao.

Središnji lik kršćanstva je Isus i njegova patnja pod križem nakon koje je uskrsnuo. Samim time je smisao patnja koju treba izdržati da bi bio nagrađen u životu nakon smrti. Iz današnje točke gledišta nam je to pomalo radikalno jer živimo u pitomim vremenima pa na patnju možemo gledat jedino kao na osobne nedaće i probleme koje nam uglavnom ne uzrokuje direktno i namjerno netko drugi nego splet okolnosti i osobne odluke, ali to je i zbog toga jer je kršćanstvo nastalo u potpuno drugačijem vremeno od današnjeg, a isus se odavno trebao vratiti, a nije.

Kakav patnja? Pate se oni koji ne čitaju uputstvo. Vjera je po svojoj suštini praktična i prožima naš svakodnevni život.

Evo, još jedan identičan slučaj.

"Istinska vjera", to mitsko biće neuhvatljivo poput jednoroga.

To nije kršćanstvo. Ateisti konstantno ovdje uče kršćane što je kršćanstvo.

Ali evo, gledajmo to sa vedre strane, ima tu nešto dobro. Vi u stvari i niste protiv kršćanstva, samo ste protiv te neke đavlije prezentacije, a taj stav mi svakako i ne branimo. Naprotiv protivimo mu se koliko i ateisti. Eto slažemo se, to ne valja.

Kršćanstvo i vjeru je oblikovala represija i podčinjenost kršćana kojom su bili izloženi kroz povijest jer su širili isusov nauk i riječ, misli se prvenstveno na to. Temeljna zadaća je i širenje kršćanstva u kojoj su današnji vjernici potpuno inertni.

Furaju svoju religiju. Iz povijesti ateizma, zvanične i one manje poznate, nije teško zaključiti da je ateizam lansiran iz najblaže rečeno društveno problematičnih krugova, čija ideologija pripada sotonističkom konceptu.

Opet krive definicije ateizma, sotonizam opet podrazumijeva da se vjeruje u nadnaravna bića, a samim time i u boga.



Kršćanstvo ima 50 struja i branši, sigurno ne zbog toga što su kršćani sigurni u što vjeruju i što jasno mogu odrediti pravu bit.

Krive su ateistima. Većina ateista misli da su na nekom neutralnom terenu, ali nažalost nisu. Služe gospodaru. U ideološkoj osnovi, ateizam predstavlja poricanje Boga i borbu protiv Boga.

Kad Markan kaže sotonistički koncept, time misli na kršćansku definiciju tog pojma.

Nije nužno vjerovanje u đavla za sotonizam. Zapravo je jedan od načina na koji đavo djeluje uvjeriti čovjeka da ne postoji. Jer, ako ne postoji dobro i zlo, onda ništa nije zlo. Sve je dozvoljeno, moral je relativan. I ode sve nizbrdo.

Sve sto nije sluzenje Bogu - sluzenje je Djavolu. Nema nista izmedju, neutralno i sl.

Razmisli onda o sadržaju koji zaista postoji u nauku, lako ćemo za prezentaciju.

Katekizam kaže da je jedan nepokajani smrtni grijeh dovoljan da zaslužiš vječno mučenje u paklu, Crkva smatra da djeca od 7-8 godina imaju slobodnu volju da razlikuju dobro i zlo i samim time su u stanju počiniti smrtni grijeh (zato je prva ispovijed u toj dobi). Sveti Augustin je pisao da djeca također završavaju u paklu (ne da mogu završiti, nego završavaju).

I onda dođe netko i mrtav hladan kaže "mnogi zlikovci dugo žive jer im Bog možda daje šansu da se pokaju". Znači, dopustit će da zločesto dijete koje pogine sa 10 godina "slobodnom voljom izabere pakao", a Joži Manoliću će dati 100 godina da se pokaje.

Evo, na stranu nedostatak dokaza, vama stvarno nema ništa apsurdno u tom vjerovanju?! Vjernici često govore kako su nevjernici ljuti na Boga. Ne, nisu ljuti na Boga, nego na ljude koji su u stanju vjerovati ovakve bizarnosti ne razmišljajući o implikacijama svojeg vjerovanja.

To nije biblijski stav. Dijete odgovora za svoje postupke od 12-14 g.

Nevernicki stav celu egzistenciju dovodi i poziciju apsurda. Ako nema Boga, u cemu je smisao postojanja, zivljenja i sl?

U zlu i grijehu. Sve je relativno, sve je dozvoljeno, jer nema objektivnih mjerila za bilo što. A zna se čija je to filozofija...

Opet tipično ateistički, brineš o nebitnim tehnikalijama a ne vidiš bitak. Tako propuštaš poantu. Nije vjera strogo vezana uz pravila.

Iz hriscanske perspektive.
A sami nevernici sta kazu? - nisam prometio da se tim pitanjem uopste bave. Glavni sport im je trazenje nelogicnosti i protivrecnosti u hriscanstvu.

Pa i ateizam ima svojih fanatika kao i svaka vjera.
Dakle, definitivno je ateizam jedan oblik religije.

Današnje društvo u cjelini počiva na temelju iskvarenosti.
Ljudi tumače vjeru, ali i sve ostalo, na svoj način.
Dakle, imaš subjektivni pristup i tu nema šanse da se stvari ne prilagode.

Mišljenja sam da čovjek mora imati vjeru u nešto.
Ako ne vjeruje ni u nadljudsko ni ljudsko, šta je onda?
Prazna ljuštura bez identiteta.
Najbolje da se vratimo u divljinu sa ostalim životinjama i zanemarimo da nam je dat intelekt.