Vjerujem u Boga, ali vjerujem za sebe. Ne pada mi na pamet da one koji ne vjeruju "okrećem na pravi put", niti dozvoljavam da meni ateisti "otvaraju oči".
A najviše se grozim ovih internet propovjednika koji idu s foruma na forum i kopiraju neke citate iz Biblije/Kurana, te se raspravljaju s ateistima koji su mi još gori od njih.

Zamisli da su apostoli npr. vjerovali samo za svoje potrebe...Širenje i predaja Radosne vijesti je jedna od osnova vjere.Svako ljudsko biće treba biti upoznato sa njom,pozvano...ako želi,naravno.Stvar osobnog izbora.

To je u redu. Ali reci mi sad iskreno je li internet mjesto za propovjedanje?
Jel misliš stvarno da možeš nekoga obratiti putem postova na forumu?
Druga stvar, ovi što propagiraju vjeru internetskim putem, obično su neki fanatici, a ne pravi vjernici koji su od svog posla.
Internet vjernici često ulaze u verbalne sukobe (vrijeđanje) s ateistima. Osim toga, kako stignu da se mole bogu od tolikog "forumašenja"?
Od stotinu takvih možda ćeš naći jednog koji će na lijep i smiren način objasniti što ga se pita i koji neće nasjesti na provokacije.
Takve vjernike i ateisti poštuju.

Mislim da svako treba da pomogne i da uputi one koji pokažu zrno interesa za vjeru, a ne da gube vrijeme na "grešnike" i da mu sole pamet.
Većina nas, a tu ubrajam i sebe, u inat neće da prihvati nešto što nam se podmeće na silu.
Silom nećeš ništa postići.

Da. Zašto ne?

Mislim da je ovdje problematično što nisi stavila stvari na pravo mjesto.

Prvo trebaš definirati što je uopće obraćenje. Mislim da će ti onda cijeli proces automatski postati jasniji. Budući da smo mi dionici židovsko-humanističke tradicije, koju su preuzeli, apdejtali i afirmirali u današnjici, onda bismo mogli uzeti kao primjer što su stari Židovi podrazumijevali pod obraćenjem. Obraćenje j uključivalo promjenu čovjekova povijesnog djelovanja i cijele čovjekove osobe. "Obratiti se" značilo je promijeniti svoj odnos prema drugim ljudima, a posebno prema Bogu kao Prvom principu.



Prva stvar: današnji i teizam i ateizam je dosta pomodan. Danas je u modi i vjerovati i ne vjerovati. Ali, kao što nekoga tko kaže "vjerujem" - to neće automatski učiniti vjernikom, tako ni ono "ne vjerujem" neće čovjeka učiniti ateistom. To je nešto puno kompleksnije.

Evo npr. ja nisam vjerski fanatik, a, kao najgrešnije biće koje poznajem, nije me strah govoriti što vjerujem i što mislim te, naravno, sve to lijepo argumentirati. Što se tiče eventualnog "verbalnog sukoba" s ateistima (kojih je, budimo realni, jako malo.), ako netko pokuša ismijati moja uvjerenja: okej, faco. Argumentiraj svoje šprdanje sa mnom, pa da se i ja lijepo nasmijem. Ali ne. Redovito nemaju argumenata. Redovito je u njihovom temelju apstraktni nihilizam (kojeg ni sami nisu svjesni) i koji ih vuče na samo moralno dno. Evo i ti sam(a) gore spominješ "nasjedanje na provokacije", tako da...

Evo jedna koja pokazuje koliko malo znamo.

Jedna od genijalnijih analogija.

Meni je jedna sa obrazovanjem reda veličine niža pčelarska rekla da sam kao žaba na dnu bunara. Valjda je tako htela da se podsmehne mom ateizmu, ko bi ga znao.
Posle te izjave sam morala da se prekrstim ( ) i u sebi zapitam - odakle toliko drskosti osobama koje za sebe tvrde da su vernici?

Budući da sam uvjeren da Bog postoji, mene trenutno muče ozbiljne sumnje postoje li danas uopće još ateizam i teizam kao uvjerenja?

Danas su i ateizam i teizam postale tek pomodne poze, više izvanjske i društveno podržavane statusne forme, nego stvarna uvjerenja. Kod današnjih tzv. "ateista" je više nešto nalik na "antiteizam", nekakav pomodan, negativno određen stav koji nastoji dokazati da je vjera zabluda. Kod današnjih „teista“ opet nekakav kvaziteizam (koktel anti-ateizma, anti-marksizma, te pseudometafizičkih ideja o Bogu).

Ako se u povijesti "teisti" i nisu nešto iskazali, nisu brate ni "ateisti". Danas je "ateizam" u krizi baš onoliko koliko i "teizam". Dok je prije nijekanje Boga od strane ateista osobito bilo vezano uz najteža i najljudskija pitanja neskrivljene patnje i smrti nedužnih, nepravednog zla koje se sručilo na dobre, na ugnjetavanja u društvu od strane moćnih, danas nijekanje Boga dolazi iz nekakvih pomodnih "dokaza" i logičkih smicalica. Danas je dovoljno reći „nema Boga“ i čovjek misli da je "ateist", kao što je i dovoljno reći "vjerujem u Boga", i čovjek je odmah "vjernik". A ovamo, u stvarnosti nigdje taj vjernik ne pokazuje da je vjernik.
A što se tiče „ateista“, čime to oni pokazuju svoja uvjerenja? Zar samo dokazivanjem da je vjera u Boga lažna? Zar je bit "ateizma" samo biti negativno određen prema religiji i vjeri, biti antipod onima koji dokazuju da Bog postoji? Nego, ako već Bog ne postoji, ako smo "ateisti", onda se valja zapitati: što određuje, motivira naše djelovanje?

Lako je reći "nema Boga" ili "ima Boga", ali kamo dalje?
Ako se već ne može dokazati postoji li Bog ili ne, može se dokazati da i među onima koji vjeruju i među onima koji ne vjeruju postoje fundamentalisti. Dok o postojanju vjerskog fundamentalizma ne treba diskutirati, ne bih se baš složio da ne postoji ateistički fundamentalizam. Jer ateizam kao ideologija (ne kao uvjerenje) ima najvažnija obilježja jednog fundamentalizma: reaktivnost (nije li antiteizam reakcionaran i spreman na stalnu konfrontaciju s teizmom?), selektivnost (iz cjelokupne povijesti se izabire ono što odgovara ideji nevjerovanja u Boga, antiteisti nikad ne spominju dobra djela vjernika, kao što ni kvaziteisti ne spominju dobra djela ateista iz povijesti; nemojte sad reći da toga uopće nije bilo.) i dualizam (za antiteista vjernici su u stanju zablude, jer, kako reče jedan od mojih poznanika, "vjera je evolucijski prevaziđena", za kvaziteista, ateizam je djelo nečastivog, i automatski je manje vrijedan.). Na koncu, osnova svakog fundamentalizma je da ne ostavlja misli o drugačijem. Zar ne postoje i a(nti)teisti koji ne ostavljaju prostora misli o drugačijem uvjerenju, tj. onom da Bog možda postoji?

Upravo taj dualizam u raspravama o (ne)postojanju Boga najbolje svjedoči da fundamentalizam postoji i među onima koji vjeruju i među onima koji ne vjeruju. Vrlo loša stvar kod svih rasprava na našim prostorima jest dualističko reduciranje – ili si teist ili ateist, nema prostora za nikakve nijanse. Svaka redukcija u raspravi vodi u nasilje i dogmatizam

Dios mio... Zašto ste tako zatvoreni novim mislima?

Što se tiče svetih knjiga, one niti su doslovna istina, niti ih treba shvaćati kao neko kodirano, skriveno znanje. Poruka svetih knjiga se dobije istraživanjem odnosa povijesnog konteksta u kojem su napisane. U doba kad su sveti tekstovi nastajali nije bilo današnjeg strogo i usko znanstvenog pogleda na svijet. Piscima svetih tekstova nije bilo važno da navedu sve empirijske detalje i faktične istine, nego da prenesu lako pamtljive priče koje će upamtiti svi naraštaji stoljećima nakon pisanja knjige, i da poruka bude dostupna ljudima različitih klasa, naobrazbi, svjetonazora. Sveti tekstovi su u tom smislu itekako postigli univerzalnost. Mislim, o čemu pričaju evanđelja? O dokazima za postojanje ili nepostojanje Boga? Ili o svakodnevnom životu tadašnjeg čovjeka, o ribarima, pravljenju kruha, pastirima, carinicima...

Što se tiče odnosa Starog i Novog zavjeta, ratnički psalmi, izvještaji o genocidima nad narodima Kanaana doista postavljaju velike izazove čitateljima svetih tekstova, ali treba znati da sveti tekstovi nisu diktirani od Boga šaptanjem na uho, nego su oni plod refleksije na iskustvo vjere jedne zajednice, naroda, i u zapisivanju tog iskustva postoji neka stupnjevitost – ako u Starom zavjetu ima itekako problematičnih, čak nasilnih tekstova, onda Novi zavjet donosi mnogo revolucionarnih obrata u poimanjima vjere i u samom iskustvu vjere.

A vi kakote?

Mnogo ničega oko buke.
Ja jednostavno ne razmišljam u kategorijama "bog postoji" ili "bog ne postoji".
Ne interesuje me priča o tome. Zamara me. Dosadna mi je. Shvatam je kao mlaćenje prazne slame i gubljenje vremena.

Ovo ti je, laički rečeno, bježanje podvijena repa.

Inače, uvijek me zanimalo zašto ljudi misle onako kako misle. Naravno, oni koji uopće misle.

Kakvo bežanje, otvoreno ti kažem da ne dajem pet para na te priče. Ubila bih se da me neko guši kod kuće na taj način.
Svete knjige. Ko je odredio da su svete?

A što sa "dokazima" koji idu u korist Boga?

Što je s njima? Rekoh da me nikakvi "dokazi" ne zanimaju, jer su nekompetentni procijeniti stvarnost o kojoj govorimo.

"Onomu tko vjeruje,objašnjenja nisu potrebna...onomu tko ne vjeruje,objašnjavati je zalud."
Toma Akvinski

Btw,možemo li se složiti da je dragi Bog u svoj svojoj providnosti,ipak "ostavio" pregršt pokazatelja svojeg "postojanja" u okvirima nauke kakvu danas poznajemo...?

Imaš odgovor u tom istom sv. Tomi Akvinskom- Tomini postulati postojanja Boga.

Vjerojatno možemo. Što se tiče Božjeg postojanja u okviru modernih znanosti, meni je zanimljiv Davor Pavuna i njegovo tumačenje naše stvarnosti. Evo ti jedan intervju s njim. Mislim da će ti se svidjeti.

http://www.fra3.net/Intervju/Razgovor-s-Davorom-Pavunom.aspx

Gospodin Pavuna je jednostavno genijalan, nemam druge riječi za njega .

Ovaj put nemam što dodati na upise Orleanskoga.

Ja se s boldanim ne bih slozio... Ja mislim bas suprotno, mislim da je zapravo ateista i agnostika prilicno puno, dok je vjera to sto sve vise postaje pomodarstvo, i ajmo reci nekim obicajem, obicajem za blagdane uz CocaColu, cupavce i sl., postaje sve ono osim nacina zivota, uvjerenja i vjerovanje ljudi u Boga.

Ti ovdje ispravno tvrdis.



A ja mislim da je ipak sve vise ljudi koji ne vjeruju, unatoc tome sto idu u crkvu i kazu "vjerujem".

Netocno. Ne treba izjedancivati ateiste s raznim homoseksualcima s parada, djeci oficira punih mrznje prema Crkvi i jos mnogo cemu, mjesanim brakovima ovih prostora sto je pocesto slucaj i sl. (samo istina je da su ti najglasniji, pa odmah ostavljaju dojam na covjeka kako su ti ljudi moralno i svako drugo dno drustva).
Ako neko ima odgoj, neki svoj ugradjeni kodeks ljudskosti, morala i obraza njemu sigurno ne treba svecenik koji bi mu to govorio, ili vjera u neko vise bice.

S druge strane, ja znam ljude, za koje bi se reklo onako narodasi da lizu oltre, a moralno, ljudski i u svemu drugom su NULA. Ili su pak "otkrili" Boga tamo negdje '90.-ih.

Odakle mu moral,ugrađeni kodeks ljudskosti?Što će mu to,ako evolucija tvrdi da samo najjači opstaju,moral je tu samo smetnja?

Nije moral samo smetnja. I macka kad kaka trazi neki kutak za sebe. Mada ne vidim vezu, al eto.

A sto se morala i vrijednosti tice, to ti roditelji ugrade, doduse, neko bi rekao da to ili imas, ili nemas, bez obzira na roditelje, to ni sam nisam siguran.