"Srednjovjekovne arheološke lokalitete na širem području današnjeg Sarajeva, dakle temeljne orijentire za proučavanje predosmanske prošlosti grada, znanost uglavnom dijeli u pet većih skupina: neistraženi lokaliteti s crkvama, istraženi lokaliteti s crkvama, groblja i nekropole, utvrde, područja s većom koncentracijom nekropola stećaka.

Značajniji lokaliteti iz navedenih skupina su: Groblje na Carini (Marijin dvor), Bijela tabija na Vratniku (utvrda Vrhbosna), Grad Hodidjed, Nekropola Pavlovac i područje Tilave....

Istraživanja su u najvećoj mjeri fokusirana, osim dijela koji se bavi fortifikacijskim obrambenim objektima i samim naseljima, na crkve i groblja - što i ne treba čuditi, ako znamo da je na teritoriju Sarajeva, u naselju Vrhbosna, centru istoimene župe, još u 13. stoljeću bilo sjedište Vrhbosanske biskupije (osnovane u drugoj polovici 11. stoljeća, između 1060. i 1075. godine). Biskupija, koju je utemeljio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. bila je u vrijeme osnivanja sufragan (podložna) Splitskoj nadbiskupiji [2]. Osim Vrhbosne, narečena biskupija je obuhvaćala i šest župa Središnje Bosne: Bosnu, Vogošću, Lepenicu, Lašvu, Brod i Trstivnicu.

Prekretnicu u razvitku grada označuje osmansko zauzimanje Istočne i Središnje Bosne u 15. stoljeću. Isa-beg Isaković, osnivatelj osmanskog grada Saraj na području srednjovjekovne Vrhbosne i manjih sela u okolici, gradi za to vrijeme impozantne vjerske i svjetovne objekte: prvu džamiju, upravnu rezidenciju, most i drugo." itd itd - Wikipedia

Sarajevo...





Uploaded with ImageShack.us

što su katolici lijepo izgradili sarajevo
fino fino
a i naš Tvrtko
pa naša hercegovka Katarina kraljica bosne
sve naše
a danas nam ne daju ništa :(((

Nekad se Hrvati nisu odricali od Sarajeva i Bosne, a danas ih dobar dio to čini. Sarajevo je prelip grad, a Sarajlije izvrstni ljudi i prijatelji.

Ovime naš vrli Kardinal daje priliku Bošnjacima Sarajlijama da skupe jeftine političke poene. Sad će ispast da će mu srediti da se ne mora iseliti a sve će biti predstavljeno kao dokaz da su Bošnjaci tolerantni i multikulturalni i da vode računa o sugrađanima Hrvatima i katolicima. Eno već se Komšić digo na noge. A sve zarad pišljivog stana.

Ti znaš jesu li Bošnjaci tolerantni i vode li računa o sugrađanima Hrvatima? Živiš u Sarajevu? Ili pričaš napamet?

Ipak stvari nisu tako bezazlene i podložne više manipulaciji kao do sada. Istina o Sarajevu kao multi-kulti gradu je gorka i očita zabluda. Gradimir Gojer, dojučerašnji propagator multi-kulti šehera i istaknuti član famoznog sećijaškog kružoka "Krug 99" sada vrti drugu ploču, nadam se trijezan:

inače Gojer član stranke SDA , toliko o tome ...

Mislio sam da je u SzBiH, ali sam ga vidio i u nekom SDP miljeu, tako da mi je čudno da je sad u SDA,...
Ako on iz takvih pozicija opisuje situaciju i položaj "katolika u Sarajevu" onda je suvišno potezati za mišljenja "nacionalista"

Gradimir Gojer
vijećnik

rođen: 4.03.1951.
Stranka: Stranka za BiH
Općina: Stari Grad


http://www.sarajevo.ba/hr/stream.php?kat=200

Pa sad, Gojer je uputio drugarsku kritiku na što ima legitimno pravo

Senad Avdić:

ovaj Senad- Sobodna Bosna u zadnje vrijem mi sve više simpatičan

Sarajlije, Hrvati

Badnjak u Sarajevu prosle godine

Evo vam jos par slika...

predivna je katedrala u sarajevu , nego pitanje , da li su Hrvati u sarajevu bili raštrkani po cilom gradu ili su više bili u određenim djelovima grada ili kvartovima ??

Koliko ja znam prije rata su Hrvati bili u relativnoj većini u naselju Stup. A bilo ih je više u ovim novijim dijelovima grada. Ako sam nešto slagao neka me isprave.

Piše: prof. dr. Franjo TOPIĆ

Povod ovom članku jesu česta spominjanja smanjenja broja Hrvata u Sarajevu. I ovih dana sam doživio kako jedan od najviših hrvatskih dužnosnika, na privremenom radu u Sarajevu, reče: gledajte na što ste spali vi Hrvati u Sarajevu.

Iz konteksta rasprave bilo je jasno: nemate vi Hrvati (a ispalo je kao da on nije Hrvat i da ga se to ne tiče) više šta tražiti u Sarajevu.

A i jedan visoki crkveni uglednik iz južnih krajeva odmah dan kasnije ničim izazvan veli: evo nestaje vas sarajevskih Hrvata. A ta je priča, ako se pažljivije prati medije, vrlo prisutna i periodično se plasira sve dok ne postigne svoj cilj, a to je da konačno i ne bude Hrvata u Sarajevu.

Činjenica je očita i o njoj ne treba raspravljati da se smanjuje broj Hrvata u Sarajevu i to je nesporno. Ali je pitanje zašto se to tako potencira je li to stvarna i iskrena zabrinutost ili je nešto drugo. Ovaj tekst nije napisan radi polemike, jer je ne volim i nemam vremena za nju, ali je napisan jer smatram da je takav govor štetan po opće hrvatske i posebno po katoličke interese u BiH.

Uvodno treba kazati nekoliko premisa da bi se ostalo moglo bolje shvatiti cijeli tekst. Dakle, svatko razuman i dobronamjeran treba biti protiv centralizacije i suvremena Europa sve se više regionalizira. Razumljivo je psihološki, a i racionalno kako je periferija redovno protiv središta jer je središte jedno, a periferije su mnoge i raznolike.

Naravno da središte mora samo po sebi izazivati ljubomoru i zavist već samom činjenicom da je jedno. Često središte daje puno povoda periferiji da se osjeća zakinutom i marginaliziranom. Onda periferija redovno obrazlaže svoj negativan odnos prema središtu: tamo sve ide, oni nam uzeše sve, ne mogu oni nama diktirati, što sve može i biti točno, ali time se ne dokida važnost središta. Jedan bivši splitski gradonačelnik izjavio je da je sad Splitu Zagreb ono što je prije bio Beograd. Naravno da se može raspravljati o opravdanosti ovakovih stavova.

Ovdje ću progovoriti nekoliko riječi o odnosu nekih hrvatskih političara i nekih hrvatskih medija prema Sarajevu i prema sarajevskim Hrvatima. Omiljena im je tema briga za sarajevske Hrvate i tobožnja zabrinutost za opadanje broja Hrvata u Sarajevu. Evo nekih novijih (pod)naslova „Svaki dan odlazila 4 Hrvata“, „Budućnost upitna“, „Kako su Hrvati nestali“; pa konstatacija „Navedeni pokazatelji i relacije su iznenađujuće i otkrivaju da je položaj Hrvata dostigao najnižu razinu u posljednjih 77 godina, o kojima postoje podaci“.

Iako se napisalo da su Hrvati u Sarajevu već nestali negdje je u podsvijesti uočen nesklad teza pa pozivajući se naravno na „uglednog stručnjaka“ iznosi se njegova tvrdnja „kako će se 2025. godine broj Hrvata svesti na 0,6 posto“.

Dakle ipak nisu nestali ali trebaju se preostali jadni sarajevski Hrvati pripremiti da kad već nisu nestali, kako je bilo očekivano, da će to biti 2025. g., odnosno ostati će ih 0,6 posto što bi valjda bilo podnošljivo i ovih dežurnim dušobrižnicima. Treba raditi intenzivnije na mrtvačkim sanducima, trebat će više autobusa da ih se izveze ili više svećenika da pokopaju još ovo malo greškom preostalih Hrvata. Onda nam jedna zabrinuta političarka izjavi da u Sarajevu ima više, gluho bilo, Kineza nego Hrvata. Tako je i visoki vatikanski dužnosnik kard. Rode došao samo, kako su neki interpretirali, da kaže kako nestaju katolici (Hrvati), a ne posvećuje se šira pažnja održanom predavanju u Banja Luci na obljetnici trapista, ne izražava se radost jer je imao misu u Sarajevu na patron nadbiskupije presv. Srca Isusova, ne citiraju se dijelovi propovijedi, ne govori se s kime se susreo.

Prvo ćemo dat riječ statistici kojom se redovno potkrepljuje teza kako sarajevski Hrvati beznadno i bespovratno nestaju. Treba podsjetiti da su sve do popisa 1948. g. drugi popisi bili vjerski a ne nacionalni što je bitno za razumijevanje broja stanovnika. Ukupan broj stanovnika u Sarajevu 1879. bio je 21.377, a katolika je bilo 698 (3,2%). 1910.g. ukupan broj stanovnika je 47.000 a katolika ima 18.036 (38,87% od toga se računa oko 14.000 austrijskih vojnika katolika.

Ukupan broj stanovnika 1931.g. je 78.000 a katolika je 21.000 (26,92%) od čega se računa da je oko pet tisuća vojnika iz svih krajeva tadašnje države (F. Marić, Pregled pučanstva BiH, Zagreb 1996., 24 s.). Sarajevo 1991.g. s deset općina od Ilijaša do Pala broji 527.029, Hrvati: 34.873 (6,6%) (Stanovništovo BiH, Zagreb 1995, 15. s.). Kako nema popisa stanovništva danas se procjenjuje da ima Hrvata od 14.000 do 20.000.

Zanimljivo da nitko ne pita političare zašto je to tako, što su učinili da se to promijeni, a oni su za to izabrani i oni su za to zaduženi i oni raspolažu brojnim sredstvima. Otkud tolika briga samo za sarajevske Hrvate? Izgleda kao da se neki više brinu za sarajevske Hrvate od nas samih. Ja ne znam da je netko bio zabrinut zbog odalska 12.000 Hrvata iz Livna i to s hrvatskom vlašću.

Možemo misliti o bilo kojem glavnom gradu što hoćemo, ali bez glavnog grada ne mogu se ostvariti nikakvi opći interesi pa ni hrvatski. A kakav je, to je drugo pitanje. Hajde da vidimo što možemo učiniti da promijenimo situaciju, to je važno pitanje. Nek' se doseli par tisuća Hrvata pa će biti sve drugačije.

Da ih se doselilo barem pola od onih koji su otišli zadnjih dvadeset godina u Zagreb, situacija bi bilo bitno drugačija. A zamislite koliko bi se povećao broj Hrvata u Sarajevu da su se svi hrvatski političari od ministara, zastupnika, članova komisija, upravnih odbora do vozača s obiteljima doselili u Sarajevo u kojem zarađuju kruh! Nedavno mi je jedan visoki hrvatski dužnosnik rekao da je za njih najveća kazna (baš tako!) bila „raspored“ u Sarajevo. A o mogućnostima života dovoljno je kazati da u Sarajevu živi i radi deset tisuća stranaca.

Neki i danas odgovaraju Hrvate da ne idu studirati u Sarajevo. Koliko je puta i koji hrvatski političar s obje strane Save govorio da je lijepo živjeti u Sarajevu i u Bosni ili da je predlagao načine popravljanja stanja. I sad još netko kuka koliko ima Hrvata u Sarajevu!

Licemejrno je kukati što se samnjuje broj Hrvata, a ne htjeti ništa učiniti. Dobro mi uopće i živimo pored ovakvih staratelja.

bitno.ba | Katolički tjednik

Otes i Stup (općina Ilidža), a u Novom Sarajevu (Hrasno, Grbavica, Čengić Vila, Dolac Malta, Pofalići itd itd) je udjel Hrvata bio malo veći od udjela u ukupnom stanovništvu grada.

Drug Topić manipulira sa ovim podatkom da bi dokazao da se Hrvati odseljavaju zbog istih (ekonomskih) razloga, iz hrvatskih i bošnjačkih općina. Slavo Kukić laže na isti način. Prava istina je da je u općini Livno već 1991 bilo 8.000 Hrvata koji su bili popisani, ali u inozemstvu. Tako da se radi o neznatnoj promjeni u broju stanovnika u Livnu, a ogromnoj promjeni u broju Hrvata u općinama pod kontrolom ABiH. U slučaju Sarajeva treba biti pošten i reći da najveći broj Hrvata nedostaje zbog rata i opsade grada, dakle krivnju za to isporučiti Raši i đeneralu Mladiću, no poslijeratno iseljavanje je velikim dijelom posljedica islamizacije grada, raznih pritisaka (koje nisu pravilo, ali ima dovoljno incidenata koji stvaraju lošu klimu) i sl.



Tu je u pravu, ali treba priznati da je i bitka za Hrvate Sarajeva (u kojem bi značili nešto) izgubljena. To je proces koji traje od 1945.

Sa zakašnjenjem:



Dario Vujičević i Petar Slišković nova su imena na hrvatskoj nogometnoj sceni. Dvojica mladića rođenih u Sarajevu danas su debitirala u “kockastom” dresu, obojica su, naime, članovi hrvatske reprezentacije do 21 godine. Dario Vujičević član je Twentea, ambiciozne momčadi s kojom se prošle sezone domogao naslova nizozemskog prvaka. U pohodu Twentea na titulu Vujičević je skupio čak 16 prvenstvenih nastupa.

Godinu dana mlađi Petar Slišković član je bundesligaškog hita Mainza za koji još nije debitirao u prvenstvu. Na nekoliko prvenstvenih dvoboja Slišković je “grijao klupu”, a standardni je član druge momčadi Mainza za koju trpa uvjerljivo. Statistika govori kako je prošle sezone u 34 nastupa poentirao 19 puta, dok je ove godine u 12 nastupa zabio osam puta.

VUJIČEVIĆ: Sve je super, u ponedjeljak sam stigao u Hrvatsku i osjećam se odlično. Dečki su nas sjajno prihvatili, a vrijeme je odlično. Sviđa mi se Tuhelj, ovdje sam prvi put. Iskreno, ponadao sam se da ću dobiti poziv za U-21 vrstu, a drago mi je što je konačno stigao na moju adresu. Od igrača poznajem vratara Delača, s njime često u Nizozemskoj odem na večeru.

SLIŠKOVIĆ: Velika je čast igrati za reprezentaciju, i presretan sam što sam dobio taj poziv. Oduševljen sam i izbornikom Ladićem, i cijelom momčadi. Zadovoljan sam svojim igrama u Mainzu, te sam se također nadao ovom pozivu.

Kakav vam je status u momčadi? Igrate li? Jeste li zadovoljni u svojim sredinama?

VUJIČEVIĆ: Twente je za mene sjajna sredina, prava odskočna daska. Bio sam ozlijeđen četiri mjeseca, ali sam nedavno ponovo počeo igrati. Upisao sam nekoliko prvenstvenih nastupa, a ove sezone sam debitirao i u Ligi prvaka. Nadam se kako ću ubrzo postati standardni član prve momčadi.

SLIŠKOVIĆ: Nekoliko sam puta u Bundesligi bio na klupi, a redovito nastupam za drugu momčad Mainza. Ugovor sa klubom mi traje do 2012. godine, a uskoro bih ga trebao i produljiti. Također, uskoro bih trebao debitirati i u Bundesligi.

Obojica ste rođeni u Sarajevu, je li bilo poziva da zaigrate za BiH?

VUJIČEVIĆ: Na ovo pitanje ne bih želio odgovoriti.

SLIŠKOVIĆ: Bilo je telefonskih kontakata, ali nikada nisam dobio poziv. Iako, nije ni bitno, u mom srcu postoji samo Hrvatska!

Nogometni idoli?

VUJIČEVIĆ: Zvonimir Boban.

SLIŠKOVIĆ: Mladen Petrić.

Sportske Novosti

Mogu li se u Sarajlije brojati
Branko Mikulic roden u Bugojnu, politicar, skoro sav zivot je proveo u Sarajevu
Ivo Komsic iz Kiseljaka, Bio u Ck sada je docent ili tako nesto na Fakultetu ima i neku partiju, ali neznam kako se zove. I sada zivi u Sarajevu

ivica osim zvani švabo , jer mu je otac došao iz njemačke ,kakva kraljeva sutjeska ....rođen i odrastao kod željinog stadiona ko i svi ovi željovci stare generacije čiji su očevi radili na željeznici

žeri je otac musliman, prof na faksu bio , a mati mu je naša ....