Gradi se jos jedna nasa crkva na Dobrinji. Kazu 2. u 75 godina. Navodno su imali tucet administrativnih (ko fol sve po procedure, vjerojatno jer je crkva u pitanju a ne dzamija) problema i 25 dozvola al konacno je poceto sa izgradnjom.

U mnogim Sarajevskim naseljima nema katolickoh crkava i trebalo bi ih izgraditi

Problemi pri gradnji vjerskih objekata nisu nešto sa čime se susreći samo katolici u Sarajevu. Dovoljno je prelistati štampu i uvidjeti da i muslimani imaju iste probleme. Pod sloganom islamizacije Sarajeva neokomunisti stalno torpediraju bilo kakav upliv vjere u javnost, a vjerski objekti su na kraju manifest prisutnosti.

Nema u RH toliko crkava koliko ima džamija u Šeheru...pa svi stanu...

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Po ... _Hrvatskoj

Uvijek mi se činilo da muslimani sa tim džamijicama zapišavaju prostor... koliko god tvrdili da to nema veze...

Samo jedan primjer, dobila sam 96-te posao (koji sam izgubila u ratu) u jednoj organizaciji po nacionalnom kljucu, ali tek posto nitko od onih kojima je nudjeno nije zelio doci iz Mostara u Sarajevo. Podobnost??
Ne znam da li jos uvijek funkcionise ona autobusna linija Mostar-Sarajevo, koja je bila za uposlenike koji ne zele zivjeti ni privremeno u Sarajevo, ali nisu imali nista protiv radnog mjesta. Naravno, ne govorim o funkcionerima i stranackim duznosnicima.

To je možda bilo nekad davno. U zadnjoj deceniji posla za Hrvate u Sarajevu nema, pa čak ni onih poslova koje nitko drugi neće.
T.j. posla ima... ali treba biti "dobar Hrvat". Mamice im se nahebem HDZ-ovske (da izvinu pošteni HDZ-ovci - osobito jedan meni drag forumaš).

Kako se pune te nacionalne kvote u općinama i sl?

Od izbjeglica do uspješnih ljudi



Tko su bivše Sarajlije koje su izgradile zavidnu karijeru u Zagrebu?

Od izbjeglica do uspješnih ljudi

■ Ratnih i poratnih godina mnogi su Bosanci zbog rata potražili svoju novu šansu u Hrvatskoj
■ Antonio Nuić, Darija Lorenci, Kamilo Vrana, Sandra Bagarić i brojni drugi koji su danas kroz svoj uspjeh prepoznatljivi u regiji
■ Lukić je prodekan na Akademiji dramskih umjetnosti
■ Mladi redatelj Antonio Nuić svojim filmovima osvaja nagrade

Ratnih i poratnih godina mnogi su Bosanci zbog rata potražili svoju životnu šansu u Hrvatskoj, gdje su postali vodeći biznismeni, sportaši, ugostitelji: ipak, najčešće je riječ o intelektualnim imigrantima u medijima i kulturi. Ima i onih koji su dali značajan doprinos znanosti. Kako u ovom slučaju nije riječ samo o Hrvatima iz Bosne koji su svoju životnu šansu pronašli u Hrvatskoj, jer je i znatan broj Bošnjaka svoj život vezao za Lijepu našu, Večernjak je istražio koje su Sarajlije uspjele izgraditi zavidnu karijeru u Zagrebu.

Ustrajan rad

Jedan od njih je Kamilo Vrana, ravnatelj hrvatske Agencije za javno-privatno partnerstvo. Kamilo je 1978. diplomirao elektrotehniku u Sarajevu te ubrzo postao vrstan stručnjak za signalno-sigurnosne uređaje na željeznici. Nedavno je u Ženevi postao član Izvršnog odbora Tima stručnjaka za javno-privatno partnerstvo Ujedinjenih naroda. Ovo priznanje hrvatskom stručnjaku za javno-privatno partnerstvo proizašlo je iz višegodišnjeg ustrajnog rada i ostvarenih rezultata na uspostavljanju hrvatske Agencije za javno-privatno partnerstvo. To je ujedno potvrda stručnosti Agencije na pripremi projekata u zemlji, kao i njen doprinos u radu međunarodnih stručnih tijela za JPP u okviru EU-a i UN-a te razvoj regionalne suradnje. Inače, Kamilo je pohađao Srednju elektrotehničku školu u Sarajevu, smjer slabe struje, i bio jedan od najboljih učenika u svojoj generaciji.

Drugi Sarajlija koji je s u Zagrebu postigao zavidnu karijeru je prof. dr. sc. Darko Tipurić. Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a 1993. godine obranio je doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu. Redoviti je profesor na Katedri za organizaciju i menadžment te voditelj MBA međunarodnog poslijediplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova iz područja menadžmenta, strateškog menadžmenta, konkurentnosti poduzeća i korporativnog upravljanja. Objavio je 10 knjiga kao suautor ili urednik. Dobio je tri nagrade „Mijo Mirković“, za knjige: 'Strateški savezi: suradnjom poduzeća do konkurentske prednosti', 'ESOP i hrvatsko poduzeće' i 'Nadzorni odbor i korporativno upravljanje'. Konzultant je brojnih hrvatskih i inozemnih poduzeća i institucija.

Iz domena kulture rame uz rame spomenutom dvojcu pridružuje se mladi redatelj Antonio Nuić, čija je crna komedija, balkanski film ceste "Sve džaba" na pulskom festivalu prije nekoliko godina dobio čak četiri Zlatne arene. Rođen je u Sarajevu 1977., a u Zagreb je stigao 1992. s majkom Antonijom, profesoricom engleskoga, i bratom Emiliom, nekoliko mjeseci nakon početka opsade grada. Otac Srećko, inženjer elektrotehnike, proveo je cijeli rat u Sarajevu. Zagreb su odabrali jer je Antonio želio studirati režiju, a brat ići u Školu primijenjene umjetnosti.

Sandra Bagarić, jedna od najpopularnijih zagrebačkih opernih i operetnih pjevačica, rođena je u Zenici, a odrasla u Sarajevu. Kad je kao izbjeglica došla u Zagreb 1992., upoznala je bivšu Sarajku Ljiljanu Molnar-Talajić, proslavljenu opernu pjevačicu i profesoricu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, koja ju je usmjerila prema Muzičkoj akademiji.

Novi početak

Sarajlija Darko Lukić, prodekan na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, pisac i dramatičar, stigao je u Zagreb u siječnju 1993. i, za razliku od svojih mnogo mlađih bosanskih kolega, nije bio toliko traumatiziran novom sredinom i novim početkom. Do rata je bio direktor Drame Narodnog pozorišta. Po izlasku iz opkoljenog Sarajeva Lukić je radio kao dramaturg u Mariboru, zatim u Teatru ITD gdje je ubrzo postao i ravnatelj.

Jedna od najnagrađivanijih mladih zagrebačkih glumica, Darija Lorenci u Zagreb je došla 1992. s djedom i bakom. Imala je 16 godina i upisala 3. razred gimnazije. Nakon završene gimnazije u drugom je pokušaju upisala Akademiju dramske umjetnosti i postala jedna od najtraženijih glumica, koja je u svojim ulogama u Teatru Exit, u predstavama "Eva Braun", "Noževi u kokošima" i "To samo Bog zna" promovirala autentičnost.

MARCELLINO

Kuhinja s emocijama u srcu Zagreba

Top zagrebački restoran Marcellino, jedan od najboljih restorana, u Jurjevskoj ulici, vodi također Sarajlija Mario Čerhak sa suprugom Koviljkom Marić. Njegov restoran posjećuju diplomati, poslovni ljudi i kulturnjaci, a tajna uspjeha, po mišljenja vlasnika i glavnog kuhara te bivšeg bubnjara mnogih sarajevskih bendova Marija Čerhaka, krije se u "kuhinji s emocijama".

I on je 1992. napustio ratno Sarajevo i otišao prvo u Berlin na neki koncert. Zatim je počeo raditi u nekom restoranu, upisao školu Otis Koch Schule i s talijanskim partnerom otvorio luksuzni talijanski restoran "Da Gianni e Mario". Ubrzo je shvatio da još dugo neće moći u Sarajevu otvoriti restoran i zato se preselio u Zagreb gdje je 2001. sa suprugom otvorio, prvo u Frankopanskoj, a iduće godine u Jurjevskoj ulici, restoran Marcellino.

| VL | HB.org |

malo ležernija tema. jer evo dok zidamo treći entitet, odjebasmo Zagreb, pa se čovjek umori malo od tog emocionalnog i fizičkog napora pomješanog sa stresom.

nekad mi je upalo u oko da su Hrvati Sarajeva nekad prednjačili u nekim segmentima sarajevskog javnog života. Možda je to samo moj dojam. Koliko ih je bilo ukupno u udjelu, niti 7%.

U glazbi npr. Bregović je porijeklom Hrvat, iz Križevaca otac, majka srpkinja, Bebek je Hrvat, čini mi se da je prva postava Bijeog dugmeta bila hrvatska. Ipe Ivandić, Pravdić.

Onda Davorin Popović..ja sam mislio da je on Srbin ali negdje pročitah da je bio Hrvat. Onda Žera, Loša ????

ex-sarajlije, ispravite , nadopunite.

Zera je Bosnjak...ime oca mu je Nedzib,a majke Semsa...