Deadly clashes raged on the edge of Damascus and rival rebel factions battled each other in northern Syria as international chemical weapons inspectors began to secure sites where they will work.

Wednesday's fighting underscored the immense security challenge that the dozens of disarmament experts must negotiate as they work amid the civil war to meet tight deadlines for eliminating President Bashar al-Assad's estimated 1,000-tonne arsenal of chemical weapons.

In northern Damascus, fierce clashes between Syrian troops and al-Qaeda-linked fighters had killed at least 19 soldiers and pro-government militiamen in the past three days, according to the Britain-based Syrian Observatory for Human Rights.

Lavrov: “Postoje informacije kako stranci u Afganistanu treniraju sirijske pobunjenike u uporabi kemijskog oružja, moguć je novi napad pod lažnom zastavom”

Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je kako postoje informacije o tome da “treće zemlje u Afganistanu treniraju sirijske pobunjenike kako koristiti kemijsko oružje”. Navodi kako je cilj ovih operacija izvesti novi “napad pod lažnom zastavom” na teritoriju Sirije. Nadalje, ističe kako se ova obuka odvija na prostorima koji nisu pod kontrolom afganistanskih vlasti.

“Pojedini izvještaji ističu kako Al-Nusra Front planira dovesti relevatne stručnjake i toksične materijale na prostor Iraka gdje planiraju terorističke napade”, istaknuo je ruski MVP.

Podsjetimo, ruski diplomatski izvori istaknuli su ranije kako je napad kemijskim oružjem u blizini Damaska bio specijalna operacija koju su izvele saudijske obavještajne službe uz pomoć radikalnih militanata u okolici Damaska. Pritom je istaknuta skupina pod nazivom “Liwa Al-Islam”, za koju se ističe da se nalazi pod kontrolom sina jednog utjecajnog saudijskog klerika.

Lavrov je dao današnji komentar za vrijeme sastanka s ministrom vanjskim poslova Kuvajta, Mohammadom Sabahom Al-Salemom Al-Sabahom. Ovo je prvi put da se lokacija za obuku potencijalnih korisnika kemijskog oružja spominje Afganistan. Od ranije je poznato kako militanti iz Afganistana, kao i iz brojnih drugih zemalja diljem svijeta, sudjeluju na sirijskom frontu na strani pobunjenika. Situacija u Afganistanu je izuzetno napeta zbog činjenice da se strane vojske povlače tijekom iduće godine. Neki tvrde kako će nakon povlačenja Talibani i drugi ekstremisti znatno ojačati.

Vlasti u Kabulu trenutačno se nalaze u žestokim pregovorima s Washingtonom po pitanju potpisivanja eventualnog sigurnosnog pakta koji bi američkoj vojsci omogućio ostanak u Afganistanu i nakon 2014, no izgleda kako predsjednik Hamid Karzai – barem ako je suditi prema njegovim izjavama u javnosti – nije pretjerano sklon prihvaćanju ovakvog pakta.

Saudijska Arabija odbila mjesto u Vijeću sigurnosti ponuđeno od Amerikanaca, jer su pun q*raz ljuti, jer USA nije intervenirala protiv Assada.

Nisam znao, da je SAudijska Arabija toliko kontra Assada. Od Saudijaca vjerojatno pobunjenicima najviše lova i oružje dolaze.

Ta mržnja između te dvije islamske skupine je nevjerojatna. Kad bi im dao dovoljno oružja jedna grupa bi nestala u pravom genocidu.

Što ti smetaju shija muslimani ? Oni bi najebali jer ih malo ima.

Israeli air strikes hit Syrian military base

No official comment from Israel, as reports suggest attack was meant to destroy Russian-made missiles.



http://www.aljazeera.com/news/middleeas ... 05682.html

Jedna zanimljiva kompilacija iz Sirije, oplakah od smijeha, Mahmoud the tank killer

http://www.liveleak.com/view?i=f53_1378668985

Zbog straha Zapada od Al-Kaide – Rusi i Iranci potiskuju Saudijce i Turke!

Oporba gubi bitku za slobodnu Siriju

Piše: Osman Softić

Sirijska oporba je u posljednjem trenutku pristala na sudjelovanje u pregovorima o obustavi sukoba i postizanju mira s Assadovim režimom, te o političkoj budućnosti Sirije, ali njeni predstavnici u Ženevu idu u najnepovoljnijem trenutku po nju od početka sukoba. Njihova pregovaračka pozicija u odnosu na despotski režim u Damasku u ovom trenutku je, stoga, slaba.

Sirijski građanski rat jedan je od najkrvavijih i najkompliciranijih sukoba u novijoj povijesti Bliskog istoka, koji istodobno sadrži elemente građanskog i sektaškog sukoba, ali i sukoba u kojem sudjeluju zemlje regiona, pomažući otvoreno ili tajno svoje favorite na terenu, koje žele vidjeti kao pobjednike. To je istovremeno i nastavak hladnog rata, pa će njegov konačni ishod imati dalekosežne implikacije po budućnost geopolitičkih odnosa na Bliskom istoku.

Nepovoljna pozicija oporbe

Upravo zbog složenosti sukoba, te multipliciteta interesa i ciljeva zaraćenih strana, ali i njihovih regionalnih sponzora, od predstojećih pregovora u Ženevi se ne može očekivati ​​da će uroditi instant – rezultatima i automatski proizvesti mir i stabilnost.

U prilog sirijskoj oporbi ne idu ni vojna situacija na terenu ni odnos regionalnih političkih snaga prema sirijskom građanskom ratu. Osim toga, na štetu joj ide opći kontrarevolucionarni i antidemokratski trend usmjeren protiv fenomena Arapsko proljeće, koji je proteklih mjeseci doživio svojevrstan poraz.

Ni Saudijska Arabija, vodeći regionalni sponzor sirijske oporbe, također, nije oduševljena održavanjem pregovora o Siriji u postojećim okolnostima, vjerujući da oni u ovom momentu nimalo ne pogoduju ciljevima njenih favorita u redovima sirijske oporbe.

Ahamad al-Jarba, predsjedavajući Sirijske nacionalne koalicije (SNK), ranije je u više navrata izjavljivao da je pesimističan glede uspjeha ženevskih pregovora.

Lakhdar Brahimi, specijalni izaslanik Arapske lige i UN-a, zadužen za vođenje pregovora sa zaraćenim stranama u Siriji, izjavio je da svi ratovi na kraju, ipak, završavaju pregovorima i kakvim – takvim političkim rješenjem, tako da ni Sirija u tom pogledu neće biti iznimka.

Eufemistički nazvana ‘Ženeva 2′, mirovna konferencija o Siriji pod pokroviteljstvom UN-a, nakon dvije i po godine krvavog sukoba koji je u ožujku 2011. počeo mirnim prosvjedima protiv Assadovog režima, a koji je do danas uzrokovao više od 115 tisuća žrtava, neće ispuniti očekivanja oružane oporbe Assadovom autoritarnom režimu u Damasku, ali bi mogla ponuditi makar tračak nade sirijskom narodu da će njegove patnje konačno prestati.

Doza optimizma na Assadovoj strani

SNK, krovna organizacija koja okuplja 114 različitih političkih grupacija sirijske oporbe, koje na terenu imaju svoje vojne formacije, među kojima je najbrojnija i najrespektabilnija Slobodna sirijska vojska, svoj ​​odlazak na pregovore u Ženevu uvjetovala je zahtjevom da režim u Damasku odmah obustavi ratne operacije protiv oporbenih snaga, osigura neometanu dostavu humanitarne pomoći narodu Sirije, te da bezuvjetno oslobodi sve zatvorenike, posebno žene i djecu.

SNK pritom nije odustao od svojih ranijih zahtjeva, koji podrazumijevaju odstupanje Bashara al-Assada iz svake buduće tranzicijske vlasti, koja bi trebala biti definirana na predstojećim pregovorima.

S druge strane, Assadov režim na pregovore odlazi s dozom optimizma i bez posebnih preduvjeta, čvrsto vjerujući u svoju superiornu poziciju i neprikosnovenu podršku Rusije i Irana.

Režim u Damsku ojačan je nedavnim diplomatskim uspjesima na međunarodnom planu, kojima je, između ostalog, doprinijelo i američko odustajanje od vojne intervencije. Osim toga, najnovije približavanje Washingtona i Teherana bi, također, moglo dodatno osnažiti pregovaračku poziciju Assadovog režima u Ženevi.

Svjestan vojne nadmoći na terenu, gdje su režimske snage u zadnjih nekoliko mjeseci ostvarile značajan uspjeh, službeni Damask je izjavio da je cilj njegovog sudjelovanja na pregovorima “zaustavljanje krvavog nasilja i terorizma” u zemlji i dalje istrajavajući u tvrdnjama da je legitiman i legalan.

Sirijsko nacionalno vijeće (SNV), jedna od najutjecajnijih komponenti sirijske opozicije, sve do prije nekoliko dana odbacivalo je mogućnost sudjelovanja u pregovorima. Osim Vijeća, čak 19 većinom islamističkih oporbenih grupacija su, također, odbijale sudjelovanje. Predstavnici SNV-a izjavili su da ne žele sudjelovati u pregovorima ako na njih bude pozvan i Iran, budući da ovu zemlju smatraju okupatorom, jer se neke njene oružane formacije, poput Qudsa, bore na strani Assadovog režima.

Očito je da do pregovora ne bi moglo doći bez pritisaka SAD-a i Rusije, država koje već nekoliko mjeseci vode intenzivne diplomatske razgovore sa zaraćenim stranama u sirijskom sukobu, kao i sa zainteresiranim i u sukob duboko uključenim regionalnim silama – Iranom, Saudijskom Arabijom, Katarom i Turskom, od kojih neke (Saudijska Arabija) ne podržavaju održavanje pregovora u trenutnim uvjetima.

Neslaganja u vezi s budućom vladom

Saudijska Arabija, koja vojno i na drugi način pruža podršku selefističkim segmentima oružane sirijske oporbe, zabrinuta je mogućim ishodom pregovora. Ova zemlja, neosporno jedan od najutjecajnijih regionalnih aktera, nedavno je odbijajući preuzeti mjesto nestalne članice u Vijeću sigurnosti UN-a protestirala zbog pasivnosti te organizacije kada je u pitanju krvoproliće i stradanje sirijskog naroda.

Ženevski pregovori logičan su ishod građanskog rata u Siriji, budući da vojnim putem, zbog velike vojne nadmoći i snažne potpore Rusije i Irana režimu, te zbog razjedinjenosti i neučinkovitosti sirijske oporbe i nedostatka volje za vojnom intervencijom međunarodne zajednice, prvenstveno SAD-a, nije bilo moguće ostvariti zadane ciljeve, pod čim se prevashodno podrazumijeva svrgavanje Assadovog režima vojnim putem.

Predstojeći pregovori su, također, nastavak početnog Annanovog plana za Siriju, kojeg je sirijski režim odbio prihvatiti. ‘Ženeva 2′ bi, prije svega, trebala zaustaviti sukobe i uspostaviti mir, a zatim postići sporazum o budućoj tranzicijskoj vladi, koja bi trebala odražavati volju svih građana Sirije, odnosno svih interesnih skupina i segmenata sirijskog društva, na temelju jasno izražene autonomne volje.

U tom pogledu principijelno su suglasne sve oporbene frakcije. Međutim, kada je u pitanju konkretan izgled buduće sirijske vlade, pogotovo njen sastav, kao i ustavno, teritorijalno i administrativno uređenje zemlje, tu postoje velika razilaženja i neslaganja u redovima oporbe i aktualnog režima u Damasku.

Prevladavajući dio sirijske oporbe, iako islamski orijentiran, zalaže se za slobodnu, sekularnu demokratsku i građansku državu jednakih prava za sve građane.

Njezin radikalniji dio, pak, u sukobu je s demokratskom vizijom društva i države i teži ka uspostavi neke vrste “islamskog” poretka, u kojem bi preovladavla redukcionistička interpretacija šerijatskog zakona, čemu se suprotstavlja legitimna oporba okupljena oko Sirijske nacionale koalicije.

Strah da bi ovaj radikalni selefistički trend mogao prevladati jedan je od vodećih uzroka zbog kojeg Assadov režim u posljednje vrijeme nailazi na razumijevanje, pa čak i na podršku nekih krugova na Zapadu.

Strah od selefističkog trenda

Inače dijametralno suprotnih stavova, vodeći međunarodni akteri – SAD, Rusija i Iran jedinstveni su kada je u pitanju strah od rastućeg radikalnog selefističkog trenda u Siriji, zbog njegovih veza s Al – Kaidom i njezinim proklamiranim liderom Aymanom al-Zawahirijem.

Iran, iako nema posebnih ekonomskih interesa u Siriji, u nju je od početka rata do danas uložio 14 milijardi dolara pomoći i smatra se vodećim zaštitnikom Assadovog režima, budući da od njegovog preživljavanja ovisi očuvanje iranske geopolitičke pozicije u regiji, opstanak Hezbollaha u Libanonu, kojeg, također, izdašno financira, te očuvanje balansa snaga koji je u posljednjoj deceniji, promjenom režima u Bagdadu, pomjeren u korist Irana.

S druge strane, Saudijska Arabija financira formiranje nove vojne formacije u Siriji, poznate kao Vojska islama. Time nastoji oslabiti ekstremnije vojne formacije, koje ne prihvaćaju autoritet središnje komande oporbenih snaga. Saudijska Arabija otuda paralelno podržava dva rata – jedan protiv Assadovog režima i drugi protiv ekstremista u redovima oporbe.

Mir u Siriji bit će nemoguće postići bez pristanka Saudijske Arabije, Turske i Katara s jedne strane, te Irana i Rusije s druge strane, regionalnih sila koje u sirijskom sukobu neizravno sudjeluju putem svojih favorita na terenu. U slučaju da interesi spomenutih zemalja, posebno Irana i Saudijske Arabije, ne budu poštovani u pronalasku trajnog političkog rješenja, bilo koja od ovih zemalja bit će u stanju destabilizirati svaku buduću vlast u Siriji, što bi značilo dodatnu nestabilnost Bliskog istoka.

Ako se rat u Siriji što prije ne zaustavi i ako ne dođe do formiranja tranzicijske vlade bez Assada, savez i zajednički utjecaj Irana i Rusije na Bliskom istoku, koji se može smatrati najozbiljnijim i strateški dalekosežnim produktom sirijskog građanskog rata, bit će dodatno osnažen.

Spomenuti duo, nije teško predvidjeti, pokušat će poslije proširiti svoj ​​utjecaj na regiju Arapskog zaljeva, posebno na zemlje sa znatnom šiitskom populacijom. Takav scenarij mogao bi dovesti do eskalacije sukoba u regiji GCC-a, čega se posebno pribojavaju njene članice. Otuda je njihova ljutnja na Sjedinjene Države sasvim opravdana. Da li su toga svjesni sponzori ženevskih pregovora o Siriji, pokazat ce njihov ishod.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Još više me zbunjuju Assadove snage,da dosad nisu izašli na kraj sa ovim šegačima...

Bivši mladi reprezentativac Njemačke Burak Karan poginuo u Siriji

Dvadesetšestogodišnji Burak Karan, koji je važio za veoma talentovanog nogometaša i koji je sedam puta nastupio za njemačke mlade nogometne selekcije prije nego je prekinuo karijeru i pridružio se pobunjenicima, poginuo je u ratu u Siriji.
Bivši mladi reprezentativac Njemačke Burak Karan poginuo u Siriji

Prema pisanju njemačkog Welta, Karan je poginuo 11. oktobra u blizini sela Azaz, koje se nalazi na tursko-sirijskoj granici. Poginuo je u zračnom napadu koji je izvela vojska sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Kada je riječ o nogometnoj karijeri, Karan je prošao Bayerovu školu nogometa, bio je igrač HSV-a, Herthe, Hannovera 96 i Alemannije Aachen. Nastupio je sedam puta za njemačke reprezentacije do 16 i 17 godina. igrao je u istom timu sa danas poznatim igračima Kevinom-Princeom Boatengom, Samijem Khedirom i Dennisom Aogom. Karijeru je prekinuo kada mu je bilo 20 godina. Nakon toga se pridružio radikalnim islamistima, a posljednje mjesece života je proveo na ratištu u Siriji.