Baš tako!

nije moguće. danas su svi kardinali izabrani od pape koji je došao NAKON 2. vatikanskog koncila, pa ako su to sve anti pape onda legitimnih kardinala koji bi bio pravi papa ni nemamo, tj. Crkva je bez pape propala. a isus je obećao da Crkvu vrata paklena NEĆE nadvladati.

Bog nam nije obecao da ce sve pape biti dobre valjane niti da ce Crkva bez pape propasti (Crkva je vise puta bila dugo vrmeena bez pape) vec je obecao da Crkva nece propasti. Gledati na papu kao na bozanstvo bez kojega nema Crkve je hereza

Franjo je za svoga pontifikata kardinalisao ogroman broj liberalnih i homoseksualistickih biskupa. Logicno je da ce iz takvog zbora izaci i takav papa.
Naravno Duh Sveti moze preokrenuti srca i najgorih ljudi ali gledajuci sa ljudske strane, a i sa strane da se Franjo itekako potrudio oblikovati kardinalski zbor po svom ukusu onda se ne moze puno ocekivati

ako se izgubio kontinuitetb od sv. Petra... što je ostalo od Crkve? šta je Crkva bez klera?

Crkveni kontinuitet zivi kroz biskupe (pravovjerne ili ne pravovjerne), papa se bira izmedju njih da im bude glava i da predsjeda ali kako sam rekao nisu sve pape bile dobre ni vjerne niti je Crkva uvjek imala papu niti je Krist to obecao. Nekad je znalo proci i po vise godina da je petrova stolica bila prazna

Pa i biskupe bira i postavlja Papa.

A župnike postavlja biskup.

Hijerarhija KC izvire iz vrha, sve do zadnje časne sestre koja se zavjetovala na šutnju u Drakulinom samostanu u Transilvaniji.

Trenutno da, ali to nije dogma. Biskupe u slucaju nuzde mogu izabrati i zarediti i svecenici ili drugi biskupi u biti to rade i sada teoretski, papa samo odobrava taj izbor

Njemački franjevci izabrali su provincijala koji je samo nekoliko tjedana prije toga javno otkrio da je homoseksualac.

Fra Markus Fuhrmann, kojeg se navodi kao prvog otvorenog homoseksualnog franjevca u službi provincijala, rekao je da je primio „mnoga ohrabrenja” u pogledu svoje otvorene homoseksualnosti, unatoč osudi homoseksualnosti od strane Svetog pisma i crkvenog učiteljstva.

Katekizam Katoličke crkve naučava da „oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, predaja je uvijek tvrdila da su „homoseksualni čini u sebi neuredni“. Protive se naravnom zakonu“ [KKC 2357].

Jezik Katekizma potvrđuje da je crkvena osuda homoseksualnog ponašanja nepogrešiv nauk univerzalnog Učiteljstva, napomenuo je o. Philip Bochanski, izvršni direktor „Courage Internationala“.

U intervjuu za MK-Online (od 10. lipnja), Fuhrmann je jasno iznio svoje mišljenje da bi se nauk Katoličke crkve o homoseksualnosti trebalo promijeniti, tvrdeći da „taj moral koji se do sada službeno naučavao, nije služio životu. Mora se promijeniti ili razviti”.

Fuhrmann je nadalje objasnio zašto je „priznao“ da je homoseksualac, rekavši da je za njega osobno to bilo pitanje njegove vlastite „istine“, dodajući da je „želio biti u mogućnosti da može jasno reći tko je i za što se zalaže“.

„Ako sam i homoseksualac, onda bih želio pokazati da i ja mogu biti dio Crkve vršeći ovu službu. To je važno jer to nije bio slučaj u Crkvi”, rekao je Fuhrmann.

Nastavio je, „želim promovirati drugačiji pogled, da se to vidi kao prilika, da je Crkva šarolika, da je Crkva (isto tako) queer, da to želi Bog, da to odgovara raznolikosti stvaranja i to je dakle sasvim normalno”.

Fuhrmann je isto tako istaknuo da podržava promjene u vezi s drugim obvezujućim crkvenim učenjima, uokvirujući takve promjene kao dio „Sinodalnog puta“, što je referenca na krivovjerni njemački „Sinodalni put“ pokrenut 2019., koji su razni prelati u više navrata osudili jer stavlja njemačke biskupe u rizik raskola.

„Osobno stojim iza težnji Sinodalnog puta, zalažem se za kritičko promišljanje u vezi svećeničkog života u celibatu i za pristup žena svetom redu”, rekao je za MK-Online.

Kako je primijećeno na portalu „Church Militant“, nekoliko franjevačkih provincija otvoreno je prkosilo crkvenom nauku o homoseksualnosti, a „Franciscan Action Network“ se požalila Kongregaciji za nauk vjere što se istospolnim zajednicama ne može davati blagoslov.

Njemci su trenutno na velikim mukama. Prosle godine je KC u Njemackoj napustilo oko 300 000 katolika. Progresivni misle da ce trend smanjiti nakon zavrsetka sinode i donosenja smjernica suprotnih nauku KC. Drugi su pak svjesni donesu li te smjernice da su upali u raskol i da ce Crkvu napustiti oni koji se jos osjecaju katolicima.
Bilo kako bilo zabavno je promatrati

Rješenje je onda jednostavno - podjela na katolike i reformirane katolike.

TI bi sve samo da smo slabiji

Ti koji se odvoje će bit dobro kažnjeni

Da samo sto su ti reformirani katolici svjesni da nakon "reformacije" nema ni para. Ti koji zagovaraju reformacije su i sami vec davno izvan crkvenih struktura i vecinom ne placaju porez

Nezastrašeni očitim pastoralnim neuspjehom, katolički biskupi u Njemačkoj ustraju u svom uvjerenju da znaju kako povesti univerzalnu Crkvu u svjetliju budućnost – uz pomoć njihovog „Sinodalnog puta”.

Čak i nakon godina stalnog pada broja vjernika, najnoviji statistički podaci iz Njemačke šokiraju:

Gotovo 360.000 njemačkih katolika otpalo je od vjere prošle godine;
Više od dva milijuna katolika napustilo je Katoličku Crkvu u Njemačkoj tijekom ovog desetljeća; i
broj njemačkih katolika koji redovito pohađaju misu manji je za pedeset posto od broja onih koji su išli do 2012. godine.

Biste li poslušali poslovne savjete od konzultanata koji su izgubili dva klijenta za svakoga kojeg su zadržali? Ne bih niti ja. Pogotovo ako su konzultanti preporučivali radikalne promjene.

Ali predsjednik Njemačke biskupske konferencije nepokolebljiv je u svojoj potpori Sinodalnom putu. Kaže nam da će on i njegove kolege „hrabro nastaviti putem koji je Crkva odabrala”.

Pričekajte trenutak. Ako „Crkva” očituje volju naroda – kao što sugeriraju prijedlozi njemačkih biskupa – onda put koji je njemačka Crkva odabrala u prošlom desetljeću vodi do napuštanja Crkve. Što je, kad bolje razmislim, upravo kamo, prema jednom vrlo liberalnom, ali ravnodušnom kritičaru inicijative njemačkih biskupa, upravo vodi Sinodalni put.

Nove protukatoličke smjernice za seksualni odgoj u Hamburgu plod su njemačkog Sinodalnog puta

Zagovornici katoličkog braka i obitelji nadaju se da će papa Lav XIV intervenirati kako bi pomogao roditeljima zaštititi svoju djecu suočenu s novim smjernicama za seksualni odgoj, koje promoviraju LGBT agendu, uključujući transvestitizam i nebinarne identitete. Smjernice su nametnute u jednoj od najvećih njemačkih biskupija.

Tvrde da nove smjernice predstavljaju dodatni dokaz napuštanja katoličkog moralnog nauka u društvu, što je plod Njemačkog sinodalnog puta iz razdoblja 2019.-2023., te dio “potpune zamke” za katoličke roditelje koji žele zaštititi svoju djecu od takve “indoktrinacije”.

Nadbiskupija Hamburga objavila je 5. lipnja novi “okvir za seksualni odgoj u katoličkim školama”, koji je promovirala kao “jasnu poruku za suvremenu, vrijednosno utemeljenu i znanstveno potkrijepljenu seksualnu pedagogiju”.

Provedbu okvira nadbiskupijski generalni vikar, palotinac Sascha-Philipp Geißler, opisao je kao “važan korak prema razvoju stavova, postizanju pravednosti u našim školama te jačanju nastavnika i svih odgojnih djelatnika”.

Tvrdio je da se ne uvodi nova teologija, već “prihvaćanje raznolikosti u pogledu seksualnih orijentacija i rodnog identiteta”. Također je istaknuo da se zalažu za “životno afirmativan i u tom smislu pozitivan pogled na seksualnost”.

Nadbiskupija je 5. lipnja izdala priopćenje u kojem navodi da se “priznavanje različitih identiteta i seksualnih orijentacija aktivno promiče” te da se “diskriminacija i tabui svjesno razgrađuju”.

Christopher Haep, voditelj odjela za škole i sveučilišta pri nadbiskupiji, izjavio je da nadbiskupija želi da katoličke škole budu “sigurna mjesta gdje seksualnost nije tabu, već je priznata u svoj svojoj složenosti i dostojanstvu”.

“Perspektive i vrijednosni sustavi su se promijenili tijekom posljednjih desetljeća,” rekao je Haep, “i prema tome, i mi moramo biti sposobni ponuditi suvremene odgovore na pitanja djece i mladih.”

U sažetku programa, nadbiskupija je navela njegove različite elemente, uključujući “holistički seksualni odgoj” (prenošen na “rodno osjetljiv način”), “promicanje kompetencije u odnosima” (upravljanje “vlastitim i tuđim osjećajima”) te osnaživanje mladih za “razvoj njihovog identiteta”.

Nadbiskupija je također najavila “mogućnosti obuke i vanjsku stručnost”, dok je Haep istaknuo da se nadbiskupija pozicionira kao “pionir naprednog seksualnog odgoja koji kombinira kršćanske vrijednosti s otvorenošću i poštovanjem”.

Nove smjernice počet će se primjenjivati od školske godine 2026./2027. u svih 15 katoličkih škola u Hamburgu, a njihova će provedba biti redovito evaluirana radi osiguranja i daljnjeg razvoja utjecaja okvira.

Na čelu nadbiskupije nalazi se nadbiskup Stefan Heße, koji je 2018. pozvao Katoličku Crkvu na otvoreniji pristup seksualnosti i na teološko redefiniranje pitanja homoseksualnosti.

Najava smjernica dolazi u trenutku kada je nadbiskupija Hamburg pred mogućim raspuštanjem i pripajanjem drugim biskupijama, zbog višegodišnjih ozbiljnih financijskih problema i nedostatka zvanja. Prošle godine nije zabilježeno nijedno novo svećeničko ređenje.

Oštre kritike

Vodeći katolici koji zagovaraju obitelj i brak osudili su smjernice, koje smatraju dijelom takozvanog “sveobuhvatnog seksualnog odgoja” temeljenog na radu Uwea Sielerta, profesora emeritusa “seksualnih znanosti” na Sveučilištu Christian-Albrechts u Kielu.

Osnivač njemačkog programa seksualnog odgoja, Sielert, bio je student pokojnog profesora Helmuta Kentlera, za kojeg je, prema organizaciji DemoFürAlle, zagovorniku obitelji, poznato da je bio notorni pobornik pedofilije, “središnja figura pedofilne mreže zlostavljanja” i začetnik “emancipatorskog seksualnog odgoja” koji se proširio diljem Njemačke.

Kentler je “s Institutom za seksualni odgoj, koji je osnovao 1988., izgradio cijeli univerzum seksualnog odgoja”, izjavila je Hedwig von Beverfoerde, osnivačica DemoFürAlle. Sielert je tada postao “veza između Kentlerovih vizija seksualnog odgoja i političkih sponzora i omogućavatelja”, prije nego što je “transformirao Kentlerov program”, nadopunjujući ga “modernim neo-emancipatorskim namjerama razbijanja heteronormativnih stavova i slika kod djece.”

Von Beverfoerde je 25. lipnja izjavila da okvir iz Hamburga “uključuje vrlo upitne i neznanstvene ideje” Kentlera, “koji je lažno tvrdio da su djeca inherentno seksualna bića — opasna tvrdnja koja dovodi do ideje da bi odrasli morali uvoditi djecu u seksualnost.”

Dodala je da je njegova ideologija našla put do sveučilišnih i školskih kurikuluma, pa čak i do standarda seksualnog odgoja Svjetske zdravstvene organizacije za Europu. Nadalje, rekla je da je hamburški okvir “ideološki usklađen s idejama Sinodalnog puta, koji nastoji relativizirati katolički nauk o seksualnosti i normalizirati LGBTQ ideologije unutar Crkve.” Erozija doktrine na ovom području “nije slučajna,” naglasila je. “To je dio šireg plana, zbog čega je tako teško oduprijeti mu se.”

Njemačka katolička spisateljica i sociologinja Gabriele Kuby također smatra da je okvir iz Hamburga “u skladu s rezolucijama” Sinodalnog puta, četverogodišnjeg procesa konzultacija s laicima u kojem je skandal seksualnog zlostavljanja klera iskorišten za uvođenje radikalnih promjena u Crkvu u Njemačkoj. Također ga vidi kao posljedicu ne samo onoga što je nazvala društvenim “povratkom u barbarizam poganstva”, već i neuspjeha u adekvatnom suprotstavljanju napuštanju katoličkog morala o seksualnosti.

Papa Franjo je nekoliko puta intervenirao kako bi zaustavio taj proces, priznala je, “ali samo po pitanju razrješenja autoriteta biskupa dijeljenjem s laicima” — tj. s moćnim Središnjim odborom njemačkih katolika (Zentralkomitee der deutschen Katholiken), kojim predsjeda Irme Stetter-Karp, “koja zagovara povećanje broja ustanova za pobačaj.”

Von Beverfoerde vjeruje da je ovaj oblik seksualnog odgoja “vrlo vjerojatno” da će se replicirati diljem njemačkih biskupija, dodajući kako “slični koncepti i jezik pojavljuju se u među-biskupijskim strateškim dokumentima, što otežava pojedinom biskupu ili biskupiji da se distanciraju i krenu tradicionalnijim putem.”

Kuby, koja je bila na čelu borbe protiv rodne ideologije, napisala je u svojoj knjizi iz 2023. Ne boj se, stado malo: kada pastiri plešu s vukovima (Fürchte dich nicht du kleine Herde: wenn die Hirten mit den Wölfen tanzen) da je križ Kristov u Njemačkoj zamijenjen duginom zastavom, simbolom LGBT pokreta. Svećenici i vjernici koji žele ostati vjerni Isusu, rekla je, “sada se suočavaju s izborom u većini biskupija: lojalnost objavljenoj istini ili poslušnost biskupu — dijabolična alternativa.”

“Matirani na svakom koraku”

Dr. Thomas Ward, predsjednik Akademije Ivana Pavla II za ljudski život i obitelj, izjavio je da se njemački katolički roditelji sada suočavaju s “potpunom zamkom.” Prvo, ne mogu školovati svoju djecu kod kuće jer je to protuzakonito u Njemačkoj, a ako to pokušaju, riskiraju novčane kazne, oduzimanje djece ili zatvorsku kaznu. Drugo, moraju plaćati crkveni porez, od kojeg se dio koristi za financiranje takve seksualne “indoktrinacije” njihove djece. Neplaćanje poreza dovodi do ozbiljnih crkvenih kazni, koje de facto znače izopćenje, iako to nije formalno nazvano tim imenom.

“Zašto bi roditelji, koji su primarni odgojitelji i dali život svojoj djeci, trebali plaćati za njihovu korupciju?” upitao je Ward. “Katolički roditelji su matirani na svakom koraku; to je potpuno zla zamka. Sveti Ivan Pavao II. neprestano je učio da budućnost Crkve prolazi putem obitelji. Obitelj i Crkva su oteti u Njemačkoj.”

Kuby je izjavila da je Crkva u Njemačkoj već dosegnula “vrhunac napuštanja katoličkog moralnog nauka u katoličkim školama i vrtićima,” dodajući kako katolički roditelji godinama “nisu dobili nikakvu podršku od svojih biskupa,” čak ni od čvrsto pravovjenih crkvenih vođa poput pokojnog kardinala Joachima Meisnera. “Svećenici izbjegavaju tu temu jer bi, ako o tome progovore, vjerojatno pretrpjeli ozbiljne posljedice,” rekla je Kuby.

Kako bi se suprotstavili ovom trendu, Ward je izjavio da roditelji trebaju “organizirati, takoreći, čamce za spašavanje” kako bi zaštitili svoje obitelji od ove situacije te ih pozvao da se “povežu s drugim roditeljima kako bi se usprotivili ovom uzurpiranju njihovih prava od strane države i hijerarhije.”

Roditelji imaju pravo i neotuđivu dužnost pružiti katolički moralni odgoj svojoj djeci, rekao je. Citirajući encikliku pape Pija XI. Mit Brennender Sorge iz 1937., napisanu posebno za katoličke obitelji u Hitlerovoj Njemačkoj, dodao je da ako odgoj “skrnavljuje hram duše djeteta,” tada je “svakome dužnost prekinuti odgovornost prema suprotnom taboru i osloboditi svoju savjest od krive suradnje s takvom korupcijom.”

Von Beverfoerde je izjavila da takav seksualni odgoj “mora biti uklonjen iz svih obrazovnih institucija,” dodajući da potkopava “znanstvenu istinu,” kao i kršćansku antropologiju i moralni nauk Crkve.

U međuvremenu, rekla je, roditelji imaju nekoliko ograničenih opcija. Mogu se pozvati na kanonsko pravo, posebno kanone 793, 796 i 803, koji podupiru prava katoličkih roditelja u vezi s obrazovanjem njihove djece; povezati se s roditeljima istomišljenicima, kako predlaže Ward; iznijeti svoje zabrinutosti upravi škole; obratiti se svom biskupu, Vatikanu i svojim ustavnim pravima; a ako sve to ne uspije, pronaći drugu školu, “koliko god to teško bilo.”

“Iskreno se nadam i molim da novi Sveti Otac Lav XIV izričito ponovno potvrdi tradicionalni katolički moral o seksualnosti i pozove biskupe i svećenike u Njemačkoj i širom svijeta da ga vjerno poučavaju i primjenjuju u biskupijskim školama i vrtićima,” rekla je.

“Jasno i hrabro stajalište iz Rima ključno je za zaustavljanje ovih doktrinarnih devijacija i za vraćanje integriteta katoličkog obrazovanja,” rekla je von Beverfoerde. “Posebno ako Rim želi boriti protiv zlostavljanja djece, nužno je zaustaviti ideje koje uništavaju djetetovu nevinost.”