Odkako je svijeta i vijeka trgovalo se, ja tebi kamilu, ti meni pet ovaca, i zato ne prosipaj se bezveze!

600 godina ranije je zivio jedan "covjek" ciji koncept nije poznavao rat i nasiljje, nego suprotno (aj pogodi). Ratovanje i nasilje je onda vec stara prica.
Interesantno je od jedne muslimanke citati da je Muhamed bio obican covjek i da je samo cuo bozju objavu.Zasto je onda najveci poslanik?
Ja bih rekao da je bio odlican politicar i znao kako raditi u svoju korist (npr. sura plijen).

Nigdje u kuranu pise : Nemoj ratovati i ubijati. Muhamed svojim zivotom pokazuje koji je odnos muslimana prema ratu i nasilju, i tako se to odnosi i na danasnje generacije koje u ime islama idu npr.u Siriju ratovati, ili Irak ili Afganistan. Svi se oni pozivaju na ratovanje protiv nevjernika i bas tako pise u kuranu. To je kljucno.

Nigdje nepise, ja sam ratovao nemojte vi.

Ratovanje, nasilje i rigorozni zakoni (sarija) su elementarni djelovi islama.
Nemoj se cuditi onda kad i drugi ratuju i tvoj zivot ugrozavaju.

Tko se maca laca.......

Daj budi malo uvjerljivija, nesto mi potanko to tvoje ''objasnjenje''.

U arapskom jeziku tada nisu postojali brojevi nego su se isti oznacavali slovima, a on kao trgovac je morao znati ta slova. Zakljucak – bio je pismen!

Ma ti si sigurno doktor elektronike i radiš za NASU jer sad svi koriste mobitele i gledaju o zvijezdama na TV-u.
Ako nisi onda si lažov.
Eto ti odgovor na tvoj komentar bez dokaza.

Pa ko pokrenu onolike krstaške pohode sigurno Pape ne poznaju bibliju a ti si eto stručnjak za sve.
A ko pokrenu I svjetski rat a popovi ih blagosiljali kad su ratovali pa II svjetski rat....
Pa pogledaj ko je u zadnjih 60 godina najviše ratova pokreno muslimani ili kršćanske zemlje.

Evo ovdje ti je objasnjeno dosta toga gdje grijesis

Allah je Pravedni - el-'Adil – i to isto vjernicima propisuje. Kur'an časni vjernicima kaže: »Vi pravedno potupajte, to je bogobojaznosti bliže!« (5:8) Također, Kur'an naređuje muslimanima da ne mrze. U istome ajetu se kaže: »Nek vas mržnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete!«

Muslimanu nije dozvoljeno upotrijebiti nasilje prilikom pozivanja u islam. »U vjeru nema prisile«, kaže se u Kur'anu, »a Put ispravnosti se raspoznaje od zablude. Ko ne vjeruje u đavola, a vjeruje u Allaha – taj se najčvršćeg prihvatio užeta! Tom užetu nema prekidanja! A Allah sve čuje i sve zna.« (2:256)
Stoga je jasno, neko se može čvrsto prihvatiti »užeta« samo ako je »vjerovanje (din)« prihvaćeno unutranjom pobudom a ne prisilom. Ako su sila ili prisila u bilo kojemu obliku upotrebljeni - uže će pući.
Kur'an također zabranjuje muslimanima uznemiravanje onih koji vjeruju u božanstva a ne u Allaha. Kaže se: »Ne psujte one koje mnogobošci, mimo Allaha, prizivaju, da ne bi i oni psovali Allaha iz odmazde i neznanja!« (6:108) Kur'an naučava tolerantnost i uvažavanje njihovoga vjerovanja kada se obraća muslimanima riječima: »A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti.« (5:48)
Pa je li islam, dakle, religija nenasilja? Iskreno, odgovor je i da i ne. Islam ne naučava upotrebu nasilja ali je ni ne isključuje. Život je pun proturječnosti i one se odražavaju u, moglo vi se reći, kontekstualnoj teologiji. Kako bi bila u skladu sa životom, kur'anska teologija poznaje sociološko-političke pritiske života. Stoga, normativno, Kur'an se suprotstavlja nasilju, ali ga kontekstualno i dozvoljava.

Da bi se razumjela ova dilema, moraju se istražiti sociološko-ekonomski i sociološko-politički uvjeti u kojima obitava određena religijska grupa. Hinduizam, naprimjer, je nenasilna religija i to u idealnome smislu te riječi. Ipak, u kontekstu uvjeta koji bijahu, Gospodin Krišna moraše izazvati Arjunaa na borbu ratom makar to značilo i ubijanje njegove rodbine i prijatelja.

Rat, stoga, može biti opravdan sociološko-političko-ekonomskim uvjetima ali definitivno ne promicanjem religijskoga učenja. U ovome svjetlu ima biti motren koncept »džihada« u islamu. »Džihad« je rat protiv ugnjetavanja i eksploatacije ljudi ali ne može biti »džihada radi širenja islama«.

Objašnjavajući ajet u kojemu Kur'an oziva muslimane da se »bore u ime Allaha«, Mevlana Muhammed Ali kaže: »dok je većina vjernika, koji su mogli, pobjegla iz Mekke (grada u kojemu su muslimani bili ugnjetavani) ostavljajući iza sebe nemoćne i one koji ne mogaše takav put podnijeti. Ti muškarci, žene i djeca i dalje su bili proganjani i ugnjetavani od strane Mekkelija, te moraše biti spaseni. Rat za njihovo izbavljenje, koji je uslijedio, može biti oslovljen 'borbom u ime Allaha'.« (Holy Quran)

Niko ne može a da ne zaključi da je koncept »džihada« u islamu pogrešno shvaćen, i to u dobroj mjeri i zbog toga što su i sami muslimani pomogli u formiranju pogrešnoga stava. Mnoge muslimanske vođe, koji bijahu žedni vlasti, vodiše agresorske ratove u ime »džihada« a podržavaše ih neznalice i pogrešno obaviješteni muslimani. Ništa nije dalje od učenja islama kao to.
Također se treba prisjetiti da je islam bio i svojevrsni revolucionarni pokret koji je za cilj imao i spas ugnjetavanih i iskorištavanih, pružanje vjere i produciranje pravednoga društva. Islam postavljen je na četiri temelja: 'adl, ihsan, rahmet i hikmet – pravda, dobročinstvo, samilost i mudrost. Niti jedan od ovih temelja ne može voditi ka nasilju.

Onaj maloprije post gdje sam ti govorio o tome ko je pokrenuo koji rat je da skontaš o ovim danas koji vode ratove i ubijaju se u ime vjere.
Ako kažeš da u Bibliji nigdje se ne poziva na rat odkud onoliki "sveti očevi" (pape) da nemaju pojma o religiji i kako može sveti čovjek da griješi zar on nije ne pogriješiv u tumačenju biblije.

Kako se Islam može zvati religijom mira, kad je širen mačem?

Odgovor:
Jedna je od mnogih zamjerki među nemuslimanima da Islam danas ne bi imao milione pristalica, da se nije širio silom. Sljedeći razlozi će pokazati, da je istina daleko od toga, i da je to bila sila Istine, razloga i logike koja je bila odgovorna za brzo širenje Islama.

1. Islam znači mir.
Islam dolazi od riječi „selam“ što znači mir. Takođe znači pokoravanje Allahovoj, swt, volji. Prema tome Islam je religija mira, koja se postiže pokoravanjem volji Uzvišenog Tvorca, Allah, swt.

2. Nekad je sila potrebna da bi se mir održao.
Nije svaki čovjek naklonjen da održava mir i harmoniju. Ima mnogo tih, koji bi uništili taj mir, iz svojih (preobučenih) interesa. Ponekad je potrebno primjeniti silu da bi se mir održao. Baš iz ovog razloga imamo policajce koji koriste silu protiv kriminalaca i drugih antisocijalnih elemenata društva da bi se održao mir u jednoj državi. Islam je religija mira. Istovremeno, Islam budi njegove sljedbenike da se bore tamo gdje postoji ugnetavanje. Nekad to zahtjeva korišćenje sile. U Islamu, sila može biti korištena samo da se zna za mir i pravdu.

3. Mišljenje istoričara De Lacy O’Leary.
Najbolji odgovor na pogrešno shvatanje da je Islam širen silom dao je istoričar De Lacy O’Leary u knjizi „Islam at the cross road“ – „Islam na raskrsnici“, stranica 8:
„Istorija, međutim, nam objašanjava, da je je legenda o fanatičnim muslimanima koji jure svijetom i prisiljavaju pokorene narode da prime Islam, najapsurdniji mit koji su istoričari ikad zabilježili.“

4. Muslimani su vladali Španijom 800 godina.
Muslimani su vladali Španijom oko 800 godina. Muslimani u Španiji nikad nisu koristili silu da bi ljudi primali Islam. Kasnije su došli krstaši koji su istjerali muslimane. I nije bio nijedan musliman koji je mogao javno da prouči ezan, poziv na molitvu.

5. 14 miliona Arapa su Koptski hrišćani.
Muslimani vladaju Arabijom već 1 400 godina. Samo par godina su vladali Britanci i Francuzi. Ipak, danas imamo 14 000 000 Arapa koji su Kopti. Da su muslimani koristili silu ne bi bio nijedan Arap, a da je hrišćanin.

6. Više od 80% nemuslimana u Indiji.
Muslimani su vladali Indijom oko 1000 godina. Da su htjeli, a imali su sredstva za to, preobratili bi svakog nemuslimana u muslimana. Danas je oko 80% Indije nemuslimansko stanovništvo. Svi ovi Indijci nemuslimani svjedoče da Islam nije širen silom.

7. Indonezija i Malezija.
Indonezija je zemlja sa najvećim brojem muslimana u svijetu. Većina Malezije su muslimani. Postavlja se pitanje: „Koja je to vojska išla u Indoneziju i Maleziju?“

8. Istočna obala Afrike.
Slično, Islam se nezamislivom brzinom širio i Istočnom obalom Afrike. Ponovo se postavlja pitanje, ako je Islam širen silom: „Koja je to muslimanska vojska išla u Istočnu Afriku?“

9. Thomas Carlyle.
Poznati istoričar, Thomas Carlyle, u njegovoj knjizi “Heroes and Hero worship” – „ Heroji i slavljenje heroja“ govori o pogrešnom shvatanju širenja Islam: „Da, mač, ali gdje ćete naći taj mač? Svaku novu ideju, na svom početku zastupa manjina. U glavi jednog čovjeka. I ona tu stanuje. Jedan jedini čovjek na svijetu vjeruje u nju, jedan čovjek protiv cijelog čovječanstva. Da on uzme mač, i da na taj način propagira, malo će to uraditi za njega. Moraš imati svoj mač! Sama ideja će se propagirati ako može.“

10. Nema prisile u vjeri.
Sa kojim mačem je Islam širen? I da ga muslimani posjeduju, ne bi ga smjeli koristi, jer Kur’an jasno kaže: „U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!“ (Ku’ran, 2:256)

11. Mač intelekta
Mač intelekta. To je mač koji osvaja srca i umove ljudi. Kur’an kaže u suri En-Nahl – poglavlje 16 - ajet 125: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!“

12. Povećanje broja sljedbenika svjetskih religija od 1934 do 1984
Članak u Reader’s Digest ‘Almanac’, godina 1986, dao je statistike procentualnog porasta glavnih religija svijeta, u periodu od pola vijeka, 1934-1984. Ovaj članak se takođe pojavio u ‘The Plain Truth’ magazine. Na vrhu (tabele) je bio Islam koji se povećao za 235%, dok je hrišćanstvo samo za 47%. Postavlja se pitanje: Koji se to rat vodio u XX vijeku koji je preveo ovoliko ljudi u Islam?

13. Islam je najbrže rasteća religija u Americi i Evropi
Danas je najbrže rasteća religija u Americi Islam. Najbrže rasteća religija u Evropi je Islam. Koji to mač prisisljava ljude na Zapadu da primaju Islam u ovolikom broju i da nakon toga budu izloženi raznoraznim pritiscima i prijetnjama?

Još jedan Bošnjak "sekularac".

Šejtan u obliku andjela (meleka)?!

"Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga." (Gal 1,6-10)

"I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim. (2 Kor 11,14-15)

Prenosim zanimljiv članak:

Islam i kršćanstvo - ogromne (filozofske) razlike

Islam i kršćanstvo dvije su religije koje po više čimbenika imaju mnogo dodirnih točaka. Vjera u jednoga Boga, Isus kao poslan od Boga (ali ne i Bog u islamu), uznesenje Isusovo (ali ne i smrt i uskrnuće te otkup grijeha u islamu), uznesenje Marijino te neke druge sličnosti daju na prvi pogled razmatranje da je islam vrlo blizak kršćanskoj objavi. Katekizam Katoličke Crkve nalaže pogled na islam kao religiju koja se priziva na Abrahamovog Boga i težnju koju treba gledati s poštovanjem da se služi jedinomu Bogu. Katolička Crkva ne odbacuje ništa što bi u nekršćanskim religijama moglo biti isti­nito i sveto (u smislu da to potvrđuje Sveto pismo). Na prvi pogled, ove činjenice čine ove dvije religije vrlo bliske jedne drugoj. Uz ove odlike poštovanja, Katolička Crkva smatra herezama učenja koja su suprostavljene učenjima Crkve. No i religija mormona je bliska kršćanstvu, kao što se i teologija Jehovinih svjedoka priziva na Bibliju; ipak posljedice su pune hereza i odvlačenja od Istine. Upravo zbog toga niti se Mormoni, niti Jehovini svjedoci, ne smatraju kršćanima. Da su učenja islama doista heretička što se tiče pogleda na Istinu Svetog Pisma; i u kakvim se tu zabludnim poimanjima radi, otkriti će ovaj tekst.

Kur'an je izravno kontradiktoran Svetom pismu

Muslimanima je u vjerovanju da je prorok Muhamed dobio objavu preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela), koji je diktirajući, objavio svoju objavu iz koje je proistekao islam. Ako se malo promotri Kur'an, lako se može zamijetiti sljedeće: islam je ovisan o prijašnjim objavama, budući da teologija islama doziva i židovsku religiju i kršćansku, kao i njihovu objavu, nazivajući ih "Ljudima knjige". Dakle radi se o istim povijesnim objavama, istim anđelima; samo se dakako, istina dijametralno razlikuje. Muhamed je bio trgovac čija je i žena bila kršćanka te je susretao mnogo ljudi, te je tako mogao upotpunjavati svoje znanje o religijama. Na neki način, Kur'an je kritika na neslaganje sa prijašnjim objavama, a u tome leži i današnji problem ratobornosti muslimana sa židovima i kršćanima. No problem je zapravo mnogo, mnogo dublji.

Prema islamu, knjigu evanđelja je Isus doslovno primio od Boga

Muslimanima je zapisano da je Isus primio indžil (evanđelje), pa se zbog toga mnogi pitaju gdje je taj indžil, jer jedina Biblija koju imamo, pa i sve gnostičke objave - su suprotne islamskoj herezi. Na drugim pak mjestima u Kur'anu, zapisano je da su u prijašnje objave ubacivane laži, a na jednom drugom mjestu ispada da kršćani uče nešto što ne stoji (što ipak ukazuje da znaju za pravu objavu samo namjerno krivo uče). Budući da su te činjenice kontradiktorne same u sebi, pravi praktični musliman želi kršćana uvjeriti da je pogrešno shvatio Bibliju, i uvjeriti ga prije svega ove činjenice, koje su zapravo temeljne kršćanske istine:
Da Isus nije Bog. Da Isus nije umro ni uskrsnuo, već se nekome "pričinilo". Da Isus ne odnosi grijeh svijeta. Ove "istine" koje islam ispovijeda otkrivaju jako dobro oca laži, koji negira te temelje Istine o Isusu.

Glavni problem koji islam vidi je shvaćanje Boga

Islam je opterećen trojstvenom objavom Boga i ističitava se da autor ne može prihvatiti utjelovljenje. Na dva mjesta u Kur'anu se doziva trojstvena objava: jedna koja spominje Isusa kao Boga i Mariju kao Boga (što je bilo vjerovanje jedne tadašnje sekte), i za drugo trojstvo gdje nije definirano egzaktno na čije se vjerovanje misli, ali se itekako upućuje na nauk Crkve. Ono što islam naglašava je da se Bogu ne smije pridavati "sudruga", iako je kršćanska religija takva, da se Bogu niti ne daje sudrug, budući da je Isus sam utjelovljeni Bog (Iv 1,1, Iv 1,14). Muhamed je sam umirući na smrti umro proklinjući židove i kršćane.
Islam je tako mogao kontrirati kršćanskoj objavi, a da bi se opravdao u židovskoj vjeri, koja ne vjeruje u Trojstvo, zapisano je da je štovan Bog Ezra (kao u kršćanstvu Isus), što nijedan Židov ne vjeruje, niti prema Bibliji nema dokaza da je u to vjerovao.

Allahu je "nezamislivo", da ima Sina, a prema Bibliji Isus je Božji Sin

Allah, naziv za Boga u Kur'anu, koji bi se mogao općenito prevesti kao "Bog" (iako je to zapravo osobno ime), je prema mnogim kršćanskim teolozima iskrivljena slika Boga. Iako se priziva na Boga Abrahamova, kršćanski Bog je dijametralno suprotan takvoj objavi.

U Kur'anu je tako nezamislivo, da bi Allah sebi uzeo dijete, jer on kako se navodi, nema žene. Sa druge strane, Sveto Pismo niti ne navodi termin "djeca Božja" kao nešto što bi označilo da su to dječica kojim Bog vodi svoje potomke za ručicu kao malene, već se to odnosi na one koji u Boga vjeruju, kako otrkiva Biblija:

"A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Ivan 1,12).
A da li je to nezamislivo? Očigledno je, ako neka osoba, to može zamisliti (poput kršćana), da to nije nezamislivo. Pa niti da je Bogu to nezamislivo. Tu se otkriva duh neistine u islamu. Biblija nam otkriva sa druge strane, da Bogu ništa nije nemoguće

Marko 10,27
Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

Vjernik prema Kur'anu nikako dijete Božje, nego rob, a prema Bibliji vjernik je dijete Božje

Kako Allah ne može imati dijete, velika je blasfemija za bilo kojeg muslimana da se nazove djetetom Božjim. Zbog toga, muslimanima je zapisano da su robovi Božji. Intrigantno, kao da se i tu otkriva govor Zloga, budući da je Biblija tu jasna, da smo baš primili duh posinstva. Pogledajmo to:

Poslanica Galaćanima 4,6-7
6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" 7 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Poslanica Rimljanima 8,14-17
14 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Muslimani tu često znaju optuživati kršćane da smo mi onda isto Bog kao Isus. Ovo naravno ne treba brkati sa Isusom, budući da je Isus jedini rođen bez grijeha, i "u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva" (Kol 2,9), a mi to nismo. Također, Isus je "početak Božjeg stvorenja" (Otk 3,14), "Početak i Svršetak" (Otk 21,6, Otk 22,13) prema Bibliji, i Sudac na Božjem Sudu, te jedini koji može otvoriti Knjigu života. Te je osim svega toga, Isus "Jedinorođenac - Bog" (Iv 1,18). Upravo termin "Jedinorođeni", tj. "Jedinorođenac" kako ovdje otkriva Biblija, govori da je Isus jedino rođen - a ne stvoren. Svi ostali su stvoreni, samo On je rođen. Otkriva to i "u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji" (Kol 1,16). Nauk Crkve što se vidi u Bibliji, je da je Isus postoji oduvijek, On nije stvorenje (to on sam otkriva "prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (Iv 8,58)). Isus je dakle jedini rođen, te je prije rođenja postojao kao Osoba Riječi (Iv 1,1), nakon čega je Riječ "tijelom postala" (Iv 1,14), a to označava utjelovljenje Živoga Boga. Muslimani to sve naravno negiraju, a sve uslijed nemogućnosti Muhamedovog poimanja utjelovljenja Živoga Boga.

Bog ispada retrogardan prema islamu

Prema islamu, Bog je "retrogardan". Muslimani nemaju objašnjenja za Pavlovo obraćenje kojim je počeo svjedočiti za Krista kao Boga (Heb 1,8), te zbog toga mnogi muslimani smatraju čak da se Pavlu objavio Sotona, a ne Isus (jer je naučavao o Kristu kao Bogu). No, Pavao je prije bio ubojica i progonitelj kršćana, a nakon obraćenja se posvetio čak u celibatu Živome Bogu. Pavao je osoba iz Biblije kojoj se je objavio Isus, te je počivavši u duhu tri dana, primio svu Istinu u srce. On je upravo svjedok Duha Svetoga kojega je Isus poslao. Upravo nam je on otkrio veliku Božju milost - koja nadilazi Zakon. Tako da sav Zakon postaje Život u Duhu. Budući da islam teži pokoravanju Bogu i činjenju dobrih djela, ispada da se Bog vraća u Stari zavjet, gdje se strogim zapovijedima čovjek pokoravao Božjoj volji. No Zakon je sam po sebi, iako bio savršen u smislu da tko ga izvršava bude savršen; on nije prinio savršenosti budući da se ljudi (tadašnji židovi) nisu prinijeli savršenosti. Upravo zbog pogrešnog (može se reći "robotskog") izvršavanja Zakona (svih uputa iz Levitskog zakonika uključujući deset zapovijedi), došao je Sin Božji na zemlju:

Prva Ivanova poslanica 3,8
"Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska."

Da je Isus zbilja došao i zbog Zakona kojega su neki izvršavali licemjerno, dokazuje sljedeće: Isus je namjerno liječio subotom iako je bilo nedopušteno bilo što raditi (prijeći određen broj metara, ili čak trgati obično klasje, ili su židovi posjedovali roba koji bi to radio umjesto njih), izgonio je đavle baš subotom (i to su mu židovi spočitavali nakon čega im je odgovarao da li je dopušteno subotom liječiti). To se može detaljno provjeriti u evanđeljima: Matej 12,2, Matej 12,5, Matej 12,11-12, Marko 2,24, Marko 3,4, Luka 6,7, Luka 6,9, Luka 14,3, Ivan 5,16.

Isus je upravo subotom djelovao. Subotom je naučavao u Hramu (Luk 4,31), te je činio na neki način nauštrb tadašnjih pismoznanaca (dakle poznavatelja Starog zavjeta) i farizeja. Jeo je tako neporanih ruku sa učenicima, što su naravno licemjerni izvršavatelji Zakona vidjeli (budući da se to nije smjelo). Isus im je tada objasnio da ono što iz srca izlazi onečišćuje čovjeka pred Bogom, a ne jesti neopranih ruku (Matej 15,20). Iako su farizeji i pismoznanci bili u pravu ako bi se doslovno gledao zakonik bez razuma (Levitski Zakonik 15,11), očigledno je da nisu shvatili kako Zakon treba izvršavati sa srcem, a ne bezglavo kao robot.

Isus je objasnio cijelu bit izvršavanja Zakona - da se prilikom izvršavanja, mora uzeti u obzir i milosrđe, jer ako je čovjek milosrdan, i Bog koji je čovjeku dao milosrđe i sam zna što je milosrđe, i ne traži od čovjeka robotsko izvršavanje Zakona na pogrešan način (propuštajući učiniti djela ljubavi), nego da bude i milosrdan kada je to potrebno. Isus to dobro objašnjava sljedećim rečenicama kada se obraća takvim licemjernim poznavateljima Starog zavjeta (koji su dapače, možda baš sve zapovijedi iz Zakona, doslovno izvršavali (!), ali im to nije bilo dovoljno:

Matej 12,7
"I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive."

Matej 23,23
"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati."

U svojem otkrivanju, Isus dakle poziva na otvaranje srca, jer samo on može odnijeti grijehe:

Ivan 8,24
"Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

Ono što islam naučava je na neki način vraćanje u Stari zavjet. Milost koju Isus donosi, više nije bitna. Po islamu, potrebno je izvršavati zakon (zapovijedi, postove poput ramazana, 5 puta dnevno obavljati namaz, borba za islam, borba protiv nevjernika (što liberalni muslimani tumače samo kao duhovnu borbu)). Ovime islam iskazuje svoje vraćanje na isto što imaju Židovi. Upravo je u tome retrogardnost. Bog s druge strane nije retrogardan. Ne želeći priznati Isusa kao Onoga koji donosi milosrđe i odnosi grijeh svijeta (Ivan 1,29), muslimanima Isus i danas govori isto što i židovima u Ivanu 8,24.

Mistika u islamu i kršćanstvu

Dok u ograncima poput vehabizma ni nema mistike, kod sufizma te kod sunita, postoji određena malena doza mistike (posebno kod sufista koje je utjecano istočnjačkim učenjima poput budizma), no kršćanstvo je tu daleko ispred islama, te čitanje Svetog pisma poziva na razmišljanje, promatranje Boga, promatranje sebe, produbljivanje sebe, rođenju nanovo. Islam se zadržava na praktičnoj prirodi i robovanju Allahu bez pogovora i bez pitanja. Upravo zbog naglaska na praktičnu prirodu (kroz hadise (tekstove o životu Muhameda) i kroz Kur'an), muslimani i jesu veliki praktikantni svoje religije (što ih naravno, ne čini ispravnima u pitanju primitka Istine). Istina ima u mnogim religijama, ali to ne znači da su primili punu puninu Istine. Isus za sebe kaže "Ja sam Istina" - potpuna dakle punina Istine (Iv 14,6). U islamu, čak se i istine praktične naravi promoviraju u raju (djevice za mladiće koji poginu za Allaha, što je dapače i bludnost u raju; što je također vrlo kontradiktorno biblijskoj Osobi Boga koja govori: "blago čistima srcem, oni će Boga gledati"). Kada bi u nekoj zemlji šerijatskog zakona, muškarac propitivao o nekoj vjerskoj istini, zaslužio bi smrt. Islam ne trpi kritiku, niti razmatranja, već teži ispunjavanju zadaća.

Diktiranje ili nadahnuta riječ

Katekizam Katoličke Crkve odbija diktiranje Božje riječi kod nekog proroka, budući da je svaki dobivao objavu preko koje je nadahnuto pisao. Čak i Ivan u Otkrivenju, kada govori da mu je anđeo rekao "piši", on otkriva na početku teksta da se radi o viđenju koje je doživio. Islam pak smatra da je Muhamedu riječ diktirao anđeo Gabrijel. Tu upadaju rečenice iz Svetog pisma u oko, gdje Pavao govori o mogućem prokletom anđelu koji bi objavljivao evanđelje drugačije od kojeg smo ga primili. Pavao dva puta u Galaćanima naglašava da ćemo znati da je takav anđeo proklet. Kako mormonima, tako se je i muslimanima objavio anđeo sa "drugim" evanđeljem, tj. istinom o evanđelju suprotnom biblijskom.

Islamski nauk uči da je Kur'an moguće shvatiti racionalno, a Biblija tvrdi da su potrebne (i) duhovne oči

Islam tvrdi da je sve u Kur'anu moguće shvatiti jer su iznešeni dokazi. To baš i nije tako, budući da su tamo opisivane neke navodne stvari koje je Muhamed izvodio, poput primjerice da je razdvojio mjesec i ponovno ga sastavio, ili da su mravi razmišljali, govorili, i djelovali kao vojnici kralja Solomona. Neki ateist dakle, i da svim silama i snagom upregne svoje racionalno razmišljanje, neće moći to povjerovati. Prema Bibliji, vjera je milosni Božji dar, koji se ne može zaslužiti. Isus je rekao da "neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane" (Lk 16, 31). Sveto pismo na duhovne istine izrečene u Pismu gleda tako da ih ne može ni promatrati u pravom svjetlu netko tko nema duhovne oči, odnosno ako nije primio od Duha Svetoga dar da može vidjeti to duhovno. Tko želi vidjeti duhovno, mora od tog istog Duha Svetoga biti pomazan da to može vidjeti.

Tko je bolji musliman

Kur'an donosi da je bolji musliman onaj koji uči Kur'an. Kako je ta islamska knjiga tekstualno dosta manja od Biblije (Kur'an je velik negdje kao 4/5 Novog zavjeta, pri čemu je Stari zavjet višestruko veći od Novog), njeno prenošenje je bilo moguće i usmenim putem; no činilo se to i iz više razloga - da se sačuva jedna verzija (iako je u hadisima otkriveno da je izvorno bilo napisano 7 verzija, te jedan hafiz tamo navodi da je velik dio bio izgubljen). Tako i danas postoje hafizi, tj. osobe koje uče Kur'an napamet, što je stara islamska praksa kojim se islamski svijet ponosi. Isus s druge strane, ide daleko dublje od toga, jer i Sotona poznaje i Kur'an i Bibliju napamet: Zbog toga Biblija otkriva da Bog prije svega traži vršitelje riječi (Luka 6,49, Rimljanima 2,13, Jakovljeva poslanica 1,22). Nauk napamet, ne znači i razumijevanje neke materije, njezino potpuno ispravno shvaćanje u potrebnom smislu. Netko može znati napamet pjesmu od Charlesa Baudelairea, što ne znači da ju je shvatio potpuno u sržu i dubini. Islam bolje muslimane tako dijeli na one koji bolje poznaju materiju.

Kako se musliman teži klanjati, a kako kršćanin

Muslimani se fizički klanjaju Bogu. Kršćanima govore da se je tako klanjao Isus, i da se tako treba klanjati. No u razgovoru sa Samarijankom, Isus otkriva da je bitno ono što čovjek nosi u srcu, i da Bog traži klanjatelje, ali "u duhu i istini":

Ivan 4,23-24
"23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

Dokaz da islam ima tu relativno plitke teološke poglede su recimo invalidi - osobe koje ne mogu licem dodirnuti zemlju. Oni se ne mogu klanjati; nikako osim kao što Isus traži za sve ljude - u duhu i Istini da se klanjaju. U Istini također označava klanjanje jedinom istinskom Bogu, a ne recimo Baalu ili Dagonu. Koji su također bili (poganski) bogovi, ali to nije označavalo njihovu ispravnost.

Svi su bili prije muslimani

Islamski nauk uči da su prije svi bili muslimani, i da je islam prirodna vjera koju čovjek prihvaća, kao i Allaha. No nije tako. Jer da je tako, svi bi obavljali post ramazanom, klanjali se u smjeru kamo i muslimani, znali bi za Isusa odmah i za Muhameda, hadise, Kur'an; itd. I za vrijeme nastanka judaizma bi to radili, i sada u 21. stoljeću. No to ne stoji, dapače. Islam uči da je Abraham bio prave vjere, no Abrahamu se objavio Jahve, te je u Bibliji zapisano da su u poganske bogove vjerovali neki Abrahamovi pretci; što samo dodatno objašnjava istinitost Biblije da se Abrahamu Bog objavio te ga je naočigled prihvatio (objavljivao mu je npr. da će dobiti potomstvo, da mora žrtvovati Izaka), a ne samo na temelju nepoznavanja i navodnog slijepog vjerovanja.

Bitna je pripadnost religije

Kada je nauk o spasenju u pitanju, muslimani vjeruju da se spašavaju samo vjernici muslimani. Crkva uči da spasenje mogu pronaći i "anonimni kršćani", ljudi kojima su povjerene druge istine, ako iskreno traže Boga i ne bore se protiv njega u njegovim osnovnim istinama. Nauk ističe da u spasenje ne mogu ući oni koji za Istinu znaju i ne žele ući u istinitost Crkve. Ali neka osoba npr. iz Amazone, koja nikada nije ni čula za Isusa, niti ne može biti jednako suđena. Kao što Isus kaže: "kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati" (Luka 12,48).

Borba za vjeru

Musliman je dužan boriti se za svoju vjeru. Ono što je zanimljivo je da to nije bilo objavljivano na takav način niti židovima niti kršćanima. Iako kršćani imaju zadaću krstiti (Mt 18,29), oni imaju i striktne upute da napuštaju kuće onih koji ih ne žele (Mt 10,14), te je kršćansko geslo "tko ima uši neka čuje". S druge strane, islam smatra nevjernicima i kršćane (pogotovo one koji vjeruju u Trojstvo), i sve koji negiraju Allaha. Nije slučajnost da postoje tolike terorističke organizacije muslimana, koji bez liberalnog utjecaja kršćanstva, doslovnije tumače Kur'an i hadise te ih se drže, posebno u šerijatskim zemljama. Ako se pogleda razlika ratovanja u Starom zavjetu i Kur'anu, vidi se da je Bog vodio Židove u borbi zbog Obećane zemlje, i dao čak zapovijed Mojsiju da pobije Midjance. U Kur'anu je pak situacija takva, da se nekoga ubija samo zato jer nije musliman. Ono što je tu kontradiktorno je obraćenje: naime dešava se problem dvostruke kazne, jer ispostavlja se da nije dovoljna kazna nekom nevjerniku prokletstvo u paklu, već mu i musliman mora presuditi. Umjesto da mu se da šansa da se obrati. Makar zadnji dan svog života da postane musliman. Biblija je tu ponovno suprotna Kur'anu: "tko ima uši neka čuje".

Otkrivenje 22,11
"Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"

Biblija uči da Bog dopušta na temelju slobode izbora postojanje dobrih i loših ljudi, zlih i pravednih; jer On daje: "da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima" (Mt 5,45).

Da je islam vrlo netolerantan, pokazuje i sljedeći hadis:

Bukhari:V4B52N260: "Poslanik je rekao, 'Ako musliman napusti svoju vjeru, ubijte ga.' "

Iz Kur'ana izvire netrpeljivost (kada se ovo pokaže prosječnom muslimanu, oni se pozivaju da je to trebalo gledati u kontekstu vremena ili priče da je Muhamed sa nekime tada ratovao, a s druge strane promoviraju da je Muhamed poslan svim narodima):

Sura 9, 123 (prijevod Tomislava Dretara)
"O vi koji vjerujete! Tucite one nevjernike koji su pri vama. Neka' vas vide kao okrutne. Znajte da je Allah sa onima koji se njega boje."

Proklinjanje

U islamskoj literaturi stoji da se smije proklinjati židove i kršćane. To se uči na njihovim teološkim studijima, i proizlazi iz zaključaka da je Muhamed primjer. Proklinjanja su ne samo u hadisima gdje su opisana razna djelovanja Muhameda, nego i u Kur'anu:

Sura 9, 29 (prijevod Tomislava Dretara)
"29 Tucite: one koji ne vjeruju u Allaha i u Dan posljednji; one koji ne drže nedopuštenim ono što su Allah i njegov Prorok proglasili nedopuštenim; one koji, među ljudima Knjige, ne primijenjuju istinsku Vjeroispovijest. Tucite ih sve dok ne plate namet nakon što se bijahu ponizili. 30 Židovi su rekli: « Uzeir je sin Allahov! » Kršćani su rekli:« Mesih je sin Allahov! « Takva je riječ koja izlazi iz njihovih usta; Oni ponavljaju ono što su nevjernici govorili prije njih. Neka ih Allah uništi! Oni su toliko glupi!"

Tu se i isčitava da je ovo Muhamedov govor (a očito ne Allahov), budući da rečenica glasi "neka ih Allah uništi". Inače bi komotno moglo pisati "uništit ću ih". Ovakve nelogičnosti islam sve negira pravdajući se da se Allahov govor uopće ne dovodi u pitanje. Sasvim jasan primjer da Muhamed nije primao diktirane riječi već se očigledno nije mogao pomiriti sa vjerom drugih. Njegovi plodovi, u kojima je prema tim istim islamskim spisima naređivao ubojstva (to je literatura koju islamski svijet jasno priznaje) otkrivaju da su to i Zli plodovi. Isus je jasno upozorio učenike da će se lažni proroci prema Zlim plodovima prepoznati (Mt 7,15-16).

Upravo to pokazuje kako Zli djeluje u svijetu, a s druge strane Isus je zapovijedio da se ne proklinje, nego ljubi neprijatelje i moli za one koji nas progone (Mt 5,44).

Zaključak

Mnoge su doista sličnosti, ali i mnoge razlike kada se radi o islamu i kršćanstvu. Sličnosti su one vanjske, dok je istinska teologija, i unutrašnjost, potpuno različita. Izobličena reklo bi se, kada se promatra islam sa aspekta kršćanstva. Mnogi muslimani jako dobro znaju Bibliju, budući da im religija počiva na starim objavama koje smatraju iskrivljenima. Kršćanin se ne smije dati zavesti tim činjenicama, te ukoliko nije poznavatelj Pisma, ne nasjedati na navode muslimana, koji svim silama žele pridobiti kršćane na svoj put.

U Bibliji, biće antikrista je egzaktno ovako definirano:
"Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina" (1 Iv 2,22-23).

Religija islama nosi nauk koji teološki savršeno to ispunjava, budući da niječe i Boga kao Oca, i Božjega Sina Isusa Krista. Svaki kršćanin neka stoga duboko pronikne u Sveto pismo, i naoruža se Božjom riječju, jer kako kaže papa Benedikt XVI. u katekizmu: "nismo ljudi knjige", već Božje riječi. One, u kojoj je Isus i prorokovan ali i samoproglašeni Gospodin i Bog (Iv 20,28-29).

http://www.svjedocanstva.com

Baš fino što si naveo taj stih iz Biblije koji je tvoj dokaz da jedan kako ga ti nazivaš "svetac" Pavle koji je bio progonitelj prvih sledbenika Isusa koji ih je ubijao i mučio i odjednom njega nadahne Sveti duh i napiše ispravno evanđelje.
Dokaži da on nije sreo Sotonu prerušenu u anđela svjetla kako ti reče.
Pa ćemo onda dalje.
Bog sve može da se razumijemo može reći od sutra ljudi dišu na CO2 i to će biti tako ali ipak nam sve daje sa obrazloženjem i lahko prihvatljivo i sve nam nagovješćuje.
A da Pavle postane svetac je ravno tome kao da Hitler postane zaštitnik jevreja i piše zakone koji ih štite.
A onda on jednostavno kaže evanđelje po Barnabi nije ispravno.
Za koga bi ti prije uzeo da je iskreni sledbenik Isusa

OVAJ
Josif Barnaba je bio Jevrejin (Levit) helenista iz dijaspore, rodom sa Kipra.[2] Dela apostolska opisuju da je bio “izvrstan čovek, pun Duha Svetoga i vere”.[3] Bio je veoma pobožan i darežljiv, a Biblija spominje da je prodao komad zemlje koji je imao da bi podelio stečeni novac apostolskoj zajednici.

ILI OVAJ

Savle isprva nije bio među Isusovim učenicima, već je u bio farisej i gonitelj hrišćana. Nakon mistične vizije doživljava preobražaj i postaje kršćanski apostol.

Kada ovo odgovoriš onda idemo dalje nemoj pisat dalje o Islamu prvo ovo odgovori a za ostalo ima vremena nemožeš tražiti da je rijeka na ušću čista kad joj je neko izvor otrovao.

Sam si rekao da je Bogu sve moguće.

Nego,čime je Muhamed zaslužio da primi objavu?

Evo dok sam istraživao o Barnabi i Pavlu jedan od razloga njihovog je i obrezivanje (sunećenje) i vidi čuda šta piše u bibliji.
Evanđelje po Luki prenosi da je Isus bio obrezan osmog dana po rođenju (Luka 2:21). Osmi dan po rođenju novorođenče Isus je donesen u hram i obrezan shodno zakonu postojećem u Izraelu još od vremena Abrahama. Tom prilikom roditelji mu nadadoše ime Isus, kako je prema hrišćanskoj predaji blagovestio arhangel Gavrilo njegovoj majci Mariji.

Pa vi ne slijedite Isusa ni po onome što vam je napisano a kamoli šta više.

Da je Isus bio bog bio bi savršen i ne bi ga trebalo obrezivati (što je današnja medicina dokazala da je sa zdravstvenog aspekta vrlo korisno) a sa druge strane čak i da uzmemo da se netreba obrezivati kako to da onda po vama Bog nije bio savršen već malo dorađivan što nije spriječio da mu se to uradi.
Znači po više stvari mi više slijedimo Isa a.s. nego vi vi slijedite Pavla jer je on rekao da to ne treba.

Ja sam rekao da je sve moguće ali po tvom objašnjenju onda je moguće da je i Pavle lažov.
Bog nam daje uputu tako da naš jednostavni um može shvatiti.

Propovedanja Petrova, ranohrišćanski spis s početka 2. veka, prenosi da Pavle među poganima naučava nauku koja nije u skladu sa Zakonom, te Mojsijev zakon odbacuju oni pokršteni pogani koji su prihvatili učenje od »čovjeka neprijatelja«, tj. Pavla.[17] Spis je izložen u vidu propovijedi koje apostol Petar šalje jeruzalemskom biskupu Jakovu, koji je pravi poglavar čitave hrišćanske Crkve (episcopus episcoporu)

Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet učuvao. Njegov ga narod prozvo El- Emin (povjerljivi) i prije primanja objave.
Prilikom priključenja Muhammeda alejhisselam karavani koja se zaputila u Siriju i u jednom mjestu gdje su po običaju odmarali. Pošto je poslanik po običaju kod arapa zbog svoje mladosti ostao vani ne ulazeći sa odraslima, jedan svećenik po imenu Behira primjeti nešto što je neuobičajeno bilo za ranije posjete da taj mladić kome i nije znao ime ima jako pristojno ponašanje, te priupita ko je taj mladić za što je dobio odgovor od Ebu Taliba koga spomenuti svećenik upozori da će imati nevolja ukoliko svijet sazna da je upravo taj mladić očekivani i najavljeni poslijednji božiji poslanik. Kao dokaz takvim tvrdnjama Svećenik reče da pod stablom pod kojim je sjedio mladić Muhammed, su samo sjedili poslanici i kako je primjetio pečat poslanstva na njegovoj plećki: Drugom prlikom je neki monah primjetio kako stalno u pratnji ide oblak koji je pravio hlad Muhammedu alejhisselam a tolika blagodat se može odnositi samo na poslanika.Naravno da je i njegov amidža primjećivao određene osobine koje jesu bile odlike i osobine samo odabranih ljudi.
Ovo je ukratko jer one knjiga postove teško ko da i pročita

Eh sad de mi ti daj dokaz da Pavle nije bio lažov i prevarant koji je radi na perfidnom iskrivljenju Isusovog učenja jer njegova biografija prije kršćanstva na to ukazuje.

Može neki izvor toga gore ?

Čega

I može li odgovor na moje pitanje.

Tvoja predzadnja poruka. Autor i broj sunnah. Ne misliš valjda da će ti se vjerovati na riječ.

Da li je Muhamed istina,mir,pravda?Da li treba ići njegovim putem?Da li je on Život?

Nisi skuzio o cemu se radi. Ja sam napisao:

"Nigdje u kuranu pise : Nemoj ratovati i ubijati. Muhamed svojim zivotom pokazuje koji je odnos muslimana prema ratu i nasilju, i tako se to odnosi i na danasnje generacije koje u ime islama idu npr.u Siriju ratovati, ili Irak ili Afganistan. Svi se oni pozivaju na ratovanje protiv nevjernika i bas tako pise u kuranu. To je kljucno.

Nigdje nepise, ja sam ratovao nemojte vi.

Ratovanje, nasilje i rigorozni zakoni (sarija) su elementarni djelovi islama.
Nemoj se cuditi onda kad i drugi ratuju i tvoj zivot ugrozavaju.

Tko se maca laca......."

Pape jesu vodili ratove u ime krscanstva ALI(!) to nije Isusova poruka i to nije krscanski.
Za razliku od kurana koji je pun nasilstva (sarija,ratovi,itd), i kao primjer (za svakog muslimana) sluzi Muhamedov zivot.

Knjiga Zapečećeni dženetski napitak, dovoljno je to pa ti tamo gledaj jer ima dosta hadisa koji o tome govore.

Ali da mi prvo raščistimo dokaz da je Pavle baš taj kome se ukazao duh sveti jer nema ni jedan argument za a puno ih pobija i zašto je prijašnji ubica i tlačitelj ispravan a čovjek koji je bio učenik nije.

Tema islam a on o Pavlu........eh moj Tuzlak