Teško je pronaći riječi za objasniti tu njihovu nacionalnu konfuziju. Nose slike od Broza a titina milicija bi ih napendrečila ne bi im više nikad palo na pamet okupljati se više od 10 na jednom mjestu.

bombaši

Ekonomija je čudo eto ti zašto nose slika tite.

Koja ekonomija za vrijeme tite??

Općinski odbor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Tuzla u potpunosti razumije nezadovoljstvo mještana Dragunje komunalnom infrastrukturom u tome naselju te osuđuje dosadašnji nekorektan odnos općinske vlasti spram potreba ljudi u toj tuzlanskoj prigradskoj mjesnoj zajednici.

Gotovo je nevjerojatan podatak da su Dragunjani još prije sedam godina prikupili novac za asfaltiranje jednog seoskog puta, a da ga Općina još nije ni počela raditi. Otuda i ne čudi što su mještani koji su prije sedam godina dali novac odlučili ga sada zajedno s pripadajućim kamatama zatražiti nazad od Općine i sami financirati asfaltiranje puta.

Od Općine je zatražena i hitna popravka nedavno asfaltiranog puta kroz zaseok Erdemovići. Mještani vele kako se put toliko deformirao da se njime uopće ne može proći, a sumnjaju da se i u tome slučaju netko "poigrao" s njihovim novcem, uštedio na materijalu i loše uradio posao.
Zabrinjavajuće je i to što Općina u dosta primjera zlorabi susretljivost imućnijih Dragunjana koji su voljni financijski sudjelovati u infrastrukturnim projektima u svome mjestu pa se često dogodi da netko dva puta plati i opet ne dobije uslugu. Čak ga se optuži da krade struju?! Takvih je primjera najviše glede postavljanja ulične rasvjete.

U drugom primjeru, nakon dugogodišnjeg odugovlačenja ulična je rasvjeta postavljena tek nakon što je u Općini "zaprijećeno" da će se o svemu izvijestiti njemačko veleposlanstvo u Sarajevu. Sve bi to bilo lakše podnijeti, kažu mještani, da u druge dijelove sela gdje se nalaze vikendice pojedinih tuzlanskih uglednika, rasvjeta nije došla ekspresno.

Posebno je pitanje čitaonice u Donjoj Dragunji. Više od 10 godina, od kako je BH Telecom u dijelu te čitaonice smjestio svoju opremu, čeka se na obećanu obnovu dvorane i mokrog čvora ne bi li se mještani imali gdje okupiti. Pitaju se i što se čeka s devet tisuća maraka koje je BH Telekom, po njihovim tvrdnjama, uplatio Općini za obnovu čitaonice.

Mnoštvo je i drugih pitanja na koje Dragunjani godinama čekaju odgovore: kada će imati opskrbu vodom, do kada će plaćati rtv pristojbu, a nemaju signala BHT-a ni FTV-a, kada će im netko pomoći namiriti štetu na popucalim kućama od klizišta, do kada će plaćati odvoz smeća tijekom godine, a ono im se uopće ne odvozi u zimskim mjesecima…

Općinski odbor HDZ BiH Tuzla apelira na općinsku vlast da čim prije promijeni maćehinski odnos prema svim svojim prigradskim mjesnim zajednicama i ljudima koji ondje žive, pa tako i prema Dragunji i Dragunjanima koji su najzorniji primjer odbačenosti i nebrige Općine.

Posted by: Mirza Ordagic in Aktuelno, Mirza 07.05.2014

Nakon sto uplatite sve sto je potrebno da se auto registruje u BiH, sve te uplatnice, zajedno sa saobraćajnom dozvolom odnesete u MUP da bi vam produzili registraciju. Na salteru vas docega nimalo ljubazan referent koji jedva ceka da ste negdje pogrijesili na nekoj od uplatnica.Nakon njegovog pregleda , hladno vam saopstava da po saobracajnu dozvolu dodjete za sedam dana ( naravno iako je ustanovio da je sve uplaceno kako treba). Tih sedam dana vi ste prinudjeni ili da vozite auto i molite Boga da vas policija ne zaustavi ili da molite druge ljude da vas odvezu do nekog mjesta.

Nakon sedam dana dolazite na salter da podignete saobracajnu dozvolu , ali vam onaj isti neljubazni referent saopsti da imate neku
kaznu iz 2012 godine koju niste platili. Naravno , vi iznervirani kazete neljubaznom referentu da ste platitli kaznu ali on samo hladnokrvno zatvori salter. Onda vi odete do referenta koji vam saopsti da placena kazna nije , vjerovatno , proknjizena kod Opcinskog suda Tuzla.
Tada se vi vratite kuci i zovete 1182 da vam daju broj od Opcinskog suda Tuzla.

Nakon sto dobijete broj 035 307 100 javi vam se neko gospodin koji vas ljubazno saslusa i saopsti vam da ste nazvali pogresno mjesto, te vam da broj 035 250 081 gdje je sluzba za prekrsajno izvrsenje. Na taj telefon se javi neki gospodin koji vam spoji referenta ali broj je zauzet, nakon sestog pokusaja dobijete i referenta , koji je uzgred gospođa koja je do penzije par mjeseci. Nakon sto obrazlozite svoj problem gospođa vam kaze da je nazovete za 15 minuta da ona to sve provjeri.

Nakon 15 minuta i ponovnih 6 pokusaja javi se druga gospođa koja vam saopsti da je ona prva gospodja na dorucku. Nakon 45 minuta pauze i ponovnih 6 pokusaja dobijete onu prvu gospodju koja vam saopsti da ste vi vjerovatno uplatili kaznu jos 2012 godine ali da niste njoj dostavili uplatnice. Kada joj saopstite da vi nemate auto , jer vam ga je drzava otela, ona se nasmije i kaze vam da mozete joj poslati uplatnice na broj 035 307 200 pa da ce kurir za dan dva donijet to do nje ali da ste u svakom slucaju duzni donijet joj uplatnice. Nazovete broj 035 307 200 i ono nije fax nego vam se javi neka gospodja koja vam saopsti da je broj faxa 035 307 258 ali da ona nije sigurna da ce to neko dostaviti onoj gospodji kojoj trebaju te uplatnice. Vi ubijeđeni da nece te uplatnice doci gdje treba , nadjete nekog studenta te ga zamolite da odnese te uplatnice do te gospodje , naravno drugi dan , jer faxom nije uspjelo.

Nakon sto su uplatnice dospjele na pravu adresu potrebno je cekati jos jedan dan da se ponisti vasa kazna u evidenciji. Nakon vaseg brisanja u evidenciji odete po svoju saobracajnu , ali ona nije jos gotova jer nema osobe koja potpisuje saobracajnu i ne zna se kada ce ona biti tu.

POUKA OVOGA SVEGA DJECI I MLADIM LJUDIMA : ” Bjezite iz ove usrane drzave i ovih usranih politicara i mislite na svoju buducnost i svoju djecu. Bolje je u normalnoj drzavi biti gradjanin drugog reda nego ovdje imati sest fabrika”.

Perkovićeva struktura ne odustaje: Ivan Bandić pokušava vratiti Miju Krešića u sigurnosni sustav BiH

U trenucima dok nekadašnji jugoslavenski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač sjede u njemačkom zatvoru, iščekujući suđenje po optužnici koja ih tereti za sudjelovanje u pripremi i realiziranju atentata na Stjepana Đurekovića, u Republici Hrvatskoj i BiH odvija se prava rovovska bitka. U trenucima dok Europska unija traži potpunu dekomunizaciju društva, ostatak Perkovićevih i Mustačevih iznimno dobro pozicioniranih kolega iz nekadašnjih jugoslavenskih tajni službi (SDB i KOS) na sve načine pokušava očuvati svoje pozicije u politici, gospodarstvu, pravosuđu, diplomaciji, tajnim službama, vojsci, policiji i drugim segmentima državnog aparata.

Način na koji predsjednik Republike Ivo Josipović u svome Uredu i dalje pokušava zadržati Aleksandra -Sašu Perkovića i Dejana Jovića, kreirajući u dogovoru s njima određena politička rješenja, uglavnom je poznat javnosti. Ono što zabrinjava jednako, ili čak više od toga, svakako je spoznaja kako Perkovićevi nekadašnji suradnici bliski Ivi Josipoviću, u okviru nekakvih svojih akcija, na određena mjesta u susjednim državama pokušavaju pozicionirati svoje istomišljenike i suradnike.

http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=100

Odluku je 1. decembra potpisao predsjednik Upravnog odbora ZZO TK Suad Bijedić, pozivajući se na Zakon u budžetima Federacije BiH, saznaje Bportal.ba. Njome je ZZO obustavio preuzimanje obaveze po osnovu lijekova na recept, onih koji su građani mogli dobiti besplatno ili uz mali iznos participacije.

-Privremeno staviti van snage ovlaštenja data ljekarima za propisivanje lijekova na recept. Obustaviti distribuciju recepata ugovornim zdravstvenim ustanovama, navodi se u odluci.

Građani Tuzlanskog kantona tako će, bez obzira imaju li ili ne zdravstveno osigranje, u narednom periodu plaćati svaki potrebni lijek. To će biti dodatni udar na ionako tanke porodične budžete, pogotovo za hronične bolesnike.

zzo-odluka1Ljekar iz jednog doma zdravlja za Bportal.ba je kazao kako još uvijek nije stigla zvanična obavijest o stupanju ove odluke na snagu, ali da se ona praktično već primjenjuje.

-Umjesto dosadašnjih 200 recepata za decembar sam dobio svega 20. Dakle, deset puta manje. Kada tih 20 recepata bude potrošeno, očito neće stizati novi, kaže on.

Ljekari su, dodaje, na ovakav način dovedeni u veoma nezavidan položaj.

-Imam 20 recepata i tridesetak hroničnih bolesnika koji troše po tri ili četiri lijeka. Kome da dam lijek na recept, a kome ne? Događa se da pacijentu propišem lijek a da ga on ne uzima i ne liječi se jer nema novca da ga kupi, kaže ovaj ljekar.

Ma ja, imate novca na bacanje. Samo naprijed.

Najmanje 27 osoba uhićeno je u petak na širem području Tuzle u policijskoj akciji usmjerenoj protiv organiziranih kriminalnih skupina, potvrđeno je iz Ministarstva unutarih poslova Tuzlanske županije.

Glasnogovornik policije Izudin Šarić izjavio je kako se akcija provodi po nalogu općinskog suda u Živinicama.

Prema neslužbenim informacijama uhićene su osobe umiješane u ilegalnu eksploataciju ugljena s područja površinskog kopa "Dubrave". U veljači su na toj lokaciji poginula četiri mladića kada su se na njih obrušile naslage zemlje.Istraga je pokazala kako su se oni tamo ilegalno iskapali ugljen kojega su potom preprodavali. Članovi njihovih obitelji i susjedi nakon te nesreće tvrdili su kako su poginuli tek žrtve organiziranog i uhodanog posla.

Direktor rudnika ugljena "Kreka" Enver Omazić kojemu pripada kop u Dubravama kod Tuzle tada je također ocijenio kako je krađa ugljena dobro uhodani posao u kojemu neki dobro zarađuju.

"U ovom slučaju pojedinci su razvili biznis a oni koji su najmanje zarađivali platili su životom", kazao je nakon nesreće direktor Omazić dodajući kako je i sam bio izložen brojnim prijetnjama zbog pokušaja da onemogući krađu i preprodaju ugljena.

Iz uprave "Kreke" istaknuli su kako je gotovo nemoguće učinkovito fizički zapriječiti prilaz kopu u Dubravama jer je on ogroman i prostire se dužinom od oko 15 kilometara.

Bio sam prije neki dan u Tuzli, prvi put nakon 15-ak i više godina i recimo da sam se da kažem razočarao u Tuzlu. Nije se ništa promjenila. Kao da rat ili tranzicija nikada nije ni prestala. Mnoštvo propalih zgrada. Nebriga za održavanje, loša privatizacija ili nemanje novca za obnovu zgrada oštećenih u ratu ili sam ja prošao kroz onaj klošarskiji dio grada ili je čitav grad takav. No tu nije kraj. Kada sam bio u tuzlanskoj bolnici, na samom ulazu koji izgleda kao dobro sređeno i uređeno veliko autobusko stajalište sa bankomatom ispred zgrade (što nemaju ni mnoge bolnice van BiH). Nakon početnog pozitivnog utiska, spopao me je utisak i osjećaj kao da se nalazim u dobu kada je snimana serija Kasandra (dakle negdje između kraja 80-ih i početka 90-ih godina). Dok sam bio u čekaonici, imao sam osjećaj kao da će svakog časa da dođe i Randu sa razbarušenom frizurom, osmjehom na licu i vjetrom u kosi.

Drveni prozori u boji mrtvačnice, osim crne u prostoriji čekaonice nalazila se i, pogađate, zelena boja. Crno i zeleno.

Da ugođaj bude zanimljiviji nekoj ženkoj pokraj mene zvonio telefon sa nekom turkofolkskom melodijom.

Bolnica samo što se nije raspala, kao i zastarjela medicinska oprema. U tuzlansku bolnicu vidi se nije ulagano jedno dobrih dvije decenije, ako izumemo krečenje zidova.

Jedino što je svjetla tačka te bolnice jeste njen kadar koji je veoma stručan i ima ljudi sa svih krajeva bivše Jugoslavije svih nacionalnosti, dok bolnica još malo pa će rušenje i gradnja sasvim nove biti jedino riješenje pošto je tuzlanska bolnica jedan veliki leš u kojeg se i ne isplati ulagati novac zarad obnove.

Razočarao sam se i tuzlanskom bolnicom i Tuzlom. Grad izgleda kao avet prošlosti. Kao Brčko 1999 godina kada je bio pun rupa od metaka, razlupanih puteva i pokidanih semafora koji nerade. Danas Brčko je za neprepoznati, uključujući i bolnicu koja je rekonstruisana jedno sigurno 90 odsto kao i grad koji je za neprepoznati i od strane Brčaka koji Brčko ni tokom ni poslije rata nisu napuštali. Da Brčko nije manji grad od Tuzle bio bi značajniji.

Tačno se vidi da je priča o Tuzli kao uspješnom modelu čitavi niz godina bila samo šuplja priča i šminka loše odrađena.

U Tuzli jedino solana i termoelekrana (koji su uzged veliki zagađivači) rade, dok sve ostalo od fabrika izgleda kao spomenik koji svjedoči lošoj tranziciji. Eno i fabrika deterdženata mslo radi, malo ne radi, pa opet malo radi ako se neko od lokalnih tuzlanskih firmi smiluje i naruči koju količinu praška za veš.

Tuzla je kao neki grad u kome socrealizam (ili ono što je od tog sistema još uvijek ostalo) još uvijek stanuje. Propao grad 1/1. Džabe su krečili.