Povratak zemlje – Istina, pravda i pobjeda

Danas je na svetoj misi svećenik Ivo pročitao dopis vezan uz povrat naše zemlje. Ovim putem, sa srcem punim ponosa i zahvalnosti, obavještavamo sve naše župljane, mještane i sve one koji su nas nesebično podržavali: USPJELI SMO! Zemlja koja je pripadala našem narodu, našoj zajednici, našoj crkvi, VRAĆENA JE! To je bio naš prvotni cilj i ispunili smo ga, unatoč svemu i svima koji su tvrdili da je borba uzaludna. Ipak, tu nećemo stati.

Zahtijevamo službeni dopis, dokument koji ćemo moći objaviti javno i transparentno, jer imamo pravo na istinu. Također, zahtijevamo da se zemljište u zemljišnim knjigama i katastru hitno vrati na ime Rimokatoličkog župnog ureda, kako bi se pravno i formalno stavila točka na manipulacije koje su nas dovele do ove sramotne situacije.
Ne možemo i nećemo zaboraviti ni kako je sve počelo.

Na samom početku ove borbe, umjesto potpore, dobili smo osudu. Pojedinci su nas blatili i ismijavali. Govorilo se da od povratka nema ništa. Da smo “završena priča”. Pisalo se, šaptalo, okretalo glave. Ali nisu znali da kad zajednica stoji složno — ništa nije završeno.

Bilo je onih koji su pokušali obeshrabriti, ušutkati, relativizirati. No, svi oni koji su svojim nečinjenjem i šutnjom stajali uz nepravdu, sada neka gledaju ovu pobjedu. Jer ovo nije pobjeda pojedinca, ovo je pobjeda istine. Pobjeda naroda. Pobjeda Boga u narodu koji nije šutio.

Posebnu zahvalnost dugujemo ljudima koji su se, bez straha i kompromisa, stavili na čelo ove borbe. Skupina koja se pokrenula, organizirala i izgurala cijelu priču do kraja, uz potporu svih župljana koji su stajali uz nas, savjetima, pomoći i prisutnošću, činili su okosnicu ove borbe: Ljubica Stjepić, Jozo Vilušić, Slavko Stjepić, Bono Kovačević, Anto Bošnjaković, Zdravko Vilušić i Mario Stjepić.

I danas poručujemo: nećemo zaboraviti tko je bio uz nas i tko nije.
Nadbiskupiji, svećeniku i svima koji su bili dužni štititi interese župe, a nisu, neka ova pobjeda bude opomena. Mi nismo protiv Crkve. Mi smo protiv nepravde i nismo vas pitali možemo li se boriti. Mi smo to dužni.

Zajednica koja zna tko je, što joj pripada i što znači dostojanstvo, nikada neće pasti.

RH investira u starosjedilačku šokadiju.

Tradicionalno okupljanje Hrvata Tuzle i okolice. Youtuber na proslavi Gospojine u selu Breške.

Tuzla: Zašto katolička djeca pohađaju islamski vjeronauk?
(dobili smo pismo sljedeće sadržine...)
"Postoje dojave da u PŠ Ljubače dva katolička učenika dolaze na islamski vjeronauk. Prema pouzdanim informacijama u nekim tuzlanskim osnovnim školama još se ne zna hoće li i ove školske godine biti nastave katoličkog vjeronauka, kao do sada. To su potvrdili zabrinuti roditelji čija su djeca odabrala i rado pohađaju nastavu ovog predmeta. Na njihove pozive i molbe da im se službeno odgovori, danima se oglušuju nadležni iz Vrhbosanske nadbiskupije, ponajprije monsinjor Slađan Ćosić, inače prvi suradnik nadbiskupa Tone Vukšića. Ono što čudi jest aljkavost i neprofesionalnost koja inače nije svojstvena službenicima Katoličke crkve. Inače, u župi Tuzla djeluju tri svećenika franjevca, a još 10-ak u okolnim župama, kao i časne sestre Kćeri Božje ljubavi u Katoličkom školskom centru."

Kružni tok na ulazu u Srebrenik, u noći / po magli jedva primijetan. Kada netko izgine biti će kasno. No bitno je da je izgrađen na cesti koja se zove "magistralna", pored koje je izgrađeno masu objekata, tako da ne postoji šansa za proširenje. Put od granice (Šamac / Orašje) do Tuzle, traje isto koliko od granice do Zagreba.

Nissam provjerio jel istina,al tako se piše po Internetu

UKC Tuzla zaposlio je 115 radnika. Među njima, nijednog Hrvata. Nula. Bez iznimke.
U gradu koji se godinama lažno predstavlja kao “multikulti”, praksa govori suprotno. Iza te etikete sve se češće skriva nacionalistička segregacija zapošljavanja Hrvata, koja je itekako vidljiva u rezultatima poput ovih. Mediji Tuzlu i dalje prodaju kao primjer suživota, dok se javne institucije brutalno etnički čiste od Hrvata.
Nacionalistička politika isključivanja, prešućivanja i normaliziranja nejednakosti Hrvata se nastavlja.
115 radnih mjesta.
0 Hrvata.
Mit o multikulturalnosti Tuzle koji se raspada pred činjenicama.

Kolimo se Hrvata prijavilo za te poslove?

Što će Hrvati uopće u Tuzli? Trebaju preselit od tamo u Hercegbosnu. Podržavam da ih Muslimani šikaniraju

Mater svakom našem u HBŽ, PŽ, ŽZH i našim općinama koje zaposle u svim takvim institucijama ijedno lojavo govno.

Preskočio si jednu županiju koja ih voli zapošljavati, a nabrojao neke koje bježe od njih pod svaku cijenu