Koja je, za cijenjeno općinstvo, najbolja ćevabdžinica u Sarajevu (što bi valjda trebalo značiti i najbolja na svijetu )?

Bio u Mrkvi danas i nije bilo loše. Ferhatović, Željo, Hodžić? Neka druga?

Ipak Željo.

Baš me čudi kako imate apetita jes' ćevape u neprijateljskom Teheranu???

Vala i ja im se čudim.
Ja inače u sa spucam 2 bureka u onoj burekdžinici ispod zgrade Predsjedništva. ;)

Hodzic A

Najbolje ti je na pitu kod moje komšinice Šehe, kad je ona zasuče, prsti se ližu.

Najbolji ćevapi su u Travniku-Merdani,tj. Hari.

Loha gazda mojne zaboravit se izuti pred vratima i plahnuti none na fiskiji ispred kuce kad budes svratio kod komshinice Shehe ,da ne bi lobi "loha Prosinechki"



PS sad na temu ide li kod od vas na janjetinu kod Gojka ,ha hercegovci?

Jablanica?pod must

Ove godine ako Bog da zdravlja, ima da naruchim 3 kile odmah i dvije za puta

Kad dodjes na orijent red je da okusis i cari orijenta. Nek covjek pojede cevape, popisa se i ode.

Burek u Sa. (a tim i inace) je def. najbolji kod Zeljinog stadiona. Naruci tu sjeckani i neces pozaliti (preporuka svima). Zelje, sir i krumpir ima strasan prema Kosevu, kod "Dibe"

A cevapi u Sa. su meni manje vise svi isti. Tj svi su mi odlicni. Ne vidim neku razliku...

Ne znam, mislim da ni u drugim mjestima, pogotovu u Središnjoj Bosni puno ne zaostaju, čak naprotiv.


I ne valjaju brate oni šminkerski ćevapi, to jest nešto ovako:



ili čak ovako... fujj, to nema veze sa ćevapima




Već je pravilo da su ćevapi sve bolji što više neuglednije, skromnije i običnije izgledaju, nešto ovako:



E to je pravi ćevap...

E da, da. Ovo za Sarajevo se odnosilo na onu bosansku priču da u Zagrebu nema pravih ćevapa, jer da jedino vrijede oni iz Sarajeva.

Moram priznati da mi prije par godina u Želji nisu bili ništa posebno, ali sad u Mrkvi su bili stvarno odlični.

U Zagrebu su najbolji ćevapi koje čovjek pojede pijan u 3 ujutro. Kod Trovača.

Hera u akciji u Sarajevu: djelovanje po logistici, tj. zalihama hrane neprijatelja kako bi se izazvala nestasica iste (cevapi, burek), s ciljem demoraliziranja i neutraliziranja zive sile. Prema KOS-u, ocekuje je kontraofenzino djelovanje uz pomoc Countrymana i McDonald's-a. Ali ne bojte se braco, hamburger na ovim prostorima nema snagu pravog cevapa i predstavlja kolonijalni simbol borbe za tudje interese. Do konacne pobjede uz poklice:

Za cevape spremni!

Smrt hamburgerima, utroba cevapima.

Sieg burek!

Jos malo, dolazim i ja u gerilske akcije, iz sume...

Probaj kod Kurte. Kod onoga trga na Baščaršiji ili šta li je već ona drvena građevina.

P.S. Ja u Hercegovini slabo mogu naći dobro pripremljene ćevape.

u zmaja na autobusnoj... nećete se pokajat ;)

I ne postoje. Kad čovjek malo dublje razmisli, s obirom na podneblje, Hercegovina ispada siromašna izborom jela.
Čak i od famozne raštike nisu u stanju napraviti filozofiju i prodati je svijetu kao izvor zdravlja i nešto zbog čega vrijedi zaputiti se u Hercegovinu.
Ipak je do ljudi, ali to je već neka druga tema.

Uštipci sa sirom iz mjeha i pršutom, janjetina, lisnata pogača i krumpir ispod sača su mi uvijek nekako bili "hercegovački", iako se ne može reći da su to patentirali.

Sve nabrojano je dobra hercegovačka hrana, ali nisu u stanju od svega toga napraviti dobar brand.
Evo recimo patišpanja, čini mi se kao tipična stara hercegovačka poslastica, moja pokojna baba je pravila.
Talijani bi od patišpanje do sada napravili najljepšu priču i prodavali je po skupe pare.
Hercegovci?

Pura i lučinica? Meni je to vrhunski.

Pršut i sir iz mijeha, mljac...i ne treba više...

I već je brendirano, samo se ne koristi dovoljno (a i nema tržišta u BiH, bar ne za pršut ), Hercegovini više nego dovoljno.

Ćevape je teško dilat a pršut i sir i nije...

Ja tu hranu, hercegovačku i bosansku, jednostavno ne mogu zaboravit...još malo

Ne pokajem se nikad, pre odlaska u hotel obavzno spakujem desetku i pivo kod zmaja

http://www.okusihercegovinu.com/okusi/bs/2011/05/06/formaggio-nel-sacco-2/




Evo malo Hokusi Ercegovine i za neke neodoljivi sir iz mijeha, mješine, mišine.
Ne djeluje primamljivo na prvi pogled, no ukusi su različiti.
Rado ću se vratiti na temu. Ćevape jedem jednom godišnje i to isključivo u Rajvosa koji je bio i ostao oaza ćevapa.