Zadnjih godina vode se mnoge rasprave glede značaja vitamina D, posebice oko
njegove moguće uloge u prevenciji protiv malignih, kardiovaskularnih i drugih oboljenja.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vitamin_D
https://en.wikipedia.org/wiki/Vitamin_D

Pogledao sam određeni broj vrlo opširnih videa, kako zagovornika tako i protivnika,
vezano za njegov preventivni značaj. Uz neka su priložene i znanstvene studije.
Evo neke od njih:

1. studija, 25.871 sudionika
Dodaci vitaminu D i prevencija raka i kardiovaskularnih bolesti

https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa1809944 iz 2019.


ZAKLJUČAK:

Dodatak vitamina D nije rezultirao nižom učestalošću invazivnog karcinoma
ili kardiovaskularnih događaja od placeba. (Financirano od strane Nacionalnih
zdravstvenih instituta i drugih).

2. studija, 1180 sudionika

Dodatak vitamina D i kalcija smanjuje rizik od raka: rezultati randomiziranog ispitivanja

https://academic.oup.com/ajcn/article/85/6/1586/4633053 iz 2007.


ZAKLJUČAK:

Poboljšanje prehrambenog statusa kalcija i vitamina D značajno smanjuje rizik od
raka kod žena u postmenopauzi.

3. studija, 36282 sudionika

Dodatak vitamina D kalcijumu plus i smrtnost u žena u postmenopauzi: Randomizirano kontrolirano ispitivanje kalcija-vitamina D, inicijativa za zdravlje žena

https://academic.oup.com/biomedgerontol ... 559/633412 iz 2009.


ZAKLJUČAK:

U ispitivanju WHI CaD, suplementi nisu imali statistički značajan učinak na stope smrtnosti, ali nalazi potkrepljuju mogućnost da ti dodaci mogu smanjiti stopu smrtnosti u žena u postmenopauzi. Ti podaci ne mogu podržati niti opovrgnuti preporuke za dodavanje veće doze vitamina D radi smanjenja karcinoma ili ukupne smrtnosti.

4. studija

Uloga vitamina D u smanjenju rizika i napredovanja raka

https://www.nature.com/articles/nrc3691 iz 2014.


ZAKLJUČAK:

Iako su epidemiološka i rana klinička ispitivanja proturječna, a randomizirana kontrolna ispitivanja na ljudima još uvijek ne bi sigurno podržala korisnu ulogu vitamina D, nakupljanje rezultata predkliničkih i nekih kliničkih studija snažno sugerira da nedostatak vitamina D povećava rizik od razvoja karcinoma i da bi izbjegavanje nedostatka i dodavanje dodataka vitamina D mogao biti ekonomičan i siguran način za smanjenje učestalosti raka i poboljšanje prognoze i ishoda raka.

5. studija, 17332 sudionika

Utjecaji cirkulacije razine 25-hidroksivitamina D na ishode bolesnika s rakom: Sustavni pregled i metaanaliza

https://academic.oup.com/jcem/article/99/7/2327/2537616 iz 2014.


ZAKLJUČAK:

Rezultati ukazuju da pacijenti s karcinomom s višim razinama cirkulirajućeg 25 (OH) D u vrijeme dijagnoze ili blizu njega imaju bolje ishode.

6. studija

Vitamin D i smrtnost od raka u starijih žena

https://bmccancer.biomedcentral.com/art ... 112-5#Abs1 iz 2015.


ZAKLJUČAK:

U starijih žena čini se da su niže koncentracije 25 (OH) D u serumu neovisni čimbenik rizika za smrtnost specifičnu od raka, ali ne i čimbenik rizika za razvoj raka.

7. studija, ukupno je uključeno 30 prospektivnih studija

Unos vitamina D, razina D u krvi 25 (OH) D i rizik ili smrtnost od raka dojke: metaanaliza

https://www.nature.com/articles/bjc2014175 iz 2014.


ZAKLJUČAK:

Naša otkrića sugeriraju da je visok status vitamina D slabo povezan
s malim rizikom od raka dojke, ali snažno povezan
s boljim preživljavanjem od raka dojke.

8. studija

Dodatak vitamina D i ukupna učestalost i smrtnost od raka: meta-analiza randomiziranih kontroliranih ispitivanja;

Vitamin D supplementation and total cancer incidence and mortality: a meta-analysis of randomized controlled trials;
Keum et al. (2019). (Link nije više akutalan).


ZAKLJUČAK:

Ne smanjuje se broj novih slučajeva raka, ali ukupna stopa smrtnosti od raka pada.

9. studija

Kontroverze oko vitamina D: Fokus na suplementaciji i raku

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6352116/ iz 2019.


ZAKLJUČAK:

Trenutno je teško iznijeti čvrste zaključke u vezi s odnosom raka i vitamina D. Čini se da su in vitro i pretklinička ispitivanja bila uvjerljivija od kliničkih ispitivanja. Na primjer, pokazano je da aktivni vitamin D može suzbiti proliferaciju stanica [ 37 ]. Laboratorijske i pretkliničke studije također su izvijestile da vitamin D inhibira karcinogenezu, smanjuje invazivnost tumora i sklonost metastaziranju [ 38 ]. Pozitivni rezultati u studijama na ljudima uglavnom su izvedeni iz post hoc analiza, sekundarnih krajnjih točaka ili metaanaliza. Posljednja ne pokazuje smanjenje učestalosti raka, već smrtnosti [ 39]. Stoga moramo nastaviti s pažnjom. Dok se jasno ne pokaže da postoji uzročno-posljedična veza, ove pozitivne „ne-primarne, krajnje rezultate“ treba smatrati pozadinom za generiranje novih hipoteza za buduće istrage.

10. studija, 2259 sudionika

Genotip receptora za vitamin D, dodatak vitaminu D3 i
Rizik od kolorektalnih adenoma

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articl ... 901650.pdf iz 2017.

ZAKLJUČAK:

Korist ovisi o genetici.

11. studija, 417 sudionika

Učinak suplementacije vitaminom D na preživljavanje bez recidiva kod pacijenata s rakom probavnog trakta: Randomizirano kliničko ispitivanje AMATERASU

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30964526/ iz 2019.

ZAKLJUČAK:

Među pacijentima s karcinomom probavnog trakta, dodatak vitamina D, u usporedbi s placebom, nije rezultirao značajnim poboljšanjem preživljenja bez recidiva nakon 5 godina.

12. studija, 139 sudionika

Učinak suplementacije visokim dozama na dodavanje vitamina D3 u standardnim dozama na preživljavanje bez progresije kod pacijenata s uznapredovalim ili metastatskim karcinomom debelog crijeva: Randomizirano kliničko ispitivanje SUNSHINE

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30964527/ iz 2019.

ZAKLJUČAK:

Među pacijentima s metastatskim CRC-om, dodavanje visoke doze vitamina D3 u odnosu na standardnu ​​dozu vitamina D3 u standardnu ​​kemoterapiju rezultiralo je razlikom u medijani PFS koja nije bila statistički značajna, ali sa značajno poboljšanim omjerom podržavajućeg rizika. Ova otkrića zahtijevaju daljnju procjenu u većem multicentričnom randomiziranom kliničkom ispitivanju.

13. studija

Utjecaj vitamina D na rizik i liječenje raka: zašto varijabilnost?

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6201256/ iz 2018.

ZAKLJUČAK:


Blagodati vitamina D ovise o mnogim čimbenicima.

Iako su neke studije izvijestile o pozitivnim antikancerogenim učincima dodataka vitamina D, druge nisu pokazale nikakav učinak ili čak povećali rizik od raka. Razlozi za takvu varijabilnost su višestruki i često se mogu pripisati razlikama u dizajnu studije. Primjerice, studije su se duboko razlikovale u količinama vitamina D koji se dodaju, a one se mogu kretati od razina u stotinama IU do tretmana u desecima tisuća jedinica [ 53 , 60 , 62 ]. Dizajn studije također se razlikovao od suplementacije vitaminom D o kojoj se sam izvještavalo do studija mjerenja povećanja razine D u serumu 25 (OH)

Procjene može li vitamin D smanjiti rizik od raka također treba uzeti u obzir genotipove gena povezanih s vitaminom D. O ovome se detaljno raspravljalo gore, ali dodatno potkrijepljeno rezultatima randomiziranog placebom kontroliranog ispitivanja koje je pokazalo da je dodatak vitamina D (1.000 IU / dan) značajno smanjio razvoj naprednih adenoma debelog crijeva kod ispitanika s VDR rs7968585 AA genotipom, ali povećao rizik u onih s genotipom AG ili GG [ 69 ].

Konačno, mora se priznati da dodatak vitamina D ne mora na isti način utjecati na sve vrste raka ili stadije napredovanja raka. Iako su studije opisane u prethodnim odjeljcima ispitivale kako dodatak vitamina D utječe na rizik od različitih karcinoma, nije bilo snažnih analiza koje bi utvrdile koje će vrste raka vjerojatnije biti spriječene ili imaju bolji klinički ishod dodavanjem vitamina D.

Nedostatak vitamina D kao uzrok autoimunih bolesti i raka (2010.)

Istraživači iz Velike Britanije i Kanade identificirali su 229 ljudskih gena čije aktivnosti ovise o razini vitamina D, a dijelom su povezane s karcinomom i autoimunim bolestima poput multiple skleroze (MS), lupusa i reumatoidnog artritisa...

https://cordis.europa.eu/article/id/324 ... and-cancer

14. studija

Implikacija vitamina D i autoimunost: sveobuhvatan pregled

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6047889/ iz 2018.

ZAKLJUČAK:

Vitamin D, pored svoje presudne uloge u metabolizmu kostiju, povezan je s više autoimunih bolesti u nekoliko epidemioloških studija. Zbog svoje jedinstvene sposobnosti da se veže na VDR i služi kao transkripcijski faktor, vitamin D može regulirati ekspresiju gena i dalje vršiti svoje imunomodulatorne učinke na imunološke stanice.

Zbog velike prevalencije nedostatka / nedostatka vitamina D u bolesnika s MS, T1DM i SLE, dodatak vitamina D smatra se potencijalnim kandidatom za liječenje takvih autoimunih bolesti. Međutim, zbog nedostatka većih randomiziranih ispitivanja, neophodna su dobro organizirana ispitivanja s metodološkim dizajnom kako bi se dodatno potvrdila potencijalnost vitamina D u prevenciji i poboljšanju autoimunosti.

15. studija

Vitamin D i kronične bolesti

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5440113/ iz 2017.

ZAKLJUČAK:

Nedostatak 25OHD pretežno utječe na pojavu i razvoj mnogih kroničnih bolesti. Sa starenjem stanovništva, broj bolesnika s osteoporozom, kardiovaskularnim bolestima, karcinomom, dijabetesom i drugim kroničnim bolestima dramatično se povećava. Slično tome, učestalost neuroloških i psihijatrijskih bolesti također se povećava iz godine u godinu. Ti ishodi rezultiraju gubitkom života stanovništva, smanjenom kvalitetom života i značajnim socijalnim i ekonomskim opterećenjima. Budući da ovim kroničnim bolestima nedostaje specifičan tretman ili da učinci liječenja nisu ljekoviti, strategije za kontrolu kroničnih bolesti trebaju se usredotočiti na prevenciju. Nedostatak vitamina D povezan je s kroničnom bolešću. Stoga je izazovno razjasniti je li nedostatak vitamina D uzrok ili samo posljedica različitih kroničnih bolesti.

Vitamin D i dijabetes melitus tipa 1: stanje tehnike

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15996876/ iz 2005.

Nedostatak vitamina D u trudnoći vjerojatno povećava učestalost autoimunih bolesti, kao što je dijabetes tipa 1, kod genetski predisponiranih osoba. Farmakoterapija analozima 1a, 25 (OH) (2) D (3) može pomoći u prevenciji i liječenju dijabetesa.

Vitamin D i kardiovaskularne bolesti

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24436433/ iz 2014.

Klinička ispitivanja općenito su pokazala neovisnu vezu između nedostatka vitamina D i različitih manifestacija degenerativnih kardiovaskularnih bolesti, uključujući kalcifikaciju krvnih žila. Međutim, još treba utvrditi ulogu dodataka vitamina D u upravljanju kardiovaskularnim bolestima.

Vitamin D u aterosklerozi, vaskularnim bolestima i funkciji endotela

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20795937/ iz 2011.

Točan mehanizam kojim vitamin D može utjecati na proces aterosklerotske bolesti još nije u potpunosti razjašnjen. Uz to, ako je vitamin D važan u etiologiji ateroskleroze, nejasno je u kojoj fazi (fazama) procesa aterosklerotske bolesti vitamin D može imati svoje učinke. Još uvijek nisu provedena velika, dobro provedena, placebo kontrolirana klinička ispitivanja koja ispituju učinkovitost suplementacije vitaminom D u odgađanju, usporavanju ili vraćanju procesa aterosklerotske bolesti.

Vitamin D u sustavnim i organskim autoimunim bolestima

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23238772/ iz 2013.

Epidemiološki podaci ističu snažnu povezanost između lošeg statusa vitamina D i većeg rizika od kroničnih upalnih bolesti različite etiologije, uključujući autoimune bolesti. Epidemiološke, genetske i osnovne studije ukazale su na potencijalnu ulogu vitamina D u patogenezi određenih sistemskih i organskih autoimunih bolesti. Ove studije pokazuju povezanost između niskog vitamina D i prevalencije bolesti. Uz to, VDR-ovi polimorfizmi uočeni u nekim od ovih autoimunih bolesti mogu dodatno podržati vjerojatnu patogenu vezu. Značajno je da se za neke autoimune bolesti nije mogla potvrditi povezanost s razinom.

Igra li vitamin D ulogu u autoimunim endokrinim poremećajima? Dokaz koncepta

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28070798/ iz 2017.

U posljednjih nekoliko godina više je pozornosti posvećeno "nekalcemičnom" učinku vitamina D. Nekoliko promatračkih studija i metaanaliza pokazale su povezanost između razine vitamina D u cirkulaciji i ishoda mnogih uobičajenih bolesti, uključujući endokrine bolesti, kronične bolesti, napredovanje raka i autoimune bolesti. Konkretno, stanice imunološkog sustava (B stanice, T stanice i stanice koje prezentiraju antigen), zbog ekspresije 1α-hidroksilaze (CYP27B1), sposobne su sintetizirati aktivni metabolit vitamina D, koji pokazuje imunomodulatorna svojstva. Štoviše, ekspresija receptora za vitamin D (VDR) u tim stanicama sugerira lokalno djelovanje vitamina D u imunološkom odgovoru. Ova otkrića potkrepljuju korelacijom između polimorfizama VDR-a ili gena CYP27B1 i patogeneze nekoliko autoimunih bolesti. Trenutno se još uvijek raspravlja o optimalnoj koncentraciji 25-hidroksivitamina D u plazmi koja je neophodna za prevenciju ili liječenje autoimunih bolesti. Međutim, eksperimentalne studije na ljudima sugeriraju blagotvorne učinke dodavanja vitamina D na smanjenje ozbiljnosti aktivnosti bolesti.

Oralna i lokalna vitamina D, sunčanica i UVB fototerapija sigurno kontroliraju psorijazu u bolesnika s normalnom koncentracijom 25-hidroksivitamina D u serumu za predtretman

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33947070/ iz 2021.

Čini se da trenutne procjene dovoljnosti vitamina D podcjenjuju koncentracije D u serumu 25 (OH) D potrebne za optimalno zdravlje bolesnika s psorijazom, dok se čini da su koncentracije povezane s neželjenim događajima mnogo veće od trenutnih procjena sigurnih koncentracija D u serumu 25 (OH).

Složena uloga vitamina D u autoimunim bolestima

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18510590/ iz 2008.

Vitamin D, osim što ima dobro poznate kontrolne funkcije metabolizma kalcija i fosfora, formiranja i mineralizacije kostiju, također ima ulogu u održavanju imuno-homeostaze. Imuno-regulatorna uloga vitamina D utječe i na urođeni i na prilagodljivi imunološki sustav pridonoseći imunološkoj toleranciji samostruktura. Oštećena opskrba / regulacija vitamina D, između ostalih čimbenika, dovodi do razvoja autoimunih procesa na životinjskim modelima različitih autoimunih bolesti. Primjena vitamina D kod ovih životinja dovodi do poboljšanja imunološki posredovanih simptoma. Štoviše, kod ljudskih autoimunih bolesti, poput multiple skleroze ili reumatoidnog artritisa, opisana je patogena uloga vitamina D.

Vitamin D i upalne bolesti crijeva

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21419280/ iz 2011.

Oštećena opskrba / regulacija vitamina D, između ostalih čimbenika, dovodi do razvoja autoimunih procesa na životinjskim modelima različitih autoimunih bolesti, uključujući IBD. Primjena vitamina D kod ovih životinja dovodi do poboljšanja imunološki posredovanih simptoma. Buduće studije sada se trebaju usredotočiti na potencijal vitamina D i njegovih derivata kao terapijskih dodataka u liječenju IBD-a (upalne bolesti crijeva).

Randomizirano kliničko ispitivanje vitamina D 3 (holekalciferola)
u bolesnika s ulceroznim kolitisom s hipovitaminozom D 3

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28791200/ iz 2017.

Vitamin D 3 s 4.000 IU / dan učinkovitiji je od 2.000 IU / dan u povećanju vitamina D na dovoljne razine u bolesnika s UH s hipovitaminozom D, međutim mogu biti potrebne veće doze ili liječenje nakon devedeset dana. Vitamin D 3 može poboljšati kvalitetu života bolesnika s UC-om, ali klinički značajno poboljšanje još nije utvrđeno. Učinak vitamina D 3 na aktivnost UC bolesti još uvijek nije jasan. Potrebne su daljnje veće studije kako bi se istražili učinci vitamina D na ulcerozni kolitis.