Je li ova zelena pupavka, oblikom podsjeća, ali ne primjećuje se blago zelena boja

Panterova muhara (Amanita pantherina)

Vidim to, objasni malo...

A za nju su karakteristične te crne crte?

PS jesam li dosadna sa slikama

Mliječnica – Lactarius piperatus

Mliječnica – paprenjača je česta gljiva naših krajeva i raspoznavanje iste korisno je iz pragmatičnih razloga – hrana !!!
Ako izuzmemo moguću zamjenu sa pupavkama (rod Amanita) ostaje nam realnija mogućnost zamjene sa Runjavkom (Lactarius vellereus) koju neki smatraju uvjetno jestivom a neki i otrovnom zbog njezinog žukog okusa.
Naišao sam na Internetu na ljude koji tvrde da uživaju Runjavke … ja ju ne planiram probati !!!
No, razlike su prije svega u većoj količini bijelog mlijeka te puno gušćim listićima kod naše jestive Mliječnice.
Važno je reći da eminentni autori iz područja gljiva (Božac, Focht) pišu da naša Mliječnica rastvara mokraćne kamence!

Ide li tko u gljive?Vrganji su krenuli odavno...Btw,obratite pažnju na povećan broj zmija,danas sam sreo 2 velika primjerka smuka,pa tko nije navikao...

znaš li kakva je to crna zmija, vidjeh jedan primjerak od nekih 80 cm onomad.

Ma to ti je Mr.Bean,Crna guja

nije mi izgledala blesavo kao on. i nije se kreveljila.
srećom je otpuzala u suprotnom smjeru, inače ja sad ne bih ovdje pisala.
(ne mislim da je otrovna, srce bi mi otkazalo da je puzala prema meni)

vidim da si stavljao linkove s nekim knjigama na ovu temu, ali nema više knjiga. ajd stavi opet. :)

da kažem nešto i on topic ako dođe do kakve kataklizme, tebe ću potražit, inače sam gotova za dan-dva.

Teško bez slike,ali moze biti crni smuk ili crna šarka.Šarku sam vidio par puta,jednom u pećini u koju smo se uvukli kao djeca,na 20 cm od mene spavala u rupi na zidu-slučajno je osvijetlio baterijom,a poskoka nisam vidio nikad u našim krajevima.

TOTALNI KAOS NA NAŠEM PLANETU: Veliki pomori, potresi, poplave i suše samo su upozorenje za pakao koji tek dolazi?

Činjenica je da je naš planet trenutno u strašnim promjenama koje možemo pratiti svojim očima, ali ne i shvatiti zašto se nešto događa. Primjera radi, u Južnoj Karolini opet je, po drugi put ove godine, došlo do milijunskog pomora riba. Znanstvenici nemaju točan uzrok, no to za njih nije razlog za brigu, iako su pomori riba kao i ptica i pčela i drugih vrsta, kao i poplave te suše, kao i potresi oduvijek bili znak velikih katastofa.

Mediji, osobito oni svjetski mainstream, svako pršte o "prirodnim fenomenima" koji se naprosto događaju jednom u tisuću godina. No, isti ti događaji koji su primjerice izrazito rijetki prema riječima stručnjaka, postaju naša svakodnevica. Postavlja se pitanje može li se više uopće vjerovati znanstvenoj zajednice jer nas neprestano umiruje, iako potpuno neprirodna klima i "prirodni fenomeni" poput abnormalnih suša na jednom kraju ili pak poplava na drugom kraju gotovo pustoše naš planet.

Dok led i tuča tuku naše usjeve usred ljeta, dok usred zime sunce žari, dok je broj potresa drastično velik, dok milijuni riba, kao i pčela i ptica jednostavno umiru u nama neshvatljivim količinama, a golubovi pismonoše više ne nalaze svoj put, dok rijeke krvare po zemlji, tornada haraju mjestima na kojima nikad prije nisu viđeni, dok postaju česti napadi sumnjivih skakavaca i drugih čudnovatih napasnika, znanstvenici poput NASA-e objavljuju kako se vesele susretu s vanzemaljcima,dok one bitne stvari poput zastrašujućeg i nikad viđenog slabljenja magnetnoga polja oko Zemlje ili pak gore navedenih pojava jedva da spominju ili ne spominju uopće.

Pravom kaosu od vremena koji je gotovo potpunoi neprirodan i mi imamo čast sudjelovati u ovim mjesecima. Ljeto je počelo, no i kiša, pljuskovi, hladni vjetrovi, jednostavno ne prestaju. A najavili su da će takvo vrijeme biti cijelo ljeto. Dakle, činjenica je da se nešto mijenja, no nitko nam ne govori što.

Naša se zemlja nalazi na trusnom području na kojemu se potresi manje i srednje jakosti događaju svakodnevno, pa ipak ako pogledamo nedavnu studiju koju je objavio USGS, točnije krovna agencija za geofiziku SAD-a, postaje jasno da planet prolazi kroz najintenzivniju geološku aktivnost s najvećim brojem jakih potresa i vulkanskih erupcija do sada.
Tom Parsons, geofizičar iz Kalifornije, nedavno je izjavio za CBS:
„U samo nekoliko godina znanstvenici sa svih strana svijeta zabilježili su rekordni broj jakih potresa, no mi još uvijek smatramo da je riječ o slučajnosti."

Ne znamo je li riječ o slučajnosti ili ne, no pogledamo li rezultate objavljene u nedavnoj studiji, tada nas Parsonsova izjava zabrinjava ponajviše zbog činjenice da je u prvom dijelu 2014. bilo dvostruko više jakih potresa nego u cijeloj 1979. godini.

Daleke 1979. godine broj potresa jakosti više od magnitude 7 bilo je deset na godinu, od tada je broj jakih potresa rastao u prosjeku 12,5 na godinu. 2010. godine primijećeno je 65 % više jakih potresa od 1979., a prva polovica 2014. donijela je točno dvostruko veći broj potresa od 1979.

Live Science je prva objavila studiju s neobičnim tvrdnjama da broj velikih potresa u 2014. godini nema nikakve poveznice, točnije da je u pitanju slučajno povećanje koje nikoga ne treba uznemiriti.

No, prisjetimo li se tsunamija u Indijskom oceanu iz 2004. godine kojega je uzrokovao „milenijski" potres jakosti 9,3 magnitude po Richterovoj ljestvici te još jednog „milenijskog" potresa sjeveroistočno od obale Japana iz 2011. godine s jakošću od 9,0 po Richteru, mi se pitamo koliko je potrebno milenijskih potresa i koliko ljudi treba umrijeti od njih da bismo shvatili kako se nešto zaista zanimljivo događa s našim planetom?

Posebno nam je zanimljivo kako znanstvena zajednica uporno zaboravlja na efekte električnoga svemira, a osobito na učinke planetarnih poravnanja i prolazaka svemirskih lutalica u blizini planeta te sve većem broju eksplozija u našoj atmosferi.

Centar za znanstvena svemirska istraživanja na Floridi 2011. je objavio studiju o povezanosti solarne aktivnosti i povećanja vulkanskih erupcija i potresa. Zahvaljujući toj studiji, znanstvenicima je postalo jasno da se povećanjem sunčevih pjega u 80 % slučajeva događaju snažne vulkanske aktivnosti ili pak seizmički fenomeni od kojih se najjača potvrda ove studije dogodila za vrijeme potresa u podmorju Japana kada je nastradao sjeveroistočni dio ove otočne zemlje, dok je najveća katastrofa uslijedila nakon tsunamija u području Fukushime.

Dakle, možemo li samo tako ignorirati ovaj za zemlju katastrofalan porast potresa? Ne možemo, no znanstvenici ipak ignoriraju. Zašto, što skrivaju?

Činjenica je da je naš planet trenutno u strašnim promjenama koje možemo pratiti svojim očima, ali ne i shvatiti zašto se nešto događa. Primjera radi, u Južnoj je Karolini po drugi put ove godine došlo do milijunskog pomora riba. Znanstvenici nemaju točan uzrok, no to za njih nije razlog za brigu, iako su pomori riba kao i ptica i pčela i drugih vrsta, kao i poplave te suše, kao i potresi oduvijek bili znak velikih katastrofa. Čovjek nešto ne čini dobro čim je priroda toliko opaka. Nesumnjivo, sve je to znak planetarnoga kaosa koji će tek uslijediti. No, ne brinite, znanstvenici su tako rekli!

a bila je crna, nisam je pitala za ime.