Ne. nijecna cestica ne- se pise odvojeno od glagola, dok se ni- pise skupa.
Paralela ti dakle ne valja jer se kod ne cu radi o negaciji glagola(znaci nije njegov osnovi oblik) a kod hocu se radi o prosirenoj verziji glagola htjeti u prvom licu jednine (znaci ho- nije cestica koja se dodaje da bi glagol dobio neko novo znacenje vec je njegov osnovni oblik)

Ne. nijecna cestica ne- se pise odvojeno od glagola, dok se ni- pise skupa.
Paralela ti dakle ne valja jer se kod ne cu radi o negaciji glagola(znaci nije njegov osnovi oblik) a kod hocu se radi o prosirenoj verziji glagola htjeti u prvom licu jednine (znaci ho- nije cestica koja se dodaje da bi glagol dobio neko novo znacenje vec je njegov osnovni oblik)

Lijepo ti to sve objasnjavas ali tim slijedom bi se moralo npr. "nemam" pisati kao "ne mam"!Nije valjda da i to upraznjavas?

SPLITSKI JEZIKOSLOVAC dr.sc. Ilija Protuđer, prosvjeduje protiv stanja u hrvatskom pravopisu te je povodom toga poslao otvoreno pismo hrvatskoj javnosti, kolegama jezikoslovcima i ministru Željku Jovanoviću. Otvoreno pismo Protuđere objavljujemo u cijelosti:

"Tragično je da u Hrvatskoj ima pet pravopisa, a jedini koji ima službeno odobrenje najmanje se koristi"

Prosvjedujem protiv sadašnjega nepodnošljiva stanja u hrvatskomu pravopisu kakvo se ne pamti u čitavoj njegovoj povijesti iako je bilo previše nepovoljnih i teških razdoblja kroz koja je prolazio hrvatski jezik i njegov pravopis.

Gotovo je tragično stanje da u jednoj civiliziranoj državi kao što je Hrvatska, s dugom pravopisnom, književnom i kulturnom tradicijom postoji pet pravopisa, a jedini koji ima službeno odobrenje mjerodavna Ministarstva (Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994.) najmanje se rabi i navodi (citira).

Evo i ostalih četiriju pravopisa:
Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber i Školska knjiga, Zagreb, 2001., Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2005., Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., Stjepan Babić, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2010.

Ovomu se popisu može dodati i šesti, moj pravopis, koji ima sve atribute moderna i sustavna pravopisa (Ilija Protuđer, Pravopis, pravogovor, rječnik, Naklada Protuđer, Split, 2010.), ali namjerno nisam htio svoje izdanje nasloviti još jednim hrvatskim pravopisom kako ne bih uvodio još veću zbrku u hrvatsko pravopisno stanje, nego sam ga imenovao priručnikom te još k tomu pridodao cjelinu pravogovora i naslovio ga priručnikom za pravogovor, pravopisna pravila i pravopisni rječnik.

Pravopis mora biti samo jedan!

Spomenutih pet pravopisa mogu se svrstati u dvije skupine, inačice ili koncepcije koje se puno ne razlikuju, ali ipak dovoljno da zakompliciraju stanje u praksi – na terenu i da se s tim u svezi ozbiljno i žurno mora nešto poduzeti. Normalno je stanje da jedan jezik može imati više rječnika, više gramatika, više jezičnih savjetnika, ali pravopis mora biti samo jedan!

U svagdašnjemu pisanju i dopisivanju postoje mnoge pravopisne nedoumice pa to svima smeta jer ne znaju kako što napisati.

Zbrka je nastala još 2001. kada se zbog neobjašnjivih razloga i sasvim nepotrebno pojavio Pravopis hrvatskoga jezika, Vladimira Anića i Josipa Silića koji je uz pomoć tadašnje vlasti dobio prešutnu uporabu iako je već sedam godina (od 1994.) postojao službeni odobreni Hrvatski pravopis Babić-Finka-Moguš. Zatim je 2005., 2006. objavljen Hrvatski školski pravopis, Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša kojemu je mjerodavno Ministarstvo dalo preporuku, ali ta preporuka nikoga ne obvezuje i nema snagu odobrenoga službenog pravopisa.

Kako objasniti učeniku da se naziv gimnazije piše Gimnazija Marka Marulića, velikim početnim slovom, a u primjerima bazilika, katedrala, crkva – malim početnim slovom?

Kao protuteža tomu pravopisu 2007. objavljen je Hrvatski pravopis, Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića čime se pravopisno stanje još više zakompliciralo, budući je donio neke novosti u pravopisanju, pa sada ne znademo kako što napisati, primjerice:

Europska unija ili Europska Unija / sveti Ante ili Sveti Ante (za ime sveca) / Osnovna škola ''Miroslav Krleža'' ili Osnovna škola Miroslava Krleže ili Osnovna škola ''Miroslava Krleže'' / Nagrada ''Ivan Filipović'' ili Nagrada Ivana Filipovića ili Nagrada ''Ivana Filipovića'' / ne-Hrvat ili nehrvat / kako pisati nastavne predmete biologija ili Biologija / kaže li se za ova dva znaka – crtica i - spojnica ili – crta i - crtica / je li ovo dvotočka : ili dvotočje : / autocesta Zagreb-Rijeka ili autocesta Zagreb - Rijeka ili autocesta Zagreb – Rijeka /dobro došao ili dobrodošao / tisući ili tisućiti / jesmo li posjetili općinu Sali ili Općinu Sali, grad Zagreb ili Grad Zagreb / Zrinsko-frankopanska ulica ili Zrinskofrankopanska ulica ili Zrinski Frankopanska ulica / zagrebačka filološka škola ili Zagrebačka filološka škola / prof. dr. Stjepko Težak ili Prof. dr. Stjepko Težak / drhćem ili dršćem / strjelica, pogrješka ili strelica, pogreška / zadatci, napitci ili zadaci, napici / ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će ili neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće / nažalost ili na žalost / XX. st. ili 20. st. Ili, kako objasniti učeniku da se naziv gimnazije piše Gimnazija Marka Marulića, dakle velikim početnim slovom gimnazija, a u primjerima bazilika, katedrala, crkva – malim početnim slovom; bazilika Svetoga Petra ili katedrala Svetoga Duje ili crkva Svetoga Marka ili pak prema drugomu pravopisu i riječ svetoga malim; bazilika svetoga Petra ili katedrala svetoga Duje ili crkva svetoga Marka …

Treba nam jedinstveni pravopis!

Pravopis ponajprije mora biti sustavan, stalan, uhodan, dosljedan, nedvosmislen, jasan, logičan ... Dobar je onaj pravopis koji ima dugu uporabu i često se ne mijenja. Istina je i ta da se promjena pravopisa ne čini bez velike muke, ali sadašnje stanje u hrvatskomu pravopisu treba srediti i usustaviti.

Na redu je mjerodavno Ministarstvo koje mora u dogovoru s jezikoslovcima pronaći najsretnije rješenje i odobriti, što znači ozakoniti, jedan jedinstven pravopis na dobrobit svih onih koji pišu. To naravno može biti jedan od sadašnjih pet pravopisa ili pak treba raspisati natječaj za novi pravopis koji mora izlaziti iz bogate hrvatske pravopisne tradicije, njegova jezika i duga vremena pisane riječi u Hrvata, ali bez dvojbi, nedorečenosti i biti logičan te nadasve sustavan.

Bilo bi dobro da prije ulaska u EU dobijemo jedan jedinstven pravopis s jasnom pravopisnom kodificiranom normom čime bismo otklonili mnoge muke i sebi i drugima u sutrašnjoj europskoj zajednici naroda."

Pa vidiš od čega je glagol nastao od :
ne+imam
"i" se izgubio zbog toga što u je neprirodno da se u hrvatskom jeziku dva samoglasnika nađu jedan do drugog . Dakle to je uslijed stoljeća takvog korištenja riječi došlo do takve promjene.
Kod ne ću nema takve promjene i ne potrebno je to skupa pisati , osim u tim iznimnim slučajevima gdje se ne- de facto stopilo sa glagolom.
Po mom mišljenju bi recimo čakavska verzija negacije glagola imati "nimam" bila pravilnija u standardnom hrvatskom jeziku zbog toga što se ovdje (zbog ikavice) u negaciji koristilo ni- kojoj je "dopušteno" spajanje sa riječima.

Malo je to selektivno kod pisanja odvojeno i spojeno , jer ako ti je bezveze odvojeno "ne ću" onda zašto se u hrvatskom piše "bit ću" ili "biti ću" , kad ionako izgovarate kao i mi "biću" samo što odvojeno pišete.

"Ne ću" je našto drugo jer je glagol hteti gradivno glagol srpskog i hrvatskog jezika , tj.štokavskog.

Ako si učio gramatiku onda si morao naučiti gradivne glagole napamet "Ću,ćeš,ćemo,ćete,će"!

A sad jedan kuriozitet , a to je da postoji tzv.balkanska jezička unija po nekim pitanjima.

Samo Hrvati,Srbi,Šiptari i Grci grade rečenicu u prezentu i futuru sa glagolom "hteti" , dok Makedonci i Bugari ne.
Pomoćni glagol "hteti(ću,ćeš,ćemo,ćete,će)" je odrednica štokavice dok kajkvštine nije , tamo je pomoćni glagol "biti" , a za čakavski ne znam.

Što se tiće pisanja "bit ću" je jedino pravilno zbog toga što se "i" gubi ispred ću . Ne znam, ja recimo i ljudi oko mene svi izgovaraju ono "t" na kraju i naprave malu stanku prije "ću" . Tako da ti ovisi kako tko izgovara, službeno se i izgovara "t" sa stankom i "ću" . Barem svi obrazovaniji krugovi i sva djeca koja su išla u razred nakon 1990.g. .
Za ovaj podatak o tvorbi prezenta i futura 1. nisam znao.
Ima inače i u kajkavštini glagola htjeti, ali manje s obzirom da se koristi najviše glagol biti .
U čakavštini se glagol htjeti uvjek koristi za tvorbu futura 1. slično standardnom hrvatskom jeziku.

Uvek mi je bio smešan hrvatski prevod reči "pauza" sa stanka , jer imam u ulici frizerski salon koji vodi dotična frizeraka Stanka , pa joj smo nekad javljali na ulici "Dobar dan tetka Pauza" , a ona samo gleda belo i ništa joj nije jasno.

.

Uvek mi je bio smešan hrvatski prevod reči "pauza" sa stanka , jer imam u ulici frizerski salon koji vodi dotična frizeraka Stanka , pa joj smo nekad javljali na ulici "Dobar dan tetka Pauza" , a ona samo gleda belo i ništa joj nije jasno.

Ta pauza između bit i ću je posledica škole,medija i uopšte standardizacije pisanja odvojeno , a nikako prirodno jer zaista se lomi jezik i ima tzv.jak rez između te dve reči.
I kod nas se skraćuje reč "biti" u "bit" , ali manje , tj.ostalo je u starijim govorima ali ga je "biti" blago nadvladao.

To je grješka. Svi pišu " Vraćam se za 5 minuta".

Mirv je u pravu u tom segmentu i ja se trudim procisiti svoj vokabular.

Ma cenim bre tvoj napor, tek sam sad uvideo da naš.

Ali sad bez zajebancije, daj mi neke argumente zašto se piše ne ću, a ne neću, grješka, a ne greška i sl?

Mirv je u pravu u tom segmentu i ja se trudim procisiti svoj vokabular.

Kružni tok,kružni tijek ili pak nešto treće?

pa čemu latinizam kad imamo naš 'rječnik'?

definicija vokabulara prema vukajliji:

Vokabular. Termin koji se koristi samo i isključivo samo kada je cilj suprotstavljenom sagovorniku objasniti da mu je isti mali i na taj način ga diskreditovati.

p.s. preda mnom ih nemoj rabiti.. :))