Znači izvor nema prevod.
Hvala!

Što se tiče pravopisa, u Hrvatskoj nije točno utvrđen službeni pravopis, već postoji više njegovih inačica. Kad je HDZ na vlasti onda se guraju malo manje izgovorni pravopisi, a kad je SDP na vlasti onda gledaju da bude čim bliži Vukovom izgovornom pravopisu. Pravopis kojim se ja trudim pisati jest umjereni korienski pravopis čija pravila pisanja su odredili Klaić i Cipra. Uglavnom, s obzirom da u Hrvatskoj nije točno propisan pravopis (već postoje razne preporuke) i zapravo ne postoji zakon o jeziku, može se reći da nisam izvan zakona.
A što se tiče književnog jezika, nigdje ne piše je li pravilno reći slikopis ili film.
I također, one javne ustanove s kojima imam posla su poprilično nepismene, tako da nemam nikakvih potežkoća što pišem i službene uradke korienskim pravopisom, jerbo za njih su velika-mala slova, točke i zarezi velika nepoznanica (da ne govorim ije i je ili č i ć), a da bi se oni sad bavili inačicama pravopisa.

autentičan - izvoran, pravi, istinit, vjerodostojan, načelan (rječnik Mate Šimundića)

Hvala na iscrpnom odgovoru. Malo mi je čudno da ne postoji pravilo kada su u pitanju državne institucije i kako sam već pisala. To bi značilo da se u Srbiji jednako tretira npr. jezik koji koriste stanovnici pirotskog kraja a verujem da znate da je prilično različit od književnog, odnosno standardnog srpskog jezika. U tom slučaju morala bih imati rečnik pirotskog dijalekta. Zato vidim logiku da je ispravno koristiti standardni jezik a prema važećem pravopisu kada je to nužno, a u ostalim slučajevima neka bude sloboda izbora.

Imam još pitanje za vas: koje pravilo važi u osnovnim školama?

Na žalost zbog stranih utjecaja na hrvatski jezik, dogodilo se to da se hrvatski jezik zadnjih 100 i više godina razvijao na drugčiji način nego što bi se razvijao da smo bili samostalni (od mađaronskog bana Khuena koji je nasilno uveo izgovorni pravopis). Dio javnosti želi postupni popravak hrvatskog jezika, a dio da sve ostane kano iz Juge, t.j. da nema gnjavaže s promjenama. Iz tih razloga niti jedna vlast do sada nije uspjela uvesti reda u hrvatski jezik i pravopis, jerbo uviek ona suprotna struja jezikoslovaca i javnosti bude dovoljno jaka da zaustavi onu drugu.
Inače, ova tvoja uzporedba s narječjima ne stoji, jerbo kod nas nema trzavica među narječjima, već oko određivanja književnog jezika, t.j. službenog pravopisa.
Od svih sredstava priobćavanja, najviše mi se sviđa kako pišu u Glasu Koncila, gdje pišu najsličnije korienskom (na pr. napišu otca, a ne oca)
U osnovnim učilištima, neki uče pogreška a neki pogrješka. neki uče pisati ne ću, a neki neću. Opet slobodna procjena učitelja po kojem će pravopisu raditi.
Jezik je kod nas misloslovno pitanje i dok je tako, bit će više inačica pravopisa.

Mislite li da je to u redu i da neće ostaviti posledice koje će se osećati kasnije kod školaraca odnosno svršenih školaraca?

Zamislite da se hrvatski uči u nekoj stranoj zemlji. Koja bi varijanta došla u obzir ili bi i tamo važilo pravilo slobodne volje. Ne vidim tu logike.

Još jednom hvala na odgovoru uprkos što mi je prilično neprihvatljivo objašnjenje ali, budući da vi niste uticali (ako grešim izvinjavam se), nemam vam šta zameriti.

Već se sad osjećaju posljedice jezičnih nametanja kroz 20. stoljeće, a kako će vrieme ići tako će se jezik ujednačiti sam po sebi i razlike će se smanjivati, osim ako opet ne bi bilo nekih nametanja sa strane. Žalostno je kad čitaš hrvatska književna diela s kraja 19. i početka 20. stoljeća (pišu korienski), pak iz vremena kraljevine Juge, zatim iz vremena NDH, pak iz vremena komunizma i od osamostaljenja... U razdoblju od malo više od 100 godina tolike jezične i pravopisne promjene. To budi jasnu sumnju kako se naš jezik i pravopis nisu razvijali prirodnim putem.
Što u Srbiji nema javnih razprava u vezi srbskog jezika? Malo iztražujući po međumrežnim pričaonicama, vidjeh kako i kod vas postoji nekakvo neslaganje diela Srba oko prevelikog guranja tuđica u srbski jezik. Ter u tom smislu pojedini Srbi štoviše spominju Hrvate sa zavišću kano primjer uspješne borbe protiv tuđica.

Baš sam čuo jednu starohrvatsku riječ iz Danetovih krajeva - klize (skije). Odlična. Baš šteta što se nije primila.

Može biti odlična, ali je nepraktična zbog sličnosti s klizaljkama. Tako bi imali klizaše i klizače, klizanje i klizanje...
No, sve u svemu dobra ideja, trebalo je ranije uzimati riječi iz više dijalekata, pa čak i iz slovenskog, i na taj način bitno smanjiti broj tuđica, pogotovo turcizama.

Ima li ko makar približan podatak za koliko novih reči se obogatio hrvatski jezik kao i koliko reči je stavljeno van upotrebe?

Našao sam da u čakavici (ali mislim da ne u grobničkoj) za rieči skije postoje rieči fuzje ili huzje. A u srbskom jeziku se rabi smuče (ne znam koliko se još uviek rabe). Makar i u Klaićevu rječniku se rabi rieč smuče za skije, ali to je bojim se pod utjecajem srbskoga, jerbo je to izdanje iz 1990.

Malo se zna da pače postoje hrvatske rieči za osnovne mjerne jedinice:
metar - mjer
gram - tez
sat,min,sek - doba, tren ili časak, hip

Naravno, tu je opet najzaslužniji naš Šulek.

Je li mravohod dobra zamjena za tuđicu konvoj?

Još od prije NDH su za konvoj postojale sliedeće hrvatske rieči:
straža, pratnja, povorka, brodopratnja (jezikoslovac Cipra)

Ali konvoj ne čini samo pratnja. Nadalje, zar povorku ne čine pješaci, a ne brodovi ili kamioni?

Po Klaićevu rječniku izravan prievod za konvoj s francuzkog jest pratnja. U Šimundićevu rječniku se spominju značenja isto kano i od prije spomenutog Cipre. A sad ti kako želiš, ma ovo ti je službeno.

Postoji li novo za riječ - unakrsno? Npr, unakrsno ispitivanje?
Gospodine Aga, što vi kažete?

Da li se preporuča dobra knjiga ili preporučuje?

Molim stovano pucanstvo da mi objasni zgode i nezgode u novohrvatskom...

http://prntscr.com/65byzs

Kakva je ovo jezicka konstrukcija..."postaje prvom hrvatskom predsjednicom"?!

Posle "postaje" ide po nekoj logici nominativ - KO, STA "postaje" - prva hrvatska predsjednica... u ovom slucaju upotrebljen je sesti padez instrumental, koji odgovara na pitanje - SA KIME, SA CIME?!..sa prvom hrvatskom predsjednicom...

Jel ovo previd HRT-a, ili vam je to gramaticki pravilno?! Nije prvi put da cujem ovako nezdravu konstrukciju...

Ne znam je li ovdje riječ o lokativu, ali primjetim da neki Hrvati koriste "k tomu", "pri tomu", a meni to zvuči novo ili čudno, jer sam uvijek znao samo "k tome", "pri tome", a to uključuje i govornike čistog hrvatskog, nekontaminiranog srpsko-hrvatskim.

Dalje, vjerojatno mi ne bi trebalo smetati ali mi smeta novi trend razdvajanja "neće" u "ne će". To vidim samo kod ovih mlađih forumaša, pa je vjerojatno riječ o nekoj recentnijoj promjeni hrvatskog pravopisa.

Preporučava

Čini mi se da je takva sintagma prihvatljiva u slučaju titula i da se u pravopisu čak inzistira na tome. Istina da takav izraz zvuči malo arhaično i vama Srbima pomalo čudno, no u hrvatskom se jeziku dosta koristi. Osim toga, instrumental odgovara na pitanje (s) kim/čim, odnosno s je u ovom kontekstu nepotrebno.
Evo ti primjer korištenja ovog izraza.
https://www.google.hr/search?q=postao+j ... 1&ie=UTF-8

Hrvatski jezikoslovci su bili skloni iskopavanju arhaizama i arhaičnih sklopova raznih pisaca od pre 200 i više vekova , sa time narodni jezik sa svojom jezičkom sppntanošću nema previše veze , pa je zato svojevremeno Vuk Karadžić bio omiljen u hrvatskim krugovima jer je furao ono što NAROD GOVORI a ne pisci koji svoj jezik nisu oblikovali po narodu već uglavnom po određenim ustaljenim kanonima i svojim sklonostima u datim okolnostima , jer ono što su pisali NIJE BILO ZA ŠIRE NARODNE MASE NAPISANO.

Evo primera radi reč "tko" , to je dubrovački arhaizam koji je nastao iskirvljenjem staroslovenske reči "kto" od strane dubrovačkih pisaca , a niko ne pamti niti iko zna kad su zapravo u prošlosti sami katolici ili pravoslavci u Dubrovniku i hercegovačkoj okolini tu reč koristili i tako izgovarali.

Pre nekoliko godina je u Hrvatskoj bila polemika jel treba pisati "ne ću" ili "neću" , i svi desno orjentisani Hrvati su bili za ovo "ne ću" tj.odvojeno napisano jer su verovatno mislili da je "neću" nametnuto srpskohrvatsko rešenje sklopa negacije i pomoćnog glagola.

Međutim , desničari k'o desničari vazda tupavi i glupavi jer knjige nikad gledali nisu , su bili suočeni sa time da je upravo Vuk Karadžić uvek pisao odvojeno "ne ću" , kao i Đura Daničić , i naravno hrvatski pisci i jezikoslovci iz onog vremena.

Svako jezičko rešenje iz hrvatskih krajeva je logično i za srpski jezik , kao što je i svako srpsko rešenje takođe logično i za hrvatski jezik , jer prosto se razumeju i čak rutinski može gotovo svako pismen pisati na "onom drugom" izričaju a da oni drugi ne primete razliku od svoga.

Svaki hrvatski forumaš u roku 5 minuta ako iole ima pismenosti bi mogao sam sročiti jedan srpski tekst a da srpski čitatelji ne primete da ga je pisao Hrvat.
Za ove srpske forumaše nisam baš siguran , jer oni jedva sastavljaju i sriču i na srpskom.

Ti si izgubljen u prijevodu. (Nikako ne mogu svariti ovu riječ, iako imam želudac cakum-pakum.)

Nemoj tako Joe, nije gospodin forumaš takav. On je vrlo dobar igračitelj.

Preporučam riječ ukrižbeno

Meni je ovo sasvim normalno. Onima koji su se naslušali vijesti u Jugi vjerojatno nije. Poznato je da srpski manje sklanja imenice, a ne mijenja im ni rod kada se radi o zanimanju i ženi, za razliku od hrvatskog koji više sklanja imenice i obavezna je uporaba ženskog roda ako se radi o ženi.

Instrumental se koristi kada je imenica dio imenskog predikata, uz glagole biti, postati itd.

Žena (nominativ) postaje predsjednicom (imenski predikat = glagol + imenica u instrumentalu). Ovako korišteni instrumental zove se predikatni instrumental i vjerojatno ga srpski ne poznaje s obzirom na tvoje čuđenje.