Australski domoroci daleko su manje medijski eksponirani i o njima skoro i nema knjiga prevedenih na hrvatski, filmova, stripova itd. kao o američkim domorocima. To je zato što su bili sasvim miroljubivi i nisu bili sposobni pružiti otpor britanskim gadovima. Nisu imali nepredvidive strijele kao američki narodi vični boju i krvoproliću, nego samo koplja kojima je moguće nekoga ubiti samo ako mu se dosta približi. Ta su im koplja služila samo za lov na klokane i druge životinje koje su jeli. Pošto im je nasilje bilo nepoznanica, jadni nisu mogli pružiti otpor najezdi marve kolonista. Agresori su u Australiji pobili preko 70 000 domorodaca, a domoroci ne više od 2 500 kolonista. Postoji jedna prevedena knjiga koju sam danas dovršio čitati, a tiče se australskih domorodaca. Međutim, ona nije historiografska nego sociološka, etnografska i bogoslovna. Podrobno su opisani običaji i obredi uglavnom srednjoaustralskih naroda, pretežno Arunta. Émile Durkheim-Elementarni oblici religijskog života: totemistički sustav u Australiji, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, veljača 2008. Moguće ju je čak cijelu pročitati na svemreži. https://www.scribd.com/doc/250399357/Em ... Eivota-pdf

U svijetu se zadnjih desetljeća pomalo javlja grižnja savjesti zbog zvjerstava koja su počinili zapadnoeuropski kolonizatori opustošivši sve ostale kontinente. Jedan svijetli primjer iz Barcelone. Cijela se država zove po začetniku najvećega genocida ikada, Kolumbija! Otok koji su španjolski nesoji očistili od domorodaca i danas se službeno zove Hispaniola (španjolski otok)! Jednako kao da se Poljska zove Hitlerija ili Jeruzalem Hitlerstadt. Najmasovniji zločinački pothvat svih vremena nije ni nacizam ni fašizam ni komunizam, nego daleko gori od svih njih zajedno. Kolonijalizam. Najveći zločinci u povijesti nisu Hitler, Mussolini ili Staljin. To su Kristofor Kolumbo, Hernán Cortés, Francisco Pizzaro, Robert Clive, Leopold II. od Belgije itd.

http://punkufer.dnevnik.hr/clanak/kolum ... 52671.html

Kolumbo, nepoželjan si! Žele srušiti kip slavnog moreplovca u Barceloni

Vijećnici koji su zatražili uklanjanje spomenika objašnjavaju kako on slavi osvajanje Amerike, a pritom se zaboravljaju brojni zločini koji su počinjeni...

Čovjek koji je s tri broda krenuo u potragu i otkrio novi svijet, uskoro bi mogao postati nepoželjan u katalonskoj prijestolnici. Naime, dio gradskih vijećnika smatra kako njegov kip ne predstavlja ništa pozitivno i dobro, već slavi španjolski kolonijalizam.

Iako stoji ovdje već više od stoljeća (izgrađen 1888. godine), u samom centru grada (na slavnoj La Rambli). Čini se kako bi uskoro slavni moreplovac mogao sići s 60 metara visokog stupa na kojem se nalazi. Također, na spomeniku se nalaze i kralj Ferdinand i kraljica Izabela I., koji su 'sponzorirali' Kolumbov put.

Vijećnici koji su zatražili uklanjanje spomenika objašnjavaju kako on slavi osvajanje Amerike, a pritom se zaboravljaju brojni zločini koji su počinjeni. Prema njima, ispravnije bi bilo postaviti spomenik koji bi pokazao američki otpor kolonijalizmu i imperijalizmu, a ne da na Rambli stoji statua najpoznatijeg Đenovljanina.

No, čini se kako uklanjanju nepoželjnih spomenika ovdje nije kraj, već je uz Kolumbov, postavljeno pitanje micanja još jednog spomenika. Radi se o onom podignutom u čast Antonia Lopeza, poznatog trgovca robljem iz 19. stoljeća. Lopezov kip se također nalazi u samom centru, a predlaže se da se umjesto njega podigne spomenik žrtvama ropstva. Hoće li Kolumbo i Lopez preživjeti ili ne, saznat ćemo vrlo uskoro.

Mislim da i samo ime Tajland znači "slobodna zemlja", baš zbog tog uspešnog otpora kolonizaciji.

Točno. U Indiji je britanska vojna i civilna vlast brojila tek oko 1 200 službenika, među kojima su neki bili Indijci. Ta šačica ugnjetavala je stotine milijuna ljudi. U kolonijalnom dobu u Njasi je bilo 2 400 000 domorodaca prema 4 073 Europljanina, u Togu ih je bilo 970 983 prema 841, u Lavljoj Gori 1 766 615 prema 598, u Nigeriji su od oko 35 000 000 stanovnika tek 1 750 bili bijelci. U Keniji su od 5 500 000 ljudi 42 000 bili Europljani. Kongo, jedna od najvećih, najnapučenijih i najbogatijih afričkih zemalja, imao je 1960. u trenutku stjecanja neovisnosti ukupno 12 ljudi s visokom stručnom spremom, uključujući tu i knjigovođe. 1800. godine 90% Afrike bilo je nepoznato, na europskim zemljovidima bile su ucrtane samo obale. 1950. još je 90% stanovnika crnog kontinenta bilo nepismeno. Međutim, i iz zemalja koje se smatraju uljuđenima upečatljivi su neki podaci iz te godine. U Kentuckyju su bile 41 633 kuće bez zahoda, Portoriko je imao 497 liječnika na 2 210 703 stanovnika. U Drugom svjetskom ratu u samom SAD-u povjerenstva za novačenje oslobodila su vojne službe 1 500 000 momaka, i to zato što nisu znali ni čitati ni pisati. U SAD-u je svakih 2.3 min bio ukraden jedan automobil, a 34 763 državljana te zemlje poginula su u automobilskim nesrećama tijekom 1954. godine.

Europljani su bili ugnjetavači koji su došli bezdušno opljačkati Afriku. Nijemci, koji su još slovili kao najkorektniji kolonizatori, odgovorni su za smrt namanje 195 000 ljudi u svojim afričkim kolonijama. Osvajanja su bila nasilna, pobijeni su milijuni ljudi. Britanski agresori do temelja su spalili Kumasi, glavni grad naroda Ašanti u današnjoj Gani. Većina umjetničkih beninskih kipova opljačkana je nakon pohoda britanskih hordi 1897., te rasuta po cijelom svijetu. Godine 1786. u Nigeriji se mogao kupiti rob za 2 funte, a prodati u Americi za 65 funti. U tom je dobu godišnje prevoženo preko Atlantika i više od 100 000 robova. Još 1847., nakon što su mnoge države načelno zabranile trgovinu robljem, iz Afrike je u cijeli svijet odaslano preko 80 000 pripadnika roblja. Nitko ne bi pomislio da su domoroci desetkovani na Madagaskaru, ali to je činjenica. Pri gušenju domorodačkog ustanka na Madagaskaru nedavne 1947. godine ubijeno je oko 80 000 ustanika, iako su Francuzi priznavali samo 11 505 mrtvih. Prema njihovim službenim izvješćima poginulo je u neposrednim sukobima 4 928, a ostali su pobjegli u džunglu kako bi se sakrili, te tamo nestali ili pomrli od gladi ili tjelesne iznurenosti.

Ranih 1950-ih svake godine bi u JAR-u bilo zatvoreno barem 250 000 ljudi. Najčešće su zatvarani oni koji su se ogriješili o zabranu kretanja. U području Wirwatersranda zbilo se 1945. godine 186 ubojstava, 1948. 231, a 1951. 472. Odgovarajući podaci za tešku tjelesnu ozljedu iznose 2 475, 3 381 i 4 776; za teške zločine 69 036, 89 130 i čak 158 513. Iz skupštinskoga izvješća rasističke vlade iz 1953. proizlazi da su u 1952. bijelci dobili 760 udaraca bičem, dok ih je godinu ranije podijeljeno 366. Indijci su dobili ukupno 206 udaraca prema prijašnjih 194, a domoroci i mješanci zapanjujućih 49 111 prema 27 622. Tih godina zabranjeni su i mješoviti brakovi, kojih je prije zabrane ionako bilo tek 75.

Oko 4 000 domorodaca u pokrajini Cape, koji su imali pravo glasa, biralo je tri predstavnika u skupštini i četiri u senatu, ali su i ti predstavnici bili bijelci. Samo sedam od 209 skupštinskih zastupnika predstavljalo je crnačku većinu. Kako bi došao u grad, domorodac je morao od bijelca poslodavca ishoditi propusnicu za dopuštenje boravka, drugu za dopuštenje stanovanja, treća je bila poslodavčeva potvrda, a četvrta propusnica za dopuštenje kretanja noću. Godine 1953. bilo je 986 593 zatvorenih zbog nepoštivanja zakona o propusnicama, a 861 269 je bilo osuđeno. Rezervati namijenjeni isključivo domorocima obuhvaćali su 9.6% površine države, a bjelačkoj manjini pripadalo je 90.4% ozemlja.

U ožujku 1953. godine pozatvarano je nekih 50 000 Kikuya. Zatim su u samom glavnom gradu Nairobiju pohvatana 165 462 Afrikanca, 136 117 preslušano, 68 984 izvedeno pred sud, a 12 924 proglašeno krivima i kažnjeno. Smrtna kazna je do sredine 1954. bila izvršena nad 505 Kikuya. 223 su obješena zbog dokazanog ubojstva, 172 zbog protuzakonitog posjedovanja vatrenog oružja, 88 radi suradnje s "teroristima", 14 zbog polaganja protuzakonitih zakletvi, 6 radi pridonašanja razvoju "terorista" te 2 radi opskrbe "terorista". Britanci su na gušenje pobune do 1954. potrošili 36 500 000 funti. Navodni teroristi Mau Mau u prvim dvjema godinama djelovanja usmrtili su tek 53 bijelca, od toga 25 građanskih osoba. Poginulo je nekoliko tisuća Britancima pokornih Afrikanaca i 21 Azijat.

Godine 1907. Winston Churchill posjetio je Bijele planine i predskazao kako će tamo živjeti 30 000 Britanaca. Kada je tom prilikom boravio u Nairobiju, u njemu je živjelo tek 380 bijelaca. Ranih 1950-ih bit će ih 16 000. Tijekom kolonijalnoga doba Afrikancima u glavnom gradu nije bilo dopušteno kupovati alkoholna pića, izići noću bez propusnice, nositi oružje, skupljati se javno ili tajno ili u skupinama te slušati svoje vođe, kupiti zemlju u Bijelim planinama, saditi kavu ili sizal, ići u restorane, noćne kavane, kina ili slične objekte, rabiti javne zahode namijenjene bijelcima, oblačiti uobičajene nošnje za ples ili davati igrokaze ni glasovati osim u najskromnijim oblicima. Milijun domorodaca Kikuya stisnuto je na prostoru od 5 000 km2, a ne više od 4 000 bijelaca zauzele su 41 600 km2 plodnih Bijelih planina.

Cecil Rhodes se odlikovao megalomanskim idejama. Smatrao je ljude koji govore engleskim gospodarećom rasom, a Britansko Carstvo najvećim dostignućem u ljudskoj povijesti. Držao je da britanska kruna mora blagomilostivo upravljati cijelim svijetom. Kovao je plan pomoću britanskih naseljenika zauzeti cijelu Afriku, Svetu zemlju, dolinu Eufrata, otoke Cipar i Kandiju, cijelu Južnu Ameriku, dotad nezauzete tihooceanske otoke, cijelo Malajsko otočje, obale Kine i Japana i naposljetku SAD. Bio je čvrsto uvjeren kako Britancima pripada pravo upravljati svim kontinentima onemogućujući pojavu ratova i radeći na dobrobiti čovječanstva.

Ne zaboravimo Etiopiju...

Ne zaboravimo, svakako. Iako, ipak treba uzeti u obzir da su pružali otpor Italijanima.

Jesu se othrvali, ali zbog toga im danas bijelci s zapada mecu u zene kada god i gdje god stignu.

I Englezima i Francuzima i... svima. Bili su okupirani samo od 35. do 41.

Samo 4. siječnja 1959. predstavnici belgijskih okupatora usmrtili su 400 kongoanskih domorodaca.

* "Unutar 24 sata mi smo istrijebili sve pobunjene makake [majmune]. Tada je bio moguć pristup u domorodački dio grada... Mi smo iskoristili tek desetinu svoje snage. Ovih nekoliko mrtvih trebaju poslužiti kao opomena onima koji su imali sreću umaknuti našim kuglama. Ako ne zašute, mi smo opet spremni početi sa svojim športom. "
* zlikovački general Jansens, predstavnik belgijskih agresora, 10. siječnja 1959.

* "Puštamo Afrikance pričati kako bismo vidjeli koji su među njima malo bistriji i tako bi ih mogli, bez muke, poslati u zatvor. A kad su se pobunili u Leopoldvilleu, pokazali smo im što znamo. Svaki od nas kolonista ima doma dvije mitraljete, nekoliko revolvera i rančeve pune strjeljiva. Ispraznili smo sve svoje šaržere pucajući na pobunjenike. Da nije došla vojska, stvari bi danas drukčije stajale. Samo zahvaljujući vojnicima, danas vidite crnce u Leopoldvilleu. Da smo im mi bili u prilici presuditi, drukčije bi bilo. Ne će ovdje biti drugog Alžira. Ako vlada ne će, mi ćemo sami pobiti kolovođe i opet će crnci biti mirni, jer njima treba pokazati silu. "
* vlasnik garaže u Leopoldvilleu

* "Lumumbu je ubio jedan belgijski časnik. Najprije je bio usmrćen ministar mladeži Mpolo, a kada se predsjednik Senata nagnuo nad mrtvo Mpolovo tijelo vidjeti je li ovaj mrtav ili ranjen, belgijski kapetan mu je opalio metak s leđa u glavu. Nešto malo kasnije na isto mjesto doveden je i ubijen Lumumba. "

* "Moja draga družice, pišem ti ove riječi ne znajući hoće li one ikada stići do tebe, a ako dođu, hoću li biti živ kad ih budeš čitala. Za cijelo vrijeme borbe za neovisnost svoje zemlje, ni jednog trenutka nisam sumnjao u konačni trijumf svijetle stvari kojoj smo moji drugari i ja posvetili cijele svoje živote. Za našu zemlju željeli smo pravo na častan život, na dostojanstvo naših ljudi, bez mrlje, i na neovisnost bez ikakvih ograničenja. Belgijski kolonijalizam i njegovi zapadni saveznici našli su izravnu ili neizravnu podršku, namjernu ili nenamjernu, među nekim značajnim djelatnicima Ujedinjenih naroda, organizacije u koju smo stavili svu svoju vjeru i povjerenje kada smo ju pozvali doći nam pomoći. Belgijski kolonijalizam i njegovi saveznici korumpirali su neke naše sugrađane, kupili druge i tako omogućili iskrivljavanje istine i gaženje naše slobode. Što bih ja drugo mogao reći? Mrtav ili živ, slobodan ili u zatvoru po naredbi kolonizatora, više nije u pitanju moj život već budućnost Konga i toga našeg siromašnog naroda. Slobodu naše zemlje pretvorili su u kavez u kojem nas gledaju izvana, bilo uz dobronamjerno suosjećanje ili zluradu radost i podsmijeh. Moja vjera u Kongo ostat će neokrnjena. U osnovi samoga sebe, duboko u srcu, osjećam kako će se moj narod prije ili kasnije osloboditi svih vanjskih i unutarnjih neprijatelja i kako će se kao da je jedan čovjek podići kako bi nečasnom i degradirajućem kolonijalizmu rekao NE. I ponovno zauzeo svoje mjesto pod čistim suncem. Mi nismo sami. S nama su Afrika, Azija i oslobođeni i slobodni narodi svih dijelova svijeta. Svi su oni zajedno s Kongoancima, koji nikad ne će obustaviti borbu za oslobođenje. U našoj zemlji ne smije biti kolonizatora i njihovih plaćenika. Svojoj djeci, koju ti ostavljam i koju vjerojatno nikada više ne ću vidjeti, želio bih da im rečeš kako je budućnost Konga svijetla i kako Kongo očekuje od njih i od svakog drugog žitelja izvršiti svoju svetu dužnost obnove naše neovisnosti i suvereniteta. Nauči moju djecu da bez dostojanstva nema slobode, bez pravde nema dostojanstva, a bez neovisnosti nema slobodnih ljudi. Mučenje, torture i brutalnost zatvora nikada me nisu mogli slomiti kako bih tražio milost, jer ja više volim uzdignute glave i nepokolebane vjere u budućnost umrijeti nego pokoren i gazeći sva ta načela živjeti. Povijest će jednoga dana svoje reći, ali to ne će biti povijest koju će predavati u Bruxellesu, Parizu, Washingtonu ili u zgradi Ujedinjenih naroda. Istinu će o nama reći povijest koja će se učiti u zemljama koje su se oslobodile kolonijalizma i njegovih slugu. Afrika će pisati svoju vlastitu povijest i ona će biti od sjevera do juga, iznad i ispod Sahare, jedna jedinstvena povijest slave i dostojanstva. Ne plači za mnom, moja družice. Ja znam da će moja zemlja, koja danas toliko trpi, znati braniti svoju neovisnost i svoju slobodu. Živio Kongo! Živjela Afrika! Patrice. "
* legendarni junak Patrice Lumumba, vitez, neumorni borac za oslobođenje današnjega DR Konga od belgijske gamadi, položio život na oltar slobode, u posljednjem pismu supruzi

Britansko kolonijalno genocidno carstvo odgovorno je za smrt stotina milijuna ljudi na svim kontinentima i izumiranje stotina jezika i običaja, iz čega proizlazi zaključak da je Engleska nenadmašno najveće zlo u povijesti svijeta. Englezi, najveći divljaci i monstrumi svih vremena, nikada nisu kažnjeni za nebrojena zvjerstva. Poharali su sve kontinente. Doveli do smrti desetaka milijuna američkih domorodaca, stotina tisuća australskih, tisuća aoteaorskih, polinezijskih, melanezijskih i mikronezijskih. Desetke milijuna afričkih domorodaca pobili ili prevezli preko Atlantika kao robove. Bezobzirno opljačkali Indiju i par okolnih azijskih zemalja dovevši do akutne gladi i smrti desetaka milijuna stanovnika. Treći Reich, fašistička Italija, carski Japan i Sovjetski Savez su u usporedbi s Britanskim Carstvom pojmovi liberalne demokracije. Uopće nije pretjerano, štoviše dokazano je da su Englezi usmrtili stotine milijuna ljudi, a još daleko više porobili, opljačkali, akulturirali i na druge načine unesrećili.

http://www.zabranjeni.url/vijesti/svijet/n ... kom/89290/

Najveće carstvo koje je se ikad prostiralo kuglom zemaljskom bio je britanski imperij. Sa svim svojim kolonijama, protektoratima i drugim teritorijima u jednom se razdoblju prostirao na 33 670 000 km2, što je gotovo četvrtina ukupne površine na Zemlji, ako ne računamo mora i oceane.

To je carstvo kroz većinu 19. stoljeća i početkom 20 stoljeća držalo neprikosnoveni status prve svjetske sile, a u jednom je trenutku pod britanskom krunom živjelo 458 milijuna ljudi, što je tada odgovaralo petini svjetske populacije. Na vrhuncu moći Britanci su se hvalili "Carstvom u kojem sunce nikad ne zalazi", budući da je zbog raširenosti njihovih kolonija po svijetu sunce sjalo barem na jednom dijelu britanskog teritorija.

Nedavna anketa koju je proveo YouGov kaže da 43% Britanaca smatra da je Carstvo bilo "dobro", dok se 44% ponosi britanskom kolonijalnom prošlošću. No, usprkos neupitnom kulturnom i jezičnom naslijeđu koje je ostalo iza imperija, tu je bilo i mnogo stvari zbog kojih se Britanci mogu stidjeti. Ponukani anketom, u Independentu su pobrojali pet najvećih zločina Britanskog Carstva, od koji neki spadaju među najgore u povijesti ljudskog roda.

Drugi burski rat (1899. - 1902.)

Tijekom Drugog burskog rata (1899. - 1902.) Britansko Carstvo sukobilo se s Transvaalom i Oranjeom, rat je završio pobjedom Britanaca i zaposjednućem obiju država, ali ostao je upamćen po prenapučenim sabirnim logorima u kojima su Britanci držali oko 107 000 osoba. Zbog katastrofalnih uvjeta i nedostatka hrane, u njima je život izgubilo oko 30 000 ljudi, uglavnom civila. U ovu brojku nije uračunato crno stanovništvo.

Pokolj u Amritsaru (1919.)

Pokolj u Jallianwala Baghi (Indija) zbio se 13. travnja 1919. godine, kada su britanski vojnici na zapovijed pukovnika Reginalda Dyera pucali na nenaoružane indijske prosvjednike u pokrajini Punjab. U manje od deset minuta ubijeno je između 379 i 1 000 mirnih prosvjednika. Vrtovi u kojima se dogodio pokolj bili su ograđeni visokim zidovima, a Dyer je vojnicima naredio pucati prema izlazima, gdje se u panici natiskao najveći broj ljudi. Što je najgore, Dom lordova i konzervativni dio britanske javnosti zbog tog su zločina Dyera smatrali junakom.

Glad u Indiji (1943.)

Nakon što su Japanci zaposjeli Burmu (današnji Mianmar), oko tri milijuna ljudi umrlo je od gladi i bolesti u indijskoj provinciji Bengal. Glad se u svakom slučaju mogla spriječiti urudžbom hrane iz drugih dijelova Indije, ali britanska vlada u Indiji to je učinila prekasno zbog činjenice da je većina vlasti ležala u rukama provincija. Independent tvrdi da je pod Carstvom u Indiji od gladi umrlo između 12 i 29 milijuna ljudi.

Podjela Indije (1947.)

Kada je Indija 1946. napokon dobila neovisnost od Britanskog Carstva, na površinu je isplivao veliki jaz između hinduista i muslimana koji je iduće godine ishodovao dijeljenjem nekadašnje britanske provincije na Indiju i Pakistan. UNHCR pretpostavlja da je oko 14 milijuna ljudi napustilo svoje domove tijekom podjele, što je jedna od najvećih ljudskih migracija u povijesti. Što je još gore, negdje oko milijun ljudi (prema nekim procjenama i dva) je izgubilo živote u međureligijskom nasilju. Iako nisu bili neposredno odgovorni za pokolj i selidbe, zbog višestoljetnog upravljanja (i osiromašenja) Indijom Britansko Carstvo igralo je veliku ulogu u ovoj tragediji.

Ustanak Mau Mau (1952. - 1960.)

Ustanak Mau Mau bio je vojni sukob u tada britanskoj koloniji Keniji. S jedne strane bili su lokalni pobunjenici (među njima i Britanci koji su živjeli u Keniji), a s druge strane britanska vojska. Pobjedu su odnijeli Britanci, pritom pobivši između 20 000 i 100 000 ljudi, a usto je više tisuća Kenijaca britanske vojnike optužilo za zločine mučenja i silovanja.

Još vezanih članaka.

* http://croative.net/?p=39853 Indijski povjesničar: Velika Britanija je počinila najveći genocid u povijesti!
* http://www.telegraf.rs/zanimljivosti/16 ... rekli-foto BRITANSKI GENOCID NAD HINDUSIMA: Autori rezolucije o Srebrenici vam ovo nisu rekli! (FOTO)
* http://www.newsweek.rs/svet/62200-raspa ... ndiji.html Glad, masakri i cepanje: 5 stvari koje Indija neće oprostiti Velikoj Britaniji

Najnoviji primjer, ostrva Čagos.

Ako mi zamjerate što su moje poruke preduge, mogu napisati koje sam knjige o drugim kontinentima pomno pročitao i povadio bilješke. Na hrvatskom jeziku nema puno knjiga o povijesti drugih kontinenata, no ono što ima sam revno pročešljao i nastojao Hrvatima približiti činjenicu da se cjelokupno bogatstvo zapadne Europe temelji na genocidu, porobljavanju i pljački.

Bilješke o zvjerstvima francuskih nesoja i bezobzirnoj pljački bogatstava Indokine uklopio sam u članak na Wikipediji, odlomak Naslijeđe. Vijetnamci nisu mogli pohađati nastavu u srednjoj školi na svome, nego na francuskom jeziku. Nisu učili puno o svojim istaknutim osobama i povijesti, nego o Voltaireu i Francuskoj. https://hr.wikipedia.org/wiki/Francuska_Indokina

Amerika
* dnevnik Kristofora Kolumba
* Tomo Skalica-Galijom oko svijeta (putopisi prvog Hrvata koji je oplovio Zemlju)
* Frank Debenham-Otkrića i istraživanja
* Howard Zinn-Narodna povijest SAD-a
* Mirjana Polić-Bobić-Rađanje hispanskoameričkog svijeta
* L.A. Tonante-Maje: nestali u vremenu
* Jacques Soustelle-Azteci
* Maria Teresa Toribio Brittes Lemos-Asteci i Inke (civilizacije koje su preživjele u šutljivom biću)
* Donald A. Mackenzie-Mitovi pretkolumbovske Amerike
* Larry J. Zimmerman-Američki Indijanci: velike civilizacije (život, mit i umjetnost)
* Rodoslov poglavara Totonikapana
* Charles Darwin-Podrijetlo čovjeka
* Najljepša mjesta na svijetu, LEO COMMERCE, Rijeka-Zagreb 2009.

Australija
* jedna jako stara mala knjiga općenito o kontinentu
* Emile Durkheim-Elementarni oblici religijskog života: totemistički sustav u Australiji

Oceanija
* dnevnik Jamesa Cooka

Afrika
* Basil Davidson-Afrika u povijesti: teme i osnove razvoja
* John Gunther-Nepoznata Afrika
* Zdravko Pečar-Afrika
* Dušan Timotijević-Etiopija

Azija

* Helena Blavatsky-Tajanstvena plemena na modrim planinama u prašumama Indije
* Davor Rostuhar-Džungla
* Pandit Džavaharlal Nehru-Otkriće Indije
* John Toland-Uspon i pad Japanskog Imperija (III/IV)
* John Toland-Uspon i pad Japanskog Imperija (IV/IV)
* Tibor Mende-Indija pred vihorom
* Tibor Mende-Burma (Budha i socijalizam)
* Đorđe Novaković-Vijetnam i ličnost Ho Ši Mina
* William Shawcross-Usputna predstava: Kissinger, Nixon i razaranje Kambodže
* Vladimir Baum-Rat na Crvenoj rijeci

Još jedna knjiga o Aziji. Vlatko Rukavina - Šri Lanka (zemlja koja se voli više od drugih), CEYLON HOUSE-Promotivni centar Šri Lanke, Zagreb 2009.

Danas je u čitaonici Narodne knjižnice u Dubrovniku održano predavanje Ive Polak o kulturi australskih domorodaca, koje sam pomno odslušao. Ono je bilo usredotočeno na književnost, umjetnost i duhovnost, ne toliko na povijest. Australski domoroci nisu imali nikakvu odjeću ni bilo kakve građevine, temeljem čega su ih bahati britanski agresori označili kao najprimitivnije ljude na svijetu. Prvi kontakt sa strancima ostvarili su još u 15. stoljeću, s muslimanima iz Kraljevstva Makkasar na Sulawesiju. Nije bilo nikakvih sukoba, trgovali su. Kontakti s Portugalcima nisu podrobnije opisani. Englezi su ih počeli masovno istrjebljivati i odnarođivati, zatirući jezike i običaje. Prije velikobritanske agresije narodi su živjeli svaki na svom području, uglavnom miroljubivo surađujući i trgujući. Jedan narod zvao bi pripadnike drugoga na svoje obrede inicijacije. Ako bi došlo do povrjede područja, osveta je bila uobičajena, a nije rijetkost bilo ni hranjenje sebe mesom ubijenog protivnika kako bi se dobila njegova snaga. Nije bilo pravih velikih osvajačkih ratova s ciljem uništenja drugih naroda.

Domoroci su regulirali život tako da bi svaki narod točno znao koje životinje u kojem broju smije izlovljavati. Britanski monstrumi nisu bili svjesni da podizanje građevina na svetim mjestima izaziva veliku uvrjedu, ubijali su i potiskivali domoroce misleći da je njima kao nomadima potpuno svejedno na kojem će području živjeti. Danas su domoroci prezreni i u bogatoj i uređenoj zemlji kao što je Australija žive prosječno pedesetak godina. Zbijeni su u naseljima sklepanim od najjeftinijeg smeća. Zbog turizma posjetiteljima je dopušteno penjati se na Uluru, iako to domorodački starješine smatraju teškim svetogrđem. Jednom se neka Australka s prijateljima popela na domorocima sveto mjesto Uluru i snimila pornić. To je takvo nepoštivanje i preziranje kulture kao kad bi neka žena snimila pornić u Sikstinskoj kapeli. Nicole Kidman našla se svirati "dingeridoo" iako po pravilima australskih domorodaca to sveto glazbalo ne smije rabiti žena. Zbog toga je neki domorodački starješina izjavio kako je počinila teško svetogrđe i kako stoga nikada ne će moći imati djece.

Prvi kontakti domorodaca i britanskih nesoja nisu odisali nasiljem. Domoroci su isprva držali da bijela boja znači duhove i kako će duhovi otići kao što su i došli, međutim to se nije zbilo. U Australiju je hrlio siromašni ološ iz britanskih zatvora i preplavljivao zemlju. I danas bi se mnogi Angloaustralci naljutili kad bi im rekao istinu da je njihova država genocidna tvorevina. U australskim školama se još ne uči o toj istini, već se postavlja teza o Australiji kao doseljeničkoj zemlji.

Svježa vijest od jučer.

http://www.24sata.hr/tech/aboridzini-su ... ili-497786

Domoroci su Australiju naselili puno ranije nego smo mislili

Arheolozi su na jugu Australije otkrili nalazište staro 49 000 godina, koje ih je uvjerilo da je to znak kako su ljudi na ovaj kontinent stigli puno ranije nego što se dosad pretpostavljalo.

Otkriće naselja u špilji u južnoj Australiji nastalog prije 49 000 godina potaknulo je teorije o tome kada su onamo stigli domoroci, najstarija uljudba na svijetu koja je opstala, izvijestili su australski arheolozi.

Giles Hamm, jedan od arheologa koji je sudjelovao u iskopavanjima kazao je da su u špilji na visokoj stijeni u Flinders Rangesu u južnoj Australiji pronađeni fragmenti kostiju najvećega tobolčara i složenije oruđe. On i njegovi drugari ustanovili su da je nalazište staro oko 49 000 godina.

Poznato je da su australski domoroci najstarija uljudba na svijetu koja je opstala te da potječu od prvih ljudi koji su ondje stigli napustivši Afriku i prešavši ocean, a podaci su ishod genetske studije što su je proveli znanstvenici Sveučilišta u Kopenhagenu, objavljeni u rujnu.

No ne slažu se svi znanstvenici oko vremena dolaska prvih stanovnika Australije na to područje. Suglasni su da je to bilo prije oko 50 000 godina. No Hamm i kolege tvrde da otkriće naselja starog 49 000 godina na južnome dijelu zemlje upućuje na mogućnost da su na sjever kontinenta stigli puno ranije.

"Ako su ovamo stigli prije 50 000 godina, nisu tako brzo mogli stići do južnog dijela kontinenta", kaže Hamm, misleći pritom na podatak po kojemu je novootkriveno naselje staro oko 49 000 godina. "Možda se doseljavanje dogodilo puno ranije nego što smo dosad mislili. Pretpostavimo da je to bilo prije 55 000 do 60 000 godina", smatra australski arheolog.

U špilji su pronađeni dokazi o ljudskoj interakciji s divovskim životinjama, poput Diprotodona optatuma, tobolčara visokog dva metra i teškog više od 2 500 kilograma.

Znanstvenici su pokušali otkriti na koji su način ljudi i tobolčari uzajamno funkcionirali. No otkriće kostiju mladih životinja u špilji upućuje na to da su ih ljudi lovili, objašnjava paleontolog Gavin Prideaux sa sveučilišta Flinders.

Te životinje nisu bile u stanju penjati se po stijenama da bi dospjele do naselja, pa zaključujemo da je jedini način da stignu onamo bilo ljudsko djelovanje, odnosno lov.

Dokaz da su zapadni Europljani pripadnike drugih rasa sve donedavno smatrali dijelom flore i faune. http://www.theplaidzebra.com/human-zoos ... ended-50s/

Žalosno je vidjeti što se učinilo domorodačkom stanovništvu Kanade. Posljedice se i dan danas vide..Vjerovatno su najpoznatije tkz. residencijalne škole u kojima su smještali djecu koju su prethodno odvojili od roditelja da bi ih "civilizirali" i naučili Engleski. Katolička i Anglikanska crkva su vodile škole ,fizički i seksualno zlostavljali učenike i učinili nemjerljivu štetu pripadnicima Prvih Nacija Kanade.
Ovo i nije neka daleka povjest i zadnje residencijalne škole su zatvorene 90'tih. Danas više od 50% beskućnika u zapadnoj Kanadi pripada Prvim Nacijama,imaju ogroman problem sa alkoholizmom (posljedica gena,ne mogu probaviti alkohol).

https://en.wikipedia.org/wiki/Canadian_ ... ool_system

Isto kao što su muslimani sve ostale njevernike smatrali alahovim robljem, u čemu je razlika?
A odnos Arapa Magreba prema afričkim crncima je bio ono baš super.

Dva televizijska dokumentarca i niz izvrsnih hrvatskih radio-emisija o povijesti drugih kontinenata. Belgijski gadovi su tjerali domoroce u današnjem DR Kongu duboko u prašumi skupljati gumu, masovno ginuti od leoparda i drugih zvijeri. Kad su rekli da ne mogu više, europski monstrumi su im odgovorili: "Idite, skupljajte. Vi ste i sami zvijeri. Vi niste ništa drugo nego meso". Tko ne bi prikupio dovoljne količine gume, ruke bi mu bile odsječene, a izumljen je i poseban bič od kože nilskoga konja. Druga emisija o Africi bavi se višestoljetnim portugalskim ugnjetavanjem Angole, a treća oslobodilačkim ratom junačkih Alžiraca protiv francuskih okupatora 1954.-1962. Alžirski junaci toliko su efikasno očistili svoju zemlju od francuske marve da je broj stanovnika europskoga podrijetla u Alžiru opao s 10% na 1%. Uz te tri emisije o Africi pogledajte dokumentarac o piramidama smrti u Teotihuacánu i pustolovinama Vasca de Game, te odslušajte iznimno zanimljive radio-emisije o dostignućima Tolteka, Olmeka, Asteka, Inka (njihovih prethodnika, uljudbi Moche i Nazca) itd.

Afrika





Azija



Amerika

Sagledao sam ovo i ježim se. I oni trebaju biti zapadnouljudbena gospoda? Slava i vjeçan rahmet alžirskim junacima koji su slomili okove francuskog okupatora!

Kao zao ti je, al samo muslimana. Za ostale te zaboli.

Tijekom proteklog ljeta rekao sam jednom Englezu: "I don't like England". On je odgovorio: "Why?". Ja sam kazao: "They killed Native Americans, Native Australians, every... " On je na to rekao: "Everywhere, but that is now a history". To je sada povijest. Da je bar tako! Najžalosnija su činjenice da kolonijalni zlotvori nikada nisu kažnjeni i da kolonijalna carstva u mnogim segmentima funkcioniraju i danas. Ona su se samo formalno raspala. Prava na iskorištavanje rudnih bogatstava obično imaju kompanije u vlasništvu bivših kolonijalnih gospodara. Kad je prolazilo portugalsko predstavništvo na otvaranju Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, svi su glasno zapljeskali kao da se osjećaju i dalje čvrsto vezanima za bivše tutore.

Portugalci su se naselili na tuđoj zemlji u Angoli, njih 350 000, te na tuđoj zemlji u Mozambiku, njih 200 000. Luanda je smatrana trećim najvećim portugalskim gradom nakon Lisabona i Porta. Angolski domorodački vitezovi podigli su 1961. godine junačku pobunu u kojoj su u jednom mahu poklali oko 2 000 pripadnika portugalskoga okupatorskog aparata, što je najveći broj ubijenih europskih gadova u oslobodilačkim akcijama afričkih naroda južno od Sahare.

Neovisne afričke zemlje moraju plaćati bivšem agresoru kolonijalni porez, otplatiti infrastrukturu koju im je Francuska izgradila kako bi bolje bezobzirno pljačkala sva prirodna i kulturna bogatstva koja je mogla ponijeti! To bi bilo kao da netko uđe u tvoj stan, ti ga nakon nekog vremena istjeraš i onda si mu godinama primoran plaćati ono što je svojevoljno radio po tvom stanu. Oslikavanje zidova, renoviranje zahoda, mijenjanje parketa i ulaznih vrata... On svo to vrijeme nije plaćao stanarinu, otimao je i puštao stanare, te zarađivao. Prije bi Francuzi morali plaćati beskrajnu odštetu Afrikancima koje su ugnjetavali.

http://net.hr/danas/svijet/francuska-ub ... milijardi/

VISOKA CIJENA SLOBODE
FRANCUSKA UBIRE KOLONIJALNI “POREZ”: Od 14 afričkih zemalja godišnje dobije 500 milijardi $

Četrnaest afričkih zemalja, nekadašnjih francuskih kolonija, iako su odavno stekle nezavisnost, još i danas plaćaju porez svome kolonizatoru – Francuskoj!
Kada je Sékou Touré odlučio 1958. izvući Gvineju iz kolonijalnog ropstva i povesti je putem nezavisnosti, elita u Parizu toliko je bila bijesna da je odlučila uništiti sve što je njezina uprava stvorila u toj zemlji. Tri tisuće Francuza napustilo je uskoro Gvineju odnijevši sa sobom svu imovinu koja se mogla ponijeti, a uništivši sve što nije moglo s njima: škole, vrtiće, zgrade javne uprave, automobile, traktore… Neki su čak na odlasku otrovali konje i krave na svojim farmama, a hranu u skladištima uništili. Smisao tog bjesomučnog čina bio je poslati poruku drugim francuskim kolonijama da će cijena njihove emancipacije biti vrlo visoka.
Slobodni, ali siromašni
Strah se nakon toga uvukao među afričku političku elitu, piše Mawuna Remarque Koutinin, izdavač i mirovni aktivst, u tekstu objavljenom u on-line magazinu Silicon Africa. Nakon događaja u Gvineji nitko nije smogao hrabrosti slijediti primjer Sékou Touréa čije je čuveno geslo bilo: “Radije ćemo uživati slobodu u siromaštvu nego bogatstvo u ropstvu”.
Sylvanus Olympio, prvi predsjednik Republike Togo, malene države u zapadnoj Africi, pronašao je kompromisno rješenje s Francuzima. Nije želio da njegova zemlja i dalje bude pod francuskom vlašću, pa je odbio sklopiti nastavak pakta o kolonizaciji kakav mu je predložio tadašnji francuski predsjednik Charles De Gaulle.

No, pristao je plaćati godišnji porez Francuskoj za sva materijalna dobra koja je stvorila u njegovoj zemlji. To je bio jedini uvjet da ih Francuzi ne bi, kao u Gvineji, na odlasku uništili. Međutim, iznos kolonijalnog poreza koji je Togo trebao platiti Francuzima bio je ogroman i iznosio je te 1963. godine gotovo 40 posto tadašnjeg državnog budžeta.
Budući da se Togo našao u teškoj financijskoj situaciji, Olympio je, kako bi izvukao zemlju iz te stuacije, odlučio ukinuti dotadašnji kolonijalni novac FCFA (Franak za francuske afričke kolonije ili kraće – kolonijalni franak) i uvesti vlastitu valutu.

Ubojstva i državni udari
Dana 13. siječnja 1963. godine, tri dana nakon što je Togo počeo tiskati vlastiti novac, skupina profrancuskih vojnika ubila je predsjednika Olympija. Njih je predvodio bivši pripadnik francuske Legije stranaca, narednik Etienne Gnassingbé koji je za taj krvavi posao od Francuza navodno bio nagrađen sa 612 američkih dolara. Olympijev san bio je izgraditi neovisnu, suverenu i samostalnu zemlju, ali Francuzima se ta ideja nije sviđala.
Dana 30. lipnja 1962. godine, Modiba Keita, prvi predsjednik Republike Mali, odlučio je poput Olympia u Togou, povući kolonijalni franak, valutu koju su Francuzi nametnuli u dvanaest svojih afričkih kolonija. Za Keitu, koji je težio socijalističkoj ekonomiji, bilo je jasno da bi nastavak pakta s Francuskom bio teret daljnjem razvoju zemlje. No i Keita će, poput Olympija, postati žrtvom. Neće ga, doduše, ubiti, ali će 19. studenog 1968. biti svrgnut u državnom udaru kojeg je predvodio još jedan bivši legionar, poručnik Moussa Traoré.
Tijekom tog dramatičnog razdoblja borbe afričkih zemalja za oslobođenje od kolonijalnog ropstva, Francuska se s punim povjerenjem mogla osloniti na bivše pripadnike Legije stranaca koji su izveli većinu državnih udara protiv legalno izabranih predsjednika.

Legionari ruše vladare
Tako je 1. siječnja 1966. bivši legionar Jean-Bédel Bokassa predvodio državni udar protiv Davida Dackoa, prvog predsjednika Centralnoafričke Republike. Dva dana kasnije, Maurice Yaméogo, prvi predsjednik Gornje Volte, današnje Burkine Faso, svrgnut je u državnom udaru kojeg je predvodio Aboubacar Sangoulé Lamizana, još jedan bivši legionar koji je prethodno sudjelovao u gušenju oslobodilačkih ustanaka u francuskim kolonijama Indoneziji i Alžiru.
U listopadu 1972. Mathieu Kérékou, dotadašnji tjelohranitelj predsjednika Republike Benin Huberta Maga, predvodio je državni udar. I Kérékou je, pogađate, prethodno prošao obuku u francuskim vojnim školama.
U proteklih pedeset godina u Africi se dogodilo ukupno 67 državnih udara u 26 zemalja od kojih su 16 bile francuske kolonije (Togo, Tunis, Obala Bjelokosti, Madagaskar, Ruanda, Alžir, Mali, Gvineja…). Čak 61 posto državnih udara dogodilo se na području frankofonske Afrike.

Bez Afrike bili bi siromašni
Francuska se očajnički i žestoko, bez obzira na cijenu, borila da zadrži svoje afričke kolonije. U ožujku 2008. godine, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac izjavio je:
“Bez Afrike, Francuska bi dospjela u društvo zemalja Trećeg svijeta”. Njegov prethodnik, François Mitterrand još je 1957. proročanski ustvrdio: “Bez Afrike, Francuska neće imati budućnosti u 21. stoljeću”.
U ovom trenutku, čak 14 afričkih zemalja dužne su Francuskoj, kroz kolonijalni ugovor, davati 85 posto svojih novčanih rezervi Francuskoj središnjoj banci.

Otkidaju od usta i daju Francuskoj
Iako je zapadni svijet odbacio takav zao kolonijalni sustav, Francuska nije spremna napustiti ga joj svake godine, kroz tzv. kolonijalni porez, donosi navodno oko 500 milijardi dolara.
Koutinin piše kako se afričke čelnike često optužuje za korupciju i služenje tuđincima, a na štetu vlastitih nacionalnih interesa, no postoji objašnjenje za takvo ponašanje. Oni naprosto rade tako jer se boje da će biti ubijeni ili svrgnuti, tvrdi Koutinin.

Odredbe Kolonizacijskog pakta iz 1950. godine
Teško je povjerovati kakvih se ugovornih obveza moraju držati bivše francuske kolonije u Africi, danas formalno neovisne države. Evo nekih ključnih stavki:
KOLONIJALNI DUG Sve novonastale “nezavisne” države trebaju otplatiti infrastrukturu koju im je izgradila Francuska tijekom kolonizacije;
NACIONALNE REZERVE Sve bivše kolonije moraju deponirati svoje novčane rezerve u Francuskoj centralnoj banci. Gruba je procjena da Francuska godišnje “ubere” oko 500 milijardi dolara od zemalja koje praktički i nemaju pristup svome novcu;
PRIRODNI RESURSI Francuska ima ekskluzivno pravo na novootkrivene prirodne resurse na teritorijama bivših kolonija;
JAVNI NATJEČAJI Bivše kolonije moraju na natječajima dati prednost francuskim firmama;
VOJSKA I VOJNI SAVEZI Svi koji žele steći čin u vojskama svojih zemalja moraju proći obuku u Francuskoj. Države su obvezane na savezništvo s Francuskom u slučaju rata te imaju zabranu ulaska u vojne saveze s drugim zemljama;
SLUŽBENI JEZIK Obveza je da francuski bude službeni jezik tih zemalja i da se koristi kao jezik u obrazovnom sustavu;
PODNOŠENJE RAČUNA Države moraju Francuskoj slati godišnje izvještaje o svojim financijskim stanjima.

Englezi - oličenja Sotone.

Domoroci u amazonskoj prašumi još hode sasvim goli.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_l ... extinction

Iako su zadnjih godina domoroci relativno pušteni na miru, više ih se masovno ne ubija, njihova kultura i jezici i dalje brzo nestaju. Protekla 2016. godina bila je kobna za tri američka domorodačka jezika. Edwin Benson, posljednji govornik jezika mandan, umro je 9. prosinca i s njime je otišao u povijest neprocjenjiv dio baštine čovječanstva. Nešto ranije, 30. kolovoza, preminula je Doris McLemore značajna kao zadnja govornica jezika wichita. Alban Michael, posljednji čovjek koji se služio dijalektom nuchatlaht jezika nuu-chah-nulth, umro je u veljači. U 21. stoljeću izumrlo je zasad 18 američkih i 13 australskih jezika. Amerika i Australija groblja su jezika (svjetske baštine).

Da ih gule, to je dosta moguće. Ali 500 mlrd dolara čini se pretjeranim. Te afr. kolonije imale su BDP manje od 400 mlrd 2015.