Filip II. Španjolski je 1570. izdao dekret po kojem je nahuatl (astečki) službeni jezik Nove Španjolske. Međutim, 1696. godine Karlo II. zabranjuje uporabu bilo kojeg drugog jezika osim španjolskog u koloniji Novoj Španjolskoj. Godine 1820. oko 60% stanovnika Meksika govori nekim od domorodačkih jezika, 1889. samo 38%, a krajem 20. stoljeća tek 6%. Tako je Meksiko najveća hispanofona zajednica na svijetu. Danas 6 695 228 državljana Meksika ima neki od domorodačkih jezika kao materinski, što je svega 6.1% stanovništva. Savezne države prema udjelu domorodačkim jezicima govorećih: Oaxaca 34.2%, Yucatán 30.3%, Chiapas 27.2%, Quintana Roo 16.7%, Guerrero 15.1%, Hidalgo 15.1%, Campeche 12.3%, Puebla 11.7%, San Luis Potosí 10.7%, Veracruz 9.4%, Nayarit 5.1%, Michoacán 3.5%, Chihuahua 3.5%, Tabasco 3%, México 2.8%, Tlaxcala 2.6%, Sonora 2.5%, Durango 2.1%, Morelos 2%, Baja California Sur 1.9%, Querétaro 1.8%, Distrito federal (glavni grad) 1.5%, Baja California 1.5%, Nuevo León 1%, Sinaloa 0.9%, Tamaulipas 0.8%, Jalisco 0.8%, Colima 0.7%, Zacatecas 0.4%, Guanajuato 0.3%, Coahuila 0.2%, Aguascalientes 0.2%.

Jedinim velikim uljudbama koje su zatekle konkvistadore smatraju se Asteci, Maje, Inke i Čibče. Astečkim jezikom (nahuatl) danas se služi 1 740 000 ljudi (procjena iz 2010.), majanskim jezicima 4 951 431 (procjena iz 2018.), kečuanskim (jezikom starih Inka) 7 800 000 (procjena iz 2016.), a čibčanski je nažalost već oko 1800. izumro pod pritiskom španjolskih zavojevača. Za to odgovornost snosi zao kralj Karlo III., koji 1710. propisuje španjolski kao jedini dopušteni jezik u Novoj Granadi. Od izumrlih jezika najviše treba žaliti za čibčanskim i za jezikom Tainosa, karipskih domorodaca koji su prvi spoznali europske monstrume. U Paragvaju se, pak, dogodila anomalija da mestici ne govore španjolskim nego guaranskim jezikom. Guaranskim govori preko 90% Paragvajaca, a španjolskim 87%. Guaranski je s do 8 000 000 govornika jedan od najzdravijih američkih domorodačkih jezika. Tristotinjak jezika već je zauvijek umuknulo uslijed agresije Europljana, što je nenadoknadivi gubitak za baštinu čovječanstva.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_l ... extinction

Na popisu izumrlih jezika 139 je američkih i 68 australskih domorodačkih, ukupno 207 zauvijek umuknutih. Brojka će sigurno rasti jer još deseci imaju beznačajno malen broj govornika i silno su ugroženi. Prije agresije bijelih monstruma tisuće jezika živjelo je na američkom, a 290-363 na australskom kontinentu.

Španjolski zločinac Francisco de Orellana, prvi bijelac koji je vidio amazonsku prašumu, procijenio je broj njenih žitelja na pet do šest milijuna. Početkom 21. stoljeća samo će 250 000 domorodaca živjeti na istom području. Pogledajte izvrsne četiri epizode BBC-ovog serijala Konkvistadori. Prva se bavi monstrumom Hernánom Cortésom i velikošpanjolskom agresijom na Astečko Carstvo. U drugoj je središnja figura nesoj Francisco Pizzaro, koji je vodio bandu od 168 razbojnika koji su uz pomoć epidemija i domorodačkih saveznika srušili slavno Carstvo Inka. Treća govori o Franciscu de Orellani i Gonzalu Pizzaru, koji su pročešljali i nazvali amazonsku prašumu i rijeku. Slijedeći ju, doći će do Atlantika, a krenuli su s obala Pacifika. Četvrta govori o gadu Álvaru Núñezu Cabezi de Vaci, koji je divljao Sjevernom Amerikom, područjem današnjeg SAD-a.

https://en.wikipedia.org/wiki/Spanish_c ... e_Americas

Prema Wikipediji na engleskom, broj Španjolaca koji su iselili iz Španjolske u Ameriku tijekom kolonijalnog razdoblja (od 1492. do 1824.) procjenjuje se na oko 1 860 000. Dosta malo. Na otoku koji danas dijele Haiti i Dominikanska Republika broj domorodaca smanjio se s par stotina tisuća u trenutku Kolumbova dolaska na 60 000 u 1509. godini. Bartolomé de las Casas tvrdi da je na svim karipskim otocima zajedno 1492. živjelo oko 6 000 000 Aravačana, a sada nema ni jednog jedinog. Skroz su zatrti.

Izvorno pučanstvo Meksika palo je za 90% od početka velikošpanjolske agresije do ranog 17. stoljeća na samo između 1 000 000 i 2 500 000 ljudi. U Peruu je prije agresije bilo, prema Wikipediji na engleskom, oko 6 500 000 domorodaca. Početkom 17. stoljeća zabilježeno ih je 1 000 000. Sherburne F. Cook procjenjuje broj izvornih stanovnika Kalifornije na oko 310 000 godine 1769., a 1910. ostaje samo 25 000. Nagao pad dolazi nakon kolonijalnog razdoblja, kad su SAD i Meksiko neovisne države, pa tako od 1846. do 1910. od 200 000 domorodaca ostaje njih 25 000.

Potresan dokumentarac o zvjerstvima bijelih monstruma nad nevinim američkim domorocima.

U kolonijalnom dijelu Santo Dominga, najstarijeg grada u Americi podignutog od strane europskih uljeza, i danas se ističe spomenik gnjusnome monstrumu Nicolásu de Ovandu y Cáceresu. Čovjeku koji je dao žive spaliti 84 čovjeka, kasike (poglavice) domorodačkih plemena. Ispod prikaza zločinca piše da je u pitanju guverner Hispaniole. Španjolci i danas otok na kojem su dovršili genocid nad nevinim domorocima zovu španjolskim otokom (La Española, na latinskom Hispaniola, na haićanskom kreolskom Ispayola). To je isto kao kad bi se Jeruzalem zvao Hitlerstadt, Vukovar Kokardnik, a Srebrenica Mladićevo.

Treba ispraviti poneke fake news na ovoj temi. Puna je predrasuda.

U Južnoj Americi su na 3 lokacije pronađena tijela koja su starija oko 500 godina od prvog Columbovog dolaska na kontinent. Umrli su od epidemije Tuberkuloze.
Isti tip bakterije Tuberkuloze su pronašli u fokama i morskim lavovima. Te životinje ih, pretpostavljaju, donijeli iz Europe.

Ili da bude potpuno istinito vjerojatno je Columbus donio bolesti jako daleko od mora. Oni uz more su se zarazili kad bi lovili morske životinje. Što bi značilo da bi čitav kontinent kad-tad završio sa epidemijom. Za 50 ili 500 godina, irelevantno. Ljudi su selili i bili nomadi.

Domoroci američkog kontinenta su međusobno ratovali i istreblivali se, porobljavali međusobno i prinosili ljudske žrtve (Asteci su svaki dan žrtvovali ljude vadeći im srca i bacajući im tijela sa vrha piramide), u čemu je razlika da neko pleme istrijebe drugi urođenici i da ga istrijebe Španjolci ili Anglosaksonci? Neka mi netko objasni ovu logiku kako jedno nije genocid a drugo jest.
Europljani su donositelji civilizacije na taj kontinent koji je prije dolaska Europljana bio mračno mjesto.
Pogledati film Apocalypto za prikaz kako je to izgledalo.

Tek sad vidim ovu vijest s početka 2018.

https://www.express.hr/znanost/nakon-50 ... teke-13816

Nakon 500 godina otkrili kako su Europljani pobili Azteke

Samo pet godina epidemije u 16. stoljeću bilo je dovoljno za pobiti 80 posto tog naroda.

Španjolskim osvajačima bilo je potrebno skoro cijelo 16. stoljeće genocida nad Aztecima u prvom redu, ali i drugim narodima koje su tamo zatekli, za ovladati Srednjom Amerikom. Otpor Španjolcima na poluotoku Yucatanu protegao se na čak 170 godina, a pitanje je kako bi danas uopće danas izgledao taj dio svijeta da Španjolcima u pomoć nije pritekla sva sila boleština koje su u jezivim epidemijskim valovima desetkovale domorodačko stanovništvo. Najgora epidemija koja je pogodila Azteke izbila je 1545. i u pet godina pokosila je 15 milijuna ljudi, danas se procjenjuje da je bila riječ o čak 80 posto pripadnika tog naroda. Azteci su bilježili da bi oboljeli naglo dobivali visoku temperaturu, trpjeli teške glavobolje, krvarili iz očiju, usta i nosa, te da su umirali nakon tri ili četiri dana. Bolest su zvali "cocoliztli", što na jeziku Nahuatl znači "pomor".

Skoro pola tisućljeća nikome nije bilo jasno o kakvoj je epidemiji mogla biti riječ, osim da je to nešto što su Europljani dovukli sa sobom iz, procvati renesanse unatoč, još uvijek stoljećima jezivo prljave Europe. Američki domoroci nisu imali nikakav imunitet protiv takvih bolesti i od njih su u stotinama tisuća, milijunima umirali čak i kroz 19. stoljeće. Tijekom 20. i 21. stoljeća znanstvenici su polako isključili velike boginje, ospice, mumbs i gripu – uobičajene sumnjivce takvih pomora – kao moguće krivce za pomor Azteka iz 16. stoljeća. AFP prenosi da su znanstvenici napokon sa skoro potpunom sigurnošću otkrili o čemu je bila riječ, i to analiziranjem tragova DNK u zubima nekoliko desetaka pomrlih Azteka iz 16. stoljeća. Bila je riječ o specifičnoj vrsti tifoidne groznice, objavili su znanstvenici koji su odgonetnuli enigmu, u svom članku objavljenom u Nature Ecology and Evolution.

"Cocolitzli od 1545. do 1550. bio je jedna od mnogih epidemija koje su harale Meksikom nakon dolaska Europljana, ali i druga od tri najsmrtonosnije i s najvećim brojem žrtava koje je odnijela", kazao je Ashild Vagene sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj. Razmjeri pomora među Aztecima mogu se usporediti samo s epidemijom "crne smrti", kuge, u Europi u 14. stoljeću. Tijekom tog stoljeća od kuge je u zapadnoj Europi pomrlo 25 milijuna ljudi, nasuprot 15 milijuna žrtava među Aztecima u samo pet godina.

Udarac po izvorne američke narode bio je još i gori utoliko što je ta epidemija sve te ljude pobila samo dva desetljeća nakon što je epidemija velikih boginja, odmah nakon iskrcavanja Španjolaca, pobila između pet i osam milijuna ljudi. Treća velika epidemija izbila je 1576., opet je bila riječ o velikim boginjama, i tada je u samo dvije godine pomrla čak polovica urođeničkog stanovništva Srednje Amerike. Franjevački povjesničar Fray Juan de Torquemada ovako je opisao te epidemije: "Po gradovima su iskopali dugačke rovove i od zore do mraka svećenici nisu radili ništa drugo nego samo prenosili mrtve i bacali ih u te rovove." Čak ni liječnicima tog doba nije bilo jasno od čega umiru Azteci u epidemiji od 1545. do 1550. Bilo im je jasno samo to da to sigurno nisu ni malarija ni ospice. Tek sada znanstvenici su analizirali uzročnika. DNK testiranju podvrgnuli su materijal iz zuba iz 29 kostura i pronašli su tragove bakterije salmonella enterica, koja izaziva paratifusnu groznicu, i to danas izrazito rijetku varijantu C.

U vrijeme udara europskih kolonizatora na Amerikance koji su do tada stoljećima živjeli više ili manje sretno, ali i neometano gradeći svoje civilizacije, salmonella enterica tipa C u Europi je bila, kao i još jeziva količina drugih zaraznih bolesti, bila udomaćena skoro jednako kao i u Srednjem vijeku.

Ova bakterija pojavljivala se i danas se pojavljuje u izrazito lošim higijenskim uvjetima. Za sva tri tipa ove bakterije u slučaju zaraze danas je diljem svijeta smrtnost bez liječenja između 10 i 15 posto. Uz primjenu adekvatnih antibiotika smrtnost pada ispod jedan posto. Usto, danas je tip C izraziti raritet po cijelom svijetu. A u 16. stoljeću u samo pet godina pobio je čak 80 posto Azteka. Potomaka Azteka danas je samo nešto više od jednog milijuna.

Habsburška Monarhija, tada domovina i Hrvatima, imala je stremljenja postati kolonijalna sila. U vidu je bio Borneo. Od kolonizacije nije bilo ništa, ali poduzimane su znanstvene ekspedicije u daleke krajeve. Domoroci Solomona,stanovnici guste , čupave kose, slične ovčjem runu, crni kao ugljen, nisu obračali mnogo pažnje došljacima. Više su ih privlačili vlastiti međusobni krvavi ratovi. Radije su se bavili lovom na ljudske glave nego da ubijaju bjeloputne strance. Propovijedanje misionara slušali su pristojno, pa se zbog svega toga ozbiljnija konfrontacija Istoka i Zapada dogodila tek 1896. godine. Te godine iskrcala se na Gudalcanalu ekspedicija ALBATROSS (ime broda kojim su doplovili), koju je tamo poslalo i financiralo Geografsko društvo u Beču. Prešavši preko uskog i ravnog pojasa uz obalu, ekspedicija je poslije nekoliko dana stigla do podnožja 1 600 metara visoke planine Tatuva. Osamnaest članova ekspedicije odlučilo je da se popne na Tatuvu bez obzira na upozorenja domorodaca da će svi stanovnici otoka umrijeti ako se netko drzne osvojiti Tatuvu. Vođa ekspedicije, ugledni geolog Henrich Foullon von Norbeeck, odgovorio je domorocima da su on i njegovi drugari došli iz velike daljine kako bi se popeli na Tatuvu i da će to učiniti. Kad su sutra dan članovi ekspedicije zajutarkovali, nezamjetno ih je opkolio velik broj domorodačkih ratnika, ali im je bilo tako žao onih za koje su znali da moraju umrijeti te su ih pustili da na miru dovrše zajutrak i tek su ih tada napali. Ekspedicija se hrabro odupirala i na kraju krajeva su uspjeli odbiti domoroce, ali ih je šest poginulo. Među njima i njihov neustrašivi vođa. Tako se završila prva bitka za Gaudalcanal. U ekspediciji je bilo i nekoliko Hrvata. Među poginulima je bio mornar Jakov Doković, a teško ranjeni su bili Petar Čurčić, Antun Kovačević, Nikola Lovrić i Franjo Šepčić.

U Drugome svjetskom ratu Japanci su pokazali da se žuta rasa može oružjem ravnopravno boriti s bijelom. Izbacili su bijele (britanske, francuske, nizozemske, esadeovske) kolonizatore iz Burme, Malaje, Indokine, Istočne Indije, s Filipina. Napali su i Australiju, razorivši Darwin. Imamura je bio jedan od najuglednijih časnika japanske kopnene vojske. Ne samo da je na početku rata brzo i okretno zauzeo sav otok Javu, nego je poslije uveo red u Nizozemskoj Istočnoj Indiji, uporabivši za to sasvim male snage. Njegovi liberalni postupci izazvali su, međutim, tako žestoku kritiku moćnih i uplivnih snaga u Glavnom stožeru, da je neko vrijeme bila u pitanju njegova daljnja karijera.

Jedan od prvih poteza kojima je Imamura započeo okupaciju bilo je puštanje iz zatvora Ahmeda Sukarna, koji je u dobu nizozemskoga kolonijalnog režima bio najutjecajniji revolucionarni vođa u Nizozemskoj Istočnoj Indiji. Sukarna su doveli iz samice ravno u Imamurinu službenu rezidenciju, elegantnu zgradu u kojoj je još kratko vrijeme prije toga stanovao nizozemski kolonijalni namjesnik. "Znam da vi niste čovjek koji sluša bilo čija naređenja", rekao je Imamura. "Zato ih od mene ne ćete dobivati. Čak vam ne ću savjetovati što činiti. Ali, mislim da vam mogu obećati da će Indonežanima biti pod našom okupacijom bolje potrude li se i nauče naš jezik. Sve ostalo u vezi s okupacijom ovisi o japanskoj vladi. Drugim riječima, budući da o tome ne mogu odlučivati ja nego oni, ne mogu vam obećati da ćete dobiti neovisnost".

Osim što je među svojim sunarodnjacima promicao učenje japanskog jezika i pomogao organizirati nastavu, Sukarno je pomogao u stvaranju odbora u kojemu se nalazilo 15 Indonežana i 5 Japanaca, i koji je imao zadatak primiti pritužbe građana. Prigovori Imamurinu liberalizmu došli su brzo do ušiju njegova neposrednog starješine, generala Teraučija u Sajgonu (današnjem Hošimingradu), koji ih je odmah proslijedio u Tokio. Malo kasnije iz Tokija su u Bataviju (današnju Jakartu) doputovali generali Akira Muto i Kiođi Tominaga koje je poslalo Ministarstvo rata ispitati pritužbe protiv Imamure. Imamura je veoma odlučno i agresivno branio svoju okupacijsku politiku. "Ja zapravo samo izvršavam careve direktive", rekao je. "Ako ustanovite da ne valja moja uprava, smijenite me, ali vas molim to ne učiniti dok ne proučite njene ishode!" Inspektore je zapanjilo ono što su vidjeli, pa su u izvješću Tođu i načelniku Glavnog stožera Sugijami preporučili Imamuri dati slobodne ruke.

Admiral Ugaki završava svoj dnevnik za 1942. godinu: "Kako je bila divna prva faza naših operacija! A kako nam ide loše od bitke kod Midwaya! Kao san rasplinula se naša strategija kojom smo mislili zauzeti ne samo Havaje, Fidži, Samou i Novu Kaledoniju nego i Indiju, i ujedno uništiti britansku Istočnu flotu. Neprijatelj je spriječio zaposjedanje Port Moresbyja i Guadalcanala. Dok gledam u prošlost, u grudima mi se diže bura čuvstava. Znam da u ratu ne može ići uvijek onako kao što želimo, ali to što nam se zbiva strašno je. Ima previše primjera očajničke borbe naših časnika i vojnika s neusporedivo nadmoćnim protivnikom, a da bi se ovdje mogli makar samo nabrojiti. Svim tim junacima moja duboka zahvalnost, a moja duboka sućut onima što su viteški poginuli".

Esadeovski general George C. Kenney hvali Japance: "Žutonja se i dalje uporno potcjenuje. Samo se po sebi razumije da ćemo ga svakako pobijediti, prije ili kasnije. Ali vrijeme, znoj, krv i novac što ćemo ih morati uložiti u taj posao nadilaze svaku našu predodžbu o tome. To će se pogotovo sigurno dogoditi dopustimo li žutim vragovima iskoristiti silna prirodna bogatstva kojih su se dočepali. Dovoljno je pogledati što se danas događa kod Bune [na Novoj Gvineji] i ne zaboraviti kako nas čekaju stotine Buna. Ondje su žutonje već dva mjeseca u sasvim beznadnoj situaciji. Bombardiranjem i mitraljiranjem skresali smo njihov garnizon na šaku vojnika sposobnih za borbu; nemaju doslovno nikakvu zračnu podršku; njihova mornarica jednostavno se ne može probiti kroz našu zračnu blokadu kako bi im pomogla; u posljednje vrijeme morali su nekoliko puta gledati kako im potapamo brodove samo nekoliko milja od njihovih položaja; hrane se oskudno i moraju štedjeti strjeljivo, jer su količine strjeljiva i hrane koje su im uspjele dopremiti podmornice, i to samo jedan jedini put, noću, i zrakoplovi, bijedne. Ali, car im je naredio držati se, i oni se, bogami, drže! Njihov moral! Dovikuju našim vojnicima: "Što je to s vama, Jenkiji? Zar ste doista kukavice? Zar ste se ukenjali? Zašto nas ne napadnete da se borimo?" Kad smo opkolili nekoliko njihovih snajpera i pozvali ih na predaju, odgovorili su: "Dođite po nas, ako se usuđujete!" Imam neugodan dojam da mnogi od naših ljudi misle kako ćemo Japance pojesti za doručak čim jednom padne Njemačka. Te ljude čeka silno neugodno iznenađenje. Ako budemo htjeli poraziti Japance, morat ćemo unovačiti sve svoje zalihe domoljublja, upornosti, hrabrosti i tome dodati nešto što bih nazvao križarskim zanosom ili upravo vjerskim žarom! S Japancima se ne mogu obračunati amateri. Mi se moramo pretvoriti u profesionalce. I još nešto, što nikako ne smijemo smetnuti s uma: na pacifičkom bojištu nema mirnih sektora u kojima bi se novi vojnici postupno privikavali na rat. Ovdje se odmah igra u prvoj ligi".

Novi dokumentarac o bivšoj belgijskoj koloniji DR Kongu.

Carstvo Inka imalo je oko 1530. godine na 2 500 000 km2 otprilike 10 000 000 stanovnika (4 na km2), a Astečko Carstvo 1521. godine 22 000 000 na 304 325 km2 (72.3 na km2). Dakle, gustoća naseljenosti u Inka bila je strašno niska, kao danas u Kanadi. Asteci su imali državu gusto naseljenu taman onoliko koliko je danas Hrvatska (Hrvatska ima 73 stanovnika na km2). Carstvo Inka danas bi bilo deseta najveća zemlja, malo manja od Kazahstana i malo veća od Alžira. Astečko Carstvo bi bilo 71., malo manje od Omana, malo veće od Italije. Asteci su imali carstvo koje je imalo žitelja kao danas Tajvan, Kamerun, Bjelokosna Obala, Australija, Sjeverna Koreja, Madagaskar. Carstvo Inka imalo je ljudi kao danas Portugal, Češka, Dominikanska Republika, Burundi, Haiti, Bolivija.

Jedna od najmoćnijih predkolonijalnih afričkih država Kraljevstvo Kongo imala je 1650. godine 500 000 stanovnika na 129 400 km2.

U novom dokumentarcu o Patagoniji hrvatskoj zajednici tamo posvećen je dio 11:16-13:37. Budimo ponosni što se Hrvati nisu ogriješili o prava domorodaca.

Ostavština španjolskog militantno katoličkog režima je 11 000 crkvi u Meksiku. Španjolski i portugalski kolonizatori bili su opsjednuti izgradnjom crkvi na drugim kontinentima, u krajevima gdje ih nikad nije bilo.

Ima li kakvih informacija o kolonijalnom genocidu Turske nad balkanskim domorocima?

Ovi svi upisi su negdje daleko, a imamo ovdje kod kuće pravi primjer. Zašto ignorirati genocid o koji se nama dogodio u srednjem vijeku?

Dakle, koliko je turski kolonizator pobio domorodaca na Balkanu? Koliko je porobio?

Kakva je bila izgradnja džamija u krajevima gdje ih nikad nije bilo? Hoće li biti kakve odštete za domoroce od strane militantno islamističkog režima?

Možemo i o tome kako su došli u današnju Tursku. Kako je kolonizirana sjeverna Afrika. Na kraju krajeva, kako je kolonizirana sama Arabija, bilo je i tu dokumentiranih genocida nad židovima.

Povijest Osmanskog Carstva nisam puno proučavao, tako da nemam podataka. Tko ima, neka napiše. Međutim, niti jedan narod pod turskom vlašću nije gotovo ili sasvim istrijebljen, niti je sasvim umuknuo njegov jezik i zatrta njegova kultura, kao što se može reći za američke i australske domorodačke narode pod britanskom, španjolskom ili portugalskom vlašću. Turski jezik nije nametnut niti jednom narodu u Europi, a niti jedan europski narod nije cijeli primio islam, ili u velikoj većini.

Pa da što su primili Bošnjaci i Albanci ako nisu Islam?

Gdje su danas u Turskoj Armenci i Grci?

To što danas postoji Srbija ili Bugarska razlog su balkanski ratovi a ne turska dobrota.

Niti jedan narod nije kolektivno prešao na islam. Albanaca, Hrvata i Srba ostalo je kršćana, tek djelomično su islamizirani. Uz muslimane su ostali živjeti kršćani. Ni na vrhuncu turske moći većina u Bosni nisu bili muslimani, niti je udio muslimana u Albaniji ikada prešao 70%.

Po tvojoj priči Englezi su voljeli crnce, jer je broj crnaca rastao u Americi.

Naravno, razlog nije kolonijalna ljubav, nego je zato jer su indijanci pomrli od bolesti i bili preslabi za rad, a crnci su im trebali kao radna snaga.

Ali gledajući tvojom logikom, pa crnci su procvjetali pod kolonijalnim silama. Rastao im je broj eksplozivno, postali su značajni tamo gdje ih nikad nije bilo.

Nismo mi krivi što smo jednako otporni na prehladu kao Turci pa nismo pomrli kao indijanci i mogli smo poslužiti kao radna snaga. A inače, nakon progona Hrvata, Turci jesu naseljavali Vlahe da popune prazne prostore sa kojih su katolici protjerani.

Dakle, NISU uz muslimane ostali živjeti kršćani kako ti to lijepo ispričaš, nego je većina katolika protjerana prema Hrvatskoj, a na njihovo mjesto su dovedeni drugi kršćani pravoslavci koji su za muslimane bili niža kasta.

Po tvome i USA su zajedno živjeli bijelci i crnci, ne? Lijepo zajedno živjeli bijelci i crnci zajedno na plantažama, da ne ulazimo u detalje kako su živjeli jedni a kako drugi. Onda je sve bilo u redu.

Žali se da su katolici po Americi gradili crkve a neki dan se hvali o gradnji džamije u Dubrovniku.

Šetnja povijesnim središtem glavnog grada Meksika, u travnju 2019. godine. Na središnjem trgu, oko katedrale, plešu ljudi odjeveni kao Asteci. Domorodačka kultura življa nego što sam pretpostavljao.

Izvinjavam što sitničarim.

Balkanski ratovi su bili za proširenje već postojećih država. Srbija je postala nezavisna tako što je podigla dva ustanka (razmak između propasti prvog i izbijanja drugog je dve godine), pristala da bude turski vazal, povećavajući svoju autonomiju korak po korak, do 1978. kada postaje nezavisna kraljevina (i takođe širi teritoriju na jug (Niš, Leskovac, Vranje, Pirot...). A Bugare je oslobodila Rusija, međutim nisu dobili međunarodno priznanje 1978., nego su morali da čekaju kao vazal sve do 1910. Grčka je postala nezavisna još 1820., najviše zahvaljujući britanskoj pomoći.

Balkanski ratovi su samo produžetak tog procesa, i ti ratovi su bili za oslobođenje ostataka nekada porobljenih naroda, nisu razlog postojanja Srbije, Bugarske i Grčke.

Prihvatam, iako poanta je bila da ove države postoje zbog turskog poraza, a ne dobrote kako to provlači Ateist.

Ateist proživljava "white guilt" intezivno zbog nečega što se dogodilo davno , ali levičari su to digli na viši nivo ne bi li vladali svojim fantazerskim bajkama i upropastili sve što je "zli beli čovek" postigao.

Umesto da oseća krivicu zbog svog dubrovačkog identiteta jer njegovi preci su vekovima šurovali i trgovali sa turcima dok su pretke pravoslavaca i katolika u unutrašnjosti nabijali na kolac.
I sad je ponosan na svoj lepi stari grad koji počiva na "blood money" i još ponosniji što se gradi džamija , fascinantno.