Nije da se bazeni za rukomet i košarku pretjerano preklapaju, osim u Zagrebu. Tradicionalno, rukometne sredine su Zagreb, Metković, Rijeka, Bjelovar, Našice, dok je košarka više bila u Dalmaciji.

Definitivno su nas one Červarove debilane kontra Brazila sjebale I gurnule van dometa medalja. Jučer I nije bilo toliko loše s obzirom da su domaći sudili domaćinu. Vidjeli ste sve

šta je prosječna utakmica? zna se šta je košarka, nba liga. europljani su previše jadni atletski da bi igrali tim run & gun stilom igre, zato i nema toliko atraktivnih poteza, duplo je manje poena, igra se zona, itd.
ali u svakom slučaju tvrditi da je tempo igre i "ubitačnost" manja u košarci je smiješno, ne znam di si igrao kad si došao do tog zaključka, trenirao sam i ja i rukomet i košarku i nema tu neke razlike, moraš bit aktivan cijelo vrijeme bilo u napadu bilo u obrani, bilo s loptom bilo bez nje. na pro levelu u bilo kojem sportu je ubijačina, u nba ligi se igra svako drugu večer, praktički je i nemoguće igrat na toj razini bez raznih sokića i tabletica i svega ostalog čime ih šopaju.
što se tiče "muške igre", kome je do udaranja i "pencilina" i ostalih prljavih poteza treba ga poslat u mma pa nek se tamo mlati. pa baš zbog toga je rukomet bezveze. a samog guranja u košarci nema ništa manje nego u rukometu, ne znam koje to utakmice si ti gledao i igrao, guzlanje i laktanje su košarka 101. a igrača s loptom se ne smi dirat i normalno da je tako inače bi bilo nula atraktivnih poteza tj imao bi drugu verziju rukometa.

čuj slobodne sudačke procjene daju čar igri, pa upravo to je najveći minus.
spominješ kontre, hahah, pa upravo ta kucanja iz kontre su glavna atrakcija



ma smiješno da uopće raspravljam, ali s ovim si me posebno nasmijao

Ajd, daj Bože da i to sranje od sporta, kojeg naravski ne pratim, krahira u RH pa da se perspektivni mladi preusmjere natrag u košarku.

pa prosječna utakmica je reprezentacija. i to u svemu. možda sam ja preveliki nacionalist da bi mi klub bio bitniji.

NBA me poodavno prestala zanimati, taman kad su spursi izabrali duncama. ali OK, nek je NBA mjerilo. nakon toga sam pratio cibose u euroligi, jer su imali jak tim s prkačinom, a nakon što je split zadnji put uzeo prvenstvo i zadar osvojio regionalnu ligu prestaje moja fascinacija košarkom.

taj klip što si stavio, pa to je upravo ono o čemu ja pišem. pa ako je to ljepota košarke, onda su mjerilo globetrotersi, a ne NBA. to je sad stvar osobnih afiniteta, ali meni je to kao kad bruce lee kaže da daska ne uzvraća udarac. to je to zakucavanje.

nadalje, da nije bilo slobodne sudačke procjene racku bi mi vidili finala na svjetskom. to je tako. isto kao što nas je ta ista slobodna sudačka procjena pokopala na svjetskom, a ne francuska.

Jao koja utakmica.

Hrvatski navijači preplavili su ovih dana austrijski Graz. Stigli su iz svih krajeva Hrvatske sa svojim crveno-bijelim obilježjima. Na tribinama Messe Arene prava je ludnica kad igra Hrvatska, pogotovo kad igra kako je odigrala drugo poluvrijeme protiv Crne Gore ili cijelu utakmicu protiv Bjelorusije.

A kad kamera krene u obilazak tribina, na zastavama se može pročitati Ljubuški, Mostar, Tomislavgrad, Livno, Posušje, Široki Brijeg, Čapljina, Rama... Poznavatelji zemljopisa s pravom bi se mogli zapitati otkud imena svih tih gradova kad u Grazu ne igra reprezentacija Bosne i Hercegovine. No, ponosni navijači euforično kažu:

- Ovo je naša reprezentacija, naš ponos!

Teško je možda ljudima iz drugih zemalja razumjeti kako je moguće da u reprezentaciji Hrvatske igraju sedmorica Hercegovaca. Igor Karačić i Marino Marić su iz Mostara, Marin Šego iz Međugorja, a Željko Musa, Matej Hrstić, David Mandić i Josip Šarac iz Ljubuškog. Naravno, ima Hercegovaca i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Čapljinac Nikola Prce, Mostarac Ivan Karačić, rođeni Igorov brat, te Ljubušaci Josip Perić, Marin Vegar i Mirko Herceg. Uz toliko sjajnih igrača nameće se pitanje zašto na Euru nema reprezentacije Hercegovine.

Odgovor je jednostavan - Hercegovina nije država, ali je u sportu jača i od većih država, pogotovo u rukometu. U tome je možda i odgovor zašto su Hercegovci toliko privrženi dresu hrvatske reprezentacije i zašto srce ostavljaju na parketu kad igraju u hrvatskom dresu, a ljudi u Hercegovini, oni koji nisu uspjeli uživo svjedočiti igrama izabranika Line Červara, tijekom prijenosa utakmica ostavljaju sve poslove, oblače hrvatske dresove i idu u kafiće na zajedničko gledanje prijenosa i bučno navijanje.

Povijesne prilike odredile su ponašanje Hercegovaca. Stalno su sanjali hrvatsku državu, ginuli su za nju, borili se za svoje ideale, no san nisu dosanjali. Uvijek su se na kamenitom hercegovačkom tlu smjenjivali neki drugi vladari i neke druge države. No, nacionalni ponos izrastao u genima prenosio se s koljena na koljeno. Današnji naraštaj dosanjao je san da privrženost Hrvatskoj može dokazati u sportu, konkretno u rukometu. Nije to od danas, tako je bilo i jučer, tako će biti, vjerujem, i u budućnosti. Dečki koji sad igraju za Hrvatsku zaslužili su povjerenje svojim radom, stalnim dokazivanjem i igrama. To je prepoznato i dres reprezentacije za njih je svetinja - kaže rukometni trener Zdravko Medić koji je sve do prošle sezone trenirao mostarski Zrinjski i koji živi u Metkoviću.

Ono što je nekada u rukometu bio Metković, danas je Ljubuški. Vidite koliko na ovom Europskom prvenstvu igra igrača koji su ponikli u Izviđaču ili koji su u Ljubuški došli kao dječaci, prošli školu rukometa Izviđača i afirmirali se. To je fenomen u svijetu. Ne možete naći nijedan drugi gradić s toliko vrhunskih rukometaša - dodao je Medić.

Norveska je uspjela pobijediti Bosnu, ali Hercegovinu nije.

Sad sam je na Fejsu pročitao.