U smrti, tačnije onom trenutku kada prestanemo postojati, nema razlike - plinska komora, masovno smaknuće ili podmukli bljesak čelične oštrice u mraku, bolni uzdah ili krkljanje i nesvodivi potez nožem. Deset hiljada ljudi, deset hiljada tabuta, deset hiljada nišana, heeej, deset hiljada!

Suljagić priznaje da je njegov otac Suljo poginuo 1992. od artiljerijske vatre kao pripadnih tzv. "armije bih".

Naravno, pogađate gdje je sahranjen. Na mezarju u Potočarima kao "žrtva genocida".







Screenshots u slučaju da ukloni.

"Genocid" u tom malom selu je nešto što je do kraja sjebalo muslimansku taktiku i strategiju. Kako je Alija bio zamislio. Tako se trude takijati, pa takijaju, pa takijaju. Onda se spomene Srebrenica i istresu sve islamske i nacionalističke karte na stol. Onako baš balkanski.

Sami su sebe uspjeli toliko izluditi da više ne umiju lagati i pretvarati se.

Nije mu to otac.

Nije mu to otac.

"Genocid" u tom malom selu je nešto što je do kraja sjebalo muslimansku taktiku i strategiju. Kako je Alija bio zamislio. Tako se trude takijati, pa takijaju, pa takijaju. Onda se spomene Srebrenica i istresu sve islamske i nacionalističke karte na stol. Onako baš balkanski.

Sami su sebe uspjeli toliko izluditi da više ne umiju lagati i pretvarati se.

Najednom smo osjetili jaku detonaciju. Sjećam se da je zahučalo sa svih strana. Tada se nije više znalo ni što puca, ni odakle. U toj grupi ostao sam dugo ležeći na zemlji pored jedne bukve. Kada sam se podigao vidio sam masu mrtvih i ranjenih kako leže.

Ponovo smo počeli iznositi ranjenike na jednu livadu kako bi nastavili put prema Tuzli. Zapovjedništva, međutim. više nije bilo, snalazio se kako je tko mogao. Mrtvi su ležali skoro jedan na drugom, a bilo je također i toliko ranjenih da ih je veliki broj tu ostao.

Znači stari mu popio metak u borbi pokušavajući ubiti Srbe, pokopan na Potočarima kao žrtva općinskog genocida.

Čitajući štampu, preletio sam preko onoga što je proteklih dana izrekao i Emir Suljagić, kandidat za člana "bošnjačkog" Predsjendištva BiH.

Paradoksalno je da se Suljagić kandidovato za mjesto ispred narod u čije se redove odbio upisati izjavom da "nikad neće biti Bošnjak"! Otkad ga poznajem Suljagić je, u osnovi, isti. Bahat. Nakon afere porodičnog nasilja, pokušaja ukidanja vjeronauke u školama, pisanja biografije Zlatka Lagumdžije koja mu je bila preporuka za ministarsko mjesto u Vladi KS, savjetovanja SDA-ovog Adnana Terzića pa potom SDP-ovog Alije Behmena, Suljagić se nutka kao "novo lice" iz kojeg, nažalost, izbija toliko negativne energije kao da je pokretni Černobil.

Nema politike. Vrijeđanje i rušilačka energija su osnovni "ornamenti" njegovog govora i gotovo frustrira čitati šta on govori.

Sa druge strane Suljagić će, pretpostavljam, do kraja izbora doći u sukob i sa Željkom Komšićem, možda i sa samim sobom, te će tokom čitave kampanje reći sve ono što bi trebao reći samom sebi jer je njegova kandidatura ništa više do ispucavanja negativne energije koja u njemu stoluje i sa kojom ne zna šta bi pa se otud svako malo obretne u dijametralno različitim političkim taborima koji mu dođu kao poligon za nezasitu ličnu ambiciju iza koje ne stoji kapacitet za Predsjedništvo BiH jer se Suljagić do danas etablirao kao pomagalo raznih stranačkih srednjaka.

Suljagić se nutka kao "novo lice" iz kojeg, nažalost, izbija toliko negativne energije kao da je pokretni Černobil.

Komično to njihovo laganje o "muslimanima antifašistima".
No, lijepo putovanje u alternativnu dimenziju da vidite na što bi ta tvorevina ličila da su se ostvarile Alijine želje. Jebeš Osmanlije kakvi bi ovi zlikovci bili,

Grijeh je zajebavati maloumno celjade ali kad ih je milion i nesto na par hiljada hektara onda je to biotop vrijedan izucavanja

Grijeh je zajebavati maloumno celjade ali kad ih je milion i nesto na par hiljada hektara onda je to biotop vrijedan izucavanja