Alija sam kaže ono što mi na forumu govorimo.

S ovim potvrđuje da mu narod ne vjeruje u takiju o "građanskoj" BiH.
Inače nebi bilo razloga za "šok" ako dođe nemusliman na čelo države.

Alija se kad-tad izjasni što stvarno misli i s tim prizna da sve što je
glumio nikako ne drži vodu. Jednostavno sam se izda.

Rahmetli predsjednik je samo konstantovao činjenice, nije kazao da je on lično protiv navedenog scenarija.

Kome je trebao predati vlast?
Predati vlast separatistima i genocidašima?

A jeli ti poznat sastav Predsjedništva tada?

Plavšić dovoljno.

Dakle nije ti poznat. Plavšićka je bila odstupila. Alija je oko sebe okupio
svoje "Srbe" i "Hrvate" - I. Komšić i Kljujić. Imao je izbora. Funkciju
je ilegalno držao sve do kraja rata. Praktički bi se mogli svi njegovi
potpisi osporiti.

Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli. Alija je imao de facto vlast i međunarodno priznanje.

Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli. Alija je imao de facto vlast i međunarodno priznanje.

Međunarodno priznanje da jedino i isključivo predstavlja vas mošnjake.

I tu je Alija izigrao tzv. MZ što je sam priznao. Uvijet za prizanje EU-a je bio referendum i
dogovor o ustavim načelima BiH. Ovo zadnje nije ispunjeno.

2. (JEDNAKOST LJUDI) Dvije činjenice magistralnog značaja - jedinstvo Božje i jednakost svih ljudi - utvrđene su Kur'anom na takav jasan i izričit način, da dopuštaju samo jedno jedino, doslovno tumačenje: nema božanstva osim jednog Boga; nema izabranog naroda, izabrane rase ili izabrane klase - svi ljudi su jednaki. Islam ne može prihvatiti podjelu i grupiranje ljudi prema vanjskom, objektivnom mjerilu kakvo je klasno. Za njega kao vjersko-moralni pokret neprihvatljivo je svako razlikovanje ljudi koji ne uključuje moralne kriterije. Ljudi se moraju razlikovati - ako se već razlikuju - prije svega prema onome što oni stvarno jesu, što znači po svojoj duhovnoj i etičkoj vrijednosti (Kur'an, sure 49/13). Svi ispravni ljudi, bez obzira kako u toku dana zarađuju svoj kruh, pripadaju istoj zajednici, kao što hulje i pokvarenjaci svih vrsta, pripadaju istoj „klasi", bez obzira na njihovo političko opredjeljenje i mjesto u procesu rada. Klasno podvajanje jednako je nepravedno i moralno i ljudski neprihvatljivo, kao i nacionalno i razno podvajanje i razlikovanje ljudi.

Islamska deklaracija 4. (JEDINSTVO MUSLIMANA) Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice. Sve što razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, političke stranke i dr.) ili 0materijalnim (velike imovinske razlike, društveni rangovi 1 si.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo morabiti ograničavano i otklanjano. Islam je prva, a panislamizam druga tačka, kojom se definira granična linija između islamskih i neislamskih tendencija u današnjem muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamska, što islam više određuje njene unutrašnje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena politika.

Islamska deklaracija 7. (REPUBLIKANSKI PRINCIP)Osim u imovinskim stvarima, islam ne priznaje nikakav princip nasljeđivanja, niti bilo koju vlast s apsolutnim prerogativima. Priznavanje apsolutne vlasti Allaha, znači apsolutno nepriznavanje svake drugesvemoćne vlasti (Kur'an, 7/3, 12/40). „Zabranjeno je svako pokoravanje stvorenju, koje uključuje nepokoravanje Stvoritelju" (Muhamed, a.s.). U historiji prvog i možda do sada jedinog autentičnog islamskog poretka - razdoblje prve četvorice ha-lifa, mi jasno vidimo tri bitna aspekta republikanskog principa vlasti: (1) Izbornost šefa države, (2) Odgovornost šefa države narodu, i (3) Obavezu zajedničkog rješavanja općih i društvenih poslova. Ovo posljednje izričito nalaže i Kur'an (3/159, 42/38). Prva četvorica vladara u islamskoj povijesti nisu bili nikakvi kraljevi - carevi. Oni su bili izabrani od strane naroda. Nasljedni kalifat predstavlja napu stanje izbornog principa koji se afirmirao kao jasna islamska politička institucija. 8. (NEMA BOŽANSTVA OSIM ALLAHA) U mjeri u kojoj smatramo da je ostvarenje islamskog poretka nepovrediv cilj, koji ne može biti predmet nikakvog nadglasavanja, utoliko jasnije odbacujemo nepovredivost ličnosti, bez obzira na njene zasluge i položaj koji zauzima. U ovom smislu, islamski poredak jesinteza apsolutnog auto-riteta (u odnosu na program) i apsolutnedemokracije (u odnosu na ličnost).U islamu nema premudrih, sveznajućih, nepogrešivih i besmrtnih. Sam Muhamed je bio pogrešiv i kao takav bio ukoren (Kur'an, 80/1-12). U ovom pogledu, Kur'an je realistička, skoro antiherojska knjiga. Fenomen slavljenjaličnosti, vrlo čest na Istoku kao i na Zapadu, danas kao i u prošlosti, izričito je stran islamu i zato što predstavlja jednu vrstu idolatrije (Kur'an, 9/31). Mjerilo stvarne vrijednosti svakog čovjeka je njegov lični život i odnos između onoga što daje zajednici i što od nje prima. Sva slava i hvala pripada samo Bogu, a stvarne zasluge ljudi samo Bog može ocijeniti.

ja se ne slazem s mojim prijateljem Ugljaninom. Kazem zeni: evo konacno pravog covjeka. Ali, avaj. Pet ili deset minuta kasnije, Izetbegovic je izrekao fatalnu recenicu: Ne slazem se da bude muslimanska drzava, mi hocemo drzavu Bosnu i Hercegovinu svih naroda i narodnosti jer muslimana je jos manje od 50 posto. Iz njega je progovorila njegova Islamska deklaracija u onom negativnom dijelu i rekao sam tad svojoj supruzi: rat je neizbjezan.

Izetbegović: Ona /BiH/ ne moći ovakva više biti. Ovakva može, ali ne može onakva
kakva je (...) srpsko-hrvatsko-muslimanska Bosna kao neka zajednička
država, sa zajedničkim vladama, sa zajedničkim Predsjedništvom
u kojima bi oni delegirali četnike, ovi ustaše, unutra u tu Vladu koju
smo mi pokušavali, radi legaliteta nekog da održavamo, nije moguće.
Molim vas, to je moje uvjerenje nakon svih nevolja koje smo s njima
preživjeli (...) jer šta znači danas muslimansko-srpsko-hrvatska BiH ili
Bosna tri konstitutivna naroda, pa onda naravno nismo mi ti koji ćemo
određivati koji će biti Srbi unutra, nego su to oni koji će određivati. A
oni će odrediti četnike. Drugi će odrediti ustaše. I kako vi možete imati
jednu demokratsku Vladu plus sa ustašama i četnicima koji će onda
bilo izravno rušiti tu državu, bilo opstruirati na svakom koraku (...) 15

15Fonogram govora predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića 14.11.1993. na TV
BiH — TV Okruga Zenica.

M. Tuđman: Strateški ciljevi bošnjačke politike 1993.—1994.

Moramo ovdje graditi jednu civilizovanu državu ili nemamo šansi. Dakle, ne čisto, muslimansku državu ovdje napraviti. Mi to ne bi trebali da uradimo, mada će ona, kako se to kaže via fakti biti to, jednostavno, drukčije ne može. To će biti ipak država u kojoj će biti 80% Muslimana i biće onoliko muslimanska ili bošnjačka, kako hoćete, koliko je Francuska Francuska uprkos što tamo ima, isto tako, Arapa 3 miliona, itd. ali to je francuska država i tu je Francuz predsjednik Vlade i predsjednik Republike i svi su ministri Francuzi i drukčije ne može da bude. Prema tome, mislim da ta činjenica, da će njih biti još po 10 procenata jednih i drugih unutra, ne mijenja na stvari da narod koji je izborio tu državu ima sva prava koja, ne birajući, poštujući pravo onih njih kao manjina.16

16Fonogram govora predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića 14.11.1993. na TV
BiH — TV Okruga Zenica.

M. Tuđman: Strateški ciljevi bošnjačke politike 1993.—1994.

Predstavnik Ujedinjenih naroda u BiH, američki general Jacques Klein, prouzročio je velike
rasprave i u Sarajevu i u Zagrebu 2002. jer je u intervjuu Hrvatskoj televiziji izjavio da
mu je pokojni hrvatski predsjednik Tuđman kazao kako mu je Alija Izetbegović svojedobno
nudio da zapadnu Hercegovinu pripoji Republici Hrvatskoj. General Klein je rekao da
mu je to priznao i sam Izetbegović. Da smiri revolt u Sarajevu, Alija Izetbegović je uputio
pismo sarajevskom Oslobođenju u kojem tvrdi: "Istina je da sam u jednom razgovoru ponudio Tuđmanu zapadnu
Hercegovinu, ali je istina također da ta ponuda nikada nije bila ozbiljna", kaže Izetbegović, i dodaje kako je to učinio
"da bi se otkrile stvarne Tuđmanove nakane prema Bosni". Izvor: http://www.hic.hr/dom/375/dom13.htm (20.
listopada 2013.)

M. Tuđman: Strateški ciljevi bošnjačke politike 1993.—1994.

Miting u Foci,1991, prije rata:



https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/145/inter.htm

Na istoj sjednici, u veljači 1991.,
Izetbegović je dva puta rekao da bi on “zbog suverene Bosne žrtvovao mir, a
da ne bi zbog mira žrtvovao suverenu Bosnu“, čime je potvrdio izjavu iz rujna
1990. da će Muslimani “oružjem braniti Bosnu“. Podržao ga je i zastupnik Irfan
Ajanović, izjavom: “Ako je suverenost onda je mir. Ako nema suverenosti
onda nema ni mira to treba da bude jasno svima.“ Na spremnost Muslimana za
“obranu BiH“ upozorio je i zastupnik Hadžo Efendić, s obrazloženjem da oni
“nemaju drugu domovinu“.56 Ta izjava je, naravno, implicirala da “drugi“ imaju
“drugu domovinu“. Srpski zastupnici u Skupštini su Izetbegovićevu izjavu da bi
“žrtvovao mir zbog suvereniteta Bosne“ shvatili vrlo prijetećom i uvredljivom.
Član Predsjedništva SR BiH Nikola Koljević nazvao ju je “zastrašujućom“.

IVICA LUČIĆ, Bosna i Hercegovina od prvih izbora do međunarodnog priznanja