Ne znam sve, uopće. Ali znam više od tebe.

Ikavica se prostire i do najizoliranije i najsjevernije hrvatske enklave, a to su hrvatska sela sjeverozapadno od Banja Luke (bivša općina Ivanjska).

http://www.orlovac.eu/govor.php#ikavica

Tek je u par riječi ikavica ostala, stoljeća života sa Srbima prebacila su stanovništvo na jekavicu, stanovništvo vjerojatno više ni ne zna da su pričali nekada ikavicu, ali dovoljno je ostalo tragova ikavice da definitivno potvrdi da je to originalni govor.

Praktički ne znam onda za nijedan kraj u BiH gdje katolici-Hrvati nisu govorili ikavicu, uključujući i Popovo polje za koje Wikipedija kaže da je originalni govor bio ikavica.



Hrvati i muslimani Krajine (prostora zapadno od Vrbasa, sve do Bihaća), sve ikavica, točno se vide sve enklave.... Bihać, Ljubija, oko Prijedora, te Ivanjska kod Banja Luke. Možda samo muslimani koji su doselili od nekuda drugo nemaju originalno ikavicu, ako uopće postoje takva sela. Nabliži muslimani Srbijanci su uz Savu (Odžak, Orašje, nisam siguran je li Bosanska Gradiška naseljena muslimanima iz Srbije).

Odlično je ovo žuto što predstavlja "nehrvatske" dijalekte i jezike.

Hvala Robbie što si priznao da su ikavci preuzeli srpski jezik tj.hrvatski ikavci su postali ijekavici jer su previše bili u dodiru sa Srbima , a Srbi zna se kako su napadni i dominantni sa svojim cajkama u srednjem veku.

Ranije sam još čuo o posebnoj hrvatskoj ijekavici koje sa razlikuje od srpske , i još ne mogu da se načudim čudu oko tog fenomena , ali šta ćeš, čuda postoje da bi se u njih verovalo, zar ne?!

Bilo je neke rasprave na drugom forumu gdje je čovjek tvrdio da je ikavica najbliža izvornom jatu, a da su jekavica i pogotovo ekavica feminizirane verzije govora.
Ne znam koliko je to točno ali mogu potvrditi, odrastao sam na granici ikavskih i jekavskih sela i uvijek mi se jekavica činila a neću reć pičkastom (to je rezervirano za ekavicu) ali ono mekanim govorom kojemu fali te oštrine koju ima ikavica.
Na jekavici se ne možeš izraziti na primjer ako se svađaš sa nekim ili mu prijetiš, neće te uzimat za ozbiljno, fali joj ta oštrina koju ima ikavica.

Ti mora da nisi ozbiljan s ovim komentarom?

Originalni jat je é, glas koji se još može čuti kod većine kajkavaca, na sjeveru Istre, Slavonije....

To je poluglas između e i i. Ili e (malo niži je jezik) i usta razvučena kao da pričaš i.

To je originalni jat za zapadne južne slavene. Za istočne (Bugari, Makedonci, Torlaci...) ti je ä, poluglas između e i a

Nije to samo odlika Srpskog jezika. Ta ijekavica je valjda neki prijelazni oblik između nas što je ne čini odmah Srpskom ili Hrvatskom. Trebali smo mi napraviti standardni jezik na ikavici a Srbi na ekavici kako bi se riješili ovakvih glavobolja...

Često čujem kajkavce kojima je jat u npr. "mléko", "cvét" i "déte" samo za blagu nijasnu udaljen od punopravnog "i".

Spadaju li kajkavski i čakavski u nesrpske dijalekte?
Je li onda i torlački hrvatski dijalekt po toj tvojoj logici?



O čemu ti?
Ikavica se govorila u BiH na svim ovim označenim područjima do početka 20. st.
Hrvati i Muslimani jekavicu kao standard preuzimaju školstvom i opismenjavanjem, dakle onoga trena kad je dogovorom Hrvata i Srba u Beču jekavica postala standard.




I ja sam čuo da su svi štokavci Srbi, ali torlaci nisu Bugari, nikako da se načudim tom fenomenu

Sad ćemo malo reinterpretirati prema modelu velikosrpskih lingvista. Zar nije malo neobično da jekavicom većinom pričaju popravoslavljeni/islamizirani Hrvati s područja BAN-ovine Bosne (ban orginalna hrvatska titula) i Crvene Hrvatske (dolje do Duklje), samo malo hrvatsko popravoslavljeno (u 14. st.) pleme "Srbijanaca" (čiji su vladari bili hrvatska dinastija Nemanjića) između Zapadne Morave i Drine (i u BAN-atu) priča ekavicom. Govor im je inače potpuno hrvatski. Torlaci i Sopi (do srednje Bugarske i linije jata e/ia) pričaju orginalnim "starosrpskim" (orginalni Srbi = također malo hrvatsko pleme). Kajkavci i slični im čakavci te alpski Hrvati pričaju klasičnim starohrvatskim dijalektima. "Srbi", "Slaveni" i inačice su sve samo nazivi za Hrvate.

Što bi stari Šopi rekli "govori srpšće da te cel svet razume" (šćakavci, o=l, ekavica, kao kod nekih čakavaca)



Bilo i ostalo malo hrvatsko pleme.

To i je jat ;)

Bili su ne samo manji, nego i zapadni narod za Hrvate. Buduća Zapadna Europa.

Berlin je srpski, a ovce po Karpatima (Harvatima?) hrvatske.

I danas je većina ovih germaniziranih Sorba postala najantisrpskiji element u Europi, prije poznati i kao ratoborni pRusi. Doklen teror protestantiziranih srpskih konvertita?

O Srbima ikavcima iz okoline Livna https://html2-f.scribdassets.com/85d7znbyww1dqzde/images/6-da6f872ebb.jpg

Ikavski Srbi sa Kupreške su opšte poznati, još sredinom XX vijeka lingvisti su proučavali njihov govor. Na jednom sajtu kupreških Srba vidim da neko kaže da su Srbi iz svih kupreških sela pričali ikavski, osim onih iz Blagaja koji su pričali (i)jekavski sa nekim ikavizmima. Kažu da su (i)jekavski Srbi iz Blagaja u šali nazivali Srbe ikavce iz ostalih kupreških sela "Turcima", zato što su govorili isrim dijalektom kao lokalni muslimani.

Nedavno vidim tvrdnje da su Srbi iz Podvlašića pričali ikavski.
Osim na forumu. hr, naša sam taj podatak na još jednom mjestu https://www.forum.hr/showpost.php?p=25314990&postcount=198

Ikavski govor je osobebnost srpskog stočarskog staleža, nazovi ih Vlasima ili Morlacima, imena za isti način života. kada nađem dovoljno vremena potrebiću nemali broj ikavskih reči iz govora istarskih Vlaha, uspeo sam nekako da nabavim Kavačecov "Istrorumunjsko-hrvatski riječnik". Nisam bio iznenađen time što sam video u rečniku. To je u suštini mešavina srpskog i latinskog.

Ćiribirci su se odlomili od te morlačke stočarske skupine krajem 14 veka, odnoseći sa sobom put Istre podosta od morlačkog govora koji je do kraja 18. veka praktično sasvim izlapeo po Bosni i Dalmaciji. Po Fortisovim opisima običaja i mentaliteta tih ljudi, jasno je da se radi o Srbima dva verozakona. Grčkog i latinskog. I da zbog toga među njima često dolazi do koškanja i pogrdnih nadimaka, koje upućuju jedni drugima. Zanimljivo da se katolički Morlaci nikada nisu odrekli Kraljevića Marka, epskih spevova u desetercu, gusala, groktalica, istih izreka, istog sujeverja oko različitih događaja, prangijanja bičem na Badnje veče, i sijaseta drugih običaj koje viđamo kod pravoslavnih Srba. Rim je uspeo da jedan deo Srba odvrati od pravoslavlja, ali od narodnih običaja nije.

Kad je to tako kako ti kažeš, čudno da se ovi Istro-Rumunji zapravo ne zovu Istro-Srbi...

Nego, što se tiče ikavice u Bosni, ima jedan zanimljivi deseterac iz muslimanske narodne pjesme:

,,Hrvatka djevojka preobražava se u Hrvu Barjaktara'' (Andrić 1939) (Druga inačica iste pjesme ,,Arvatova divojka u carevoj vojsci'' objavljena u nizu ,,Pet stoljeća hrvatske književnosti'' (Bošković-Stulli 1964))
Na početku pjesme opisuje se kako se djevojka imenom Hrvatka iz Hrvat-grada želi udati za Bećir-agu. On joj ljubav uzvraća i kaže: ,,Tako mene mati ne rodila
I tako mi sveca Muhameda
Ja ću poći ka Hrvatu gradu
Ka Hrvatu Hrvatki divojci''
...
,,A kad Bećir riči razumio,
Veoma se biše začudio,
Muhamedu svome zahvalio,
Što Bog dade i srića božija,
Da mu dade s divojkom junaka,
Baš junaka Hrvu barjaktara,
A divojku Hrvatkinju mladu,
Onda bilo, sad se spominjalo''

Ipak vam s hrvatovanje nije samo Rim kriv

U Dalmaciji Srbi su pričali ikavski u nekim selima oko Drniša (Kričke, Žitnić, Siverić), u nekim selima oko Vrlike, u svim selima oko Sinja u kojima ih je bilo, u Tribanj-Šibuljini i u selima u zaleđu Splita i Klisa (Veliki Bročanac, Vučevica, Lećevica, Brštanovo, Dicmo, Zelovo). Izgleda da je bilo Srba ikavaca i u Imotskoj Krajini, Neda Ukraden kaže da su Srbi iz njenog sela pričali ikavski. Srba ikavaca je bilo i u Azbukovici i Rađevini u zapadnoj Srbiji http://zsrbija.blogspot.com/2016/01/ikavica.html
Kod Ivana Antunovića iz 19-og i Erdeljanovića i još jednog autora s početka 20-og v. je navedeno da Srbi odnosno pravoslavci iz Vrličke Krajine pričaju uglavnom ikavski. Zadnjih decenija Srbi iz tog kraja su pričali uglavnom ikavsko-(i)jekavskim miksom u različitom proporcijama od sela do sela, s tim da je kod starijih bilo više ikavice a kod mlađih manje. Po mojim saznanjima ikavica kod Srba iz vrličkog kraja se najduže i najčistijoj formi zadržali na Maovicama i u Kosorima. Imao sam prilike lično upoznati Srbe iz ovih sela koji su govorili ikavski, osoba sa Maovica je još živa a osoba iz Kosora je pokojna. Dakle od Ivana Antunovića i Erdeljanovića u 19-om i početkom 20-og v. koji navode da Srbi iz Vrličke Krajine pričaju uglavnom ikavski do novijeg doba kad se ikavica zadržala u 2 sela (Maovice i Kosore), očito da se desila (i)jekavizacija Srba iz Vrličke Krajine u međuvremenu. U Vrličkoj Krajini kod Srba se javljaju ikavska prezimena: Bilić (Civljane), Mišina (Kosore), Cvitkovac (Maovice), Stipanović (Koljane), a javljaju se i kod Srba iz drugih krajeva Dalmacije te kod Srba iz Bosne, Like i sa Korduna kao što su: Svitlica (Sonković kod Skradina i Kupres), Bilić (Gezovo kod Mrkonjić Grad, Komar kod Travnika i okolina Novog Grada), Bižić (okolina Kistanja i Kordun), Bibić (Vdlušić i Baljci kod Drniša), Livaja (Lećevica), Zdilar (okolina Imatskog), Bilčar (okoliha Bosanskog Grahova), Bilanović (Mandino Selo kod Duvna), Biga (Lika), Bilinac (okolina Foče), Stipić (Kordun), Sikirica (Kordun) itd.
U jednom fokumentu iz sredine 19-og v. pravoslavni pop iz Otišića kod Vrlike piše riječi čas ikavicom čas (i)jekavicom, npr. u jednoj rečenici kaže "divojka" a u drugoj "djevojka." Znači da je (i)jekavizacija pravoslavaca u tom kraju krenula od crkve.

Da su se pravoslavci u prošlosti odricali ikavice (to rade danas i katolici), a da su je katolici forsirali je jasno kao dan. U nekim selima u današnjoj Mađarskoj u 18-om v. Bunjevci su zabilježeni kao (i)jekavci u 18-om v, a u 19-om v. su postali ikavci. Znači da im je neko izvršio "korekciju" govora (fratri, katolička crkva).
Ikavica je u prošlosti u jednom periodu postala nezvanični starndard katoličke crkve, zbog toga su se pravoslavni ikavci počeli odricati ikavice da udare kontru katolicima. Opstala je kod pravoslavaca samo u nekim izolovanim zabitima u koje nije doprla (i)jekavizacija.
Govornik na dobrom tragu 39:30 - 40:08 https://youtu.be/Hx4yvrSgGgQ?t=2370

Ikavski govor ne počinje 1463, padom Bosne pod vlast Osmanlija. Bošnjaci i njihovo kulturno nasleđe su prilično nebitni za proučavanje ikavice, jer je ona mnogo starija od turčenja po Bosni za šaku zobi. Rimski pa i srpski toponimi na prostoru današnje Vardarske Makedonije svedoče o postojanju ikavice u staroj eri. Prilep se izvorno zvao Prilip, a rimske trupe su bile stacionirane kod mesta Bila Zora, što je polatinjeno u Bilazorum. Naravno da ovo ne znači ništa na njihovom okupatorskom jeziku.

Po svemu sudeći, u antičkom periodu ikavica se govorila na jednom širem prostoru Balkana. Faznim migracijama stočara prema Dinari i primorju, zamrla je na prostoru današnje Albanije, Makedonije i severnih delova Grčke. Koji su uzgred bili naseljeni brđanima za koje grčki hroničari tvrde da nisu Grci, iako grčki govore. Bili su bilingualni, govoreći stari grčki i ilirski jezik. Ako Bila Zora ne znači ništa ni na grčkom, ostaje nam samo taj ilirski...

Argumenti su ti na nivou viceva o Muji i Hasi, zamolio bih te da prestaneš sa tim pubertetskim glupiranjem.
U suprotnom ću morati da ignorišem tvoje bezvredne unose.

Predrasude vezane za ikavski govor su vrlo stare, a verovanto isto toliko i neosnovane. Ikavica se premalo ozbiljno izučavala do sada i na žalost nema dobre literature da čoveku olakša posao, stvori jasan uvid. Ovo je još uvek pionirsko polje lingvistike. Ipak, ikavica je verovatno najraniji razvojni oblik srpskog jezika koji još uvek postoji. Uzimajući u obzir jednostavnu činjenicu da je kraći (prostiji) oblik reči gotovo po pravilu stariji. Kao upitno: "Di?" koje u ekvskom ruhu postaje "Gde?" Postoji i prelazni varijetet, "Gdi". Ekavski je vrlo moguće varijetet ikavice, a ne obratno.
A ijekavica je po svemu sudeći najmlađi oblik srpskog jezika, jer predstavlja u suštini samo umetanje jednog ili dva glasa u već postojeće ikavske reči: Svit, svijet, lipo, lijepo, zvir, zvijer, stina, stijena, itd.

Na nadgrobnom spominiku iz Šumadije iz 14-og v. su napisani ikavizmi "Stipan" i "bilig" (oko sredine kad otvoriš link) http://www.politika.rs/sr/clanak/387139/Kultura/Imena-cara-Urosa-i-kneza-Lazara-na-istom-spomeniku

Povelja Vuka Brankovića je na ikavici.

Na Kosovu, Makedoniji, Raškoj... postoje stari hrvatski toponimi, ter zabilježeni hrvatski antroponimi od prije Turaka, koji su nastali kano posljedica dolazka Dubrovčana, Dalmatinaca, Kotorana na područje tadašnje srednjovjekovne Srbije, gdje su imali značajan utjecaj kod rudarenja. Također, bizantski suvremenici 11 i 12. stoljeća spominju utjecaj dukljanskih Hrvata na Rašku (vođa Hrvata Petrilo iz Duklje). Tako da sporadična pojavljivanja ikavice u Raškoj, Kosovu ili Makedoniji, mogu imati veze s nekim od tih Hrvata. Inače, ikavski izričaj postoji i u Češkoj i pogotovo u Ukrajini, tako da naravno nisu Hrvati jedini Slaveni koji imaju takav izgovor jata.

Baš si se ti pravi javio da mi predbacuješ viceve i pubertet...
Možeš me slobodno ignorirat, a meni nije problem da ti, htio ti to ili ne, odkrivam toplu vodu...

Dukljanski Hrvati, kraj. Završio si.

Zanimljivo, hvala za link.

Još jedan prilog mojoj tvrdnji da je ikavica relikt iz stare ere. Razvojni procesi u srpskom jeziku postaju smisleniji kada se prati raslojavanje sedelačkog i nomadskog življa. Jasno da je kroz vekove moralo doći i do delimičnog cepanja u govoru. A kako je Vatikan stvarao nove nacije, dolazilo je do čuvene krize identiteta kod vlaha, koja im je danas poslovično zajednički imenitelj.

Što se tiče ikavice kod ostalih Slovena, moraju je imati u određenoj meri jer im je podunavlje istinska kolevka. Ruski istoričari su do 19. veka bili daleko iskreniji po tom pitanju, pronašao sam par zanimljivih naučnih radova iz tog perioda koje bi Rimska kurija od muke najradije požvakala bez soli, stranu po stranu...

https://www.youtube.com/watch?v=jx2OBDVEsDg

16:50 - 18:15

Ikavice ima u nekim češkim, ukrajinskim i slovenačkim dijelaktima.
Poslušaj video, kaže "sridišta", "svit" i "Slovinci" https://youtu.be/rRk9Q8V3GSo?t=40

U Ukrajini ikavice ima u karpatskom dijelu među Rusinima. Ukrajinci su uzeli ikavicu za standard, da bi se razlikovali od Rusa koji imaju uglavnom ekavski refleks.
Ukrajinci rade ikavizaciju jezika ali i toponima po Ukrajini. Oni ne zamijenjuju samo jat sa I nego i O, A i U, pa su tako Gorlovku preimenovali u Gorlivku, Ivano Frankovsk u Ivano Frankivsk, Kijev u Kiiv, Krivi Rog u Krivi Rih, Lvov u Lviv, Černigov u Černigiv, Rovno u Rivne, Harkov u Harkiv itd.