Naravno da je istina, i to je službeni konsenzus među znanstvenicima.
Ove priče da je došla iz Ukrajine se mogu naći među ekipom na obskurnim internet forumima, konsenzus znanstvene zajednice o I2 je jasan.
Nju zastupa jedino kontroverzni Ken Nordvedt, koji nije uopće genetičar nego fizičar.
Osim toga, valjda su ti dovoljne vlastite oči da vidiš da su ljudi oko tebe mediteranskog izgleda, da nisu nikakvi Rusi i Ukrajinci, i ne, takve "prilagodbe na okoliš" nisu mogle nastati u samo tisuću godina.
Osim toga, nosioci I2 imaju većinski neslavensku, paleobalkansku autosomalnu dna.

jeli J2 ona neka koja u kameno doba dolazi iz anatolije i perzije tu na ov opodrucje?

Ako da ja ih zamisljam kao tamnopute kosate bradate perzijce kao onog iracana iz LOST.

7.stoljeće je u DAIu.
To je vjerojatna legenda.
Tada je propao avaroslavenski napad na Carigrad.

Velika je vjerojatnost da smo mi stigli skupa s Avarima, prvo u Panoniju, pa smo se onda širili na jug (početkom 7.stoljeća je pala Salona i s njom većina bizantske Dalmacije).
Vjerojatno su nas bizantijci isfinancirali da se okrenemo od Avara u to doba, slično su i Poljacima dali gomilu zlata da smetaju nijemcina, ali to je bilo kasnije, pa su se neke stvari poklopile.

9.stoljeće je glupost, slažem se.
Tada ti tu dolaze Franci.

Vjerojatnije je da smo mi iskoristili avarske poraze kod Carigrada, njihovo slabljenje, i došli ovdje preko Karantanije, tj. preko onoga što će postati Samova država.

Sve legende imaju nešto utemeljenja.

Bijela Hrvatska i Bijela Srbija nisu bile dio Avarskog kaganata, pa smo ipak došli. Dakle ne sa Avarima, nego uslijed njihova slabljenja.

No ono što je bitno, mi nismo bili prvi Slaveni ovdje. Sa Avarima je došao prvi val Slavena kojima ne znamo ime.

U našoj etnogenezi postoje tri supstrata - Iliro-romani koje su se slavizirali, Slaveni iz Avarskog kaganata i Hrvati koji su svima ime dali. Upravo zato je za etnogenezu Hrvata (i Srba) ključna Hrvatska/Srpska država, jer jedino ona dovodi do prihvaćanja hrvatskog/srpskog imena kao općeg. Tamo gdje takve državne vlasti nema (u kontinuitetu) imamo čestu pojavu kasnije da se ljudi nazivaju geografski ili općeslavenski.

Slaveni su dolazili ovdje i prije Avara.

"Ne znamo ime tih ranih Slavena", ali imamo dva povijesna vrela koja naš dolazak vežu uz najraniji period doseljenja Slavena s Gotima i još dva s Avarima. Znači jedini Slaveni koji su spomenuti u izvorima u tim ranim fazama smo mi. Mi stalno konstruiramo teorije koje se ne nalaze u izvorima, a odbacujemo ono što možemo potvrditi u izvorima.

S jedne strane tvrdiš da su Hrvati došli preko Karantnije, što je moguće, ali nigdje ne piše. S druge strane tvrdiš da ne znamo ime Slavena iz prvog vala doseljenja, iako se mi spominjemo među prvima.

According to eastern homeland theory, prior to becoming known to the Roman world, Slavic-speaking tribes were part of the many multi-ethnic confederacies of Eurasia – such as the Sarmatian, Hun and Gothic empires. The Slavs emerged from obscurity when the westward movement of Germanic tribes in the 5th and 6th centuries CE started the great migration of the Slavs, who settled the lands abandoned by Germanic tribes fleeing the Huns and their allies: westward into the country between the Oder and the Elbe-Saale line; southward into Bohemia, Moravia, much of present-day Austria, the Pannonian plain and the Balkans.

Around the 6th century, Slavs appeared on Byzantine borders in great numbers. Byzantine records note that Slav numbers were so great, that grass would not regrow where the Slavs had marched through. After a military movement even the Peloponnese and Asia Minor were reported to have Slavic settlements.

(...) Byzantine historiographers under emperor Justinian I (527–565), such as Procopius of Caesarea, Jordanes and Theophylact Simocatta describe tribes of these names emerging from the area of the Carpathian Mountains, the lower Danube and the Black Sea, invading the Danubian provinces of the Eastern Empire.

From the Danube, the Slavs commenced raiding the Byzantine Empire on an annual basis from the 520s, spreading destruction, taking loot and herds of cattle, seizing prisoners and taking fortresses. The first Slavic raid south of the Danube was recorded by Procopius, who mentions an attack of the Antes, "who dwell close to the Sclaveni", probably in 518.

Ne kužiš.

Prvo, ako je Karlo Veliki predak svih europljana, po čenu miskiš da za Hrvate iz 7. stoljeća ne vrijedi isto?
Osnove srednjoškolske biologije.
Pa jbt. engleska kraljica ima u sebi zabilježeno zrinsko-frankopansko rodoslovlje, di ne bi Mate i Stipe.

Drugo. Kao što Englezi nisu samo novodoseljeni Angli i Sasi (i Frizi i Jiti), tako nisu ni Hrvati samo potomci ljudi iz tog plemena.
Preko ydna (izravna muška linija) se gleda porijeklo migracija.
Hrvati imaju omjer novodoseljeni:starosjedioci, dakle Slaveni:domoroci, 2:1.
Srbi su manje slaveni nego mi, njihov omjer je 1:1, u Bugarskoj i CG je mislim još manje 1:2.
Između originalnih Hrvata i Avaroslavena, genetski nema razlike, hrvatske grupe su srodne mađarskima i češkima.
Srbi su na pola puta između nas i Bugara.

Za etnogenezu su bitne, no ne i ključne prve slavenske države.
Iz svake rane države je nastala jedna grupa dijalekata
Kijevska rus->istočni slaveni
Velikomoravska->zapadni slaveni
Bugarska->jugoistočni slaveni
Hrvatska->jugozapadni

Hrvatska i Srbija tu nisu jednake, Hrvatska je sila od 9., a kraljevstvo od 10.stoljeća.
Srbija je pogranična, bizantska ili bugarska provincija, nekad i hrvatski protektorat, oni kraljevina postaju tek u 13.stoljeću.

U tom razdoblju su Srbi mogli postati Hrvati ili Bugari, da.
Većina današnje Srbije je ionako do 14.st-a bugarska.
Hrvatska je druga priča, tu postoji kontinuitet i oni evolucijski pravci koje spominjem.
Još jednom, nije ovo ki bi, da bi.

Što se tiče Nijemaca, malo morgen.
Cijela istočna njemačka, pola Češke i pola današnje Poljske, te većina austrije su ti naseljeni iz zapadne Njemačke.
Kod Slavena to nikad nije bio slučaj, a ovi su to radili bez obzira da li su bili Bavarci, Franci ili Sasi.
Prusi su originalno bili baltičko pleme/narod...

Ja nigdje nisam jugić, eventualno bi me neki digić mogao prozvati schiavom, ali to je njegov problem.

Ispričavam se na offu, idemo na naqbu

Vjerojatnije je da smo mi iskoristili avarske poraze kod Carigrada, njihovo slabljenje, i došli ovdje preko Karantanije, tj. preko onoga što će postati Samova država.

Sve legende imaju nešto utemeljenja.

Bijela Hrvatska i Bijela Srbija nisu bile dio Avarskog kaganata, pa smo ipak došli. Dakle ne sa Avarima, nego uslijed njihova slabljenja.

No ono što je bitno, mi nismo bili prvi Slaveni ovdje. Sa Avarima je došao prvi val Slavena kojima ne znamo ime.

U našoj etnogenezi postoje tri supstrata - Iliro-romani koje su se slavizirali, Slaveni iz Avarskog kaganata i Hrvati koji su svima ime dali. Upravo zato je za etnogenezu Hrvata (i Srba) ključna Hrvatska/Srpska država, jer jedino ona dovodi do prihvaćanja hrvatskog/srpskog imena kao općeg. Tamo gdje takve državne vlasti nema (u kontinuitetu) imamo čestu pojavu kasnije da se ljudi nazivaju geografski ili općeslavenski.

Slaveni su dolazili ovdje i prije Avara.

"Ne znamo ime tih ranih Slavena", ali imamo dva povijesna vrela koja naš dolazak vežu uz najraniji period doseljenja Slavena s Gotima i još dva s Avarima. Znači jedini Slaveni koji su spomenuti u izvorima u tim ranim fazama smo mi. Mi stalno konstruiramo teorije koje se ne nalaze u izvorima, a odbacujemo ono što možemo potvrditi u izvorima.

S jedne strane tvrdiš da su Hrvati došli preko Karantnije, što je moguće, ali nigdje ne piše. S druge strane tvrdiš da ne znamo ime Slavena iz prvog vala doseljenja, iako se mi spominjemo među prvima.

Prvo dosta tih Slavena o kojima pričamo u 7. stoljeću žive u državama, Hrvatska i Bijela Hrvatska. Druga stvar imaš jezik koji se ne može baš tako lako izbrisati. Zato možemo pričati o identitetu u to vrijeme.

Radnici koji su radili na proširenju vinkovačkoga groblja naletjeli na jedinstven arheološki nalaz

Grobnica konjanika nakon ukopa je opljačkana. Nedostaju osobni pogrebni prilozi, ali su nađeni ukrasi za konjsku ormu

Zemljani radovi na području Vinkovaca, kad god se obavljaju, uvijek je velika šansa da će se naletjeti na neki arheološki nalaz iz povijesti grada koji se ponosi s 8000 godina kontinuiranog života. Upravo se to dogodilo radnicima koji su radili na proširenju vinkovačkog groblja i tom prilikom naletjeli na staru grobnicu.

Mislilo se da su Rimljani Nalaz je odmah prijavljen Gradskom muzeju Vinkovci, čija su istraživanja pokazala kako je riječ o iznimnom nalazu koje potječe s prijelaza 7. u 8. stoljeće. - Pronađena je zidana grobnica i šest grobova u rakama u zemlji. Posrijedi su grobovi Avara, a s obzirom na nalaze koje smo pronašli, riječ je o eliti - rekla je Anita Rapan Papeša koja je u vinkovačkom muzeju stručnjakinja za Avare. Objašnjava kako su za zidanu grobnicu najprije mislili da potječe od Rimljana, ali su kasnija istraživanja pokazala kako se radi ipak o avarskoj grobnici. Naime, grobnica je bila zidana kao rimske, ali je pojasna garnitura pokopane osobe pokazala da je riječ o nalazima iz avarskog razdoblja. Za razliku od rimskih grobnica, ova je bila napravljena od rimskim opeka, ali nije bila žbukana kako su to Rimljani radili, nego su opeke bile samo naslagane. Pretpostavlja se kako su takav način izgradnje grobnica Avari vidjeli od Rimljana i kopirali ga. Po tome je i ta grobnica jedinstvena. Nedaleko od nje pronađeno je šest grobova u zemlji, a u jednom od njih su ostaci ratnika i njegova konja. Kosti konjanika su poremećene, a uz njih nije bilo uobičajenih priloga, što upućuje na to da je grobnica ubrzo nakon pokopa opljačkana. Međutim, pronađeni su i ukrasi konjske orme što je, kako kaže Rapan Papeša, jedinstven avarski nalaz u cijeloj Hrvatskoj.

- Radi se o ukrasnim elementima na remenima koji su išli preko glave konja. Izrađeni su od bronce, u obliku veprovih glava, i pozlaćeni su. Za nas je to iznimno vrijedan nalaz koji potvrđuje kontinuitet života na ovim prostorima. S obzirom na pronađene nalaze, na ovome mjestu pokopan je netko od viđenijih pripadnika Avara iz toga doba - objasnila je Rapan Papeša. Ističe kako su muzealci znali da su i na prostoru Vinkovaca u povijesti obitavali Avari, ali do sada nisu pronašli njihove grobove. Ovo je prvi takav arheološki nalaz na području Vinkovaca, što je samo još jedan dio bogatog mozaika iz proteklih stoljeća koji potvrđuje koliko je na tim prostorima život bio bogat i raznovrstan. - Vjerujemo kako ćemo tijekom daljnjih radova naići na nove avarske grobove tako da će svi dalji radovi na proširenju groblja odvijati se pod našim nadzorom. Želimo sve te vrijedne nalaze, do kojih bi mogli doći, svakako istražiti i sačuvati - rekla je Rapan Papeša. Podsjetila je i kako su Vinkovci jedno od najbogatijih i najvrednijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj koja govore o tisućljećima života na prostoru grada uz Bosut. U prilog tome idu nalazi iz starčevačke kulture iz mlađega kamenog doba, a onda i vučedolske kulture, iz koje potječe najstariji kalendar - Orion. Pronađeni su i nalazi iz ranoga brončanog doba koje je nazvano vinkovačka kultura. Među nalazima je i rimski grad, a Vinkovci se mogu pohvaliti i s dva rimska cara rođena na području grada - Valens i Valentinijan, koji su i jedini rimski carevi rođeni na prostoru Hrvatske. Pronađeni su i brojni drugi vrijedni nalazi poput ostave sa srebrnim posuđem...

Kada je riječ o Avarima, za njih se zna da su ratnički narod koji je na prostor Europe došao potkraj 6. stoljeća iz Azije nakon opsade Sirmiuma. Tko su bili ti moćni ratnici? Iz toga vremena u Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se ploča na kojoj je grčkim pismom i na grčkom jeziku urezan natpis „Sačuvaj ovaj grad i državu od Avara". Na prostoru Europe ostali su sve do početka 9. stoljeća kada ih je suzbio Karlo Veliki i Franci. Do tada su se bili raširili po cijeloj karpatskoj kotlini s rubnim područjima. O prostoru koji je ovaj ratnički narod bio zauzeo govori i to da su kontrolirali područje od Slovačke na sjeveru, preko Rumunjske na istoku, do Austrije na zapadu i Hrvatske na jugu. Rapan Papeša kaže kako s Avarima dolaze i Slaveni, koji su najprije bili podčinjen narod, a s vremenom su Slaveni mogli steći i više vojne činove.

Bili su prepoznatljivi po svojim ratničkim sposobnostima kao i malim izdržljivim konjima naviknutima na duga jahanja. Oni su bili polunomadski narod koji se često selio i nisu se zadržavali dulje u većim naseljima. Avari su bili poznati i po tome što su konje kontrolirali jašući slobodnih ruku i koristeći se stremenima na sedlu. Ruke su im bile slobodne za korištenje luka i strijele. - Bili su poznati po svojim ratničkim sposobnostima. Primjera radi, imali su refleksni luk s koštanim ojačanjima te su tako njihove strijele imale veći domet. Treba znati i kako su njihove strijele imale 3 oštra vrha i tako su njima nanosili velike i fatalne ozljede. Po tome kakve su ozljede izazivale te strijele, one se mogu usporediti s dum dum mecima - pojasnila je Rapan Papeša.

Procjenjuje se kako se na prostoru cijele avarske države, koja se nazivala Avarski kaganat, nalazi oko 60.000 avarskih grobova. Od toga broja svega oko 700 grobova nalazi se na prostoru Hrvatske, što nalazu u Vinkovcima daje dodatno značenje. Do sada su važniji avarski nalazi pronađeni oko Zagreba, Slavonskog Broda, Nuštra, Starih Jankovaca, Privlake, Otoka i Bijelog Brda. U Šarengradu, nedaleko od Iloka, pronađeni su ostaci 45 avarska groba od kojih je njih 18 pronađeno prije nepune tri godine. Ti su nalazi potvrdili kako su Avari na području Šarengrada, uz Dunav, imali svoje naselje. U jednome od njih uz posmrtne ostatke konjanika pronađena je i avarska sablja - palaš - te dijelovi pojasne vojne garniture, vojni nož, kresivo s kremenom, vrh strelice luka, keramička posuda... Inače, o načinu života Avara malo se zna, ali su nalazi pokazali kako su često pokapani u svakodnevnoj odjeći i dublje od dva metra, što se objašnjava vjerojatnim strahom od pljačkanja grobišta. Svoja su naselja gradili uz rijeke koje su im bile izvor pitke vode, ali i prirodna barijera za obranu. Trebala im je i plodna zemlja za ispašu stoke i uzgoj hrane kao i šume gdje su lovili divljač. Bili su iznimno vezani sa svojim konjima pa su neki avarski časnici pokapani s njima. Uz već spomenute lukove i strijele njihova glavna oružja bile su sablje, sjekire i koplja. Bitke su vodili uglavnom na otvorenim prostorima, a gradili su i velike logore, utvrđene zemljanim nasipima iz kojih su mogli napadati na sve strane.

Izveli su niz uspješnih vojnih osvajanja u to vrijeme. Ipak, najveći njihov vojni pothvat, ali neuspio, zajedno sa Slavenima, bio je napad na Konstantinopol 626. godine. Avari nisu kovali svoj novac, nego su to zlato gotovo dva stoljeća akumulirali, što je kao vojni plijen preuzeo Karlo Veliki, iz čega jednim dijelom i proizlazi njegova moć. Povijesne knjige kažu i da su Avari bili organizirani po rodovima i plemenima, na čijem čelu su se nalazili tarhani. Na čelu više rodova i plemena bio je kagan, a u ratnim pohodima uz njega je postojao još i jugur, kao prvi zapovjednik. Avari, koji su Slavene koristili kao robove, nakon porazom od Karla Velikoga gube snagu, a ubrzo i značenje. - O Avarima se ne zna dovoljno tako da je svaki nalaz iznimno važan. A ovaj nalaz u Vinkovcima od važan je za sve - zaključila je Rapan Papeša.

https://www.vecernji.hr/vijesti/radnici ... az-1397799

To je Fineova glupost, ona o bezimenim slavenima.
Svako pleme je imalo svoje ime.
A svi slaveni zapadno od Bugara u 9.st-u govore jz-slavenski ili prahrvatski.
Sinonim za ranu Hrvatsku, pogotovo na moru je Slovinje.
Slaveni obično imaju svoje ime, slavenski naziv koriste tek prema drugima, npr. Romanima u primorju..

Naravno da su svi imali svoje plemensko ime, ono što ti govorim da mi ne znamo KOJE su plemensko ime imali brojn Slaveni u Avarskom kaganatu. Ne znamo jer su bili nepismeni i jer izvori ne navode.

Slovinje je širi pojam od Hrvatske, nisu sinonimi.

Najranije plemenske grupe Slavena koje se spominju, vezano za rano 7. stoljeće, su: Karantanci, Bijeli Hrvati, Bijeli Srbi i Bugari. Što je logično jer su se upravo te grupe nalazile na zapadnim, sjevernim i istočnim periferijama pseudo-Avarskog kaganata. Te grupe su prožimale i njegovu unutrašnjost, a ubrzo su se počele širiti i prema jugu.

srbski rodovi koji zavrsavaju na ic

To što se neka imena ne pojavljuju prije 9. stoljeća ne znači da ta plemena ili neki njihovi prethodnici nisu postojali.
To što se na istom prostoru spominju različiti etnonimi nije ništa neobično, to je razdovlje migracija i etničkih transformacija. I Hrvati se pomiču od Ukrajine prema Češkoj, pa prema jugu. Tako i ova češka legenda govori o brojnim plemenima u hrvatskoj zemlji.

Jasno je tko živi na granicama kaganata, ono što i daje nije jasno - tko živi u samom kaganatu. Za to nam bi bilo korisnije znati gdje su Slaveni smješteni PRIJE dolaska Avara u Panoniju (Černjakovska, Kijevska,Milogradska, Prževorska kultura), i koji to Slaveni (što ne znamo). Prvi izvori ih nzivaju samo Venetima, ali to je lako moguće egzonim.

Što se Hrvata tiće, oni se nekako ne uklapaju u priču o avarskim saveznicima, naprotiv, djeluju kao njihovi rivali. Uvijek su na rubu Avara, pomiču se prema zapadu izbjegavajući Avare i prodiru na jug poražavajući Avare. Ne uklapaju mi se u priču o Slavenima koji s Avarima opsjedaju Carigrad ili ruše Salonu. Hrvati mi prije dođu kao ekipa koju Avari nisu uspjeli podredit.

Teško je reći tko su ovi Veneti s mape. Stari slavenski običaj je da se grupa rodova odnosno pleme nazove prema rijeci. Nazivi Moravljana i Vislana/Vistulanaca imaju smisla po tim starim običajima. Na mapama se jasno vide i Anti, Hrvati, Srbi, Alani... sve sarmatsko-slavenske mješavine (kao i Jazigi koje su Goti istjerali iz Panonije negdje u 5. stoljeću).

Teško je reći tko su ovi Veneti s mape. Stari slavenski običaj je da se grupa rodova odnosno pleme nazove prema rijeci. Nazivi Moravljana i Vislana/Vistulanaca imaju smisla po tim starim običajima. Na mapama se jasno vide i Anti, Hrvati, Srbi, Alani... sve sarmatsko-slavenske mješavine (kao i Jazigi koje su Goti istjerali iz Panonije negdje u 5. stoljeću).

Ove mape su falsifikat .