Nije niti demografija, niti u jednoj toj mjesnoj zajednici Muslimani nisu činili više od polovice stanovništva, dakle nisu bili većina.
U cijelom tom području je bilo podjednako i Hrvata.

Da su bili preko 50% stanovništva budi siguran da bi uzeli taj teritorij, jer su bili spremni, da su imali toliku demografsku prednost to bi im bilo dovoljno.

na hrvatsku stranu je prevagnuo pametan preventivni napad i bolja vojna opremljenost.

Kao što si rekao Hrvatima ovo treba biti u rangu sa šestodnevnim ratom.

Službena hrvatska verzija oko ovoga se treba ispraviti i govoriti o briljantnoj akciji preventivnog udara temeljenog na kvalitetnim obavještajnim informacijama. Ako prvi napadneš ne znači da si agresor.

Obije rečenice su savršeno točne samo što bi se to kod nas interpretiralo tko je prvi napao taj je agresor.

Ako bi već slavili tu uspješnu akciju treba svaki puta napomenuti pozadinu napada kako se neki pametnjaković ne bi usudio izvaliti da je to bilo iz čista mira.

Činili su većinu s izbjeglicama iz istočne Hercegovine koji su naselili srpske stanove u zapadnom Mostaru.

Iz nekog razloga, u periodu poslije Washingtonskog sporazuma u međusobnim debatama je bilo bitno "tko je koga izdao" i "tko je kome zabo nož" u leđa. Također je i cvjećarenje donekle bilo živo do prve Lagumdžijine Alijanse.
Također su se, iz nekog razloga, Hrvati trudili strancima predstaviti da su oni za BiH, da je BiH njihova domovina, da ih ne pritišću, blah blah bla…

Kamo sreće da smo im "zabili nož u leđa" svugdje gdje se moglo.

Danas nismo nikakvi saveznici niti ćemo ikada biti, tako da to sve s noževima u leđa je anakrona priča.

Po nekoj glupoj intereciji se fura stara neučinkovita Kalimero propaganda koju nitko nije ni čuo (jer nismo imali medije) i koja je danas outdated.

Jako se slažem!!!

Umjesto da se slavi briljantni potez preventivnog napada kao reakcija na obavještajne informacije da je Armija spremila napad i da imaju naređenje i razrađen plan, inzistira se na prenošenju početnog propagandnog izvještavanja o tome da se prvo desio napad u Sjevernom logoru pola sata ranije na HVO bla bla bla. Armija je očito bila spremna, zato su tako i brzo reagirali u SL, ali je očito bio faktor određenog iznenađenja, oko točnog dana, sata, načina i mjesta napada. Nije im dopušteno da se stvar odvija po njihovoj režiji i scenariju, po njihovom tempu i planu.

Službena hrvatska verzija oko ovoga se treba ispraviti i govoriti o briljantnoj akciji preventivnog udara temeljenog na kvalitetnim obavještajnim informacijama. Zaboga pa postoje među kolekcionarima one njihove Zahvalnice iz budućnosti, za oslobođenje Mostara.
Kao da nije moralno ispravno preventivno napasti, kada imaš obavještajne informacije da je donešena odluka o napadu na tebe.
Izrael se hvali pametnim preventivnim napadima. Ako prvi napadneš ne znači da si agresor.

Jedan od primjera gdje nismo ispali naivni. Ne do kraja.

Hrvati su čak i nakon izbijanja sukoba s Muslimanima u Mostaru 9.5.1993. držali Muslimane u HVO sve do izdaje i pada Bijelog polja i sjevernog logora 30.6.1993. Meni ovaj podatak danas zvuči van pameti.

Inače, slušao sam muslimanske zapise oko toga zašto su npr. prepustili HVOu hotel Mostar i đački dom.

Koja je priča s naše strane.

U noći 19. na 20. travnja dolazi do kratkotrajnog žestokog sukoba u području oko hotela Mostar i Đačkog doma (današnje sjedište vlade HNŽ) nakon kojeg su snage MOS-a bile prisiljene povući se u istočni dio grada iz ta dva objekta. Sutradan je potpisano primirje kojim je priznato faktično stanje na terenu (minus hotel Mostar i Đački dom za Muslimane). To je puna istina i može se smatrati velikim uspjehom HVO-a dvadesetak dana prije izbijanja sukoba, jer da su ova dva objekta ostala pod kontrolom Muslimana sasvim bi se drukčija priča pričala 9.5.1993... Muslimani iz Vranice tada bi imali neposredan kontakt sa istočnom obalom, a snage Hvo u potezu hotel Ero-zatvor Ćelovina bi praktično bile dovedena u okruženje i prisiljene povući možda zapadno od Avenije, a možda čak i od Žovnice

Suludo je da je HVO otjerao JNA iz istočnog Mostara i da čvrsto nije zauzeo cijeli grad. Koliko je u % muslića bilo u HVOu Mostar?

Općine Konjic, Jablanica, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Stolac, Neum i Ravno pripale su Operativnoj zoni Jugoistočna Hercegovina.

1. Gardijska brigada HVO-a "ANTE BRUNO BUŠIĆ"

MOSTAR

Prije početka sukoba u Mostaru - 9. svibnja 1993. -situacija je otprilike bila ovakva: muslimani su u svojim rukama čvrsto držali Jablanicu, u Konjicu su pobili desetak pripadnika HVO-a, a ostale razoružali. U isto vrijeme udarili su na Sovićka Vrata i pokušali zauzeti ključne pozicije na Čvrsnici i Čabulji. S idejom da osiguraju bokove postrojbama u Mostaru i onaj nužan prostor potreban za uvođenje jačih snaga. U tom smislu Mostar nije bio početak, nego posljednja točka sukoba u dolini Neretve.

U to vrijeme u zapadnom (većinski hrvatskom dijelu grada) ostalo je gotovo devet tisuća muslimana(!), dok je Hrvata u istočnom dijelu (većinski muslimanskom) ostalo najviše u zatvoru (njih oko tridesetak!). Ali je zato tamo pribježište našlo dvadeset tisuća muslimana iz istočne Hercegovine!

Muslimani su htjeli cijelu dolinu Neretve i sustavno su se za to pripremali, spuštajući se postupno sa sjevera prema jugu. Napokon, tri tjedna prije početka rata, točnije 18/19. travnja, zapovjednik 1. mostarske brigade Mithada Hujdura-Hujke izdaje zapovijed o napadu na snage HVO-a u Mostaru. Zapovijed je napisana na memorandumu Armije BiH, na četiri kartice, a pod Dj. broj: 470/93. Izdana je "na osnovu naređenja komandanta 4. korpusa Armije R BiH".

U njoj se precizno određuje koje jedinice gdje zaposjedaju položaje, i na kojim pravcima u općini Mostar napadaju HVO. Koje gospodarske i druge objekte moraju staviti pod svoju kontrolu (od Elektro-Hercegovine do Žitoprometa), gdje izvršiti diverziju ("na prelazu iz Sjevernog logora preko r. Neretve"). U točci 5. se uz to naređuje: "Prilikom posjedanja položaja pokrete jedinica vršiti prikriveno, a po posjedanju istih kretanje svesti na najmanju moguću mjeru".

Dan kasnije izdana je nova zapovijed (Dj. broj: 470-1/93), a nekoliko sati iza toga još jedna (Dj. broj: 470-2/93) u kojoj između ostalog stoji: "Iz sastava PAM voda mitraljeze 14,5 mm pripremiti za dejstvo po ciljevima na desnoj obali r. Neretve u re-jonu Nova banka-Gimnazija, kula na Humu, parkiralište na B. Brijegu, vrh Avenije, garnizona ambulanta-Dom penzionera (raskršća), i druge uočene ciljeve koje gađati po uočavanju i na zahtjev komande brigade i komande 2. bataljona".

I sve to u okolnostima kad su muslimani svoje zapovjedništvo imali u Vranici, jednu postrojbu u hotelu Mostar, drugu u kinu Partizan, a vojnu policiju na Šemovcu - sve desna obala, odnosno zapadni Mostar!

Dakle, nema dvojbe da se muslimanski vojni i politički vrh pripremao za uzimanje Mostara, no do toga nije došlo u planirano vrijeme samo zato što su zapele operacije na širem prostoru (Čvrsnica-Čabulja), pa nisu mogli uvesti potrebne snage bez kojih aktiviranje njihovih postrojbi u samom gradu ne bi jamčilo siguran ishod.

Kako rekoh, sukob je eskalirao 9. svibnja 1993., no je li do njega, usprkos svemu tomu trebalo doći? Je li se, nakon sjajne pobjede nad četnicima i JNA, mogla stvoriti situacija koja bi unaprijed osujetila svaku ambiciju Alije Izetbegovića da uzme dolinu Neretve? Odgovor, naravno, može biti samo hipotetičan, no čini mi se da su takve šanse postojale.

Da se smjesta pristupilo stvaranju gardijskih brigada, a moglo se, vjerojatno bi vojna moć Hrvata bila takva da bi djelovala odvraćajuće. Umjesto toga proglašena je demobilizacija, pa je u nekim postrojbama HVO-a bilo više muslimana, nego Hrvata, što je kasnije dovelo do katastrofe i gubitka ključnih položaja. I istodobno muslimanima omogućilo da logistički prežive.

U taj sklop spada i gubitak Podveležja. Da je tamo ostao HVO umjesto četnika, muslimani ne bi imali nikakvu šansu i vjerojatno bi odustali od napadačkih planova.
Tko je kriv? Vjerujem da sami događaji odgovaraju na to pitanje i da svakako nije kriv onaj borac u rovu, niži časnik ili lokalni političar.
Jednako sam tako uvjeren kako je opća percepcija - da su muslimani, unatoč svim sukobima koji su na prostoru Bosne i Hercegovine već bjesnjeti, prirodni saveznici Hrvata - odigrala znatnu ulogu. Čak toliku da se to uvjerenje zadržalo i nakon početnog sukoba u gradu. Sve tamo do pokolja na Bijelom Polju 30. lipnja.
Iako nerado, moram reći i to da su mi ozbiljni ljudi posvjedočili kako su bili prisutni kad je Mate Boban telefonski razgovarao s kardinalom Puljićem. Nakon što je 9. svibnja puklo, Kardinal je, šokiran zbog sukoba, odmah drugi dan nazvao Bobana, rekavši mu: Što ste vi dolje napali muslimane? Ostavite se toga! -A kad mu je Boban pokušao objasniti da nije baš tako, jetko je odbrusio - Čuo sam da si ti prije rata bio udbaš!

Ovaj, kakav je već bio, a bio je takav da nikome nije ostajao dužan, pogotovo kad je mislio daje upravu, odmah je odalamio -A ja sam čuo da si i ti prije rata... -pa kresnuo svinjariju koju ne bi bilo pristojno ponoviti.
Za razliku od toga, prema zapisniku sa sastanka postrojbi Armije BiH s područja Jablanice, Konjica i Hadžića s predstavnicima tamošnjeg MUP-a od 20. ožujka 1993., dakle, mjesec i pol prije tog razgovora, svi su se sudionici nedvosmisleno složili da su HVO i Hrvati "agresori" i da ih treba napasti!

Ako je, dakle, točno da se Mostar mogao sačuvati, bez rata i krvoprolića, onda je tim tragičnije sve ono što se kasnije dogodilo zbog toga što to nije učinjeno. Rat bez ishoda najčešće je sličan bolesti koja se učahuri u organizmu i polako ga iznutra izjeda. Tako je i ovaj rat od Mostara stvorio slučaj koji je metastazirao na cijelu Herceg-Bosnu i na kraju je i dokusurio. Tako se barem meni čini. Uz opasku da muslimani ipak iz Mostara nisu uspjeli napraviti Bugojno, premda su mu takvu sudbinu namijenili.

https://m.facebook.com/permalink.php?st ... ry_index=0

Suludo je da je HVO otjerao JNA iz istočnog Mostara i da čvrsto nije zauzeo cijeli grad. Koliko je u % muslića bilo u HVOu Mostar?

Misliš izbjeglica?

Istočni Mostar su većinom razrušili Srbi (JNA), no danas se sav jad Muslimana u istočnom Mostaru (pa tako i ruševine 30 godina poslije) pripisiju Hrvatima ili se barem namjerno ostavljaju neobaviješteni gosti u krivom dojmu.

Apsolutno su im Hrvati za sve krivi.

Da ne govorimo da su najnapaljeniji na Hrvate ovi Nevesinjci, Gačani i Podveležci koji su protjerani od Srba 1992.