Kojim gadarijama se bave. Y-skala razvučena na samo +1C i -0.8C i sa time okolo plaše ljude. Vidi krivulje, vidi krivulje, nemamo kontrolu.

Prokazano: kako su svjetski lideri prevareni u ulaganje milijardi zbog manipuliranih podataka o globalnom zatopljenju

-Mail otkriva značajno manipuliranje podacima o globalnom zatopljenju
-Tempirani podaci kako bi utjecali na pariški sporazum o klimatskim promjenama
-Američka nacionalna uprava za ocean i atmosferu prekršila vlastita pravila
-Izvješće tvrdi da stanka u globalnom zatopljenju (od '96-2013) nikad nije postojala, ali se temelji na pogrešnim i neprovjerenim podacima

Mail u nedjelju otkriva iznenađujuće dokaze da je organizacija koja je vodeći svjetski izvor podataka o klimi požurila objaviti značajan rad koji je pretjerao u globalnom zagrijavanju i bio je namijenjen utjecaju na povijesni Pariški sporazum o klimatskim promjenama.

Zviždač na visokoj razini rekao je ovom listu da je američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) prekršila vlastita pravila o znanstvenom integritetu kada je objavila senzacionalno, ali manjkavo izvješće, čiji je cilj postizanje maksimalnog mogućeg utjecaja na svjetske čelnike, uključujući Baracka Obamu i Davida Cameron na UN-ovoj klimatskoj konferenciji u Parizu 2015. godine.

Izvještaj tvrdi da "stanka" ili "usporavanje" globalnog zagrijavanja u razdoblju od 1998. godine - koje su znanstvenici UN-a otkrili 2013. - nikada nije postojalo, te da su svjetske temperature rasle brže nego što su znanstvenici očekivali. Pokrenuta od strane NOAA s fanfarom za odnose s javnošću, ona je bila plasirana širom svjetskih medija, a opetovano su je citirali političari i donositelji politika.

No, zviždač dr. John Bates, vrhunski znanstvenik NOAA-e s besprijekornom reputacijom, pokazao je u nedjelju The Mail nepobitnim dokazima da se rad temelji na pogrešnim, "neprovjerenim" podacima.

Nikada nije podvrgnut strogim postupcima unutarnje procjene NOAA-e.

Njegovi gorljivi prigovori zbog objavljivanja neispravnih podataka nadvladali su nadređeni NOAA-e u onome što on opisuje kao "jaki pokušaj pojačavanja utjecaja" onoga što je postalo poznato kao Pausebuster-ov papir.

The Climatic Research Unit email kontroverza ("Climategate")

Hakirani mail-ovi znanstvenika iz Climatic Research Unit (CRU) i University of East Anglia (UEA) dokazi su da je došlo do manipuliranja podacima i potiskivanja kritičara. Priču su prenjeli i mainstream mediji.

Materijal je sadržavao više od 1.000 poruka e-pošte (kasnije još 5000 e-mailova), 2.000 dokumenata, kao i komentirani izvorni kod koji se odnosi na istraživanje klimatskih promjena , a obuhvaćao je razdoblje od 1996. do 2009. godine. [27] Prema analizi u časopisu The Guardian , velika većina e-poruka bila je od ili do četiri klimatologa: Phil Jones , šef CRU-a; Keith Briffa , klimatolog iz CRU-a, specijaliziran za analizu prstena stabala ; Tim Osborn, klimatski model iz CRU-a; i Mike Hulme , direktor Tyndall centra za istraživanje klime, Njih četvorica bili su primatelji ili izvornici svih, osim 66 od 1 073 e-maila, a većina ostatka e-poruka poslana je s popisa pošte. Nekoliko drugih poruka e-pošte poslano je ili drugim djelatnicima CRU-a. Jones, Briffa, Osborn i Hulme napisali su značajne znanstvene radove o klimatskim promjenama koje su citirane u izvješćima Međuvladinog odbora za klimatske promjene.

(...)

U Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama raspisani su pozivi za službena ispitivanja pitanja koja su pokrenula dokumenta. Britanski konzervativni političar Lord Lawson rekao je: "Cjelovitost znanstvenih dokaza ... dovedena je u pitanje. A reputacija britanske znanosti ozbiljno je narušena. Mora se bez odlaganja uspostaviti neovisna istraga na visokoj razini." Bob Ward iz istraživačkog instituta Grantham za klimatske promjene i okoliš na Londonskoj školi ekonomijerekao je da mora biti stroga istraga o sadržaju poruka e-pošte, nakon što se poduzmu odgovarajuće mjere za hakiranje, kako bi se očistio dojam neprimjerenosti odabranim selektivnim objavljivanjem i širenjem poruka. [38] Senator Sjedinjenih Država Jim Inhofe , koji je ranije izjavio da je globalno zagrijavanje "najveća prevara koja je ikada počinjena na američkom narodu", [39] također je planirao zatražiti istragu. [40] U raspravi u Predstavničkom domu Sjedinjenih Država 2. prosinca 2009. republikanci su pročitali dijelove iz osam poruka e-pošte, a zastupnik Jim Sensenbrennerrekao: "Ove e-mailove prikazuju obrazac suzbijanja, manipuliranja i tajnosti koji je nadahnut ideologijom, snishodljivošću i profitom".

(...)Nekoliko drugih komentatora, poput Rogera A. Pielkea [42], rekli su da dokazi podupiru tvrdnje da su potisnuti različiti znanstveni radovi. [43] Wall Street Journal izvijestio je da e-poruke otkrivaju očigledne napore kako bi se osiguralo da IPCC uključi vlastita stajališta i isključi druge, te da znanstvenici uskrate znanstvene podatke.

(...)

Patrick J. Michaels , koji je u e-porukama kritiziran i koji je dugo krivio dokaze koji ukazuju na zagrijavanje izazvano ljudima, kazao je da su neke e-poruke pokazale napor da blokiraju puštanje podataka za neovisnu recenziju i da su neke poruke raspravljale o diskreditaciji tvrdeći da je znao da je njegovo istraživanje pogrešno u njegovoj doktorskoj disertaciji: "To pokazuje da su to ljudi spremni prekršiti pravila i otići nakon ugleda drugih ljudi na vrlo ozbiljne načine. " [19]

Judith Currynapisala je da, prema njenom mišljenju, "postoje dvije šire teme koje postavljaju ove e-poruke koje ometaju javnu vjerodostojnost klimatskih istraživanja: nedostatak transparentnosti podataka o klimi i" tribalizam "u nekim segmentima klimatske istraživačke zajednice koja ometa ravnopravnost pregled i postupak ocjene ". Nadala se da će afera promijeniti pristup znanstvenika u pružanju njihovih podataka javnosti i njihov odgovor na kritike njihovog rada.

Hans von Storch , koji se također slaže s glavnim gledištem globalnog zagrijavanja, [70] rekao je da je Sveučilište Istočna Anglija (UEA) "prekršilo temeljni princip znanosti" odbijanjem dijeljenja podataka s drugim istraživačima. "Oni igraju znanost kao igra moći"

(...)

AA Leiserowitz, direktor Projekta o klimatskim promjenama na Sveučilištu Yale , i kolege utvrdili su u 2010. godini da: [6]

"Climategate je imao značajan utjecaj na vjerovanje javnosti u globalno zagrijavanje i povjerenje u znanstvenike..."

U Hockey stick kontroverzi podaci i metode korištene u rekonstrukcijama temperaturne razine u posljednjih 1000 godina dovedene su u upit. Rekonstrukcije dosljedno pokazuju da porast rekordne instrumentalne temperature u posljednjih 150 godina ne odgovara ranijim stoljećima, a naziv „ grafikon hokejskog štapa “ skovan je za brojke koje pokazuju dugoročni pad praćen naglim porastom temperatura. Ti su grafovi objavljeni kako bi objasnili znanstvena otkrića klimatologije , a osim znanstvene rasprave o rekonstrukcijama, bila su tema političkog spora. Pitanje je dio kontroverze globalnog zagrijavanja i jedan je fokus političkog odgovora na izvješća Međuvladinog odbora za klimatske promjene (IPCC).

1998. Michael E. Mann , Raymond S. Bradley i Malcolm K. Hughes razvili su nove statističke tehnike za proizvodnju Mann, Bradley & Hughes 1998 (MBH98), prvu rekonstrukciju klimatskog polja zasnovanu na svojstvenim vektorima (CFR). Ovo je pokazalo globalne obrasce godišnje površinske temperature i uključilo graf prosječne temperature polutke do 1400. [4] U Mann, Bradley & Hughes 1999 (MBH99) metodologija je proširena na 1000. [5] [6] Izraz hokejski štap skovao je klimatolog Jerry D. Mahlman, kako bi se opisao obrazac koji je pokazao, predviđajući grafikon koji je relativno ravan 1900. godine kao formiranje "osovine" hokeja na ledu , nakon čega slijedi nagli porast koji odgovara "oštricama". [7] [8] Verzija ovog grafikona istaknuta je u Trećem izvješću o procjeni IPCC-a za 2001. (TAR), zajedno s četiri druge rekonstrukcije koje podržavaju isti zaključak. [6] Grafikon je objavljen u javnosti i postao je središte spora za one koji se protive jačanju znanstvenog konsenzusa da je toplina krajem 20. stoljeća bila izuzetna. [9]

Oni koji osporavaju grafikon uključivali su Pat Michaelsa, Instituta George C. Marshall i Fred Singer. (...) Kasnije 2003., Instituti George C. Marshall i Institut Competitive Enterprise Institute publicirali su članak Stevea McIntyrea i Rossa McKitricka koji osporavaju podatke korištene u MBH98 papiru . Hans von Storch je 2004. objavio kritiku statističkih tehnika kao sklonosti podcjenjivanju varijacija u ranijim dijelovima grafikona, mada je to bilo sporno i kasnije je prihvatio da je učinak vrlo mali. [11] 2005. godine McIntyre i McKitrick objavili su kritike na metodologiju analize glavnih komponenti kao što je korišteno u MBH98 i MBH99. Analiza u njima naknadno je osporavana objavljenim radovima, uključujući Huybers 2005 iWahl & Ammann 2007 , koji su ukazali na pogreške u metodologiji McIntyre i McKitrick. U lipnju 2005. godine, ugledni Joe Barton pokrenuo je ono što je Sherwood Boehlert , predsjednik Odbora za kućne znanosti , nazvao "pogrešnom i nelegitimnom istragom" podataka, metoda i osobnih podataka Manna, Bradleya i Hughesa. Na Boehlertov zahtjev osnovan je skup znanstvenika koje je sazvalo Nacionalno vijeće za istraživanje koje je izvijestilo 2006. godine, podržavajući Mannove nalaze s nekim kvalifikacijama, uključujući slaganje da je bilo nekih statističkih propusta, ali oni su imali malo utjecaja na rezultat. [12] Barton i američki veleposlanik Ed Whitfield zatražili su Edwarda Wegmanauspostaviti tim statističara koji će istraživati ​​i podržali su McIntyreovo i McKitrickovo mišljenje da postoje statistički propusti, iako nisu kvantificirali ima li značajnih učinaka. Također su izradili opsežnu mrežnu analizu koja je diskreditirana stručnim mišljenjem i otkrili su da postoje problemi plagiranja.

Znanstvenici u dva vodeća svjetska klimatska centra - NASA i NOAA - otkriveni su kako manipuliraju temperaturnim podacima kako bi precijenili opseg „globalnog zagrijavanja“ 20. stoljeća.

Dokazi njihova varanja jasno se mogu vidjeti u Real Scienceu, gdje je Steven Goddard objavio niz grafikona koji prikazuju „klimatske promjene“ prije i nakon prilagodbe.

Kada se koriste sirovi podaci, malo je dokaza o globalnom zatopljenju i nekih dokaza o globalnom hlađenju. Međutim, jednom kad se podaci usklade - tj. Izrađuju ih računalni modeli - 'globalno zagrijavanje' 20. stoljeća izgleda mnogo dramatičnije.

To se posebno primjećuje na američkim temperaturnim mjerenjima. Prije 2000. godine, općenito je prihvaćeno - čak i klimatski aktivisti poput NASA-inog Jamesa Hansena - da je najtoplije desetljeće u SAD-u bilo 1930-ih.

Kao što je i sam Hansen rekao u izvještaju iz 1989. godine: U SAD-u je došlo do malih promjena temperature u posljednjih 50 godina, u vremenu naglog porasta stakleničkih plinova - u stvari je došlo do blagog hlađenja u većem dijelu zemlje.

Međutim, Hansen je nakon toga promijenio melodiju kada su se, negdje nakon 2000. godine, temperature prilagodile kako bi odgovarale modernoj pripovijesti o "globalnom zagrijavanju" klimatskog alarmizma. Hlađenjem rekordne godine 1934. i promoviranjem 1998. kao najtoplije godine u povijesti SAD-a, znanstvenici koji su napravili prilagodbe mogli su odjednom pokazati temperature u 20. stoljeću kao rastuće - gdje su prije izgledale ravne ili opadajuće.

No, kako primjećuje Goddard, snimka toplotnog vala Agencije za zaštitu okoliša ne poklapa se s tim prilagodbama. Sasvim jasno pokazuje da su američki toplinski valovi 1930-ih bili veličine veće od bilo čega što se doživljavalo u bilo koje drugo vrijeme tijekom stoljeća - daleko ozbiljnije od onih u 1980-im ili 1990-ima koji nisu bili lošiji od onih 1950-ih.

Ove prilagodbe, međutim, nisu ograničene na skupove podataka o temperaturi u SAD-u. Slične izmišljotine događale su se svugdje od Islanda do Australije.

Činjenica da navodno ugledni znanstvenici mogu izvršiti ta nepoštena prilagođavanja i riješiti se toga, primjećuje dugogodišnji skeptik Christopher Booker , jednu od najznačajnijih anomalija velike prevare protiv klimatskih promjena.

Kad sam prvi put započeo ispitivanje straha zbog globalnog zagrijavanja, našao sam ništa čudnije od načina na koji su službeno odobreni znanstvenici i dalje prikazivali da su dovršili svoje podatke, kao na onom smiješnom grafičkom "hokejskom štapu", pretvarajući se da dokazuje da je svijet iznenada postaju mnogo toplije nego bilo kada u 1000 godina. Zaključio sam da na svaku teoriju koja se mora dosljedno oslanjati na izmirivanje dokaza ne treba gledati kao na znanost, već kao na jednostavno alarmantni slučaj slučaja u aberacijama grupne psihologije.

Podaci iz SAD-a od 1895. ne pokazuju trend zagrijavanja

Nakon ispitivanja klimatskih podataka koji se protežu gotovo stotinu godina, tim vladinih znanstvenika zaključio je da u SAD-u nije bilo značajnih promjena prosječnih temperatura ili oborina tijekom čitavog razdoblja.

Iako je vrijeme u pojedinim godinama, pa čak i tijekom godina, bilo vruće ili hladnije, sušnije ili vlažnije nego u drugim razdobljima, nova studija pokazuje da tijekom prošlog stoljeća nije bilo trenda u jednom ili drugom smjeru.

Mark Carney also told the Guardian it was possible that the global transition needed to tackle the climate crisis could result in an abrupt financial collapse. He said the longer action to reverse emissions was delayed, the more the risk of collapse would grow.

Carney has led efforts to address the dangers global heating poses to the financial sector, from increasing extreme weather disasters to a potential fall in asset values such as fossil fuel company valuations as government regulations bite. The Guardian revealed last week that just 20 fossil fuel companies have produced coal, oil and gas linked to more than a third of all emissions in the modern era.

The Bank of England has said up to $20tn (£16tn) of assets could be wiped out if the climate emergency is not addressed effectively. But Carney also said great fortunes could be made by those working to end greenhouse gas emissions with a big potential upside for the UK economy in particular.

In an interview with the Guardian, Carney said disclosure by companies of the risks posed by climate change to their business was key to a smooth transition to a zero-carbon world as it enabled investors to back winners.

“There will be industries, sectors and firms that do very well during this process because they will be part of the solution,” he said. “But there will also be ones that lag behind and they will be punished.”

Carney said in July: “Companies that don’t adapt will go bankrupt without question.”

US coal companies had already lost 90% of their value, he noted, but banks were also at risk. “Just like in any other major structural change, those banks overexposed to the sunset sectors will suffer accordingly,” he told the Guardian.

The central bank governor said transition to net zero carbon emissions would change the value of every asset, raising the risk of shocks to the financial system.

“Some [assets] will go up, many will go down. The question is whether the transition is smooth or is it something that is delayed and then happens very abruptly. That is an open question,” he said. “The longer the adjustment is delayed in the real economy, the greater the risk that there is a sharp adjustment.”

In April, Carney said: “The stakes are undoubtedly high, but the commitment of all actors in the financial system to act will help avoid a climate-driven ‘Minsky moment’ – the term we use to refer to a sudden collapse in asset prices.”

Far from damaging the global economy, climate action bolsters economic growth, according to Carney. “There is a need for [action] to achieve net zero emissions, but actually it comes at a time when there is a need for a big increase in investment globally to accelerate the pace of global growth, to help get global interest rates up, to get us out of this low-growth, low-interest-rate trap we are in.”

Naučnici pretpostavljaju da su otkrili paralelni svemir koji se kreće unazad kroz vreme

Vidim objavu na fb, kazu temperature rastu i na susjednim planetima.

Vidim objavu na fb, kazu temperature rastu i na susjednim planetima.

Nešto me puno ne brinu te informacije

Problem su ovozemaljske temp. Studeni - novembar, a grije kao u svibnju, 23 C.

Dobar post sa Reddit

Should a layperson ever not trust the scientific/expert consensus on a topic?

While its not inherently always right just because the majority of experts agree on it - its more likely to be right than the alternative such as a minority of experts or non experts. It's rational to accept the scientific consensus unless you have very good reasons not to, and you're unlikely to have good reasons not to unless you are somewhat of an expert yourself.

This seem rational and practical because i, and the majority of people, are non-expert on nearly every topic. i want to do things like vote, raise children, maybe choose to have a surgery or not, choose a proper diet, take vaccines, etc..

It's also rational to be open to the possibility that the consensus is wrong, but it isn't the lay person who'll figure that out - it's the scientists/experts.

i dont think its rational to say 'its been wrong in the past therefore i wont trust it now'

Sve pet, ali koliko su toga rekli pa porekli u zadnjih 100 godina... često na početku izjava znanstvenici vele "vjerujemo da je..." i ne bježe od priznanja da nemaju za sve objašnjenje.

Nije baš toliko iracionalno i glupo uzimati stvari s rezervom i skepsom...

Suosnivač Greenpeacea pred Kongresom SAD: “UN-ovo izvješće o izumiranju milijun vrsta je taktika zastrašivanja, cilj je radikalna politička transformacija”

Objavio Marcel Holjevac -23. lipnja 2019. u 18:15

Red kite agonizing under wind turbine, Spain. Courtesy of association of ecologists GURELUR, Navarre.
Dr. Patrick Moore je jedna od onih osoba koje organizacije koje su sami osnovali žele izbrisati iz svoje povijesti na način na koji je Staljin brisao s fotografija i iz povijesti SSSR-a one koji bi se usprotivili njegovom “kursu” ili pali u nemilost. Nakon što je sam Donald Trump protvitao neke svoje misli u kojima je bio skeptičan oko uzroka, razmjera, posljedica i mogućnosti sprječavanja klimatskih promjena, pozivajući se na Moorea, Greenpeace ga je izbrisao iz svoje povijesti.

A u srijedu, 22. svibnja 2019., svjedočio je pred Kongresom o izvješću UN-a po kojem će milijun vrsta izumrijeti zbog zle ljudske vrste, zbog čega moramo plaćati veći “carbon tax” i štedjeti na onom na čemu do sad nismo, i njegovo svjedočenje u cijelosti možete pročitati ovdje.

Izumiranje milijun vrsta je fake news

Profesor Moore je jasan: Masovno izumiranje takvih razmjera je “fake news”. Lažna vijest. “UN koristi izumiranje vrsta kao taktiku zastrašivanja kako bi se ljude učinilo poslušnicima”, tvrdi on. Njegovo svjedočenje teško da može biti pogubnije za promotore masovne histerije i panike oko klime: Nema dokaza koji bi poduprli “scenarij sudnjeg dana” i “šesto veliko izumiranje vrsta”. Uostalom, poznato je iz povijesti, tko god potiče masovnu histeriju ne želi ljudima dobro.

Moore je svjedočio pred odborom Kongresa za vode, oceane i divlje životinje. Rekao je Odboru da je UN-ovo Izvješće o globalnoj procjeni Međuvladine znanstveno-političke platforme o biološkoj raznolikosti i servisima ekosustava (IBPES) samo “fronta za radikalnu političku, društvenu i ekonomsku transformaciju cijele naše civilizacije“.

“Umjetno stvorena klimatska kriza”

“Kao i kod umjetno stvorene “klimatske krize, koristi se sablast masovnog izumiranja kao taktika zastrašivanja javnosti u cilju stvaranja poslušne javnosti. I sam IBPES predstavlja egzistencijalnu prijetnju razumnoj politici očuvanja biološke raznolikosti”, kaže on.

Izvješće IBPES-a objavljeno je u svibnju i jako često citirano u mainstream medijima. Po njemu, izumiranje prijeti milijunu vrsta ako ne budemo plaćali veće ekološke poreze.

No, Moore je rekao odboru da je ta tvrdnja besmislena. IBPES tvrdi da ima 8 milijuna vrsta. Ipak, identificirano je i imenovano samo 1,8 milijuna vrsta. Tako IBPES vjeruje da ima 6,2 milijuna neidentificiranih i neimenovanih vrsta. Prema tome, milijun nepoznatih vrsta mogao bi nestati preko noći i mi ne bismo to primijetili jer ne bismo znali da su uopće postojale. To je vrlo neprofesionalno. Znanstvenici zapravo ne bi trebali davati procjene broja ugroženih vrsta ili procjene izumiranja vrsta temeljem milijuna i milijuna nedokumentiranih vrsta.

Postoje tri glavna načina na koji su ljudi u prošlosti uzrokovali izumiranje vrsta, objasnio je Moore:

Pretjeran izlov za hranu i svrhovito iskorjenjivanje štetočina. Dodo ptica na Mauricijusu, putnički golub, karolinski papagaj na jugu SAD-a i mastodont su tipični primjer.
Masovno uništavanje izvornih ekosustava za proizvodnju monokultura – hrane i biogoriva. Ogromna polja kukuruza koriste se za biogorivo zbog “zelenih” politika. Jednako tako velike površine zemljišta pretvorene su u plantaže palminog ulja za biodizel. Isto vrijedi i za velike solarne farme koje pokrivaju ogromne površine zemljišta na kojem onda izumiru autohtone vrste. Te politike treba ponovno razmotriti.
Uvođenje predatora, kao što su štakori, mačke, lisice i zmije, tamo gdje ih prije nije bilo osobito na otocima gdje je to bio najveći uzrok izumiranja vrsta posljednjih stoljeća. To se donekle smanjilo jer su posebno ranjive vrste već izumrle, a one koje su preostale ili nisu ranjive ili su zaštićene programima čiji je cilj njihov opstanak i oporavak
Ekolozi su dio problema, ne dio rješenja

Ono što je zamjetno da on ukazuje upravo na ekološke politike kao na dio problema, ne kao na dio rješenja: Uostalom, iz njegove bivše firme u kojoj je osamdesetih bio direktor za Kanadu, Greenpeacea, ga često prozivaju da “zastupa nuklearni lobi”, dok istovremeno Moore postavlja jednostavno pitanje: Ako ekološki pokret želi smanjiti globalno zatopljenje i emisiju stakleničkih plinova, zašto je taj isti pokret zaustavio gradnju nuklearki u brojnim zemljama? Oni, smatra, prenaglašavaju sigurnosne rizike – Černobil je bio jedinstven slučaj, i neponovljiv u normalnim demokracijama gdje takvo zataškavanje praćeno ne-evakuacijom stanovništva ne bi bilo moguće. S druge strane, milijuni ljudi umiru od posljedica zagađenja termoelektrana na mazut i rafinerija: U tome svakako ima logike, jer vjerojatno bi svatko normalan više volio da mu djeca rastu u Krškom nego u Slavonskom Brodu, gdje nerijetko obolijevaju od raka.

“Ono što me izluđuje”, rekao je Moore za New York Times, “je da je pokret za zaštitu okoliša postao glavna prepreka smanjenju emisija fosilnih goriva. Energija i klima su dvije strane istog novčića: Ili se prestanite brinuti o klimatskim promjenama i nastavite s izgaranjem fosilnih goriva ili prihvatite atomsku energiju i isključujte fosilna goriva.”

U intervjuu za Engineering News u Južnoj Africi, Moore je rekao da “kao ekolog i netko zabrinut zbog klimatskih promjena i ljudskog zdravlja, mislim da je nuklearna energija superiorna, jer ne proizvodi stakleničke plinove i ne zagađuje zrak na isti način na koji to rade fosilna goriva.”

Na izumiranje vrsta upravo zbog “Zelenih”, a ne zbog fosilnih goriva, prošlog je tjedna upozorio u tweetu i Laurent Alexandre: “Ekološki masakr vjetroturbinama na grčkim otocima! Kako žalosno!”

Ekolog s Oxforda, Clive Hambler, je o tom problmeu govorio za Spectator prije nekoliko godina:

“Moja specijalnost je izumiranje vrsta. Kad sam bio dijete, moj otac mi je govorio o svim životinjama koje je vidio u Kentu – zmijama u travi, limunastom sokolu – i ono što me je šokiralo kad smo ih tražili bilo je koliko ih je malo ostalo. Izumiranje vrsta ozbiljan je problem: u svijetu gubimo i do 40 dnevno. Ipak, ekolozi nas pozivaju da usvojimo tehnologije koje ubrzavaju taj proces. Među najrazornijim od njih je energija vjetra.

Samo u Španjolskoj svake godine – prema istraživanju konzervacijske skupine SEO / Birdlife – vjetroelektrane ubijaju između 6 i 18 milijuna ptica i šišmiša. Ubijaju otprilike dvostruko više šišmiša od ptica. Oko 110-330 ptica po turbini godišnje i 200–670 šišmiša godišnje. A ove brojke mogu biti konzervativne ako ih usporedite sa statistikom objavljenom u prosincu 2002. godine od strane Kalifornijske komisije za energetiku: ‘U sažetku utjecaja ptica na vjetroturbine od strane Bennera i sur. (1993) smrtnost ptica po turbini godišnje iznosila je 309 u Njemačkoj i 895 u Švedskoj. ‘

Vjetroelektrane kao ekološki problem

Budući da se vjetroelektrane obično grade na visoravnima, ubijaju nesrazmjerni broj grabljivica. U Australiji, tasmanskom orlu štekavcu prijeti globalno izumiranje radi vjetroelektrana. U Sjevernoj Americi vjetroelektrane ubijaju desetke tisuća grabljivica, uključujući zlatne orlove i američku nacionalnu pticu, bjeloglavog orla. U Španjolskoj je ugrožen egipatski lešinar, kao što je i bjeloglavi sup – od kojih je 400 ubijeno samo godinu dana u Navarri. Norveške vjetroelektrane ubijaju više desetaka orlova godišnje.”

Ekološki pokret, čini se, danas ipak ima manje veze s očuvanjem prirode, a više s lijevim politikama. Na logičan odgovor na pitanje koje postavlja profesor Moore – zašto umjesto jeftine, dostupne, i ekološki najmanje loše atomske energije koristimo fosilna goriva, a onda ljudima nabijamo osjećaj krivnje i velike poreze zbog potrošnje fosilnih goriva, i zašto forsiramo biogoriva koja se proizvode na farmama monokultura koje uništavaju prirodna staništa desetaka tisuća vrsta, a onda dižemo alarm o uništavanju vrsta, još ćemo morati pričekati.

Napomena: U prvotnom članku dogodila se nenamjerna pogreška da je Moore svjedočio u utorak pred Kongresom, međutim svjedočio je u srijedu 22. svibnja, što je i ispravljeno u tekstu 8.7.2019.

Skeptičan trebaš biti cijelo vrijeme, to je poželjno i zdravo, ali je i dalje statistički najvjerojatnije da je većinski konsenzus eksperata u pravu, u odnosu na sve alternative.

Najvjerojatnije ne znači 100% u pravu cijelo vrijeme, nego samo to - najvjerojatnije, prema tome i najracionalnije za prihvatiti.

A s druge strane imaš i znanstvenike koji kažu da utjecaj co2 postoji, ali je zanemariv u odnosu na utjecaj promjenjive sunčeve aktivnosti.
A kada još znaš da su sve ti moderni obnovljivi izvori neisplativi i s više strana štetni, ali je svetogrđe to kritizirati onda stvari postaju složene i sumnjive po ugled ispromoviranih znanstvenika.

Osobno, na temelju svih saznanja koje imamo, došao sam do tri zaključka:

1) globalno zatopljenje postoji

2) postoji i antropogeni doprinos istome (ne mogu ga kvantificirati, ali postoji, recimo razdoblje 1960.-1990. je za oko 1 stupanj hladnije od 1990.-2020.)

3) ali ja naprosto ne vidim nikakve dramatične negativne posljedice istoga. dapače, ne vidim nikakve negativne posljedice.

Ono što mene brine i kod corone i kod klime je št je špranca uvijek ista kao i kod komunizma. Neka mala skupina koja sebe naziva naprednom ,elitom ,traži da im predaš svoja ljudska i građanska prava, nacionalni suverenitet i ekonomski standard u ime toga da oni rieše neki strašan problem. Jer eto ,svi smo nayebali ako njima ne damo moć u ruke.

Ista priča od Lenjina do Đikića.