|
|
Stranica: 10/10.
|
[ 241 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 08 svi 2020, 19:04 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILOMIR MILJANIĆ - POKOLJ U PRIDVORICI
Ima jedna davna priča te mi muči dušu ovu a sjeni me mučenika mnogo ljeta, evo, zovu. Oj, pjesniče, nevoljniče piši pjesmu, gusle kiti tako ćeš se našem prahu zadovijek odužiti. A ja onda obuvače propritegoh preko noga pa otidoh po svijetu ne bi l' živa naš'o koga. O pokolju boračkome da mi nešto kaže više i da vidim, o zlu tome šta u ljudskoj duši piše. Nađoh starca samohranog punog bola, punog sjete s' ožiljcima neprebolnim sa vrh glave do dna pete. Na štap glavu naslonio pa niz obraz suze lije a kod starog čeljadeta to je viđet' najbolnije. Pa kroz suze progovara pričaću ti, moj sokole no me rane neprebolne srpskog roda mnogo bole. Zaratio Hitler bješe robi, pali zemlje naše a uza nj se pridvoriše domobrani i ustaše. Krv se srpska herceg-zemljom nikad tako lila nije ni za punih pet stoljeća dok vladahu Osmanlije. Zima došla, snijeg pao ima skoro do ramena reklo bi se da u Borču žive duše više nema. Ni kuće se ne viđahu nit' ispred njih čeljadeta nit' se moglo kud kročiti od mećave i nameta. Pa na Badnje veče sveto strah me neki obuzima srce mi se od zla nekog stalo ledit' u grudima. Nijemo sam posmatrao kako kuću slamom kite kako kroz nju siplju zrna žitarice plemenite. Đed Nikola vatru loži ona gori i pucketa pa korakom staračkijem za badnjakom badnjak sreta. Kraj ikone bješe stavljen žitni vaganj i jagnjište majka ribu za večeru okretaše na ognjište. S' bratom sam je u Neretvi ulovio bio dosti ribom se od postanka u narodu srpskom posti. Nasred stola bardak staja rumenoga nasut' vina otac ga je doćerao za Badnjaka, sa Divina. Kad se Bogu pomolismo đed nazdravi svim odreda popi vina, pa ga prvom s' desne strane svoje preda. Još se sjećam te zdravice i kandila i svijeće koju niko nikad više upaliti tamo neće. Kad večeru večerasmo na pos'o se majka dala a onda je na vratima ljudska ruka zakucala. To komšije i rođaci bjehu došli da sijele i da puste zadnje želje svi zajedno podijele. Prsten-igru zaturiše onda gusle uze neko pa zapjeva kad je Miloš turskog cara posijek'o. Bješe vino bratska srca ugrijalo svojom moći i u pjesmi uživasmo taman neđe do ponoći. Šta je nakon toga bilo ne sjećam se ništa više osim kad no veselicu da se kuva nastaviše. Jer me mladog san osvoji Bože mili, tog udesa pred oči mi razmaklo se sve bijaše do nebesa. Vidio sam i Neretvu krvava se Borču valja a oko nje čujem udar gvozdenoga tupog malja. Pokuš'o sam razabrati ko ga diže i na koga ma u jadu to nijesam baš nikako viđet' moga. Đevojka se pojavila ne znam ni sad ko je bila feredža joj lice bješe od očiju mojih skrila. Ja dijete, k'o dijete ma razumih što mi reče ovo vam je, nesrećniće zadnje vaše Badnje veče. Ovo što ti rekoh sada života se vaših tiče zar ne vidiš, uz crkvu vam i minaret, evo, niče. Izniknuće u visine đe planine oblak kriju a pod njime slaviće se dan napada na Rusiju. Stradaće ti oba brata đed i baba, otac, majka njihova će krv ugasit' ovaj oganj od badnjaka. Probudih se, pa se pitam šta li sam to noćas snio pa se nadam da to me je san krvavi prevario. Kamo sreće da je tako no da vidiš grdnih jada uskoro će herceg-zemlja od ustaša da postrada. Šipovica strada prva etnički je čista sade tridest tijela posjekli su krvoloci na komade. Na red dođe Pridvorica neđe ispred same zore navališe polaznici na vrata i prozore. Po kućama upadaju kao vuci u torove oko ljudskih šaka vežu čelik-žicu u čvorove. Pritežu je objeručke krvožednu dušu gale da bi prije pridvoričke žuljne ruke malaksale. Dok su ocu mom vezali smrznut konop oko vrata stric je nožem iznenada usmrtio dva dželata. Svezane ih obojicu izvedoše preko praga rad' osvete nasred kuće ubiše mi brata Draga. Starijega u hodniku svojom rukom satnik ubi vidio sam toga časa majku kako svijest gubi. Ja se od zla skamenio pa me krvnik prođe tako na polju je u mukama kao dijete neko plak'o. I molio, i preklinj'o nemojte nam đecu klati svo bogatstvo koje imam za život ću njihov dati. A drugi ga glas šutkaše prepozn'o sam đeda svoga kolji, rđo nevaljala očinskog ti oca tvoga. Polagano, pobratime ispred kuće neko reče tek odskora počeo je da ustaški vakat teče. A ti, što mi nudiš blago da mi daješ visir cio života ti nijednoga jutros ne bih oprostio. Šta je srebro, šta je zlato kad Srbina treba klati šta je džihad, Nikola je još odavno mor'o znati. Kao Božur Adžić što je sinovskog će jesti mesa a njihov će vapaj tada nedvojbeno čut' nebesa. Đe pejgamber moj caruje i olovom dobro radi čuj, Nikola Gojkoviću pobratim te iznenadi. I ovoga, k'o i onog protekloga svjetskog rata samo što si u nebratu revnovao na zor brata. Zato će se kuća tvoja ovčarnikom mojim zvati ja ću u njoj, ako Bog da svoje ovce zatvarati. Ja sam dole, u potoku Bojanine probo sise i provuk'o pletenice da kroza njih tako vise. Onda sam je razapeo kao što je Pilat Hrista da se tako obnažena na božićnom jutru blista. No ga u tom presiječe i komanda obamete pripremite sada malje ostavite bajonete. Vrijeme je da oružje oprobamo sad i ovo Ante ga je u Zagrebu za genocid srpski kov'o. Od tupijeh udaraca još sam čuo goru jeku tri đevojke utekle su i skočile u rijeku. Otac i stric posrnuše krv im vrela lice smoči a Nikoli, mome đedu izvadiše nožem oči. Onda su ih nanizali kao đerdan na taj dio da bi Borač tijem darom poglavnika svog dariv'o. Moju strinu rasporiše da porođaj lakši ima a dijete isjekoše i baciše paščadima. I od toga prizora se svijest moja i sad muti čini mi se, od života dušu će mi otkinuti. Adžiću su Mirku bili bodljikavim krajem žice zavezali čvor krvavi od mošanja za vilice. I tako mu, svezanome izvadiše oba oka a onda je na red došlo preko tridest i pet skoka. U štalu ih zatvoriše Bože dragi, grdna loma i propasti čuvenoga i poštena ovog doma. Kuću su mi preoteli šta od toga ima gore imanje mi moj dušmanin od četrdest druge ore. Evo ova suza moja od svake je suze jača odavno se prelijeva pro srpskoga zida plača. Pridvorica nije jedna da je Bog d'o taman tako naš bi narod ovu ranu prebolio i nekako. No primjera ima takvih na stotine i još više koje pamti srpski narod i u svojoj duši piše.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 11 svi 2020, 17:31 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILOMIR MILJANIĆ - POGIBIJA KRALJA ALEKSANDRA
Divan čini vitez i plemiću Aleksandre Karađorđeviću u bijelom stolnu Beogradu cijelu je okupio vladu devet bana od devet zemalja okružili slovenskoga kralja. A kralj sjedi na zlatnoj stolici k'o orao na tvrdoj litici pa odatle poče da besjedi svoj gospodin što do njega sjedi. Sazv'o sam vas, sokolovi moji da vidimo kako stanje stoji mi smo, braćo i gospodo mila trn u oku velikijeh sila. Jer se naši protivnici stari miješaju u balkanske stvari ne biše joj provalili vrata našoj zemlji kao prvog rata. Rim je s' njima, pa i Budimpešta Albanija ne čini se vješta svud od rata opasnost nam prijeti vrag bi mog'o svijet odnijeti zato radim i dnevi i noći neće više lud sporazum doći. Pa sam zato u svijet hodio i narode za savez molio to primiše Grci i Rumuni a Evropa poče da se buni i zbog braće Čeha i Poljaka uzbuni se Berlin i Njemačka. No u mene ni to ne bi dosta jer Bugarska za leđima osta i Turska, gorda i besramna koja drži vrata od Balkana. Pa se krenuh niz morsku pučinu dušmaninu, pod Bosfor, Turčinu kod Mustafe Gazi Kemal paše da bi stvari uredili naše. On me srete kod grčkog brijega kao svoga brata starijega jer to nije pomamljeno ture nego čovjek visoke kulture. Onda krenuh iz Ankare grada ispred vrata stolna Carigrada i tu zornu s' Egejskoga mora nekadašnjeg našeg zlotvora bugarskoga Lorisa Prvoga iz Sofije, grada bijeloga. Tu sporazum učinjesmo tvrdi što centralnu Evropu rasrdi sad se kupe u drevnome Rimu da cijelu vijećaju zimu kako će nam zapeti udicu u njihovu staru prestonicu. Kralj naredi maršalatu dvora braćo moja, putovat' se mora mome putu odlaganja nema odmah pratnja neka mi se sprema da idemo put Pariza grada jer se bojim velikijeh jada. Pa ušeta u svoje odaje nema ništa da mu nedostaje odijelo kraljevsko udesi britku sablju o pojas objesi. Sja zvijezda na kraljevskoj bluzi nek' se dive gospoda Francuzi svi narodi na Zapadu stari kakvi li su slovenski vladari. O grlu mu obješena lenta to priznanje te časti od svijeta za njegova junaštva velika pa prst do nje od ljutog čelika. Što je steći na megdanu muka na prsima voždovog unuka albanska se spomenica vije ni car Dušan nosio je nije. Dojadi mu gadarija ljuta koliko je krvario puta toj se sablji cio svijet divi na glavi mu ptica soko sivi. U kljunu mu obješena kruna na njoj dragi kamen sa Soluna kralj iz svoje prestonice kreće gledati je nikad više neće. Na dvorove ustavio oči pa u kola s' kraljicom ukroči i stigoše na glavnu stanicu đe voz čeka kralja i kraljicu. Al' ne idu kuda im je preče već onud kuda kralj im reče jer on želi da još jednom svrne preko svoje rodne Gore Crne. Pa okrenu preko Dukađina pro Rugova, krvavih planina a kakva je ta planina ljuta vazda puna srna i košuta. Vuci viju, međedi se krive tuda vile i zmajevi žive kliče vila s' planine Čakora nemoj, kralju, ići preko mora tuđa zemlja kalauza nema tamo ti se pogibija sprema. Al' to njega prepanuti neće kroz planinu prođe i preleće pa prolazi sela i palanke gleda tužne bez sinova majke. Gleda malu đecu bez otaca gleda bose starce kod ovaca pa ih zove k sebi i dariva nema takvog gospodara živa. Bješe proš'o dana polovinu dok je stig'o u zetsku dolinu Podgorica čeka ga na ravni đe se rodi car Nemanja slavni. Kralj odatle na Cetinje dođe grad mu cio u sretanje pođe pred njima je Dožiću vladika taj je starac kraj Morače nika. Za njega je Jerusalim čuo s' njim bijaše ban Sočica Vujo sin vojvode Sočice Lazara što je čuda od junaštva stvara. Kad kralj viđe bana i vladiku i cetinjsku gospodu veliku pozdravi ih junačkom desnicom sa gospođom svijetlom kraljicom onda viđe grob kneginje Zorke svoje majke, dične Crnogorke. Što mu poji rajskim pićem dušu pa ustavi pogled ka Njegušu to je naše mjesto najsvetije tu se Njegoš rodio, genije. Zatim pođe na kotorsku rivu i tu viđe istoriju živu istoriju pokapanu krvi đe pogibe knjaz Danilo Prvi. I tada je sva Evropa znala da kralj ide brodom pro Jadrana u Francusku, savezničku zemlju pa s' kraljicom dijeljaše želju. Đe kralj ide morem širokijem a kraljica putem prijekijem sastaće se kraj Liona blizu da zajedno pristupe Parizu. Na brodu se trobojnica vije gospodara od Jugoslavije pa pođoše do morske obale đe su mase francuske čekale. Kralju pjeva srce od milina dok Luj Bartu, junačka starina sreta kralja na tome brodu on zastupi pomorsku gospodu. Taj veliki diplomata stari poče kralju izlagati stvari ja sam doš'o u ime Francuske pred vladara od zemlje kaurske. Da dočekam Veličanstvo Vaše prijatelja domovine naše i čast mi je, kao ikom živu poklonit' se balkanskome divu. A kralj njemu odgovara na to francusko je junaštvo priznato i hvala vam na vašoj smjernosti i Francuskoj na njenoj vjernosti što odavno u zaštitu stoje kao bedem domovine moje. Oko njih je vojska u parade al' se zmija isprijeka krade poganskoga srca u grudima ne naliči drugijem ljudima to bijaše Georgiev Vlada iz Sofije, bijeloga grada. Pa se ljuta poskitala zvjerka a silnoga Aleksandra čeka nasred puta što ide Parizu pa kada se primakao blizu. Tad pohita otrovnica ljuta do desnoga krila od auta a iz ruke manita zvijera stade piska ljuta mauzera ubi kralja ujedinitelja vojskovođu i predvoditelja. Pa se ljuta okrenula guja na ministra francuskoga Luja sa tri metka i njega pogodi kad će takvi Francuz da se rodi? Ali tu se dobar junak desi po imenu hrabri Violeta što je prvi iz mase svijeta doletio do kraljeva skuta s' oštrom sabljom od čelika ljuta te krvnika njome presiječe i ta ljuta zvjerka ne uteče. Na samrti kralj ovo poruči i njegove ostaše riječi čuvajte mi vi Jugoslaviju zato slava velikom geniju.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Robbie MO
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 15 svi 2020, 21:54 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 11:29 Postovi: 80159 Lokacija: Institut za razna i ostala pitanja
|
Je li tko probao napraviti električne gusle ?
_________________ Bošnjaci su primali 30 godina ogromnu političku pomoć, da ne liče na potpuni kurac.
Pomoć je presahla nažalost.
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 lip 2020, 16:05 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
IVAN KNEŽEVIĆ - GREŠNA DUŠA SMIRAJ TRAŽI
OSMAN-PAŠA BOŠNJAK
Papovići, časno pleme imalo je bir-junake što nosiše kroz vrijeme britke sablje i barjake. Izlazili na megdane đe se ljudska vrijednost mjeri ostajali na poljane srpskom rodu, srpskoj vjeri. Nema stope ni poljane napaćene otadžbine đe nijesu posijane kroz vremena kosti njine. No sudbinu đavo krene pa posrnu i najbolji i pogaze korijene prepušteni tuđoj volji. Vijekovi su pokazali iz prošlosti burne naše da su Srbi k'o vazali postajali turske paše. Mnoga su se srpska đeca mimo volje poturčila i postali janjičari jer ne moli Boga sila. Papovića dična loza hercegovo dično pleme ovu gorku čašu žuči ispilo je kroz vrijeme. Iznad malog grada Gacka đe Golija Dugu gleda Kazance je, selo malo u podnožju visa Đeda. Pa u Gacko, u zemanu jednog dana glas doprije da se čador novog paše na Gatačko polje vije. U najljepšoj muškoj snazi jaše paša na alatu sija rubin sa turbana vas u svili i u zlatu. Da je sultan na Bosforu mladom paši mane nije jer od njega carevina nema glave viđenije. Gleda paša u daljinu obrnuo leđa straži prepoznao đedovinu pa odgovor neki traži. Blijedi mu pred očima postignuta moć i slava u košmarnoj svojoj glavi paša život premotava. Krupna suza zaborava iz pašinog kanu oka preko srme i silava i pašinih zlatnih toka. Pa alata razigrao i umače budnoj straži u đetinjstvo da se vrati samog sebe da potraži. Zrake Sunca zaklanjaju treperave grane breza sjaha paša ispred kuće Papovića Pavla kneza. Pa Kazance selo gleda pustim kršem opasato a što vidi pred očima sve mu blisko i poznato. Sa alata pomamnoga u zamahu jednom skoči a rukavom svilenijem oprao je suzne oči. U kneževu kulu banu iznenada, bez najave a u njega pogledaše uplašene brojne glave. Ne zaziva mladi paša niti Boga ni Alaha pa stolicu primače mu Papovića Pavla snaha. A knez stari polagano ispravi se na tom jadu pod breme je od godina potrošio svoju snagu. I tragove mnoge nosi iz bojeva i megdana i viteške uspomene i ožiljke ljutih rana. Pokloni se mladom paši po adetu prorokovu onda vrati stare kosti u stolicu javorovu. Drži paša brojanicu po kojoj su ćilibari pa ovako progovori poštovani kneže stari. Ja ne vidim na zidove kamenite sobe ove da ti vise o duvaru drevne gusle javorove. A priča se carevinom đe padišin bič dotura da su gusle javorove amajlija u kaura. A kneževe stare oči utonule ispod čela zasijaše od sjećanja ovlaži ih suza vrela. Reče paši bolnim glasom presvijetli slušaj paša k'o domovi srpski svaki ima gusle kuća naša. Nego čame na tavanu jer godina dvadest ima otkada ih ne diramo i ruka ih ne uzima. Od nesrećnog toga dana proteklo je dvadest ljeta i bez traga i bez glasa ostao sam bez đeteta. K'o dijete golobrado ustao je on nad njima pa otkad se obestrvi već ih niko ne uzima. Brojne suze roditeljske prekidoše glas drhtavi i Osmanu, silnom paši u oku se suza javi. Jer mu maštu i sjećanje iz đetinjstva slike kite pa mekanim reče glasom haj mi gusle donesite. Tad kneževa snaha skoči ime joj je bilo Jana pa pohita uza stube skide gusle sa tavana. Davorije javorove utonule u prašinu onda paša maramicom skide sa njih paučinu. Pa premaza smolom strune sve to paši bješe znano gudalo je pro gusala prevukao polagano. Onda glasom pitomijem počeo je pjesmu svoju o Novaku s' Romanije i o deli Radivoju. Pa kneževa snaha pisnu i uteče preko vrata jer joj ova pjesma bješe već čuvena i poznata. Paši bješe neprijatno sa guslanjem naglo presta i upita starog kneza što zakuka ta nevjesta? Kneževa se vrati snaha pa mladome paši reče grudi mi se cijepaju čujem gusle kako ječe. Moj nesrećni đever Jakov guslao je isto tako i pjevao istu pjesmu pa mi, pašo, nije lako. Kad sam u dom ovaj došla našla sam ga u pelene a on kao majku svoju volio je, pašo, mene. Otkada se obestrvi već godina dvadest ima pod Đedom je jedno jutro izjavio s' jaradima. I bez traga, i bez glasa ostadosmo bez đeteta pa živimo sa tom ranom evo punih dvadest ljeta. Majci mu je od žalosti teška tuga srce stisla pa je brzo preminula i za svojim sinom svisla. Osmanu se pred očima zaborava vid otvara srce bije u grudima k'o bez duše progovara. Pravoslavna dobra ženo bi l' poznati mogla njega je l' imao po tijelu kakvog traga il' biljega? Pa bih, pašo, kako ne bih k'o da gledam sa očima pod lijevom on je sisom jedan tamni madež ima. Kao da se Osman-paši na plećima brdo sruči ispod svojih zlatnih toka anteriju on raspuči. Svi bijahu skamenjeni kad viđeše da on ima ispod sise, prema srcu tamni madež na grudima. Taj trenutak nevjerice čudne misli i pogledi trajali su kao vječnost pred kojom se srce ledi. Paša gorke suze lije pred starijem knezom kleče u krilo mu stavi glavu i plačnijem glasom reče. Opraštaj mi, Pavle, oče ne gledaj me k'o Turčina no na grudi roditeljske primi svoga grešnog sina. Nek' oproste mrtvi preci i vi živi, svi po redu što se krsta ja odrekoh i što priđoh Muhamedu. Onda diže ruke k nebu sa sjenima razgovara prevjereni sin te moli oprosti mi, majko stara. Za kajanje mjesta nema a prevjeren nosim breme krv u meni vaša teče Papovići, rodno pleme. Pa imena nabrojao braće Mata, Boža, Joka kad majčino ime reče suze pune oba oka. Još se stara, ime ređa familije i čeljadi a vrele se suze staču niz obraze, prema bradi. Poče priču tužnim glasom kao da se ispovijeda kad sam ono našu jarad izjavio ispod Đeda. Iz krošnje sam starog hrasta zalistinu njima brao misli su me obuzele i san me je savladao. A kad sam se probudio posle možda jednog sata jarad su mi od vukova bila mrtva i poklata. Od straha sam pretrnuo u glavi mi košmar nasta kosijer sam ubacio u šupljinu starog hrasta. Onda glavom bez obzira Kucove sam proš'o Bare a onda sam iznenada sreo Turke janjičare. Sa još mnogo srpske đece obretoh se dana toga u odaje i saraje kod vezira travničkoga. Onda su nas sve odveli ka Bosforu i Stambolu u odrede janjičara učio sam ratnu školu. Sad slušajte kako uspjeh da se rodnom kraju vratim u gardu me odrediše da sultana silnog pratim. Na lađi sam s' gardom bio kad odluči sultan stari da pučinom otisne se sve do zemlje da krstari. S' palube je posmatrao Vizantijskog Carstva slike obalama od Evrope i Azije i Afrike. No pučinom jaka bura uskovitla jedra lađe padišah se izgubljeni u talase morske nađe. Sijeda se duga brada površinom morskom vije ja do tada nisam znao sultan plivat' znao nije. Ja zaplivah kroz talase i posluži sreća mene oteo sam padišaha od samrtne morske pjene. Kad svijetli sultan dođe on mi reče: evo, sine poklanjam ti carski prsten Otomanske Carevine. To je onaj zlatni prsten što na mojoj ruci sija od njega se ne odvajam to je moja amajlija. Nas nekol'ko dobili smo zvanje paše jednog dana i svečano prolazili na prijemu kod sultana. Sultan redom svakog pita ko me od vas smrti spasi kada su me kovitlale morske struje i talasi? Preko deset njih je reklo da svijetli sultan čuje ja vas oteh, presvijetli od nemirne morske struje. Ozari se caru lice kad ja kleknuh na prijemu prsten s' moje desne ruke istinu je rek'o njemu. Pa rukama uzdrhtalim u zagrljaj mene srete i reče mi: izaberi u sve moje vilajete. Đe poželiš bićeš glava kojeg hoćeš pašaluka da njim vlada doživotno plemenita tvoja ruka. Ja sultanu odgovorih da me vuče čežnja bratska da upravljam vilajetom svoga rodnog grada Gacka. Sablju mi je darivao sa kolajnom zvanja paše Alahovim putevima u krajeve dođoh naše. Košmar ćete razumjeti unutrašnjeg moga jada Papović sam bio Jakov a Pašić sam Osman sada. Sam je Gospod naredio svojom voljom sa visine da ja vladam prostorima svoje slavne đedovine. Danas su se ostvarila moje mašte priviđenja pa kad krenu, nježno reče familijo, doviđenja. Krupna mu je suza čežnje ovlažila rodnu stopu na hatu je pomamnome odjahao u galopu. A istina iznenada imala je snagu groma za članove familije Papovića, časnog doma. Stali kao ukopani gledaju se bez riječi a knez stari od saznanja k'o ranjeni tigar ječi. Osjeća se teško slomljen kao posle strašnog sana polako se prema Đedu uputio istog dana. Kao stara orlušina što đavoljeg nema zuba sa mukom se uzverao uza stablo starog duba. Pa drhtavu ruku pruži starom dubu u šupljinu a kosijer kad izvadi uvjeri se u istinu. Silni Osman-paša mladi na junačkoj đedovini porodične dvore gradi u pitomoj Papovini. Pored dvora, s' minaretom i džamiju, simbol Meke a za dušu majke svoje i crkvu na Prjesjeke. Kaluđerica je brdo između dva Božja hrama k'o granica dvije vjere pravoslavlja i islama. Ne gledaju jedna drugu bogomolje ove dvije a čuje se crkve zvono k'o i hodža sa džamije. A iz mjesta Kazanaca ka Goliji i ka Đedu Aleluja, zvono Hristu i urlanje Muhamedu. Mislio je Osman-paša grijeh teški da opere i olakša spokoj duši pod teretom dvije vjere. Sa vojskom je silni paša dolazio ispod Beča a do smrti nije znao koja mu je vjera preča. Morile ga teške misli kako duši naći spasa u trenutku kada bude na kapiji sudnjeg časa. Košmarni ga teški snovi dovodili do očaja preci, dični sokolovi sada su mu bili raja. Do smrti ga progonila savjest mutna i nečista da l' će sresti na nebesa Muhameda ili Hrista? Tri vijeka, pa i više od ovoga doba prođe a i danas trag postoji proslavljenog vojskovođe. Ruševine od džamije u Kazance još postoje a sa crkve zvono vije i molitva Bogu poje. Na srušenom minaretu trag ostade kroz vremena golijem se okom vidi krst isklesan od kamena. To je paši odgonilo sa svijesti mučnu tamu da je više pripadao pravoslavlju no islamu. Tom silniku što je proš'o ljute borbe i poprišta grešna duša smiraj traži kroz nebeska sudilišta.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 18 lip 2020, 13:29 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
ŽELJKO BUGARIN - PLAMEN SA DINARE
VOJVODA MOMČILO ĐUJIĆ
Sinu munja, nebesa zapara zatrese se planina Dinara ciknu soko, pa se nebu vinu da odozgo osmotri Krajinu. Dok klikuje vila sa litice oj Krajino, krvava grobnice bezdanico i nesita jamo koliko si progutala samo? Ljudskog mesa i krvi nevine znaju tvoji klanci i pećine pa žalosno jeknu sa visine oj guslare, srpske slave sine. U čast krsta i bratskijeh rana svetoga ti krsta i tamjana Vidovdana što ti kuća slavi gusle svete na koljeno stavi. Pa zapjevaj, moj brate guslare o plamenu ljutom sa Dinare o pjesniku, popu i ratniku o vojvodi Đujiću četniku. Kad ču guslar posestrinu vilu gusle mu se stvoriše na krilu steže strune, gudalo povuče pa zapjeva, k'o da munja puče.
Sedam ljeta prošlo bješe od vijeka dvadestoga kada puče puška tanka nasred polja Topoljskoga. Toga hladnog februara glas odjeknu uz Dinaru rodila se muška glava u Đujića kuću staru. Tako Rade i Ljubica dobili su prvog sina kakvog nije, nit' će dati Dalmacija i Krajina. Momčilo mu ime daše iz prošlosti srpske stare kojega će Krajišnici zvati plamen sa Dinare. Još dva brata dobio je i sa njima sestre dvije i rast'o je po adetu svete srpske tradicije. Kuća mu je porijeklom iz plemena Vasojeva iz junačke kolijevke puškonoša i zmajeva. Crnogorska postojbina vazda mu je ponos bila i kroz život biće jako nadahnuće za Momčila. Okiti se od malena viteškijem vrlinama i ne bi mu dugo mira pod dinarskim planinama. Bogoslovsko stiče znanje u Sremskijem Karlovcima i u školi, i u vojsci bješe među najboljima. Pa se posle svega toga u Krajinu rodnu vrati tu đe će se oženiti i svoj porod osnovati. Mlad Momčilo, soko sivi posta paroh u Strmici u najtežim godinama i najcrnjoj oskudici. Tu pomaže Krajišnike da prežive zle godine dovozeći često žito iz daleke Vojvodine. A ponekad pop je znao da s' Dinare k Drini gleda dok mu na um bješe riječ koju čuo od svog đeda. Kralj je srpski tamo, sine đe topolska paljba bije sačekaj ga, on će doći jednog dana iz Srbije. Skupi svoje Krajišnike razvij barjak srpski stari nek' kralj vidi da se čuva srpsko ime na Dinari. Uzdrma se kraljevina srpskim mačem omeđena posle Prvog svjetskog rata nastupiše zla vremena. Još se Srbin ne odmori niti sapra krv sa rana kad ustaška kama sinu pod naredbom Vatikana. Đavolje se kolo igra vidi Đujić šta se čini mjesto pravde krvi more carovaće po Krajini. U te dane pređe Drinu na kraljeve dvore banu traži pomoć da priprema Krajišnike za odbranu. Kraljevi mu đenerali naređenja tajna daše da Krajinom čete stvara i da motri na ustaše. I tako se dva naroda pretvoriše u krvnike Hrvat ide ustašama Srbin ode u četnike. A fašizam iz Evrope kao bolest neka kleta priprema se da napravi kasapnicu od svijeta. Sve se preda i pokleknu pod germansku čizmu pade samo Srbin ponosito na balkanski kamen stade. Zlo nadire odosvuda k'o iz zemlje gladne zmije a Krajina, za nesreću predaleko od Srbije. Pod barjakom srpske krune kupi Đujić svoje čete da ih spasi kasapnice oštre kame i osvete. A ustaške vođe ljute presudu mu smrtnu pišu te će jedne majske noći na Strmicu da kidišu. Ne skidoše popu glavu i ne dođe do poklanja s' dvoje đece na rukama stigao je do Kistanja. Ne dade se uhvatiti gorski or'o sa litice u Krajini brzo stvara zbjeg za srpske izbjeglice. Teške muke navalile na vojvodu i pjesnika s' jedne strane već se stvara zla ustaška republika. A sa druge komunisti po naumu crnom svome zaduženi od Staljina da Srbinu kičmu slome. Još iz papskog Vatikana stiže ukaz pape Pija da se živalj pravoslavni katoliči il' ubija. Prekrsti se vojevoda i poljubi krst od zlata za mnom, braćo Krajišnici ili kamu ispod vrata. Te dom rodni on ostavi četr'es't prve u proljeće i u njega nikad više Momčilo se vratit' neće. Gora će mu kuća biti a postelja kamen ljuti na hajdučki život brzo vojvoda će naviknuti. Gleda sela u plamenu i krvave jame klete đe ste braćo, da l' žalite ako pomoć' ne možete? Gine narod koji nije zgriješio nikom ništa sve je više kroz Krajinu pepelišta i zgarišta. I ne dade Đujić više da se kolje i krvari dvadest sedmog jula poče srpski otpor na Dinari. Ustaše su toga dana trista Srba zarobili kako bi ih u Drvaru namučili i pobili. Za tu zgodu krvoloci majora su svoga zvali i već su se unaprijed srpskoj krvi radovali. Al' to ne bi, na svu sreću dinarska ih srete gora te pobiše Krajišnici i ustaše i majora. U ruke im Drvar pade Srb i Gračac, Bukovica i kosovska dolina je puna srpskih jedinica. No šta čine komunisti bi da slavu ušićare već će jedan vakat biti s' četnicima sa Dinare. Al' ubrzo među njima pokaza se šta ne valja neće Đujić petokraku nego krunu svoga kralja. Neće mu se Krajišnici pod tim znakom sakupljati zato će mu komunisti često zamke pripremati. Uspio je proći hajke talijanske divizije ali obruč oko njega stezao se sve silnije. Na Tiškovac Gornji tako udariše partizani đe se Đujić s' četnicima s' mukom spasi i odbrani. Od tog trena bezobzirno protiv njega ratovaše popu jedna muka više uz fašiste i ustaše. Rastu čete kroz Krajinu dok se teške bitke biju Đujić vojsku objedini u Dinarsku diviziju. Đe god stiže, nejač brani od ustaških krvopija i čitava Krajina se u nesrećni rat zavija. Tri su skoro prošla ljeta ljute borbe i krvave kada Đujić front preuze oko Soče i Vltave. Da se krene s' Velebita komanda mu javi prije i sačeka Saveznike na području Slovenije. Svoga ratnog komandanta Đujić nije kroz rat sreo sve njegove naredbe je sa radija preuzeo. Đeneral je Draža tako pro talasa radijskoga vazda im'o čvrstu vjeru u vojvodu dinarskoga. A četrdes't i četvrta godina je bila tada kad đeneral Draža javi pop Đujiću iznenada. Uz Dožića patrijarha Nijemci su tada bili i vladiku Nikolaja na prevaru zarobili. Kad velikom vojevodi pristigoše ovi glasi poveo je Krajišnike da sveštena lica spasi. Pa kada ih od Nijemaca Đujić vrati i izbavi sa Srbima u Švajcarskoj tajne veze uspostavi. Te ih s' pratnjom posla tamo da ih krvnik ne uhvati šta u Bosni Draža čeka to pop nije mog'o znati. Zlo vrijeme nastupilo a pritisla ljuta zima moli Đujić đenerala da se krene s' četnicima. Ali Draža ni da čuje neće Bosnu da ostavi a Đujiću tajnom vezom Đurišić se Pavle javi. Crnogorski mitropolit zbratimi Joanikije iako se u životu jedan s' drugim sreo nije. Prvi put je tako bilo otkad srpske crkve ima radio je vezom Đujić stek'o Pavla pobratima. Pa Đurišić kad mu javi da dolazi s' četnicima Đujić brzo, preko veza upozori pobratima. Ne, majore, na Kozaru zaobiđi goru kletu da sa vojskom ne zapaneš u pokolje i osvetu. Ne posluša vojevodu sa Dinare, svete gore osloni se na nekakve izdajničke pregovore. Brz, plahovit, k'o vuk gorski krenu naum da ostvari tako major samom sebi grob iskopa na Kozari. Nijemci tada uveliko odstupaju pro Gorice a vojvoda oko Soče rasporedi jedinice. Ćupriju je preuzeo i prilaze čvrsto štiti Saveznici kada dođu Momčilo će na njoj biti. I gled'o je, kad tenkovi prema Soči zagrmješe i po znaku saznao je da britanska vojska bješe. Ne bi dugo, kad patrola do četničkog vođe dođe te britanskom generalu na razgovor Đujić pođe. No vojvoda i ne sluti to nijesu saveznici nego štite komuniste srpskog kralja izdajnici. Povjerova generalu kad ga primi i prozbori vojevodo, tvoja vojska nek' se vida i odmori. Tu je Đujić, bez izbora poslušao savjet ovi te mu vojska utabori u logoru Paranovi. I ne sluti vojevoda šta će dalje biti s' njima i kakva se zamka sprema njegovijem četnicima. Britanskoga pukovnika na Đurđevdan četr'es't pete kada rujna zora svanu u logoru Đujić srete. Te kad dobi naređenje da oružje vojska baci nađoše se na mukama sokolovi i junaci. Tri mu ljuta Krajišnika izađoše ispred stroja poštovasmo, vojevodo naređenja dosad tvoja. Al' ovo ti ne možemo izvršiti ni za glavu ubiše se i padoše čuvajući srpsku slavu. Đujićeva jedinica tenkovima opkoljena plače vojska, dokle skida tanke puške sa ramena. Pa pređoše u Erolu iz logora Paranove odakle će započeti nove muke Momčilove. Shvatio je da što prije do slobode doći mora pa je vješto vojevoda umakao iz logora. Lažno ime uzeo je a popovsku bradu brije te je tako u Francusku prešao iz Italije. Tu je sreo Srbe mnoge daleko od rodne grude a i njega tamo traže k'o zločincu da mu sude. U čudu se Đujić čudi pa zar zločin može biti kad se narod od zla brani i ognjište rodno štiti? Te na njega hajka poče k'o na vuka u planini komunisti vlast uzeli u njegovoj otadžbini. Povratka mu tamo nema dok mu dušu tuga slama a engleske tajne službe vojvodi su za petama. U mukama i progonstvu godine su prošle klete dok ne pređe u Čikago četrdeset i devete. Tu je preko tajnih veza porodicu prebacio i hiljade drugih Srba oko sebe okupio. Iz logora i progona pomogao da izađu i u ovoj tuđoj zemlji utočište neko nađu. Tako nasred Amerike vojevoda iz Krajine čuva svetu tradiciju svoje drage otadžbine. Brani vjeru pravoslavnu diže crkve i oltare sva je srpska dijaspora uz vojvodu sa Dinare. Govoraše, braćo moja istinu vam zborim pravu uništiće komunisti srpsku vjeru i državu. S' devedeset i dva ljeta ode Đujić da počine s' tužnom dušom, punom sjete bez Srbije i Krajine. Eto, tako, ugasi se sa Dinare plamen ljuti uz poslednji pozdrav koji srpskom rodu on uputi. Ja umirem u nadanju rodiće se Srbi novi što će znati đe su stare kolijevke i grobovi. Oni srpstvo obnoviće zapamtite, braćo draga u slozi se umnožite a bez Boga ni pro praga.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 26 lip 2020, 21:35 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
SLAVKO PEROŠEVIĆ - EPSKA ODA SRPSKOM GENERALU VLADIMIRU LAZAREVIĆU
Šta je nebo , bez orla krstaša Šta bez svoje čete harambaša Istorija šta je bez bojeva Šta planina bez gorskih zmajeva Šta je zvonik , na kom nema zvona Šta je vladar , bez krune i trona Šta je škola koja nema djaka Šta je narod bez svojih junaka A i junak bez svoga je roda Kano bistra , bez izvora voda A ja noćas , dobih zelju jaku Da o jednom zapjevam junaku I posvetim ovu pjesmu moju Jednom nasem velikom heroju I čestitom srpskom oficiru Lazarević slavnom Vladimiru Koga ljudi na sva usta hvale POMOZ BOG TI SRPSKI GENERALE Ja te morah , srpski Suvorove Kroz stihove opjevati ove Jer si bio srpska perjanica Sa junastvom zvijezde dotica' Kano Stepa na krvavom Ceru Dje se slave , lovorovi beru Slavni sine , Nemanjića roda Bosih nogu po trnju si hoda I Hristovo nosio raspeće Ime tvoje , vječito živjeće Deset ljeta u svome životu Uz srpsku si koračo Golgotu I u mračnoj ležao tamnici Dje robuju srpski mučenici Al na obraz ne osta ti mrlja Jer ti ruke nidje ne uprlja Al te kleti osudi Satana Ljuti lave , s krvavih megdana Leonide gorde zemlje srpske Što dušmane pobijedi mrske Braneć srpsku Atinu i Spartu Ko Kutuzov nekad Bonapartu Ti si u tom krvavome vaktu Stao na put Atlanskome paktu I sto dana i stotinu noci Bez ikakvog nada i pomoci Dje jek ljutog megdana sijeva Svemogucoj sili odoljeva Takve bitke i takijeh jada Nije bilo još od Staljingrada Dje je šaka napaćenih Rusa Ustavila moćnog Paulusa Tvoj su korpus u zemanu tome Mracne sile probale da slome Ja mnim nema na svijetu pera Da opise Klintona i Blera Dva krvava i strašna vampira Protivnike slobode i mira Koji u to istorijsko doba Napadose Milosevic Sloba I na Crnu Goru i Srbiju Uputiše krvavu ordiju Al ti hrabro generale stade Ispred njine svemocne armade I gramzivu zaustavi Alu Nasu zemlju sto napade malu Mislio je prokleti Satana Da ce za tri , da nas slomi dana I pobjedu da ce slavit brzo Od stra' od njih , Srbin da se smrzo Da ce njina svemocna tehnika Pobijedit srce u vojnika Ne znavahu njini generali Nekad davno da je David mali Branec svoje ognjiste i vrata Porazio mocnog Golijata I od kada sunce zemlju grije Da boj ljuti , oruzje ne bije No se vazda reklo medj ljudima Da boj bije srce u grudima Pa im dzaba bjehu sve rakete I Fantomi sto po nebu lete Tomahavci kleti i Apači Jer od Srba , niko nije jači Nema toga na svijet naroda Kom je draža i preča sloboda No Srbinu od davnina što je O njoj Srbin kraj ognjista poje I u svakom slavi je stoljecu Kano svoju svetinju najvecu Pa kad djavo , put Kosova krete Ti ga s vojskom , generale srete Na Košare i kletom Paštriku Njihovu si slomio tehniku I u plamu strahovite bitke Nanio im velike gubitke Tu se kažu tog krvavog ljeta Proslavila Sto dvadeset peta U vihoru zestokih bojeva Da se o njoj kroz vjekove pjeva A Siptari obrnuše pete Ispred Petsto četrdes' devete I ona je tog davnog proljeća Proslavila sebe kroz stoljeća I na prsa okačila svoja Zlatni orden Narodnog Heroja A pera će srpskijeh pjesnika Vječno slavit Djurković Ljubinka I čuvenog Delić Božidara Strah i trepet što bjehu Šiptara Odje moram odat pocast svaku Još jednome srpskome junaku Što na rame nosi epolete Komadantu Sto dvadeset pete Rod Nemanjin do sudnjeg ce dana Živanović slaviti Dragana Dok je srpstva , krsta i svijeće To su ljudi što mrijeti neće Srpski narod vjencem od lovora Ostojića već kiti majora Koji muški u bitku poleće Ispred slavne Šesdeset i treće I položi život na Juniku Na poslednjem srpskome braniku Tu dje kose mitraljezi teški Pogino je hrabro i viteški Braneć srpski narod od zlotvora Ovaj vitez durmitorskih gora A u ta su tri kleta mjeseca Mnoga srpska izginula djeca Šest stotina srpskijeh vojnika Oreol je steklo mučenika Jer su u to prohujalo ljeto Dali život za Kosovo sveto Pa u carstvu neba za oltarom Sad s Milošem sjede i Lazarom I pod barjak Orlovića Pavla Jek srpskijeh slusaju gusala I pehare ispijaju pića Uz koljeno majora Tepića A ja da sam sa Lovćena svetac Ne bih mogo kroz svoj deseterac I kroz svoje stihove i rime Svakom od njih pomenuti ime Sto godina da stihove šaram Da s Homerom u snu razgovaram I da živim tri ljudska vijeka Ne bih jopet , sve o njima reka I taj zeman opisao teški Pa ću kazat , što reče Trebješki " Da vjekovi slavne vaše žrtve Nikad neće brojiti u mrtve " Odje moram rad svoje savjesti Lovorove vijence isplesti I uputit najvišu pohvalu Još jednome srpskom generalu Što se ratnom okitio slavom U tom boju strašnom i krvavom U to doba taj je Srbin smjelo Stajo ,Trećoj armiji na čelo I sve bitke i megdane proša A zvao se Pavković Nebojša Sad u memli haskog kazamata Ovaj vitez otadzbinskog rata Kome obraz bi od svega preči U gvozdenim sindžirima ječi A odje bi danas bilo grota Ne pomenut imena pilota Sto kroz oganj i čelične metke Podigoše dvadeset devetke I smrti se ne plašeć sigurne U oblake polećeše tmurne Braneć zemlju , od prokletog skota Tu je Djurić pogino Života I vječno se u nebesa diga Na krilima čeličnoga Miga Brodeć nebom ko suri orlovi I njegovi pali su drugovi Dva viteza i dva oficira Čija slava sada Olimp dira Tu na nebu smrt je strašnu čeko Srpski vitez Pavlović Milenko A i Zoran u zadnjem je letu Hrabro pao za slobodu svetu Pa sad gore u svom avionu Širi krila na nebeskom tronu A sad moram , moj nebeski zmaju Ovu pjesmu privoditi kraju Al se nadam da ce bit prilike Da još neke opjevam vojnike I kuražne srpske oficire Moj čestiti brate Vladimire A tebe će ova pjesma moja Zor viteže kosovskoga boja U srpskome proslaviti epu Ko Mišića , Putnika i Stepu Ja znam ova vremena su teška Al slobode sunce nam se smješka I jednog će dana bogu hvala Sa ponosne planine Urala Čiji vrh se s plavim nebom spuča Jopet zasjat slobodarska luča Jer car svijeh pravoslavnih duša Čiju riječ , čitav svijet sluša Gromkim glasom , reko je iz Kremlja Kosovo je sveta srpska zemlja.
SLAVKO PEROŠEVIĆ - USTALA JE CRNA GORA
Od ledene vode Tare do obala sinjeg mora ustala je majka naša Njegoševa Crna Gora. Svako veče rijeka ljudi k’ svetosavskoj luci plovi ustala je srpska Budva ustao je Herceg Novi. U odbranu svog poštenja svete crkve i oltara ustali su stanovnici ponositog grada Bara. Protiv vraga koji sije zlo, nesreću i poroke bez bojazni ljutu bitku biju djeca srpske Boke. Đe se ćivot svečev brani i đedovska vjera sveta ustao je Danilovgrad ustala je srpska Zeta. Od ponosa i od sreće tekle su mi suze s’ lica kada viđoh kako vjeru brani srpska Podgorica. Nikšićani k'o orlovi raširili sura krila i svetinje srpske brane od Miraša i od Mila. Ust'o Šavnik, ust'o Žabljak ustale su i Plužine i Mojkovac i Kolašin brane obraz otadžbine. Đe se hrabrim srcem čuva krst i svete bogomolje rod srpski je borbom svojom zadivilo Bijelo Polje. A u ova, za sve Srbe teška doba i prilike i Pljevljaci, pobrali su vječne slave lovorike. Čekajući da napokon rujna zora srpstvu svane protiv sile i nepravde ustalo je i Berane. Za spas vjere pravoslavne svog poštenja i principa ustala su listom djeca slavnog Vasa, Ozra,Pipa. Ustali su i Banjani Drobnjak, Piva i Golija da junačkim srcem brane ćivot svetog Vasilija. Protiv kletog Lucifera i njegovih vražjih trupa ustale su sve nahije i ponosna srpska Župa. Bratonožić, vjeru srpsku sa oštricom brani mača ustali su i Uskoci Rovci, Kuči i Morača. Ustali su i Pješivci ustale su dične Cuce srpsku Spartu ponovo će ogrijati jarko sunce. A s’ Ostroga Bjelopavlić gromoglasnim glasom kliče ne damo ti srpske crkve nenarodni predsjedniče. U ovome teškom vaktu bez bojazni i dileme za spas srpske crkve svete ustalo je svako pleme.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Pan
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 kol 2020, 06:34 |
|
Pridružen/a: 16 lip 2019, 08:55 Postovi: 236
|
|
Vrh |
|
 |
Agathonikos
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 02 kol 2020, 12:36 |
|
Pridružen/a: 22 stu 2009, 12:36 Postovi: 25809 Lokacija: СРПСКА
|
Gleda vila s Volujaka čisto Gacko od Turaka Ne vidi se niđe bule Fazlagića nema kule Nema fesa ni dimija niti hodže da zavija Čast ti svaka Gacko ravno kad si čisto pravoslavno  moj prijatelj, gospodin Hasa
|
|
Vrh |
|
 |
Pan
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 03 kol 2020, 20:45 |
|
Pridružen/a: 16 lip 2019, 08:55 Postovi: 236
|
Mujo Omerović guslar iz Priboja.
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 22 stu 2020, 13:27 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILE KRAJINA - GOSPA SINJSKA OD RAME DO SINJA U TRI STOLJEĆA
Teška povijest roda hrvatskoga za vrijeme zuluma turskoga preko Drine Turci navališe Bosnu krasnu listom porobiše. Ljude, žene, djecu ubijaju i ognjišta naša otimaju a s njima su i prebjezi bili teški zločin skupa su činili. Kuće pale, djevojke siluju nepokorne na kolac nabiju kad su Turci izvršili napad Hrvati se povlače na zapad. U Mađarsku i u Austriju da gnijezdo u Gradišću sviju svoju rodnu napustiše grudu da robovi tuđincu ne budu. A mnogi su bili opkoljeni turskom vojskom tako umoreni padali su gradovi i sela Jajce pade, pade Bosna cijela. I hrvatske pokrajine dične doživješe tragedije slične Herceg-Bosna, dio Slavonije i Zagora kršne Dalmacije. U Sinju je crkva zapaljena i samostan, tog teškog vremena franjevci se tada raziđoše i Gospinu sliku ponesoše. U Ramu su jedni išli tada drugi idu do Trsata grada a u Rami, pitomoj oazi samostan se na Šćitu nalazi. I još Crkva Gospe od Milosti tko ju voli, svakom grijehe prosti uz planine strše jele vite porobljenim pružaju zaštite. Rijeka Rama po polju krivuda krasna sela naokolo svuda Osmanlije Ramu posjetiše i na Šćitu crkvu zapališe. Gospina je slika u njoj bila vatra joj se nije ni dovila beg Kopčić je iz crkve iznio i u ambar u žito sakrio. Al' za čudo to bijaše svima što u bega uvijek žita ima trošio ga više ili manje u ambaru uvijek isto stanje. Snaja sazna, hoće vlasti zvati a beg sliku franjevcima vrati novu crkvu franjevci naprave i Gospinu sliku u nju stave. Franjevci su muke podnosili i svoj narod stalno čeličili ali zulum nije im'o kraja pa se mnoga poturčila raja. Islam primi, janjičar postade pa svoj narod progoniti stade braćo moja, i sestrice mile da vidite kako majke cvile. Jedinog joj sina otimaju na turčenje u Carigrad daju suze liju k'o jesenje kiše majka tužna za sinom uzdiše. Tuđin kleti uvijek vješto radi da Hrvate među se zavadi još Hrvati, tuđincu za volju svakog rata jedan drugog kolju. Mukotrpno stoljeća prolaze tiranije sve žešće dolaze proplakaše franjevci na Šćitu ni od koga nemaju zaštitu. U tisuću i šestoj stotini osamdeset i sedmoj godini zov fra Pavla dičnog Vučkovića gvardijana Stipana Matića. Knjigu pišu u Ravne kotare pozivaju hrvatske serdare po imenu Božu Miljkovića i Iliju zvanog Mitrovića. Zulumćari harač navališe ne može se podnositi više za oltare konje privezuju ornamentim' našim pokrivaju. U Kotarim' vojsku sakupite pa iz Rame narod izbavite vodite nas Sinju bijelome i Cetinjskom polju širokome. Dvije vojske iz Kotara kreću a iz Sinja Zeno vodi treću jedni idu preko Rakitnoga drugi preko polja Duvanjskoga. Treći idu do Kupresa bijela robe, pale gradove i sela jedan dio naroda poveli blago gone, žito ponijeli. Kod ovakvog užasa i drame svećenici pođoše iz Rame Gospinu su sliku ponijeli zlatni kalež i knjige uzeli. Nose ono što je bilo vrijedno vjeru, žrtvu i znanje zajedno na izlasku do zapadne strane procvilio Matić gvardijane. Živci su ga do kraja izdali on se vrati i crkvu zapali da ju ne bi Turci ogadili konjušnicu od nje napravili. Narod bježi, franjevci ga vode Sinju, gradu kraj Cetine vode franjevci se u Sinju smjestiše po selima narod razmjestiše. Fratre prati bijeda i nevolja sve od Sinja, pa do Dugopolja još u Klisu, kasnije u Splitu skrivali su Gospu plemenitu. Bubičić je Jure čuvar bio i u ormar sliku je sakrio kad u ormar netko nešto stavi ujutro se na podu pojavi. Jure reče da više ne meću pred ormarom upališe svijeću franjevci se u Sinj povratiše i u crkvu Gospu postaviše. Turska sila ponovno prijeti Sinj bijeli hoće zauzeti tisuć' sedamsto petnaestog ljeta Bitka za Sinj već je započeta. Turske vojske šezdeset tisuća po Cetini krv se lije vruća a pod vodstvom Seraskera-paše poturčene krvopije naše. Na Otok su prvo udarili tu su mnogi glave poburili silnu vojsku Turci su imali Otočane nemilo poklali. Druga vojska Vrliku napala i na vjeri sve redom poklala Sinjani se za boj pripremaju zaklinju se da se ne predaju. Oni nose Gospinu priliku na tvrđavu penju se veliku sablje oštre, pune puške šare postavljaju na kule mužare. Sedam stotin' cetinjskih junaka na šezdeset tisuća Turaka fra Pavao Vučković ih vodi stjegonoša prvake slobodi. A uz pomoć Blažene Djevice Majke Božje, naše zaštitnice slomit ćemo svakog dušmanina ma koliko da ih ovdje ima. O vratu mu križ Isusa Krista u desnici oštra sablja blista a u lijevoj puška okovana tako valja dočekat' dušmana. Uz Grabovca Brčić don Ivane i Lovrići orni za megdane prvo Turci Sinj su zapalili na tvrđavu juriš učinili. Ali sijeku sinjski vitezovi razjareni k'o ljuti lavovi vojska Turke s tvrđave siječe žene, djeca na koljenim' kleče. Majku Božju neprestano mole da kršćani nekrstu odole pade sila turskih jurišnika među Turcim' zavlada panika. Janjičari mole pašu svoga da se kane Sinja kamenoga ne možemo mrtve pokupiti a kamoli tvrđu osvojiti. Kamenjem nas tuku pustimice usred čela il' međ' lopatice danju, noću, tako nam se čini zidom šeta žena u bjelini. U nas gleda, a kudjeljom prijeti vi tvrđave ne ćete uzeti srdobolja na Turke navali stotine su dnevno umirali. To su prava na zemlji čudesa kao da su došla baš s nebesa bježe Turci, plijen ostavljaju i oružje sa sebe bacaju. Kad Sinjani juriš učiniše sjekuć' Turke plijen povratiše zarobiše vojnika turskoga i opremu paše zloglasnoga. Na taj spomen vitezova pravih Sinjska alka od tada se slavi pobjeda se Gospi pripisuje a narod ju voli i poštuje. Zlatnom krunom Gospu okruniše i od srebra okvir napraviše narod hrli preko kamenjara bosi stižu Gospi do oltara. Sinj je mali za hodočasnike kad je blagdan od Gospe Velike molimo se i Gospi i Bogu da nam dade mir, bratstvo i slogu.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 23 stu 2020, 15:06 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILE KRAJINA - NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI
Četiri stotin' godina je sada kako Siget od Turaka strada braniše ga hrvatski sinovi sve serdari, sivi sokolovi. A njih vodi Zrinoviću bane koji Turkom zadavaše rane Zrinoviću, ti hrvatski sine ogledalo naše domovine. Mora ginut' za svoj narod pravi u boj ići žestoki, krvavi al' nemojte ginut' za tuđina dok je pod njim naša domovina. Sva'k' nas grleć' hoće da udavi zemlju našu da pod čizmu stavi Hrvat stalno za slobodom sniva al' potlačen vjekovima biva. Na milijune pogine Hrvata od tuđina, krvavih dželata turska sila nije obuzdana za vrijeme Maksimilijana. Dok ju Šubić Nikola ne smlati a s njime su ostali Hrvati tuđin nama daje obećanje pak nas onda pošalje na klanje. I kamen bi mog'o proplakati kako ginu za drugog Hrvati ginuli smo k'o nitko nikada od istoka, juga i zapada. Malo tko na nas nije dig'o pušku da nam djecu poubija mušku a s istoka ta aždaja kleta hoće pola progutati svijeta. Svoje kandže na Europu pruži mnoge naše majke da rastuži mnoga djeca bez oca ostaše i udove tek udate snaše. Plakat' moram kad se sjetim jada kako narod hrvatski nastrada nikad Hrvat, u svojoj povijesti nije htio tuđe zaposjesti. Nego uvijek, sa svojeg ognjišta zemlju braneć' ne obrani ništa kad se sjetim uhvati me jeza bilo nas je kolik' i Engleza. Za vrijeme kralja Zvonimira kad hrvatska slava kulminira ali danas, kad se prebrojimo mi žalosnu bilancu vidimo. Habsburgovče Maksimilijane proklet bio na sve četiri strane što uništi hrvatsku elitu i obitelj Zrinskog plemenitu. Cilj je bio tvoje mračne krune da Zrinskome pomrsiš račune kad je cesar Zrinskoga pozvao i prijedloge za obranu dao. Ti ćeš branit' Siget od Turaka s dvije do tri tisuće momaka ja ću silnu vojsku sakupiti onda s leđa na njih udariti. Imaš dosta praha i olova tri tisuće hrabrih vitezova ali pod nos habsburškoga cara Zrinski ne zna da je prijevara. Već kada je razumio riječi sablju vuče, po kaldrmi ječi sablju trže, a u cara gleda care, Zrinski Turcim' Siget ne da. Gledaj, care, britku sablju ovu što će branit' krunu cesarovu stijeg hrvatski visoko se vije Hrvat rado svoju krvcu lije. Za kršćanstvo, vjeru i dom sveti Hrvat znade na bojištu mrijeti ta odvažnost hrvatskoga bana i sigetskog hrabrog kapetana. Tad dočeka Turke na Sigetu kad su bili u snažnom naletu sto tisuća stiže Osmanlija na svijetu najjača armija. Car Sulejman vojsku predvodio Beč je tada osvojiti htio s njime ide poturica naša vezir Mehmed Sokolović paša. Borba traje tridest i dva danka danju, noću juriš bez prestanka Siget gori, bedemi se ruše ranjenici u krvi se guše. Ginu Turci, ginu i kršćani na jurišu ili u obrani boj krvavi ne može se dalje car Sulejman Zrinskom pismo šalje. Predaj Siget, nemoj gubit' glavu dat ću tebi hrvatsku državu krunu zlatnu ja ću tebi dati i hrvatskim kraljem ćeš se zvati. Njemu Zrinski oštro odgovara ne bojim se otomanskog cara zar si, care, izgubio glavu pa mi nudiš krunu i državu? Krunu nudiš, a radiš o glavi zločin činiš u mojoj državi ne ću tebi Siget pokloniti ja ću rađe glavu izgubiti. A pomoć će stići svakog dana od cesara Maksimilijana ne ćeš ni ti iznijeti glave iz sigetske močvare krvave. Na bedeme Turci jurišaju danju, noću nigdar ne prestaju car umire, uz bedeme grada od bolesti i teškoga jada. Sokolović vojsku preuzima i nastavi bitku jurišima mrtvim carem janjičarim' prijeti da se Siget mora zauzeti. Naša djeca što su odvedena to je bila vojska poturčena tako udri Hrvat na Hrvata Sokolović na Zrinskoga brata. Svaki spreman izgubiti glavu za tuđega cara i državu oj sudbino, ti prokleta bila zašto si nam braću zavadila? Silni Turci viču i alaču s golim sabljam' na zidine skaču potok tada zemni presušiše barutanu vatrom zapališe. Ali sijeku hrvatski junaci vitez Zrinski i s njima Hungarci Siget gori, ranjenici ječe britke sablje na bojištu zveče. Od topova, noža i pušaka pade tridest tisuća Turaka i vojnici Zrinskog izgiboše tri stotine jedva ostadoše. Kod ovakve strave i užasa Zrinski vidi da mu nema spasa on pomoći ni od koga nema na posljednji juriš se priprema. Nema vojske Maksimilijana lažna pomoć to je obećana iako je vojsku sakupio on Zrinskome nije pomoć' htio. Prijeti ovdje sav kršćanski Zapad što je Turcim' dopustio napad na braniku stojeći smo bili svojom krvlju Europu branili. Zrinski vojsku i časnike zove Juranića i sve vitezove hod'te, braćo, da se zagrlimo jedan drugom grijehe oprostimo. Sad nemamo drugoga izbora za dom mili umrijeti se mora umrijet ćemo, časno, za slobodu slavu donijet' hrvatskome rodu. Mi ne ćemo izdajice biti rađe ćemo slavno poginuti narod će nam spomenike dati i junaštva naša spominjati. On oblači haljine od zlata ruže vrijedne stotinu dukata pa poruku bane ostavio i u pismu ovo govorio. Tko će mrtvog Zrinskog ukopati nek' mu budu od zlata dukati stade Zrinski vojsci govoriti ja ću sada vrata otvoriti. Živi oganj topovima dajte s golim sabljam' za mnom jurišajte s jedne strane stavio Lapića s druge strane Lovru Juranića. Naprijed, braćo, Zrinski komandira Turci bježe glavom bez obzira kad se junak zaleti među nje oštre sablje sijevaju k'o munje. Siječe junak i razgoni Turke krvave mu do ramena ruke ranjen vitez po bojištu skače Turke siječe što god može jače. Al' ga puška pogodi u glavu Zrinski pade na krvavu travu na posljednjem jurišu je pao za kršćanstvo svoj je život dao. Tu su pali znani i neznani naša braća, borci odabrani mrtvom Zrinskom vezir je rekao takvog borca i Bogu je žao. Da smo, brate, udružit' se znali Europu bi u rukam' imali slava Zrinskom, slava junacima i vječito poštovanje svima. Tebe, Zrinski, slave u svijetu a najviše u gradu Sigetu tvoj te narod zaboravit' ne će dok se kugla zemaljska okreće.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 23 stu 2020, 18:51 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILE KRAJINA - STOTA OBLJETNICA IVANA MEŠTROVIĆA
Navrši se sto godina dana od rođenja Meštrović Ivana velikoga hrvatskog kipara dično ime posebnoga dara. Majke Marte i od oca Mate obitelji drniške poznate kod Drniša selo Otavice Meštrovića žive porodice. Škrta zemlja, što nudi Zagora Mate s Martom u pečalbu mora otišli su slavonskoj žitnici obadvoje rade u nadnici. Marta Boga neizmjerno štuje Velikoj se Gospi zavjetuje da bi ona najsretnija bila kad bi muško dijete porodila. I zaista to se i dogodi na dan Gospe sin se Ivan rodi u Vrpolju, u slavonskoj ravni rodio se naš genije slavni. Živjeli su tu godinu jednu uz nadnicu posebno bijednu Mate vraća obitelj cijelu Otavicam', svome rodnom selu. Kad je Ivan osam ljeta bio otac ga je pisat' naučio čim je Ivan malo podrastao kao dječak čoban je postao. Ovce čuva, preslice rezbari svojom britvom ukrašava stvari uz čuture i krasne štapove izrađuje poznate likove. Strossmayera, kao velikana Franju Račkog i Jelačić bana mnoge pjesme narodne je znao i često ih uz gusle pjevao. Pročulo se u Zadru i Splitu za Ivana, ličnost darovitu a u članku Nikole Adžije Meštrovića spominje najprije. Šteta da se dječak ne školuje kad kipove tako izrađuje potrebno je sredstva prikupiti i na škole dečka uputiti. Prvi novci stižu za mladića od časnika zvanog Grubišića i još drugi ljudi plemeniti to su isto voljni učiniti. Tada u Split šalju Meštrovića kod klesara Pava Bilinića Ivan nema nit' razreda škole već talenat i dv'je ruke gole. Bilinića supruga Regina podučava Matinoga sina ona uči u školskome znanju i profesor Bezić u crtanju. Tad ostavi svoju Dalmaciju ode u Beč, na akademiju prvi uvjet i pripreme stvara kod Koniga, bečkoga kipara. Uz kiparstvo i arhitekturu on dostiže visoku kulturu glavno djelo ističe najprije na izložbi bečke secesije. Za nepune dv'je godine dana izrađena mramorna fontana Meštrovića ta umjetnost sjajna resi dvore Carla Liechtensteina. Radio je po danu i noći često gladan, uz male pomoći pomoć stiže, posluži ga sreća od zemaljskog dalmatinskog vijeća. Ta potpora riješila ga bijede na sve strane postiže uglede Meštrovića po Europi štuju jer za djela velikana čuju. Kad završi školu glasovitu on se vraća Zagrebu i Splitu među prvim dar splitskome puku spomenik je za Botića Luku. Meštrovića podari ljepota u Zagrebu je zdenac života poslije toga u Parizu stvara i značajne izložbe otvara. Inspiriran narodnim pjesmama koje žive i danas u nama on kosovski ciklus izrađuje vidovdanskim hramom proširuje. Uz junaka Miloš Obilića i na šarcu Marka Kraljevića remek-djelo svjetske umjetnosti tu dostiže slavu i radosti. Naročito na izložbi rimskoj pozornici svjetskoj i istinskoj Meštrovića rodoljublje dično panslavenstvo, Strossmayeru slično. Prisjedinit' Srbe i Hrvate da ih više tuđinci ne mlate želio je konfederaciju ista prava za svaku naciju. On je čizmu osjetio carsku i nepravdu austrougarsku uvijek mu je na umu sloboda napaćenih svih naših naroda. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Rimu je zastupnik Hrvata želio je pomoć' rodu svome u odboru Jugoslavenskome. Cilj je bio onih ratnih dana oslobodit' zemlju od Germana da se Južni Slaveni udruže jedan drugom bratsku ruku pruže. Dokle krvcu na bojištu liju svi su bili za Jugoslaviju rat krvavi kada se završi i Austro-Ugarska se skrši. Pašić nije za Jugoslaviju već on hoće Veliku Srbiju velesile perfidno igraju Dalmaciju Italiji daju. Vrijeđaju nam i prava i pređe što hrvatske primještaju međe Meštrovića krasi ponajprija snaga uma, radna energija. Politiku on ne želi vodit' ne može se od nje oslobodit' već on djela za djelima stvara po Europi izložbe otvara. Od drveta, mramora, granita nastala su djela uzorita glava Krista, dječaka, vojnika borci, reljef, glava pobjednika. Krasna djela, k'o da su iz bajke najljepši je spomenik od majke koja ga je nježno milovala i premudre savjete davala. Meštrovića djela su poznata naročito između dva rata on Kristovo prikazuje stanje porođenje i oplakivanje. I ostala djela idilična Magdaleni pod križem su slična uz spomenik Marka Marulića Strossmayera, Ruđer Boškovića. Grgur Ninski, simbol naših prava što ih tuđin vječno osporava i spomenik za dva Indijanca u Chicagu jaše konja vranca. Naročito duboko humana ta figura je oblikovana Meštrović je sjajan slikar bio i mnoga nam djela ostavio. Da je majstor od kista i pera to govori Posljednja večera za njegova grandiozna djela njim se diči domovina cijela. Mauzolej, dobro poznat nama u Cavtatu i Otavicama i spomenik neznanom junaku na Avali plijeni pažnju svaku. Od granita sve karijatide rekao bi govore i vide u Zagrebu paviljon imaju Meštrovića vječno poštivaju. Pod Marjanom, uz obalu Splita galerija tu je glasovita i Vrpolje galeriju ima od srca im zahvaljuje svima. Jer su dali i novac i znanje za ovakvo plemenito zdanje u Rim ode, zatim do Švicarske k'o za vrijeme Austro-Ugarske. Zatim ode i za Ameriku svuda slavu postiže veliku poslije rata zemlju posjetio imovinu svoju poklonio. Svom narodu, odakle potječe na dar dajem, on ovako reče mauzolej za Njegoša dao grumen sira za njeg' je iskao. Na Lovćenu spomenik je dika za vladiku, borca i pjesnika u dalekoj umro je tuđini mrtav vraćen svojoj domovini. Otavicam', svome zavičaju roditelji gdje mu počivaju Meštroviću, plemena dičnoga velikane roda hrvatskoga.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 23 stu 2020, 21:43 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILE KRAJINA - HRVATSKA PRIZNANJA
Hrvatska je država priznata to je radost za svakog Hrvata stoljetni se ostvariše snovi za dom spremni hrvatski sinovi. Više puta Hrvatsku priznaju dušmani ju vječno otimaju prvi puta u osmoj stotini sedamdeset devetoj godini. To priznanje, od pape rimskoga Svetog Oca, Ivana Osmoga hrvatskome knezu Branimiru i slobodnoj Hrvatskoj u miru. Od tada su naše kraljevine do tisuću sto druge godine drugi puta nezavisnu moju osnovaše u krvavom boju. Četrdeset i prve godine Hrvatska nam kao Sunce sine a deseti travnja to bijaše rođendan je domovine naše. Doktor Ante Pavelić ju vodi od Srbije zemlju oslobodi Hrvatska je, domovina mila u povijesnim granicama bila. Nezavisna država Hrvata od mnogih je zemalja priznata Pavelić je poglavnik se zvao Nezavisnoj na čelo je stao. Imao je vojsku domobrane i ustaše, koji zemlju brane vojskovođe Juru i Bobana dva viteza, borca odabrana. Čim Hrvatska poče nastajati četnici su nastavili klati sela pale, progone Hrvate narod kolju, ubijaju, mlate. Oko Knina, po Bosni i Lici zločin vrše okrutni četnici po Hrvatskoj cijela mladež kliče živio nam vođa Poglavniče. Ustaj, Jure, pozovi Bobana da s Legijom pođe na dušmana tko Hrvatsku nezavisnu dira pošalji ga Bogu za kurira. Još se pokret partizanski stvara komunisti zloglasnog bravara taj zločinac s četnicim' se sjati pa Hrvate nastaviše klati. Kad partizan zarobi četnika čin mu daje visokog časnika skidaju mu kokardu i bradu da mu zvijezdu petokraku dadu. Ostade mu šajkača i kama pa do danas zapovijeda nama četnik kolje, ustaša se brani na sve strane tuku partizani. Povijesnu nam državu srušiše od Hrvatske kiflu napraviše komunisti vratiše nas dalje u velikosrbijanske ralje. Srbija nas vječito svojata jaram teški ne skida nam s vrata progone nas, kolju, ubijaju kuće ruše, s ognjišta tjeraju. Jedno rade, a drugo govore za Veliku Srbiju se bore UDBA hapsi, Hrvate zatvara tu se otpor protusrpski stvara. Politika vodila se živa doktor Tuđman HDZ osniva on ozbiljnu politiku vodi da hrvatski narod oslobodi. I ostale stranke demokratske za slobodu bore se Hrvatske boljševička kula od karata raspada se do posljednjeg kata. Tuđmana je narod izabrao predsjednik je Hrvatske postao on se bori za demokraciju i predlaže konfederaciju. Uspostavi hrvatsku državnost za sve ljude traži ravnopravnost novi ustav donosi rješenje referendum, pa i razdruženje. Politiku vodi mirotvornu Srbi traže samo ratobornu mir Srbiji nikako ne paše sve Hrvate naziva ustaše. Srpstvo nudi obmane i laži tuđe zemlje otima i traži spremaju se stotine godina prije Vuka i Garašanina. Da Hrvatsku i Bosnu pokore hoće Srbin na hrvatsko more četnike su Srbi osnovali da bi tuđe zemlje otimali. Lažima se i zločinom bave genocidom da pobjedu slave Srbi žele od Hrvatske moje napraviti pokrajine svoje. Zato vojska Hrvatsku razara od Cavtata, sve do Vukovara Armija se s četnicima slila četnička je oduvijek i bila. Na Hrvatsku skupa udaraju kuće pale, ruše i pljačkaju masku skida četnička Armija kod Kijeva, Dalja i Ćelija. Svijet ne pamti takve razbojnike djecu kolju, ruše spomenike srpski zločin četrdeset prve ponavlja se devedeset prve. Hoće da nam unište korijene crkve, groblja, škole, uspomene vječno prijeti srpska opačina genocidom, mržnjom i lažima. Do jučer smo prijatelji bili jedan s drugim i jeli i pili a on stalno radi mi o glavi iza leđa nosi nož krvavi. Sad su pravo pokazali lice krvoločne srpske ubojice to se više ne smije ponoviti nit' oprostit', ni zaboraviti. MUP se bori, zemlja gori cijela od Plitvica do Borova sela vojska Srbim' oružje dijeli tampon-zona, lažu svijet cijeli. Hrvatska je gardu osnovala da bi otpor četnicima dala garda zemlju od četnika brani goloruko, u samoobrani. Životi se kao svijeća gase da Hrvatsku od Srbije spase na sve strane krv se lije vruća prognanika sedamsto tisuća. Hrvatska se za priznanje bori cijelom svijetu istinu govori Europa troma, uspavana još ne pozna podmuklog dušmana. Zar još Srbe nisu upoznali tri su svjetska rata izazvali teške muke podnosi Hrvatska Europa šuti demokratska. Ne će shvatit' da se i nje tiče kad Srbija granice pomiče tako kaže balkanska Sotona Srbija je sve do Balatona. Europu opominju žrtve što su pale od četnika mrtve na poljima slavonskih ravnica od velikosrpskih ubojica. Sveti Otac papa se zalaže mir pravedni da ljudi potraže za priznanje, što je učinio sto godina Bog ga poživio. Njemačka je Hrvatsku priznala put pravedni svijetu pokazala devetnaesti prosinca se piše a petnaesti siječnja potvrdiše. Europa, da pokaže svijetu priznala nas tada u paketu da njemačkih nije naočala još Europa ne bi progledala. Sad se zemlje kao pčele roje za priznanje domovine moje Amerika priznala nas škrta to je zemlja pedeset četvrta. Da su prije Hrvatsku priznali ne bi žrtve tolike imali srpsku vojsku da udare NATO-m ime bih im izvezao zlatom. Hrvatska je izišla iz mraka nema više sa Srbijom braka hvala svima što su obol dali nezavisnost Hrvatske priznali. Kohl i Genscher, dva njemačka sina Hrvatska ih štuje domovina hvala papi, hvala Italiji hvala Mocku, hvala Austriji. Na junaštvu hvala mupovcima hvala gardi, hvala hosovcima Armiju ste srpsku porazili i priznanje ovo zaslužili.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 24 stu 2020, 11:04 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
MILE KRAJINA - MIR, SLOBODA I RAVNOPRAVNOST MEĐU NARODIMA
Ugalj crni nad zemljom se vije kakav dosad vidio se nije narod želi živjet' u slobodi mir se ljulja k'o čamac na vodi. Velesile raketama prijete svakog trena mogu da polete njih dvojica svijetom gospodare da planove paklene ostvare. Oružje se za godinu radi u dolarim' osamsto milijardi kraj se bliži dvadesetog vijeka ne prestaje tlačenje čovjeka. Još na vlasti ima tiranina ne podliježu ljudskim zakonima milijuni umiru od gladi a bomba se neutronska radi. Tu atomskog ima arsenala kugla bi se zemaljska raspala bojni otrov i bombe opake i opasne laserove zrake. Za tren oka Zemlju će spaliti čovječanstvo tako uništiti Europa bi bila u plamenu ne bi ostao kamen na kamenu. U skloništim' koji bi ostali od zraka bi poslije umirali i što čovjek vjekovima stvara u trenutku to bomba razara. Zato molim sve vladare svijeta da se ova poštedi planeta ako kruha ne ćete nam dati nemojte nam djecu ubijati. Dosta rata, ljudskih opačina dosta krvi, suza i zločina još nam majke crne rupce nose za sinovim' još čupaju kose. Gorko cvili svaka majka mila kao ptica kad joj slome krila još muževe snaše oplakuju suze liju, jecaji se čuju. Ostale su vječite udove hraneć' same kćeri i sinove prokleta je ratna tragedija zašto čovjek čovjeka ubija? Koliko je bilo poniženja ubijanja i zvjerskih mučenja zašto ljudi ne će da se slože kada nitko pobijedit' ne može? Dajte vojsku, neka služi svima narodima Ujedinjenima sve zakone skupa donesite despotizam da osujetite. Te zakone treba poštovati strahovlade ne će postojati svaki čovjek nek' živi slobodno i bogatstvo koristi prirodno. Neka narod, po slobodnoj volji demokratski bira tko je bolji ako slogu ljudi ne prihvate bit će kasno kad istinu shvate. Natalitet mogu smanjivati a ne treba ljude ubijati već Sahare učinite plodne to će biti žitnice narodne. Sunca ima, izmislite kiše bit će kruha svakome odviše energiju treba usmjeriti što će ljudim' dobro učiniti. Mjesto bombi, pravite traktore koristimo i zemlju i more svaka zemlja hrane bi imala ne bi gladna djeca umirala.
MILE KRAJINA - VOLJENOJ SLAVONIJI
Slavonijo, moja druga mati želio sam tebe opjevati lijepa si, zelena i jedra tvoja su me prigrlila njedra. Dok me majka od svih zala brani ti me kruhom bijelim nahrani za sve dare, što si meni dala od sveg srca najljepša ti hvala. Slavonijo, bogata i ravna Hrvatskoj si ti žitnica glavna divni su ti gradovi i sela rodna polja, okolica cijela. Volim tvoje oranice plodne i oko njih vinograde rodne a posebno te Šokice čile svakome su i drage i mile. Nošnje su im vezene u zlatu a dukati vise im o vratu trobojnica na pojasu blista radost ih je pogledat' zaista. Kada Šokci kolo zaigraju rekao bi zemlju uvijaju podcikuju vatrene Šokice dok ih prate zvuci tamburice. Ori pjesma, bećara se čuje još se onda žešće poskakuje uzalud ti, Slavonijo moja sva bogatstva i ljepota tvoja. Sinovi te mnogi napustili u tuđini posla potražili napustiše sela i sokake ostaviše očeve i majke. Iz štala je stoka rasprodana a u polju njiva neorana na pašnjacim' više stada nema tužan đeram u dvorištu drijema. Majka, sama, uz dvorište kuka nema sina, snaje, nit' unuka u oku joj uvijek suza blista kao rijeka, na izvoru, čista. Kao biser, u plavome moru ili zraka Sunca, na obzoru sinovi se majci ne vraćaju državljanstvo tuđe uzimaju. Zato sada Slavonija zove iz tuđine sve svoje sinove neka svatko što prije se vrati ne će ruže ni tamo cvjetati. Vratite nam djecu i unuke smanjite nam boli i jauke dođi doma, svoju zemlju ori i hrvatskim jezikom govori.
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Ateist
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 04 lis 2021, 17:41 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 16:06 Postovi: 2960
|
Jedna crnogorska antisrpska.
STEFAN MITROVIĆ - BELVEDERSKA NOĆ
ZA BUDUĆA POKOLJENJA BELVEDERSKA NOĆ JE SLAVNA U KALENDAR CRNE GORE ZLATNIM SLOVOM UPISANA
DA SE PAMTI I SPOMINJE U PREDANJA I ANALE KAKO MLADOST CRNOGORSKA BRANI SVETE IDEALE
OSTADOŠE NA BRANIKU NE ŽALEĆI NI ŽIVOTE DA SA CRNE GORE SKINU JARAM LJAGE I SRAMOTE
KOJI NAM JE NAMETNUO ALEKSANDAR OD SRBIJE OSAMNESTE KAD JE HTIO KRALJ NIKOLU DA UBIJE
PAMTI I SAD CRNA GORA STO GODINA IMA RAVNO KAD NAM SRBI UKIDIOŠE CRNOGORSKO IME SLAVNO
DRŽAVU SMO OBNOVILI S DOSTA ZNOJA, DOSTA MUKE ALI CRKVA CRNOGORSKA U TUĐINSKE OSTA RUKE
OD DVADESET PRVOG VIJEKA DECENIJE DVIJE PROĐE TAD NA ČELO CRNE GORE IZDAJNIČKA VLADA DOĐE
NA ČELU JE NOVE VLADE KRIVOKAPIĆ KUĆA JAKA ALI ZA RAD ŠAKE VLASTI PRODA IME OD PREDAKA
ODREČE SE KORIJENA I JUNAČKE SLAVE STARE CRNOGORSKO IME PRODA ZA FUNKCIJU I DINARE
A PREDSTAVNIK SRPSKOG SVETA SA VRAČARA GLASNO VIČE DA NA TRONU SVETOG PETRA SRPSKOG POPA USTOLIČE
USTALI SU CRNOGORCI DOSTOJANSTVO DA ODBRANE DA KONAČNO CRNOJ GORI NEKA BOLJA ZORA SVANE
S NJIMA SESTRE CRNOGORKE NA BRANIKU ČVRSTO STOJE KAO STARE CRNOGORKE ŠTO SE SAMO BOGA BOJE
TO SU PRAVE LJEPOTICE SVAKA KAO VILA GORSKA NA NJIH SIJA KAO SUNCE ZLATNA SVITA CRNOGORSKA
PORFIRIJE S POPOVIMA KA CETINJU SLAVNOM KREĆE CRNOGORCI ZAKLEŠE SE DA BELVEDER PROĆI NEĆE
CRNOGORSKA OMLADINA U ODBRANU SLOŽNO STADE NA PRILAZE PREMA GRADU POSTAVLJAJU BARIKADE
S BARIKADA PORUČUJU NE DAMO TE CRNA GORO ODLIJEŽU PJESME ZVUCI VJEČNA BILA ZEMLJO MILA
ZALUD SILA POLICIJSKA DIMNE BOMBE I SUZAVCI CRNOGORAC SVAKI OSTA DOMOVINI VJERAN MAJCI
TAD IZDAJNIKCRNE GORE A PREDSJEDNIK NOVE VLADE CRNOGORCE SVOJE IZDA I SRBIMA POMOĆ DADE
NA SRAMOTU JADNE VLADE MIĆOVIĆ JE NA TRON STAO JER JE NJEGA HELIKOPTER NA CETINJE DOVEZAO
CRNOGORSKE PATRIOTE K MANASTIRU POHITAŠE KORDONI IH POLICIJE SUZAVCIMA DOČEKAŠE
TO JE OTROV ŠTO ČOVJEKU KAO OGANJ OČI PEČE I U GRLU BOL NANOSI KAO DA GA NOŽ SIJEČE
POLICIJA HAPSI LJUDE VIŠE SREDSTVA I NE BIRA DOKLE SINOD SRPSKE CRKVE PRED MANASTIR DESANTIRA
OVO NIJE NIKAD BILO NI U DOBA ONA STARA DA POPOVE S PANCIRIMA PRATI VOJSKA DO OLTARA
KADA SRPSKI SVEŠTENICI SRAMNI OBRED OBAVIŠE PRIGRNUŠE PANCIJERE I CETINJE NAPUSTIŠE
NEKA IM JE NA SRAMOTU ŠTO SKRNAVE SVETILIŠTA I NEK IM SE BOG SMILUJE JER IM NIJE SVETO NIŠTA
NA GRANAMA GRADSKIH LIPA NEMA PTICE DA ZAPJEVA PO CETINJSKIM ULICAMA JOŠ SUZAVAC DOGORJEVA
TOG JE DANA DUH NJEGOŠEV SA LOVĆENA SLAVNOG ZVAO DA PORUČI CRNOJ GORI DA BELVEDER NIJE PAO
A BELVEDER GLASNO ĆUTI I TIŠINOM NEKOM ZOVE DA SVETITELJ BLAGOSLOVI BELVEDERSKE VITEZOVE
_________________ https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A
https://www.instagram.com/josipcurlin
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus
|
|
Vrh |
|
 |
Pan
|
Naslov: Re: Čije su gusle? Postano: 13 lis 2021, 03:03 |
|
Pridružen/a: 16 lip 2019, 08:55 Postovi: 236
|
Derikonja, Derikonja sa Vučije Luke, trgni sablju, joj trgni sablju, da gonimo Turke...
|
|
Vrh |
|
 |
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|