Grob Tvrtka I.

Jos jedan zanimljiv komentar u Rengjelovoj bibliografiji odnosi se na njegovo vidjenje uloge Zemaljskog muzeja iz Sarajeva u sirenju glasa o toboz bogumilskoj proslosti Bosne. Taj nacionalni muzej Bosne i Hercegovine osnovala je god. 1885 austrougarska vlada sa namjerom da potpomogne proucavanje i razumijevanje povijesti, arheologije i prirodopisa regije. Rengjeo je uvjeren da von Asbothohovi radovi na njemackom i engleskom jeziku svijetu prezentiraju izrazito tendencioznu teoriju kao provjerenu cinjenicu, dok muzejski strucnjaci taj isti zadatak treba da obave na lokalnom nivou. Nepristrano sagledavanje cinjenica koje slijede navodi na zakljucak da je Rengjeo vjerovatno u pravu.

Grob kralja Tvrtka I. prvi je otkrio kustos Zemaljskog muzeja Karlo Patsch god. 1909, godinu dana nakon politicki najosjetljivijeg poteza Austro-Ugarske: protuzakonite aneksije Bosne i Hercegovine (Andjelic 1980; str. 227-230).
Grob je ocigledno otkriven sasvim slucajno. Zapoceta su iskopavanja rusevina u Arnautovicima, nekoliko kilometara sjeveroistocno od Visokog u sredisnjoj Bosni, da se odredi polozaj crkve koju je god. 1193. podigao ban Kulin, a spominje se na kamenom natpisu pronadjenom u obliznjim Biskupic-Masinovicima (Vego IV, 1970; str. 70, 71, br. 254; Andjelic 1980; str. 232). Sam ban Kulin kljucna je licnost u novoj povijesti Bosne skiciranoj pod (b): po njoj je on poznat vjerski odmetnik koji se, unatoc strogoj zabrani svog glavara Bele III., "s cijelom svojom porodicom i s 10.000 podanika priklonio bogumilskoj vjeri" (von Asboth 1890; str. 43). Takodjer se, naravno, priznaje njegova kasnija rehabilitacija i povratak Madjarima nakon Papine intervencije, no predocena je tek kao kratkotrajno pomirenje u slijedu banova-krivovjernika.

Otkopavajuci crkvu podignutu u kasnom srednjem vijeku i ocekujuci ostatke Kulinove crkve na nizem nivou, arheolozi su naisli na prilicno velik pravokutni mauzolejski prostor, do kojeg su dosli kroz prilaz smjesten pod velikim steckom u blizini crkvenog oltara, prostora za koji je vec god. 1600. zabiljezeno da se u lokalnoj tradiciji naziva "kraljevskom kapelicom" (Andjelic 1980; str. 199). U njemu je otkriveno osam kostura, sto je navelo na pomisao da grobnica pripada vecoj porodici.* Jedan od kostura lezao je u lijesu koji je nekoc bio drapiran mrtvackim pokrovom; njegovi se ostaci danas mogu vidjeti u Zemaljskom muzeju (inv. br. 608), a na njima van svake sumnje znaci kraljevskog grba kralja Tvrtka I.

Daljnji su nam postupci arheologa i muzejskih strucnjaka nazalost zauvijek onemogucili da saznamo kako su mnogobrojni predmeti iz grobnice, za koje je naknadno utvrdjeno da su u njoj pronadjeni, bili tacno razmjesteni, premda se uglavnom smatra da je krupan prsten od kristala i zlata najvjerovatnije pripadao kralju (Andjelic 1980; str. 221). I prsten i mnoge druge dragocjenosti s nalazista pripojeni su zbirkama Zemaljskog muzeja pod istim inventarskim brojem - "G-1 - 14-VIII-1909" - bez ikakva objasnjenja o porijeklu; no Dimitrije Sergejevski je god. 1947. prepoznao rukopis Karla Patscha i u inventarskoj biljesci spominje mogucnost da se radi o nalazu iz Arnautovica (ibid; str. 187, 212-213, 221). Preostali predmeti iz Arnautovica kasnije su pronadjeni na razlicitim mjestima u Muzeju: u klasicnim i u srednjovjekovnim zbirkama, u podrumskom skladistu (ibid; str. 185).

No istrazivacki pothvat Pavla Andjelica, koji se nadovezuje na prethodni rad Irme Cremosnik god. 1950-51, a ovaj je opet bio potaknut otkricem Sergejevskog, razotkrio je dokle su Karlo Patsch i njegovi muzejski suradnici bili spremni ici ne bi li zbrisali svaki trag otkrica kraljevskog groba pod steckom smjestenim u krscanskoj crkvi, premda Andjelic uopce nije namjeravao ispitivati razloge takvog postupanja. No dva se razloga odmah sama namecu. Po von Asbothovoj tvorevini (b), u srednjovjekovnoj bosanskoj drzavi postoji organizirana hereticka crkva i gotovo su svi njeni vladari (ukljucujuci Tvrtka I.) bogumili. Nadalje, po njegovu misljenju bogumili stecke (fenomen svojstven samo njima) nisu podizali u samim crkvama. Te bi postavke bile ozbiljno uzdrmane da se procuo glas o pronalasku groba Tvrtka I. u grobnici zatvorenoj steckom smjestenim u samoj zgradi crkve. U osjetljivoj politickoj atmosferi koja je zavladala nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, objavljivanje vijesti o pronalasku bogato opremljene grobnice prvog bosanskog kralja moglo je kod Bosanaca samo potaknuti nezeljan izljev nacionalnog ocjecaja.

Stoga su dokazi krivotvoreni. Veliki stecak, opisan u kratkoj biljesci ovdasnjeg pomocnika Karla Patscha Mustafe Salihagica (ibid; str. 214), na karti nalazista ucrtan je kao malen predmet velicine lijesa pronadjena u grobu (ibid; str. 190, 199, 228, 229). Sam je lijes izgleda unisten. Pokusali su unistiti i stecak koji Andjelic opisuje kao ogroman, siljat sljemenjak s integralnim postoljem. Po njemu, stecak bijase tako velik te su Austrijanci mogli tek izbiti najveci dio jednostavne i pomno izradjene povrsine, a sredisnji su dio spomenika odvukli van crkve (ibid; str. 211, 229). Izbijeni su dijelovi ostali kraj ulaza u mauzolej, unutar same crkve, doj je razbijeni dekorativni materijal od crvenog kamena, iz kojeg je po Andjelicu bilo izgradjeno podnozje spomenika, zakopan u mauzoleju i pronadjen je prilikom njegova ponovnog iskopavanja god. 1976. i 1977. (ibid; str. 202-203, 227-229).

Iskopine iz Arnautovica tek su uzgred spomenute u arhivi Zemaljskog muzeja i u djelima objavljenim u to doba. Ne postoji izvjestaj o iskopavanju. Doduse, u zapisniku sa sastanka odrzanog u Muzeju 2. studenog/novembra 1909. opisano je iskopavanje, no teziste je stavljeno na pitanje moze li se crkvu dovesti u vezu sa banom Kulinom. Na nj´ je dat potvrdni odgovor, a tek je uzgred spomenuto da grobovi "u vezi" s crkvom predstavljaju bogat nalaz.
"Dr. Patsch, u vezi sa svojim referatom na zadnjoj sjednici, izvjestava o iskopavanju u Arnautovicima i kotaru Visoko. Iskopavanje je trajalo citav mjesec avgust i sve do sada nije zavrseno. Produzenje radova objasnjava sa velicinom otkrivene crkve i okolnoscu da su se unutar prvotno otkrivene crkve pojavili i ostaci jedne manje - starije (crkve) i da se takodjer naislo na grobove iz istog vremena. Stoga je doslo do veceg iskopa zemlje, a bio je nuzan i jedan oprezniji i polaganiji radni postupak. O znacaju gradjevine za nasu srednjovjekovnu crkvenu arhitekturu moci ce se dati sud kada se otkrije citavi tloris. Vec sada se zakljuciti, ali uza sve rezerve, da polozaj dviju crkava u Arnautovicima asocira na natpis bana Kulina koji govori o gradnji crkve na temeljima neke starije (crkve). Nalaziste natpisa je svega 20 minuta udaljeno od Arnautovica i lezi neposredno na obali Bosne, tako da je prijenos kamena sa natpisom bio lako moguc. Da li je ova pretpostavka prihvatljiva, da li je, dakle, Kulin ban izgradio crkvu u Arnautovicima, provjerit ce se iskopavanjem na mjestu gdje je nadjen natpis. Ako se tamo ne nadje nikakva crkva onda je gornja sumnja opravdana."
"Grobni nalazi su mnogobrojni i vrijedni, osobito zbog priloga nakita, zlatnih i srebrnih prstenova, nausnica itd., tako da ce nasa srednjovjekovna zbirka biti znatnije obogacena."
"Od skeleta, samo je jedan nadjen citav. Kosti su zbog mocvarnog tla vrlo trosne." (Andjelic 1980; str. 186, 187)
Na sastanku odrzanom 17. rujna/septembra 1910. Patsch ukratko izvjestava da su radovi u Arnautovicima okoncani (ibid; str. 187).

Uz spomenute muzejske podatke, ponesto su o iskopavanjima u crkvi objavili Patschovi suradnici. Ciro Truhelka pise u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz god. 1914 (str. 223; Andjelic 1980; str. 187, bilj. 11) da je crkva u Arnautovicima prvotno bila ranokrscanska bazilika, a datira iz istog razdoblja kao i crkve u mjestima Dabravina, Zenica i Turbe. U Glasniku iz te iste godine Vladimir Corovic tvrdi da je u toku iskopavanja otkriveno monumentalno zdanje iz vremena bosanskih kraljeva koje djelomicno lezi na temeljima starije i manje crkve, pod kojom se opet nalazi ostaci zdanja iz rimskog razdoblja (ibid; str. 187, bilj. 13, GZM. 1914. str. 12). Ti su podaci tacni u dijelu koji se odnosi na pretpostavke o samoj crkvi - ona je uistinu sadrzala 4 zasebna nivoa: jedno romanticko i dva goticka zdanja najvjerovatnije podignuta na temeljima kasnoanticke bazilike (Andjelic 1980, str. 187, 190). No sira javnost sasvim sigurno namjerno nije bila upoznata s pravim znacajem nalaza iz Arnautovica.

Nakon prikaza prvih triju komponenti zamrsenog cvora koji je predmetom ovog napisa, prisjetimo se okrutne ironije sudbine da je nadvojvoda Franz Ferdinand, prijestolonasljednik Austro-Ugarskog carstva, trebao velicanstveno novo zdanje Zemaljskog muzeja proglasiti otvorenim 28. lipnja/juna ujutro god. 1914, te ga je na samom putu do Muzeja smrtno ranio Gavrilo Princip. Bio je to povod lancu dogadjaja koji dovode do pocetka Prvog svjetskog rata i do konacnog sloma Austro-Ugarske.

Nisu izloženi niti zaštićeni, nego se drže u drvenim sanducima,...to i govorim.

Ono do čega neće nikada doprijeti "arheolozi i naučnici" je grob bosanske kraljice Katarine u Rimu, a vratit će se ona kad-tad u svoju Bosnu, ali u ovakvu kao sada sigurno neće.

E moja Vučino, znaju oni vrlo dobro gdje je srce Bosne, od prvog dana kada su dojahali u nju, zato se i odnose prema kostima naših kraljeva kao prema nečemu čemu se treba zamesti svaki trag i uništiti ostatak.

Ono do čega neće nikada doprijeti "arheolozi i naučnici" je grob bosanske kraljice Katarine u Rimu, a vratit će se ona kad-tad u svoju Bosnu, ali u ovakvu kao sada sigurno neće.

Bogme, osvajaju Turci Bobovac opet. Evo feslija kao hairlišu uz kraljevsku grobnu kapelu posvećenu sv. Mihovilu.

Ko zna koliko nas je sada u općini Kakanj

Prema crkvenim podacima.

Poslije Božićnog blagoslova kuća koji su svećenici obavili u župi Sv. Ive Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, ovih su dana objavljeni podaci o broju katolika na području ove žuupe. U 659 obitelji u Kraljevoj Sutjesci te još˝ dvadesetak drugih naselja od Čatića do Ratnja stalno živi ukupno 1479 katoličkih vjernika. Najnapučenije katoličko selo u župi su Čatići s više od 406 ukućana potom Kraljeva Sutjeska s 213.

Tradicionalni blagoslov kuća završen je i u župi Kakanj, a prema podacima koje smo dobili u razgovoru sa župnikom don Marijanom Marijanovićem, ukupan broj za Božić blagoslovljenih obitelji je 558 dok je broj vjernika u ovoj gradskoj župi 1212. Kršteno je sedam osoba, od čega je petoro djece i dvoje odraslih. Vjenčana su četiri para, pričešćeno je devetoro djece. U prošloj godini umrlo je 29 kakanjskih župljana.

Za župu Vukanoviće nemamo najnovijih podataka no tamo je broj katolika zadnjih godina bio oko 350.

Župa Haljinići broji 33 obitelji i 71 vjernika.

Znači sveukupno na prostoru te 4 kakanjske župe bilo je... otprilike 3000 i kusur katolika.

Šta bolan prepolovljeno?? ;D

1479 je brojka za župu K. Sutjeska.
3000 i kusur je brojka za cjelokupnu općinu Kakanj (još 3 župe - Kakanj, Vukanovići i Haljinići).

A tu jos ima mnogo mladi nada i poluprofesijonalni sportista i muzicara kao mali Mateo ravlija iz rijeke rodom iz K.Sutjeske

Dobar je mali, i moj rođak.

Dobar je mali, i moj rođak.